Poslovni broj: UsI-1102/22-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: B. R. iz Z., protiv tuženika: Odbor za državnu službu, Z., radi poništavanja rješenja, 18. srpnja 2022. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/17-01/255, URBROJ: 566-01/5-22-2 od 14. veljače 2022. godine.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 14. veljače 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 24. veljače 2017. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelj kao policijski službenik za 2016. godinu ocijenjen ocjenom „uspješan“.
Tužitelj u tužbi ističe da je tokom 2016. godine bio predavač na dvije međunarodne konferencije te se pritom poziva na odredbu čl. 84. st. 2.b) Zakona o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15 i 102/15 - ZDS), a u kojoj je sudjelovanje državnog službenika kao predavača na stručnim savjetovanjima ili seminarima navedeno kao opisni sastavni dio ocjene „izuzetan“. Također ističe da je od srpnja 2016. bio voditelj službe u kabinetu ministra unutarnjih poslova pa nije mogao biti angažiran u podstožerima za praćenje značajnijih javnih okupljanja. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je neposredno nadređeni policijski službenik za tužitelja za 2016. godinu predložio ocjenu „naročito uspješan“, uz napomene da je presudno tužiteljevo poznavanje njemačkog jezika, da je autor stručnog članka i organizator simpozija te da je obavljao prihvate i vođenja studijskih i stručnih grupa.
Nadređeni rukovoditelj ustrojstvene jedinice je pak utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete za predloženu ocjenu, jer je prijedlog ocjene uopćen i ne navodi konkretne okolnosti, a posebno ne one koje bi se odnosile na 2016. godinu. Tužitelj je stoga konačno ocijenjen ocjenom „uspješan“, što također predstavlja jednu od iznadprosječnih ocjena policijskog službenika iz čl. 83. st. 1. Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12,89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 - ZP). Tuženik je u osporavanom drugostupanjskom rješenju naveo da policijski službenik za ocjenu „naročito uspješan“ mora imati niz izvanrednih kvaliteta koje doprinose ostvarivanju zajedničkih ciljeva organizacijske jedinice u koju je raspoređen. Tuženik se tu očito poziva na opisne sastavne elemente ocjene „naročito uspješan“ iz čl. 5. st. 2.b) Pravilnika o ocjenjivanju policijskih službenika (NN 113/12 - Pravilnik).
Tužitelj se u tužbi pogrešno poziva na opisne sastavne elemente ocjene „izuzetan“ iz čl. 84. st. 2.b) ZDS-a. Naime, na temelju čl. 1. st. 3. ZP-a opći propisi o državnim službenicima (ZDS) se primjenjuju samo na ona pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ZP-om ili propisima donesenim na temelju ZP-a. Zato se u konkretnom slučaju ocjenjivanja tužitelja kao policijskog službenika ne primjenjuju supsidijarne odredbe ZDS-a o ocjenjivanju državnih službenika, pa tako ni odredbe čl. 84. ZDS-a koje daju opisne sastavne elemente ocjene „uspješan“, a pored toga i opisne elemente iznadprosječnih ocjena „primjeran“ i „izuzetan“.
U odnosu na tužitelja kao policijskog službenika se dakle primjenjuje specijalna odredba čl. 83. st. 1. ZP-a koja propisuje mogućnost davanja ocjena „naročito uspješan“, „uspješan“, „dobar“, „zadovoljava“ i „ne zadovoljava“. Opisne sastavne elemente srednje ocjene „dobar“ i iznadprosječnih ocjena „uspješan“ i „naročito uspješan“ potom propisuje čl. 5. st. 1. i 2. Pravilnika, čime su ujedno dane granice ovlasti u ocjenjivanju policijskih službenika, dok je istovremeno u čl. 3. Pravilnika definirana svrha radi koje je dana ovlast za ocjenjivanje policijskih službenika.
U čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (NN 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - ZUS) je propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.
Sud ponavlja da su granice ovlasti definirane u čl. 83. st. 1. ZP-a kao raspon ocjenjivanja od ocjene „ne zadovoljava“ do ocjene „naročito uspješan“, a upravna tijela prilikom donošenja svojih odluka taj raspon ocjenjivanja nisu prekršila, baš kao što nisu prekršila niti svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 3. Pravilnika).
U obrazloženju tužiteljeve iznadprosječne ocjene „uspješan“ za 2016. godinu sud ne pronalazi nikakve nezakonitosti koje bi proizlazile iz opisnih sastavnih elemenata ocjenâ „uspješan“ i „naročito uspješan“ u čl. 5. st. 2. Pravilnika, kao što ne pronalazi niti nezakonitosti prilikom ocjenjivanja tužiteljevog rada u okviru propisanih općih kriterija u čl. 7. Pravilnika, posebnih kriterija iz čl. 8. Pravilnika, osobnog ponašanja iz čl. 10. Pravilnika i dodatnih kriterija iz čl. 11. Pravilnika.
Sve ostalo je pitanje pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene javnopravnog tijela, što na temelju čl. 4. st. 2. ZUS-a sud ne može preispitivati u upravnom sporu.
U to područje slobodne (diskrecijske) ocjene ulazi i pitanje obavljena dva predavanja tokom 2016. godine, na što je tužitelj posebno ukazao u svojoj tužbi. Navedena dva predavanja na međunarodnim konferencijama tokom 2016. sâma po sebi ne dovode u pitanje zakonitost donesene odluke o ocjeni, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, a pitanje pravilnosti podvođenja spomenute činjenice dva održana predavanja pod ocjenu „uspješan“, a ne pod ocjenu „naročito uspješan“, ulazi u domenu slobodne (diskrecijske) ocjene o čijoj pravilnosti se upravni spor ni ne može voditi.
Tužiteljev navod da je u drugoj polovici 2016. godine bio voditelj službe u kabinetu ministra unutarnjih poslova pa da zbog toga nije mogao biti angažiran u podstožerima za praćenje značajnijih javnih okupljanja također ni na koji način ne utječe na ocjenu o zakonitosti tužiteljeve iznadprosječne ocjene „uspješan“ za 2016. godinu.
Stoga je tuženik pravilno i zakonito postupio odbijajući žalbu tužitelja u upravnom postupku pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja od 14. veljače 2022. godine kao neosnovan odbijen. U Zagrebu, 18. srpnja 2022. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
