Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž R-26/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Kliničke bolnice D., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. R. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8583/2020-11 od 25. ožujka 2022., 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Kliničke bolnice D. Z. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8583/2020-11 od 25. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 11.470,87 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate i pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Kliničke bolnice D. Z. za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.050,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

'' I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA D. Z., Z., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. S. iz Z., OIB: …, na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 11.470,87 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 110,57 kn od dana 16.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,82 kn od dana 16.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,71 kn od dana 16.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 333,32 kn od dana 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 340,81 kn od dana 16.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 215,15 kn od dana 16.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 429,89 kn od dana 16.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 375,80 kn od dana 16.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,86 kn od dana 16.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,93 kn od dana 16.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 365,68 kn od dana 16.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 243,38 kn od dana 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,47 kn od dana 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 254,89 kn od dana 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,88 kn od dana 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,60 kn od dana 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,96 kn od dana 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 144,65 kn od dana 16.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,72 kn od dana 16.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 408,37 kn od dana 16.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,05 kn od dana 16.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 341,63 kn od dana 16.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,86 kn od dana 16.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 227,75 kn od dana 16.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 238,10 kn od dana 16.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,57 kn od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 271,07 kn od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,93 kn od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,56 kn od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 102,73 kn od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 567,77 kn od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 329,14 kn od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,00 kn od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 896,26 kn od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,16 kn od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 448,13 kn od dana 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 454,33 kn od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 418,35 kn od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 723,37 kn od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 241,82 kn od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,31 kn od dana 16.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,65 kn od dana 16.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,73 kn od dana 16.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,13 kn od dana 16.01.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od dana 16.04.2021. godine pa do isplate,

izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu,

i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 6.875,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpunom utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u korist tuženika, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 2.050,00 kn. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je razvidno da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u dijelu pod točkom I. izreke kojim mu je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 11.470,87 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate i pod točkom II. izreke, pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalizanta, a potom liječnika specijalista hitne medicine za isplatu iznosa od 11.470,87 kn na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u razdoblju od listopada 2015. do ožujka 2021.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Tuženik osnovano ističe da je sud prvog stupnja u uputi o pravnom lijeku pogrešno naznačio da se žalba protiv presude može podnijeti u roku od osam dana, što je protivno čl. 348. st. 1. ZPP. Naime, odredbom čl. 348. st. 1. ZPP je propisano da protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom Zakonu nije određen drugi rok. U parnicama iz radnog odnosa nije određen drugi rok za žalbu pa je odredivši rok za žalbu od osam dana sud prvog stupnja pogrešno primijenio navedenu odredbu čl. 348. st. 1. ZPP. No, nepravilna primjena te odredbe nije bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 348. ZPP.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpunom utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije plaćao:

- dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji je imala pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 88/13 i 143/13 - dalje: KU/13) i čl. 55. kasnijeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18 – dalje: KU/18), koje propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao liječnik specijalist te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe čl. 59. KU 143/13 i odredbe čl. 57. KU 29/18,

- a s tim u vezi je isplaćivao i manju naknadu plaće (za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad). Nadalje je utvrđeno da s navedenih osnova postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku u iznosu od ukupno 11.470,87 kn.

8. Ovako utvrđeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi niti ne ističe koju to činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

9. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13, te sukladno čl. 55. KU/18 i čl. 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 58. KU/18. S obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju. Takvo je i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

10. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

11. Na dosuđene iznose pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

12. Na žalbene navode tuženika glede primjene Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, a ne više kako je ranije bilo određeno bez blagdana, subota i nedjelja, pa da se sati koji su odrađeni na blagdan ili neradni dan ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu te se isti ne evidentiraju i ne plaćaju kao prekovremeni rad valja reći da je sud, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr- 630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično. Slijedom toga, sud je vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koje je na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak broj 153, prema kojem bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana bez subota i nedjelja i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. Tim Zaključkom je stavljen izvan snage Zaključak broj 148 (prema kojem redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana, bez subota, nedjelja i blagdana i 8 sati). Međutim, tužiteljica u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev ne temelji na tvrdnji da bi tuženik u utuženom razdoblju pogrešno računao fond radnih sati, a niti od te pretpostavke polazi obračun potraživanja koji je izvršio tuženik, a tužiteljica prihvatila (iz obračuna ne proizlazi da bi eventualni rad blagdanom bio priznat kao prekovremeni rad). Stoga Zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, iako obvezuje sud, nije odlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari.

12.1. Prema tome, neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici pa joj je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi opravdane troškove parničnog postupka. Kako, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tuženik određeno ne osporava visinu troškova postupka priznatih tužiteljici, to glede visine troškova odluka suda prvog stupnja nije ispitivana.

14. Svi drugi žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja pa nisu ocijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

16. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je žalba tuženika neosnovana.

17. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim tužiteljici nije dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. srpnja 2022.

Sutkinja

Verica Kos