2 UsI-618/2022-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu I. P. (OIB: …) iz R.,
zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu
Lj. – V. & P. d. o. o., S., protiv tuženika
Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-04-22-… od 1. veljače 2022. i Porezne uprave, Područnog ureda Š. KLASA: UP/I-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-15-20-… od 8. lipnja 2020. kao neosnovan.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je pravovremeno 15. ožujka 2022. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/…, URBROJ: 513- 04-22-… od 1. veljače 2022. i Porezne uprave, Područnog ureda Š. KLASA: UP/I- 471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-15-20-… od 8. lipnja 2020. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povreda postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku i da je time povrijeđena odredba članka 30. ZUP- a, da osporena rješenja nemaju razloge rješavanja upravne stvari i sve ono propisano člankom 98. stavkom 5. ZUP-a. Istaknuo je i da je njegov prigovor, kojeg je izjavio protiv zapisnika o poreznom nadzoru, prihvaćen samo u dijelu procjene visine porezne osnovice u smislu članka 92. OPZ-a, da je porezno tijelo povrijedilo odredbu članka 117., s obzirom na to da su obveze za 2016. zastarjele na što je ono trebalo paziti po službenoj dužnosti, da za početak tijeka zastare prava na utvrđenje porezne obveze nije bitno saznanje poreznog tijela, već kada je nastala porezna obveza, a što proizlazi iz OPZ 2017. i prakse Europskog suda u presudi broj C-52/14 od 11. lipnja 2015., da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava na utvrđenje godišnjeg PDV-a za 2016. istekom trogodišnjeg roka i to s danom 1. siječnja 2020., ako se uzme u obzir novi OPZ i da je uveden jedinstveni zastarni rok od šest godina te da je on kao vlasnik obrta P., registriran za pogrebne i srodne djelatnosti, prestao biti obveznikom PDV-
a na temelju rješenja porezne uprave od 1. siječnja 2018. osnovom članka 90. ZoPDV-
a, s obzirom na to da je, tvrdi, tretiran kao mali porezni obveznik. S tim u vezi je naveo da kao takav je oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara i usluga, nema pravo iskazivati PDV u izlaznim računima i nema pravo na odbitak pretporeza. Istaknuo je i da je poslovne knjige i dokumentaciju vodio prema članku 66. OPZ, da mu je utvrđen porez na dohodak i PDV na temelju sporne dokumentacije, a da pritom porezno tijelo ničim nije dokazalo da su usluge obavljene odnosno dobra isporučena i da je od građana izvršeno plaćanje za te isporuke, da mu je trebalo biti omogućen uvid u spis predmeta poreznog tijela i dostupne sve informacije radi učinkovite obrane, da je porezno tijelo pri procjeni osnovice poreza trebalo primijeniti i postupiti sukladno članku 92. OPZ-a, da je s njim trebalo obaviti zaključni razgovor prema članku 125. OPZ-a te da je osnovica pogrešno utvrđena. Smatra i da se o poreznoj osnovici i visini poreznih obveza te načinu procjene treba očitovati vještak financijsko-knjigovodstvene struke, koji će se očitovati o pravilnosti uzetih mjerila procjene, da se usporedba vrši sa drugim društvom iste djelatnosti, utvrdi točni iznosi prihoda, rashoda i troškova te dospijeće svih obveza. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog poreznog tijela i predmet vratiti na ponovni postupak.
Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Š.
KLASA: UP/I-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-15-20-… od 8. lipnja 2020., a kojim je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost (skraćeno: PDV) za 2016. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna, PDV za 2017. u
iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna, PDV za 2018. u
iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna, PDV za 2019. u
iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna i PDV za 2020. u
iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna. Tim prvostupanjskim rješenjem utvrđen mu je i porez i prirez na dohodak od samostalne djelatnosti za 2016.
u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna, za 2017. u
iznosu d … kuna s kamatama u iznosu od … kuna, za 2018. …
kuna s kamatama u iznosu od … kuna i za 2019. … kuna s kamatama
u iznosu od … kuna. Njime mu je, u točkama X., XI., XII. i XIII. izreke, utvrđeno povećanje dohotka za 2016. u iznosu od … kuna, za 2017. u iznosu od … kuna, za 2018. u iznosu od … kuna i za 2019. u iznosu od … kuna. O poreznom nadzoru je 23. travnja 2020. sastavljen zapisnik
KLASA: 471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-15-20-…, protiv kojeg je tužitelj u zakonskom roku izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: zapisnik o poreznom nadzoru).
U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471- 02/20- 01/...
Tužitelj je predložio izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost pravilnog obračuna PDV-a i mjerila na temelju kojih je utvrđena porezna osnovica. S obzirom na to da tužitelj, u biti, nije osporio ključna utvrđenja poreznog tijela, da on nije ni konkretizirao okolnosti i činjenice radi čega je predloženo izvesti navedene dokaze i s obzirom na to da je mogao ocijeniti zakonitost osporenih rješenja na temelju stanja spisa poreznog tijela, sud je odbio taj dokaz kao nepotreban. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti raspravu.
Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku poreznog nadzora, a u kojem je tužitelju utvrđen manje obračunati PDV za 2016. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna,
PDV za 2017. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna,
PDV za 2018. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna,
PDV za 2019. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna i
PDV za 2020. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od … kuna. Tim prvostupanjskim rješenjem utvrđen mu je i porez i prirez na dohodak od samostalne djelatnosti za 2016. u iznosu od … kuna s kamatama u iznosu od …
kuna, za 2017. u iznosu d … kuna s kamatama u iznosu od … kuna, za 2018. … kuna s kamatama u iznosu od … kuna i za 2019. …
kuna s kamatama u iznosu od … kuna. Manje obračunati PDV mu je utvrđen na temelju odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPDV) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 106/18., u daljnjem tekstu: PoPDV), a porez i prirez na dohodak mu je obračunat primjenom odredbi Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04, 173/08 i 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15; u daljnjem tekstu: ZoPD/04) i Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16, u daljnjem tekstu: ZoPD/16). O nadzoru je porezno tijelo 23. travnja 2020. sačinio zapisnik o poreznom nadzoru, protiv kojeg je tužitelj pravovremeno izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: zapisnik o poreznom nadzoru).
Valja primijetiti da se tužiteljevi navodi svode na puko i općenito osporavanje činjeničnih utvrđenja poreznih tijela i navođenje općenitih normi porezno-upravnog postupka i temeljenih načela toga postupka, koja su, tvrdi, povrijeđena u konkretnoj poreznoj stvari. On, u biti, konkretno nije osporio ključna činjenična utvrđenja poreznih tijela koja proizlaze iz zapisnika o poreznom nadzoru.
Pokazalo se, u biti, spornim je li tužitelj za isporuke koje je obavljao izdavao račune i obračunavao PDV te uredno vodio knjigovodstvenu dokumentaciju. Tužitelj je tužitelj površno i vrlo općenito prigovorio načinu procjene te visini porezne osnovice i poreza.
Osim toga je tužitelji istaknuo i prigovor zastare prava na utvrđenje poreznih obveza za 2016.
Ponajprije valja ukazati na neke bitne odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ), koje uređuje porezni odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima na općenitijoj razini, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Te odredbe valja primijeniti i u konkretnom porezno-pravnom odnosu.
Prvo, u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava, u postupku oporezivanja primjenjuju se porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje (članak 5. OPZ-a).
Drugo, porezno tijelo je dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa te je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, s time da ono određuje koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu (članak 6. stavak 1. i 2. OPZ-a).
Treće, u skladu s člankom 11. OPZ-a, porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti (stavak 1.), a ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak
2.).
Četvrto, porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (članak 62. stavak 1. OPZ-a).
Peto, prema regulaciji članka 66. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).
Šesto, vezano za dokazivanje u poreznom postupku, porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez na temelju odredbi članka 88. OPZ-a.
I, sedmo, oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. toga zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost prema članku
89. OPZ-a.
Polazeći od iznesenih općih procesnih normi kojima je uređeno oporezivanje i porezno-pravni odnos, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.
Iz zapisnika o poreznom nadzoru, kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi, budući da je njegov sadržaj u suglasju s ostalim pisanim dokazima koji su sadržani u spisu predmeta poreznog tijela i budući da je tužitelj paušalno osporio njegov sadržaj predloživši izvođenje dokaza vještačenjem bez konkretiziranja okolnosti radi kojih je on predložen, u bitnom, proizlazi da je porezni obveznik od izvršenih pogrebnih usluga ostvario promet u gotovini koji nije iskazao u poslovnim knjigama, čime je umanjio osnovicu za oporezivanje PDV u iznosu od … kuna i PDV u iznosu od … kuna te
da je ne evidentiranjem prometa u 2016. naplaćenog u gotovini, postupio suprotno članku 54. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, u daljnjem tekstu: OPZ/08) te protivno odredbama članka 4., 33. stavka 1. i članka 85. stavak 1. ZoPDV-a.
Iz sadržaja zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi i da je, osim gotovinskih fiskaliziranih i transakcijskih računa koje je iskazao u poslovnim knjigama, uvidom u oduzete evidencije utvrđeno je da je porezni obveznik i u 2017., obavljajući svoju djelatnost, izdavao račune građanima koje nije fiskalizirao putem naplatnog uređaja niti ih je proknjižio u poslovnim knjigama. Shodno tomu utvrđeno da je tužitelj od izvršenih pogrebnih usluga ostvario promet u gotovini koji nije iskazan u poslovnim knjigama u iznosu o … kuna, a čime je umanjio osnovicu za oporezivanje
PDV-a za iznos od … kuna u obvezu za PDV u iznosu od … kuna. Iz
njega proizlazi i da je da je u 2017. sastavljao narudžbe za pogreb, a za koje nije izdao račune, a u narudžbama je opisana vrsta izvršene usluge s pogrebnom opremom
(pregled kojih narudžbi po kupcima s vrijednošću pogrebne opreme i izvršene usluge te ukupnim iznosom računa je dan u tablici na stranici 19 prvostupanjskog rješenja). Ne izdavanjem računa za izvršene pogrebne usluge po narudžbama u iznosu od ukupno … kuna (PDV u iznosu … kuna) porezni obveznik je postupio
protivno odredbi članka 62. OPZ-a. Time je tužitelj, postupajući suprotno odredbi članka 62. OPZ-a i odredbama članka 4. stavka 1., članka 33. stavka 1. ZoPDV-a, od izvršenih pogrebnih usluga za koje je izdao račune te po narudžbama za koje nije izdao račune, ostvario promet u gotovini koji nije iskazao u poslovnim knjigama, a čime je umanjio osnovicu za oporezivanje PDV za iznos od ukupno … kuna i PDV u iznosu od ukupno … kuna.
Poreznim nadzorom je utvrđeno i da je tužitelj 1. siječnja 2018. prestao biti obveznik PDV-a zbog netočno iskazanih podataka o isporukama, ali da je on u 2017. ostvario vrijednost isporuka u iznosu većem od … kuna i da je time dalje obveznik obračunavanja PDV-a. Utvrđeno je i da je on u knjizi primitaka i izdataka za 2018. evidentirao izvršene oporezive isporuke naplaćene u gotovini u iznosu od … kuna te putem transakcijskog računa u iznosu od … kuna, koje su oporezive po stopi od 13% i 25% te da je u 2018. od izvršenih pogrebnih usluga za koje je izdao račune u vrijednosti od … kuna te po narudžbama za koje nije izdao račune u vrijednosti od … kuna ostvario promet kojeg nije iskazao u poslovnim knjigama, a čime je umanjio poreznu osnovicu. S tim u vezi je utvrđena ukupna vrijednost izvršenih isporuka u 2018. u iznosu … kuna na koje je obračunat PDV od ukupno … kuna, a koja je obveza umanjena za PDV
(pretporez) obračunat na vrijednost primljenih isporuka od … kuna te novoutvrđena obveza PDV iznosi … kuna. Na temelju nadzorom utvrđenog je
tužitelj i u 2018. ostvario vrijednost isporuka u iznosu većem od … kuna i time
je bio obveznik PDV-a. Vezano za 2019., tužitelj je u Knjizi primitaka i izdataka evidentirao izvršene oporezive isporuke naplaćene u gotovini u iznosu od …
kuna te putem transakcijskog računa u iznosu od … kuna, koje su oporezive
PDV-om po stopi od 13% i 25%. Glede 2019., nadzorom je utvrđeno da je u toj godini tužitelj od izvršenih pogrebnih usluga za koje je izdao račune u vrijednosti od …
kuna te po narudžbama za koje nije izdao račune u vrijednosti od … kuna ostvario promet kojeg nije iskazao u poslovnim knjigama, a čime je umanjio osnovicu PDV. a i time obvezu poreza, kako je to potanko obrazloženo na listu 36 i 37 prvostupanjskog rješenja. Time je na, na temelju ukupne vrijednost izvršenih isporuka u 2019. u iznosu od … kuna na koje je obračunat PDV, uz umanjenje pretporez obračunat na vrijednost primljenih isporuka od … kuna, utvrđena nova obveza PDV-a u iznosu od … kuna. Može se zaključiti da je tužitelj i u 2019. ostvario vrijednost isporuka u iznosu većem od … kuna te je time obveznik PDV-a.
Nazorom je utvrđeno i da je tužitelj u Knjizi primitaka i izdataka za 2020. evidentirao izvršene oporezive isporuke naplaćene u gotovini u iznosu od …
kuna te putem transakcijskog računa u iznosu od … kuna, koje su oporezive
PDV po stopi od 13% i 25%. No, uvidom u oduzete evidencije, utvrđeno je da je on u 2020. od izvršenih pogrebnih usluga izdao račun u vrijednosti od … kuna kojeg nije evidentirao u poslovnim knjigama, a čime je umanjio osnovicu za oporezivanje PDV-a, kako je to detaljno obrazloženo i prikazano u tabeli broj 14. na listu 41. obrazloženja prvostupanjskog rješenja.
Iz zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi i da tužitelj nije točno utvrdio osnovicu ni platio porez na dohodak samostalne djelatnosti za za 2016. u skladu s odredbama članka 18. stavka 1. i 19. ZoPD-a u iznosu od … kuna na osnovicu neevidentiranih primitaka u iznosu od … kuna; za 2017. u smislu odredbe
članka 37. ZoPD-a, s obzirom na to da u poslovnim knjigama nije evidentirao primitke u iznosu od … kuna, zbog čega je zakonito postupilo porezno tijelo, kada su oni povećani za utvrđeni iznos te, kada je ono utvrdilo razliku poreza i prireza na na dohodak za uplatu u iznosu od … kuna. To se odnosi i na 2018., kada nije evidentirao primitke/dohodak u iznosu razlike od … kuna (pa mu je utvrđena razlika poreza i prireza u iznosu od … kuna), na 2019., kada nije evidentirao primitke/dohodak u iznosu razlike od … kuna (pa mu je utvrđena razlika poreza i prireza u iznosu od … kuna).
U analiziranom dijelu valja primijetiti da tužitelj, osim općenitih navoda i iznošenja promašenih pravnih zaključaka, u biti, nije osporio iznesena ključna činjenična utvrđenja poreznih tijela vezano za oporezivanje PDV-a i poreza na dohodak za nadzirano razdoblje, a koja su razvidna iz sadržaja zapisnika o poreznom nadzoru.
U izloženom sud ocjenjuje da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je tužitelju obračunalo manje obračunate porezne obveze a razlozi koje je iznijelo imaju logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu. Sud ocjenjuje da su na pravilno i potpuno utvrđeno pravilno primijenjene norme materijalnog prava bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, a osporena rješenja sadrže jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezne stvari koji imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka pa i vezano za ocjenu navoda poreznog obveznika.
Suprotno općenitim navodima tužitelja, nisu povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2., članka 88. stavka 5. i 92. OPZ-a, članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., u daljnjem tekstu: ZUP) a ni temeljna načela porezno-upravnog postupka.
Stanje spisa poreznog tijela ne daju ni pouzdanu osnovu za zaključak da bi u konkretnom predmetu bila povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a, kojim je uređeno izjašnjavanje stranke u upravnom postupku, jer je tužitelju bilo omogućeno sudjelovati u postupku te se očitovati o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za oporezivanje.
Vezano za tužiteljev prigovor zastare prava na utvrđenje poreznih obveza koje se odnose na 2016., valja istaknuti sljedeće.
OPZ uređuje institut porezne zastare ponajprije u člancima 108. i 109. Odredbama navedenih članaka OPZ propisuje samo jedinstvenu zastaru od šest godina od kada je zastara počela teći.
Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata ni troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza,
kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Z astara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s time da je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima (članak 108. stavak 2. OPZ-a).
Iščitavajući navedene zakonske norme može se zaključiti da je OPZ ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok.
Nije sporno da je u konkretnom predmetu apsolutna zastara prava na utvrđenje PDV-a za 2016. nastala u 2016., pa je stoga zastara počela teći 1. siječnja 2017. i nastupila bi 1. siječnja 2023.
U izloženom sud smatra da u konkretnom predmetu nije protekao jedinstveni zastarni šestogodišnji rok prava na utvrđenje porezne obveze u smislu odredbi članka 108. stavka 1. i 6. OPZ-a, s obzirom na njegov početak trajanja te s bozirom na trenutak donošenja drugostupanjskog poreznog rješenja.
Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.
S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 18. srpnja 2022.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u OD Lj. – V. &
P. d. o. o., S.,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis poreznog tijela KLASA:
UP/I-471-02/20-01/… vratiti po pravomoćnosti presude,
- u spis.
