2 UsI-820/2022-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja R." d. o. o. (OIB: …),
S., zastupanog po zakonskom zastupniku, direktoru I. Č., a
on po opunomoćeniku L. A., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2022. u prisutnosti zakonskog zastupnika i opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/21-01/…, URBROJ: 513-04-22-… od 28. veljače 2022. i Porezne uprave, Područnog ureda S. KLASA: UP/I- 471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-20-… od 4. prosinca 2020. kao neosnovan.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je pravovremeno 8. travnja 2022. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/…, URBROJ: 513- 04-22-… od 28. veljače 2022. i Porezne uprave, Područnog ureda S. KLASA: UP/I- 471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-20-… od 4. prosinca 2020. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da je poslovna aktivnost između njega i društva S.d. o. o. utemeljena na stvarnim poslovnim događajima koji su transakcijski provedeni sukladno pravilima platnog prometa, kako je to naznačeno u spornim ulaznim računima od broja 09/… do 60/…, da je riječ o vjerodostojnoj dokumentaciji koja jasno i stvarno izražava vrijednost transakcije, robe i vrijeme obavljanja transakcija, da je uredno koristio u svom poslovanju sva vozila, da je pružao stvarno usluge iznajmljivanja vozila te da su neka od vozila naknadno prodana. Smatra da sama činjenica da je u oba društva isti osnivač i odgovorna osoba
I. Č. ne dokazuje samo po sebi da su transakcije između društava nedopuštene i nezakonite. Smatra i da se njemu ne može staviti na teret da će nakon prijenosa poslovnih udjela društva S.d. o. o. na treću osobu ono neće platiti račune. Stoga je zatražio poništiti navedena porezna rješenja.
Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S. KLASA:
UP/I-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-20-… od 4. prosinca 2020, a kojim joj je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost (skraćeno: PDV) za 2019. u iznosu od … kuna. O poreznom nadzoru je 5. studenoga 2020. sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/…; URBROJ: 513-07-17-20-…, protiv kojeg je tužitelj 16. studenoga 2020. izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: zapisnik o poreznom nadzoru).
U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471- 02/20- 01/….
Tužitelj je predložio izvesti i dokaz čitanjem računa i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine troškova poreznog obveznika koji bi utjecali na visinu osnovice poreza. S obzirom na to da tužitelj, u biti, nije osporio ključna utvrđenja poreznog tijela, s obzirom na to da on nije ni konkretizirao okolnosti i činjenice radi čega je predloženo izvesti ih i s obzirom na to da je mogao ocijeniti zakonitost osporenih odluka na temelju stanja spisa poreznog tijela, sud je odbio te dokaze. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donesene u postupku poreznog nadzora, a u kojem je tužitelju utvrđen manje obračunati PDV za 2019. u iznosu od … kuna na osnovicu od …
kuna s kamatama u iznosu od … kuna. Manje obračunati PDV mu je utvrđen na temelju odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPDV) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 106/18., u daljnjem tekstu: PoPDV).
Nije sporno da je I. Č. osnivač, član društva i osoba koja je bila odgovorna osoba i ovlaštena za zastupanje društava tužitelja i S.d. o. o.
Nije sporno ni da je tužitelj odbio pretporez u iznosu od … kuna na temelju 16 ulaznih računa dobavljača S.d. o. o. (broj 09/2019/1 do 60/2019/1
koji su taksativno navedeni na listu 9 zapisnika o poreznom nadzoru), a s osnova nabave 16 rabljenih vozila te da društvo S.d. o. o. nije uplatilo PDV za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2019.
Također nije sporna visina porezne osnovice i poreza.
Pokazalo se spornim je li u izloženom činjeničnom stanju zakonito postupilo porezno tijelo, kada je tužitelju utvrdilo manje obračunati PDV, s obzirom na to da je on znao ili mogao znati da svojom kupnjom sudjeluje u prijevarnoj transakciji utaje PDV-a i da se smatra kao takav sudionikom prijevare i s obzirom na to da je riječ o povezanim osobama.
Odredbom članka 57. ZoPDV-a propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (stavak 1.) i da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. toga zakona (stavak 2.).
Člankom 127. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je da će se porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrati odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen, dok je stavkom 2. toga članka propisano da ako se sukladno stavku 1. toga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.
U skladu s odredbom članka 131. stavka 1. PoPDV-a porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnost. Osim općenitih navoda i iznošenja promašenih pravnih zaključaka, tužitelj, u biti, nije osporio činjenična utvrđenja poreznih tijela vezano za oporezivanje PDV-a, a koja su razvidna iz sadržaja zapisnika o poreznom nadzoru. Štoviše, tužitelj je, u biti, potvrdio utvrđenja poreznih tijela, zbog čega sud vjeruje zapisniku o poreznom nadzoru i njegovim prilozima, kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu. Sud mu vjeruje i stoga što je riječ o javnoj ispravi.
U izloženom činjeničnom stanju, ali i uzimajući u obzir citirane zakonske norme te s obzirom na to da je riječ o povezanim osobama u smislu odredbi čanka 49. OPZ-
a i s obzirom na to da, osim pukog osporavanja, tužitelj nije dokazao suprotno (dokaze koje je predložio odnose se visinu osnovice i poreza ali ne i na ispunjenje uvjeta za odbitak pretporeza), sud ocjenjuje da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je tužitelju obračunalo PDV, a razlozi koje je iznijelo imaju logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu. Sud ocjenjuje da su na pravilno i potpuno utvrđeno pravilno primijenjene norme materijalnog prava bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, a osporena rješenja sadrže jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezne stvari koji imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka pa i vezano za ocjenu navoda poreznog obveznika.
Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.
S obzirom na to da tužitelji nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 18. srpnja 2022.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja L. A., odvjetniku u S.,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis poreznog tijela KLASA:
UP/I-471-02/20-01/… vratiti po pravomoćnosti presude,
- u spis.
