REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-443/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz R., zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu G., R., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, zastupan po službenoj osobi L. D., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22- 01/30, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 22. ožujka 2022., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1057, URBROJ: 338-08-02-01-21-3 od 20. prosinca 2021. te priznavanje tužitelju zaposlenom u R. d.o.o., događaja od 29. rujna 2021. koji je rezultirao ozljedama dijagnoze šifre T06.8, S20.2, S32.4 i S32.5 ozljedom na radu i u svezi s tim prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/30, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 22. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502- 03/21-02/1057, URBROJ: 338-08-02-01-21-3 od 20. prosinca 2021., kojim u točki I. izreke tužitelju događaj od 29. rujna 2021. koji je rezultirao ozljedama šifre T06.8, S20.2, S32.4 i S32.5 nije priznat ozljedom na radu, dok u točki II. izreke rješenja tužitelju nisu priznati niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu u svezi dijagnoza, navedenih u točki I. izreke rješenja.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 22. ožujka 2022. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 13. travnja 2022., pod gore navedenim poslovnim brojem zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da nije točno da se tužitelj samoinicijativno i nekontrolirano kretao, dok je teret bio u fazi spuštanja na palubu broda, već se tužitelj nalazio upravo tamo gdje je i trebao biti, zajedno sa kolegom I. K. gdje su trebali prihvatiti predmetni teret, pratiti ga i pozicionirati na mjesto gdje je trebao biti složen. Ističe da nikakvog upozorenja mantiste nije bilo da se makne na udaljenost od 2 do 3 metra, jer mjesta od 2 do 3 metra, obzirom na skučenost prostora gdje se rad obavljao, nije niti bilo. Naveo je, da je već u žalbi upozoravao na kontradiktornost izjava svjedoka štetnog događaja čijim izjavama je tuženik poklonio vjeru, navodeći da je L. Ž., mantista, izjavio da je dok je stajao na poklopcima brodskih štiva dao usmeno naređenje radnicima na palubi da se maknu na sigurno do 3 metra udaljenosti od tereta, dok je u izjavi datoj Državnom inspektoratu dizaličar I. M. istaknuo da je vidio da je mantista dao znak da se radnici I. K. i D. Š. odmaknu pa tužitelj postavlja pitanje je li logično da mantista kojemu je zadatak da rukama signalizira što i kako raditi, daje usmeno naređenje, koje zbog rada dizalice i drugih strojeva na brodu nitko ne može čuti, odnosno da li je logično da bi takvo naređenje dizaličar mogao čuti. Osim toga, tužitelj je naveo da ni mantisa nije mogao znati da će se teret početi nekontrolirano okretati, zbog čega ako je i tome tako, zašto bi uopće davao bilo kakva uputstva usmena ni znakovna da se tužitelj i njegov kolega odmaknu od tereta. S tim u svezi tužitelj je predložio da ga se sasluša u ovom upravnom sporu, kao i mantistu L. Ž., dizaličara I. M. i svjedoka I. K. kako bi s razjasnile okolnosti nastanka štetnog događaja, a što da u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije učinjeno. Također, tužitelj je predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 22. ožujka 2022., kao i prvostupanjsko rješenje od 20. prosinca 2021. te tužitelju prizna događaj od 29. rujna 2021. koji je rezultirao ozljedom po dijagnozama šifre T06.8, S20.2, S32.4 i S32.5 ozljedom na radu, kao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 3. svibnja 2022., ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 19. svibnja 2022. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika pa je opunomoćeniku tužitelja u skladu s odredbom članka 6. Zakona o sporovima („Narodne novine“ broj (20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora i dokaznih prijedloga, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem tužitelja i svjedoka, jer izjave tužitelja i svjedoka na okolnosti nastanka štetnog događaja već priležu spisu predmeta upravnog postupka, dok je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu te je tužitelju naloženo da u roku od 7 dana na račun Suda uplati iznos od 3.000,00 kuna s osnova izvođenja dokaza vještačenjem, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja.

5. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 27. svibnja 2022. tužitelj je obavijestio Sud da je uplatio predujam za vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn pa je izvanraspravnim rješenjem Suda od 1. lipnja 2022. određeno izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu A. j.d.o.o. iz R. sa zadaćom da na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka utvrdi može li se tužitelju događaj od 29. rujna 2021. koji je rezultirao ozljedama dijagnoze šifre T06.8, S20.2, S32.4 i S32.5 priznati ozljedom na radu sukladno čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ili ne može sukladno čl. 67. istog Zakona, tj. je li do zadobivenih ozljeda kritične zgode došlo zbog neodgovornog, skrivljenog i nesavjesnog ponašanja tužitelja te je li tužitelj 29. rujna 2021. postupio protivno pravilima o zaštiti na radu, kako je to utvrđeno u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 12. studenoga 2021. koji prileži spisu predmeta upravnog postupka.

6. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 8. lipnja 2022. tuženik je naveo da se protivi zadobivenoj zadaći vještaka u dijelu kojem je zadatak vještaku postavljeno utvrditi okolnost je li do zadobivenih ozljeda kritične zgode došlo zbog neodgovornog, skrivljenog i nesavjesnog ponašanja tužitelja, jer se u biti radi o vrijednosnom sudu koji se donosi na temelju činjenica utvrđenih u tijeku postupka te da zadaća vještaku može biti je li tužitelj kritične zgode postupio protivno pravilima o zaštiti na radu i drugih okolnosti u kojima je nastala ozljeda tužitelju, a za koje sud ne raspolaže stručnim znanjem.

7. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 27. lipnja 2022. stalni sudski vještak zaštite na radu i zaštite od požara mr.sig. Z. P., dipl.ing. naveo je, da je poslodavac R. d.o.o. ispunio svoju obvezu osposobljavanja za rad tužitelja na siguran način te da je tužitelj bio zdravstveno sposoban za obavljanje navedenog posla na radnom mjestu lučko transportnog radnika. U konkretnom slučaju da se nije vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa, tj. loša organizacija rada u smislu osiguranja mjesta rada osnovnim pravilima zaštite na radu zbog čega je došlo do improvizacije pri obavljanju navedenog posla što je rezultiralo tjelesnom ozljedom tužitelja. Naveo je da neposredni rukovoditelj, u konkretnom slučaju od strane L. R. d.d. je morao organizirati obavljanje navedenih radova na siguran način tako da je trebao osigurati da se nitko od radnika ne približi teretu koji se spušta dok teret nije u cijelosti spušten. Istaknuo je, da dok poslodavac ne nagleda radnike, radnici najčešće ne obavljaju posao sukladno pravilima zaštite na radu te se izlažu opasnostima koje mogu imati teške posljedice za radnike, a uzroci nastanka ovog štetnog događaja i ozljede tužitelja nastale su propustima u primjeni mjera zaštite na radu od strane L. R. d.d. i to na način da su dozvolili obavljanje radne operacije spuštanja tereta bez prethodnog procjenjivanja rizika i osiguranja mjesta rada. Isto da je vidljivo iz fotodokumentacije iz koje proizlazi da prostor gdje su radnici obavljali poslove spuštanja tereta je vrlo skučen što predstavlja opasnost prilikom manipulacije tereta. Također, da u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 12. studenoga 2021. nije utvrđeno tko je vodio navedene poslove ukrcaja što govori da poslodavac L. R. d.d. nije osigurao prisustvo neposrednog rukovoditelja, grupovođe, koji bi koordinirao rad radnika, a isto tako komunikacija između signaliste i ostalih radnika nije bila najpouzdanija obzirom da signalista nije bio u vidnom polju ozlijeđenog radnika, a također i sa rukovateljem dizalice što je dovelo do zapinjanja tereta te njegovog nekontroliranog kretanja. Napomenuo je, da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj koji je pokušavao stabilizirati viseći teret postupao na način kako je to poslodavac utvrdio u procesu rada sa utovarom/istovarom tereta koji nisu bila u skladu sa svim mjerama sigurnosti što je razvidno iz izjava svjedoka da je tužitelj pridržavao teret rukama dok isti nije bio spušten na poziciju, što je u suprotnosti sa mjerama sigurnosti, a da je L. R. d.d. organizirala i provodila navedeni radni postupak suprotno pravilima zaštite na radu te nije poduzela potrebne mjere zaštite na radu u smislu prethodno navedenih propusta kako bi se rad obavio na siguran način, što je dovelo do improvizacije pri obavljanju navedenih poslova obzirom da se radna operacija nije pripremila i planirala na siguran način.

8. Na idućem ročištu za raspravu održanim u prisutnosti stranaka i vještaka kod ovog Suda 15. srpnja 2022., saslušan je vještak radi pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja primjedbi koje je tuženik iznio u svezi istog. Na istom ročištu za raspravu vještak je ostao kod datog nalaza i mišljenja, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta postupka te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta postupka utvrđeno je, da je 6. listopada 2021. kod prvostupanjskog tijela zaprimljena prijava o ozljedi na radu tužitelja, podnesena od strane poslodavca R. d.o.o., a u svrhu priznavanja ozljede dijagnoze šifre T06.8, S20.2, S32.4 i S32.5 ozljedom na radu. Utvrđeno je, da je u prijavi u rubrici kao uzrok ozljede navedena šifra 870 koja se odnosi na ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu, a u rubrici 36 predmetne prijave da je navedeno da je do ozljede tužitelja došlo radi samoinicijativnog nekontroliranog kretanja radnika, nakon što je dobio upozorenje od mantiste da se odmakne na određenu udaljenost 2 do 3 metra od tereta koji se spuštao, između zabranog tereta u spuštanju na palubu broda do pozicije složaja, tako da se u jednom trenutku našao prignječen između tereta u spuštanju i od prije složenih paketa. Utvrđeno je, da je u izjavi o okolnostima nastanka ozljede tužitelj naveo da je 29. rujna 2021. oko 17:00 sati doživio ozljedu na radu, da je ozlijeđen kao lučki transportni radnik za vrijeme obavljanja redovnih poslova i radnih zadataka, a navedenog dana da je radio na brodu A. Q. na ukrcaju paketa rezane bukove građe. Nalazio se na palubi broda između štive i mosta, a zadatak mu je bio da zajedno sa kolegom I. K. pozicionira pakete palube i u jednom trenutku dok je pridržavao paket, isti je zapeo za drugi paket, već postavljen na palubi, te se nekontrolirano zarotirao i prikliještio ga uz drugi paket koji je već bio složen na palubi. Tom prilikom da je zadobio teške tjelesne ozljede. U svojoj izjavi o okolnostima nastanka tužiteljeve ozljede na radu koju je mantist L. Ž. dao na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru povodom predmetne ozljede, mantist L. Ž. je naveo da se u trenutku samog događaja nalazio na poklopcima brodskih štiva od kuda ima dobar pregled kod ukrcaja paketa građe, a prije samog događaja da je dao usmeno naređenje radnicima na palubi da se odmaknu na sigurno do 3 metra udaljenosti od zabraganog tereta u manipulaciji, što su i učinili. Međutim, da u trenutku kako je zabragana paketa išla prema poziciji, to da je vidio da je malo zapela za druge pakete koji su bili već od prije u složaju i u jednom trenutku kada se zabragani paket počeo nekontrolirano okretati, što nije uobičajeno prilikom takvog posla kad je u pitanju skučeni prostor radnik I. K. da je otišao drugim smjerom i udaljio se oko 2 metra, a radnik D. Š. iz nepoznatog razloga da je otišao između zabraganog tereta i paketa u složaju do kojeg je trebalo staviti i nadolazeći teret te je vidio kako je tužitelja prignječilo.

10. Nastavno, u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12. studenoga 2021. navedeno je, da je radnik D. Š. (ovdje tužitelj) pretrpio ozljedu na radu tako da se prilikom rada na ukrcavanju paketa tvrdo rezane bukove građe na palubi broda A. Q. našao u opasnoj radnoj zoni pri manipuliranju tereta odnosno spuštanju istom lučkom obalnom dizalicom na palubu broda na predviđeni složaj tako da je sa obje ruke pridržavao i gurao teret kod rotiranja, što da je u suprotnosti sa pravilima zaštite na radu zbog opasnosti od udara tereta u radnika, jer radnik treba biti na sigurnoj udaljenosti 2 do 3 metra od tereta u spuštanju, dok se isti ne spusti na visinu od 10 cm od poda i pri tome pozicionira na složaj. Utvrđeno je, da je tužitelj radio kod poslodavca R. d.o.o. na radnom mjestu lučkog transportnog radnika 2 i da je stručno osposobljen za rad za signalistu – vezača tereta, odnosno lučko transportne poslove, kao i da je tužitelj koristio zaštitnu opremu te da su uvjeti normalni i suhi. Utvrđeno je, da inspektor rada nije utvrdio propuste poslodavca u primjeni propisa iz područja zaštite na radu, a zapisnik o inspekcijskom nadzoru sastavljen je 12. studenoga 2021. u službenim prostorijama Državnog inspektorata u Rijeci, gdje je predmet nadzora bila primjena propisa iz područja zaštite na radu povodom ozljede na radu tužitelja, zaposlenika R. d.o.o. sa sjedištem u R., koja se dogodila 29. rujna 2021. oko 17:00 sati na lokaciji L. R., T. R., pristanište za brodove S. l., odnosno na mjestu događaja na palubi broda A. Q., a nadzor je obavilo M. P., diplomirani inženjer inspektorata rada, u prisutnosti stručnjakinje Zakona o zaštiti na radu kod poslodavca R. d.o.o. Rijeka L. K. Ž.. Utvrđeno je, da je 29. rujna 2021. inspektor rada obavio očevid na mjestu događaja i sastavljen je zapisnik o očevidu, a prethodno su uzete u zapisnik izjave očevidaca događaja te su oba zapisnika sastavni dio predmetnog zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12. studenoga 2021. Na zapisnik su dali 29. rujna 2021. izjavu gore navedeni očevidci L. Ž. na radnom mjestu mantiste – signaliste, I. M. na radnom mjestu dizaličara i I. K. na radnom mjestu LTR (lučki transportni radnik), dok je tužitelj dao izjavu na adresi svog prebivališta 28. listopada 2021. na zapisnik. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo prije odlučivanja o zahtjevu poslodavca tužitelja zatražilo ocjenu Liječničkog povjerenstva Zavoda o uzročno-posljedičnoj vezi između događaja od 29. rujna 2021. s dijagnozama šifri koje je tužitelj zadobio, a koje su navedene u Prijavi o ozljedi na radu te je Liječničko povjerenstvo Zavoda, Regionalni ured Rijeka svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 9. prosinca 2021. ocijenilo, uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, da je tužitelj na opisani način mogao zadobiti ozljede dijagnoza S20.2, S32.4 i S32.5, a dijagnoza T06.8 nije definirana te se kao takva ne može priznati, a obuhvaća sve navedene dijagnoze, nakon čega je doneseno rješenje da se tužitelju ozljeda koju je zadobio 29. rujna 2021. ne priznaje ozljedom na radu iz razloga što je izvodio radnu operaciju protivno pravilima zaštite na radu. Utvrđeno je, da je protiv prvostupanjskog rješenja od 20. prosinca 2021. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 22. ožujka 2022. na način da je odbijena žalba tužitelj i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u kojem je utvrđeno da su dijagnoze S20.2 Kontuzija prsnog koša, S32.4 Prijelom acetabula, S32.5 Prijelom preponske kosti i S00.0 Površinska ozljeda vlasišta u uzročno posljedičnoj vezi i nastale su u događaju od 29. rujna 2021., a dijagnoza T06.8 Ostale specificirane i ozljede koje zahvaćaju više dijelova tijela nije utemeljeno koristiti, obzirom na prethodno navedene dijagnoze. U osporavanom rješenju tuženik je utvrdio, da postoje okolnosti koje isključuje priznavanje ozljede nastale u predmetnom događaju od 29. rujna 2021. ozljedom na radu, jer iz sadržaja iskaza svjedoka L. Ž. – mantiste i svjedoka I. M. te I. K. proizlazi da je svjedok L. Ž. nakon pozicioniranja tereta, neposredno prije njegova spuštanja upozorio radnike da se odmaknu na sigurnu udaljenost od tereta kako bi se isti mogao sigurno spustiti, a također iz iskaza svjedoka proizlazi da se nakon upozorenja drugi lučki radnik I. K. koji se usuglasio s iskazima drugih svjedoka, udaljio na sigurnu udaljenost od tereta u spuštanju, dok je tužitelj otišao između tereta u spuštanju i tereta koji je već bio postavljen na palubu broda te ga pridržavao s obje ruke, u kojem ga je trenutku teret u spuštanju prignječio za teret koji je već bio postavljen na palubi broda pa kako u trenutku ozljede tužitelja, teret nije još uvijek bio u mirovanju niti spušten na razinu s koje bi se osigurala sigurna manipulacija od strane lučkih radnika, a što proizlazi kako iz izjave tužitelja, tako i izjava svjedoka i ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom događaju, to je tuženik ocijenio da postoje razlozi koji isključuju priznavanje ozljede, ozljedom na radu tužitelja s obzirom da se u trenutku nastanka ozljede, tužitelj nalazio na mjestu na kojem nije smio, a prethodno je bio upozoren da se udalji na sigurnu udaljenost od tereta u spuštanju te je znao ili morao znati, obzirom na osposobljenost na radu, da se u tom trenutku nije trebao nalaziti na mjestu na kojem je doživio ozljeđivanje pa je prihvaćeno utvrđenje Državnog inspektorata da je tužitelj postupao suprotno pravilima o zaštiti na radu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelj nije osnovan.

12. Sukladno članku 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13,137/13 i 98/19, u nastavku teksta Zakon) prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

13. Prema odredbi članka 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatraju se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. članka 14.b Zakona koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

14. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

15. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj, 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18 i 41/19,u nastavku teksta Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod koje je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

16. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

17. Odredbom članka 5. Pravilnika navedeno je da u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest s time da prijava ozljede na radu odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnesena u rokovima utvrđenim Pravilnikom.

18. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim rješenjem tužitelju događaj od 29. rujna 2021. koji je rezultirao ozljedama dijagnoze šifri T06.8, S20.2, S32.4 i S32.5 nisu priznate ozljedom na te mu u svezi navedenih dijagnoza nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, jer je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno upravo suprotno, odnosno da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo te također nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka.

19. Naime, tuženik je postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja proveo postupak u skladu sa odredbama Zakona, Pravilnika i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) te je ovaj Sud uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio da je iz Tiskanice prijave koju je za tužitelja podnio poslodavac razvidno da je kao uzrok ozljede naznačena šifra 870 koja se odnosi na ostala nepromijenjena posebna pravila o zaštiti na radu, a u rubrici 36 predmetne prijave navedeno je, da je do ozljede osiguranika došlo radi samoinicijativnog i nekontroliranog kretanja radnika nakon što je dobio upozorenje od mantiste da se odmakne na određenu udaljenost 2 do 3 metra od tereta koji se spuštao između zabranog tereta u spuštanju na palubu broda do pozicije složaja, tako da se u jednom trenutku našao prignječen između tereta u spuštanju i od prije složenih paketa, dok je iz zapisnika Državnog inspektorata od 12. studenoga 2021. u svezi zadobivene ozljede tužitelj točke 9.1. razvidno, da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu na način da se prilikom rada na ukrcavanaju paketa tvrdo rezane bukove građe na palubi broda A. Q. našao u opasnoj radnoj zoni pri manipuliranju tereta, odnosno spuštanju istog lučkom obalnom dizalicom na palubu broda na predviđeni složaj, tako da je s obje ruke pridržavao, gurao teret kod rotiranja, što da je u suprotnosti sa pravilima zaštite na radu zbog opasnosti od udara tereta u radnika, jer radnik treba biti na sigurnoj udaljenosti od 2 do 3 metra od tereta u spuštanju, dok se isti ne spusti na visinu od 10 cm od poda i pri tome pozicionira na složaj.

20. Stoga je po mišljenju ovog Suda, kao i tuženika, pravilno tuženik poklonio vjeru utvrđenju navedenom u zapisniku Državnog inspektorata od 12. studenoga 2021. čiji sastavni dio je zapisnik o izjavama očevidaca od 29. rujna 2021. i zapisnik o obavljenom inspekcijskom očevidu pa kako nije sporno da je tužitelj imao mogućnost udaljiti se od tereta u spuštanju na sigurnu udaljenost, a da to nije učinio, to je tužitelj u predmetnom događaju postupao protivno pravilima zaštite na radu i upozorenju drugog radnika koji je koordinirao rad utovara tereta na palubu broda, zbog čega je pravilno tuženik utvrdio da je ozljeda tužitelju nastala u okolnostima njegovog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja te se kao takva ne može priznati ozljedom na radu. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da izjave svjedoka L. Ž. i I. M. u vezi upozorenja da se udalji od mjesta spuštanja tereta nisu kontradiktorne, jer kao što je tuženik naveo u osporavanom rješenju usmeno i znakovno upozorenje može pratiti jedno drugo, a svjedok I. M. kao radnik na dizalici jedino je mogao vidjeti znakovno upozorenje.

21. Ovaj Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 27. lipnja 2022. u dijelu u kojem je naveo da su uzroci nastanka štetnog događaja i ozljede zaposlenika nastali u propustima u primjeni mjera zaštite na radu od strane L. R. d.d. na način da su dozvolili obavljanje radne operacije spuštanja tereta bez prethodnog procjenjivanja rizika i osiguranja mjesta rada, jer iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka razvidno da nitko od drugih radnika nije ozlijeđen osim tužitelja, jer je tužitelj samoinicijativno otišao do tereta koji je zapeo, ali ne po zapovijedi radnika L. Ž. koji je kontrolirao rad utovara, te je došao na mjesto na kojem nije smio biti, a prethodno je dobio upozorenje od L. Ž. da se udalji na sigurnu udaljenost na koju se imao mogućnost udaljiti, kao i I. K., drugi lučki transportni radnik, međutim tužitelj je postupio protivno upozorenju radnika koji je koordinirao rad utovara, L. Ž. koji je dao usmeno naređenje radnicima na palubi da se odmaknu na sigurno do 3 metra udaljenosti od zabraganog tereta u manipulaciji. U konačnici, pridržavanje tereta s obje ruke i guranje tereta kod rotiranja u suprotnostima je sa pravilima zaštite na radu zbog opasnosti od udara tereta u radnika, jer radnik treba biti na sigurnoj udaljenosti od 2 do 3 metra od tereta u spuštanju dok se isti ne spusti na visinu od 10 cm od poda i pri tome pozicionira na složaj pa imajući u vidu da je tužitelj izvodio operaciju protivno pravilima zaštite na radu, kako je to i vještak na upit Suda odgovorio na ročištu održanom kod ovog Suda 15. srpnja 2022., to je ovaj Sud imajući u vidu odredbu čl. 67. stavak 1. toč. 1 Zakona u svezi s člankom 57. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

22. Kako tužitelj na kojem je bio teret dokaza u ovom upravnom sporu nije dokazao izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu da je kritične zgode postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, jer je vještak na upit Suda na ročištu održanom 15. srpnja 2022. naveo da je tužitelj postupao suprotno pravilima zaštite na radu kod izvođenja radne operacije, jer je postupio protivno upozorenju mantiste koji je koordinirao rad utovara, nalazio se je na mjestu na kojem nije smio, a prethodno je bio upozoren kao i ostali radnici da se udalji na sigurnu udaljenost te u konačnici samoinicijativno je otišao do tereta, koji tada nije bio spušten na visini od 10cm od poda, to je ovaj Sud u cijelosti poklonio vjeru zapisniku sastavljenom od strane Državnog inspektorata od 12. studenoga 2021. u kojem je utvrđeno da je tužitelj postupao protivno pravilima zaštite na radu, zbog čega je zadobio gore navedene ozljede, a sve imajući u vidu da je zapisnik sastavljen u skladu s pravilima struke te je u cijelosti obrazložen i po mišljenju Suda, kao takav mogao je poslužiti tuženiku i Sudu za zakonito odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, a u tom dijelu potvrđen je i od strane sudskog vještaka.

23. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 18. srpnja 2022.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja K. B., odvjetniku u Odvjetničkom uredu G., R. - tuženom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3