Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-3075/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz K.¹, OIB…, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika Opće bolnice „Dr. T. B.“, K.¹, OIB…, zastupanog po punomoćniku A. A., odvjetniku u K.², uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u K.¹, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-56/2018-29 od 26. travnja 2021., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-56/2018-29 od 26. travnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. i dijelu točke III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.312,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2021. do isplate.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 2.187,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2021. do isplate, i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.187,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2021. do isplate.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-56/2018-29 od 26. travnja 2021., u pobijanom dijelu pod toč. II./1., II./2. izreke i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 84.767,14 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu pobliže navedenom u točki I. izreke. Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.896,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u točki II./1.izreke, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinim dosuđenim bruto iznosima plaća iz točke I. izreke (toč. II./2. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2021. do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica istu presudu pobija u dijelu pod toč. II. i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe, ili da se vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u odnosu na sve odrađene sate rada u redovnom i prekovremenom radu za razdoblje od 1. prosinca 2013. do podnošenja tužbe 27.12.2019., a posljedično tome i zahtjev za isplatu razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje bi ostvarila da su joj u prosjek plaće uračunati navedeni dodaci, te dodatak na radni staž.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno u žalbi ukazuje tužiteljice, jer presuda sadrži jasne i valjane o svim odlučnim činjenicama, koji su posljedica pravilne i potpune ocjene dokaza razloge i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika, i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Tako iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist i subspecijalista na odjelu k. i da joj tuženik u uženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 – dalje: KU/18);

- da joj tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao liječnica, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59.a KU/13, i odredbe članka 58. KU/18;

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja umanjen iznos s obzirom da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva;

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku s osnove neisplaćenog dodataka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te s osnove manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 84.767,14 kn;

- da je financijski vještak u svom nalazu i mišljenju izračunao i prekovremene sate za dane kada blagdani i neradni dani padaju od ponedjeljka do petka pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota, nedjelja i 8 sati rada prema kojemu po tom osnovu prekovremeni sati rada iznose 4.896,00 kn,

8. U stadiju žalbenog postupka sporna je pravna osnova zahtjeva u dijelu načina obračuna prednje navedenih dodataka imajući u vidu da tuženik u žalbi u bitnome navodi da je pogrešno sud prvog stupnja utemeljio svoju presudu na obračunu dodataka i naknade plaće uvećanog za dodatak za prekovremeni rad, umjesto na osnovnu plaću. Ujedno je sporna osnovanost dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prekovremene sate koji padaju na dane blagdana i neradnih dana u utuženom razdoblju.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 47., 51., 57. i čl. 59.a KU/13 i čl. 55. i čl. 57.a KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, kao i odredbe Dodatka I. KU („Narodne novine“ broj 96/2015) uz odredbe čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13) i čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19), kada je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

10. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59.a KU/13 i čl. 55. i čl. 57.a KU/18, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom, odnosno kao radnik koji ostvaruje pravo na dodatak za staž. U tom smislu, tužiteljica ima pravo na isplatu dodataka u odnosu na sve odrađene sate, uključujući i one izvan mjesečnog broja radnih sati. S time da se navedeni dodaci kumuliraju razmjerno, a ne apsolutno. 11. Nadalje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je dosuđena razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora prema čl. 36. st. 1. KU. I prema odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 29/18.), čl. 34., određeno je: „1. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. 2. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Na identičan način regulirano je pravo i prema članku 36. KU/13.

12. Obzirom na to da je na citirani način regulirano pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, u spornom periodu, potrebno je primijeniti navedenu odredbu u odnosu na tužiteljicu, jer narav njezinoga posla kod tuženika upućuje na pravo u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca koju je ostvarila.

13. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, čl. 58. st. 1. („Narodne novine“, br. 128/17 i 47/18), te čl. 59. st. 1. („Narodne novine“, br. 115/10, 104/12 i 141/12) - ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

14. Budući da navedena odredba ne određuje da bi zaposleniku pripadao postotak od plaće kao da se radilo u redovnom radnom vremenu, već određuje postotak od plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije no što je započeto bolovanje, to je i taj zahtjev tužiteljice pravilno prihvatio prvostupanjski sud, a sve to prema izračunu vještaka, kojemu stranke nisu prigovarale.

15. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost na sate koji su joj plaćeni. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su- IV-56/19-18, zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Zbog iznijetih razloga žalba tuženika ukazuje se neosnovanom u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, te je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen u iznosu od 84.767,14 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate (čl. 29. ZOO, u vezi čl. 84. st. 3. ZR), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom dosuđenom bruto iznosu.

17. Uz valjane je razloge pod toč. II./2. odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz toč. I. izreke, jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto plaće dospijevaju tek u trenutku isplate plaće. Zato neobrazložena žalba tužiteljice u tom pobijanom dijelu nije neosnovana.

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je odbijen i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 4.896,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama (toč. II./1. izreke), koji se odnosi na isplatu prekovremenog rada na blagdan ili državni praznik od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, a pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja i 8 sati rada dnevno, jer u činjeničnim navodima tužbe taj zahtjev nije bio postavljen. Nije u pravu žaliteljica da okolnost što je u činjeničnim navodima svoje stupnjevite tužbe navela da potražuje „isplatu neisplaćenih plaća po osnovi plaće i svih dodataka na plaću i naknada plaća na koje je imala pravo u utuženom razdoblju“, obuhvaća i sporni dio zahtjeva. Naime, tužiteljica u tužbi zahtijevala isplatu dodataka na plaću kumulativno za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, radni staž, kao i isplatu razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje bi ostvarila da su joj u prosjek plaće uračunati navedeni dodaci za sve odrađene sate rada uključujući i prekovremene sate, no nije zahtijevala i isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za dane kada blagdani i neradni dani padaju od ponedjeljka do petka, odnosno pod pretpostavkom da mjesečni fond radnih sati u tekućem mjesecu tvori umnožak radnih dana bez subota, nedjelja i blagdana i osam sati rada dnevno, a koji izračun je financijski vještak naveo u svom nalazu i mišljenju (list 161 spisa).

19. Kako je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, a iz tužbe ne proizlazi da je tužiteljica postavila zahtjev za isplatu neisplaćenih prekovremenih sati odrađenih na blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka, pravilan je zaključak suda da se radi o novom zahtjevu prvi puta postavljenom u fazi glavne rasprave nakon provedenog financijskog vještačenja, čime je tužba u tom pobijanom dijelu preinačena protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP, i takav zahtjev nije osnovan. 20. Međutim, djelomično osnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za prvo (odgođeno) pripremno ročište održano 20.2.2019. priznao puni iznos nagrade u iznosu od 100 bodova po Tbr. 9./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), umjesto 25 bodova po Tbr. 9./5. Tarife, jer je ročište odgođeno iz procesnih razloga. Za postupak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP niti podnesak od 18.2.2019., kojim je tužiteljica nakon odgode prvog pripremnog ročišta u bitnome ponavljala navode već iznijete u tužbi i nepotrebno sudu dostavila preslike sudskih odluke u identičnim sudskim postupcima. Ostale parnične radnje utvrđene u pobijanoj presudi pravilno su utvrđene, a uspjeh stranka u postupku je pravilno ocijenjen prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pogrešno smatra tužiteljica da su joj parnične radnje trebale biti priznate prema vrijednosti predmeta spora naznačenom u stupnjevitoj tužbi (100.000,00 kn), jer se omjer uspjeha stranka u sporu utvrđuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 2. ZPP), kako to pravilno i navodi sud prvog stupnja. Kako tužiteljica nije uspjela samo s neznatnim dijelom zahtjeva koji iznosi 5%, osnovano tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

21. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici je za sve parnične radnje trebalo priznati 425 bodova, što pomnoženo s vrijednošću predmeta spora od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za trošak PDV-a od 25%, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, čini ukupni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 7.312,50 kn.

22. Kako je prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu pod toč. III. izreke i istu odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.187,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2021. do isplate.

23. Slijedom iznijetoga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 18. srpnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.