REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj: 21 Psp-27/2021-27

Potvrđeno rješenjem ŽS u Osijeku posl. br. Gž-1447/2022-2 od 23. rujna 2022.!

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu tog suda Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja D. B., OIB:…, M. B., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. C., OIB:…, M. B., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik iz D. S., zbog smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. lipnja 2022. u prisutnosti stranka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu odluke 18. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela travnatog dvorišta nalazećeg se na k.č.br. 3524/3 i k.č.br. 3522/3, obje k.o. S., na skici očevida mjerničkog vještaka M. M. od 19. travnja 2022. označenog točkama C1-C2-C3-C4-C5-C6-C7-C8-C1, površine 23,74 m2, na način da je dana 17. srpnja 2021. na istom prostoru iskopao grabu-kanal duljine 27,14 m, širine 0,3 m i dubine 0,1 m pa se tuženiku nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da u taj kanal vrati iskopanu zemlju i po tom prostoru zasije travu, u roku od 8 dana, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 5.828,08 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je posjednik k.č.br. 3542/3 oranica H. površine 1248 m2 upisane u zk.ul.br. 2682 k.o. S., koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću, gospodarske zgrade i dvorište, te da je tuženik posjednik susjedne k.č.br. 3522/3 stambena kuća, gospodarska zgrada i dvorište u S. površine 219 čhv upisane u zk.ul.br. 2448 k.o. S..

Tvrdi da je posjed svog dvorišta izvršavao na način da je to dvorište redovito kosio. Međutim dana 17. srpnja 2021. tuženik je na njegovom dvorištu iskopao grabu kanal duljine 45 m, širine 0,3 m i dubine 0.1 m, a što mu on nije dozvolio. Smetan tim činom u posjedu svoje nekretnine, zatražio je da mu sud pruži posjedovnu zaštitu kako je to navedeno pod točkom I izreke, ovog rješenje, a koji tužbeni zahtjev je uskladio s nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka te skicom očevida.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da je tužitelj posjednik nekretnine koja u naravi predstavlja kuću s okućnicom, ali je osporio tvrdnju tužitelja da bi ga tuženik smetao u posjedu „travnatog dijela dvorišta“ kopanjem grabe- kanala.

Pojasnio je da je utuženog dana samo radio ono što već više od trideset godina radi – prama potrebi čisti grabu na međi nekretnina stranaka, kojom grabom odlaze oborinske, a ponešto i otpadne vode. Zbog konfiguracije terena, a kada tuženik ne bi uređivao spomenutu grabu, kod jačih bi se kiša oborinske vode slijevale prema njegovom dvorištu te je upravo radi te grabe tuženika svoju ogradu pomaknuo u svoju nekretninu kako bi kanal služio svrsi.

Zbog svega navedenog usprotivio se tužbenom zahtjevu te je predložio da sud taj zahtjev odbije.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige- zk. ul. br. 2682 i 2448 k.o. S., prijepis posjedovnog lista 1824 i 1546 k.o. S., u fotografije priložene tužbi, proveden je uviđaj na mjestu spora, te geodetsko vještačenje po M. M. dipl. ing. geod. Saslušani su svjedoci M. B., M. T., B. D., S. K., Đ. J. kao i stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prilikom očevida utvrđeno je da tužitelj posjeduje kuću, gospodarsku zgradu i dvorište u S., M. B., a tuženik je nesporno posjednik susjede nekretnine – kuće, gospodarske zgrade i dvorišta u S.

Na temelju nalaza i mišljenja geodetskog vještaka utvrđeno je da nekretnina u posjedu tužitelja odgovara k.č.br. 3524 k.o. S., koja je upisana u posjedovnom listu 1824, kao nadstrešnica površine 20 m2, kuća sa adresom S. površine 127 m2 i dvorište površine 1141 m2, dok nekretnina tuženika koja odgovara k.č.br. 3522/3 k.o. S. upisana u posjedovnom listu 1546 kao kuća površine 108 m2, gospodarska zgrada površine 106 m2 i dvorište površine 574 m2.

Osim u ovim posjedovnim listovima stranke su nesporno upisane kao vlasnici istih nekretnina i u zemljišnoj knjizi, što za ovaj postupak nije relevantno, budući je odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; kraće: ZPP) propisano: „Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.“

6. Na temelju pokazivanja stranaka, vještak je utvrdio da sa istočne strane uz nekretninu tuženika među čini ravna linija od ruba betonskog parapeta tužitelja do metalne šipke zabijene u zemlju , a koja je na skici očevida označena točkama A1 i A2, a što nije sporno.

Dvorište tuženika je sa zapadne strane ograđeno betonskim parapetom s metalnim stupovima, a vanjsko lice tog parapeta prikazano je na skici očevida točkama B1 i B2 te se nalazi 0,30 m udaljen od opisanog pravca međe, prema istoku.

Sporni prostor na kojem je tuženik izvršio čin opisan u tužbi, mjernik je na skici označio žutom bojom, a dužina tog prostora je 27,14 m, dok je maksimalna širina na nekretnini tužitelja 1.11 m, time da početak i kraj spornog prostora završavaju šiljastim kutem.

Dio spornog prostora koji se nalazi na nekretnini tužitelja označen je na skici očevida lomnim točkama C1-C2-C3-C4-C5-C6-C7-C8-C1 i površine je 23,74 m2, a dio spornog prostora koji se nalazi na nekretnini tuženika na skici je označen lomnim točkama C7-C8-D1-D2-C7 površina kojeg je 5,58 m2.

Izgled spornog prostora nakon predmetnog čina tuženika vidljiv je i na fotografijama priloženim uz tužbu.

Nalaz i mišljenje prihvaćen je u cijelosti jer ga je izradila stručna i ovlaštena osoba sukladno pravilima znanosti i vještine, a na temelju neposrednog pregleda i izmjere na mjestu spora, te stranke ne taj nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

7. Na osnovi iskaza svjedoka M. B., M. T., B. D. te samog tužitelja, sud je utvrdio da je upravo tužitelj u trenutku kao je tuženik izvršio utuženi čin, bio u zadnjem, mirom posjedu opisanog spornog prostora.

Svi svjedoci, i to na temelju neposrednog saznanja odnosno opažanja potvrđuju činjenicu da je tužitelj taj prostor kosio kao sastavni dio svog ograđenog dvorišta i to skroz do betonskog parapeta tuženika. Njihovi navodi se međusobno podudaraju te su ovom sudu životno uvjerljivi i logični jer su u skladu s stanjem u naravi zatečenim prilikom uviđaja.

Okolnost što je M. B. supruga tužitelja, da je B. D. njegov punac, a svjedok M. T., njegov kućni prijatelj, u konkretnom slučaju ne slabe vjerodostojnost njihovih iskaza.

Naime, svjedok S. K., preložen po tuženiku, kao njegov susjed nema saznanja nije potvrdio navod tuženika da je na spornom prostoru nakon 2019. godine, postojala graba odnosno kanal, a niti mu je bilo poznato tko je i na koji način koristio sporni prostor.

Također tuženikov svjedok Đ. J., izjavio je da tuženika, a nakon što je ovaj postavio novi betonski parapet na svom dvorištu (koji se proteže između točaka B1 i B2 skice očevida- op.s.) nikad nije vidio da bi bilo što radio na drugoj strani tj. na dvorištu tužitelja.

I sam iskaz tuženika po ocjeni ovog suda sadrži nelogičnosti, te u situaciji kada nije podržan drugim dokazima, nije mogao biti prihvaćen kao istinit. Naime, tuženik je tvrdio da je on učinio samo ono što već godinama čini, očistio postojeću grabu – kanal, a da bi svoju nekretninu zaštitio od prodora, odnosno slijevanja oborinske vode koja u vrijeme jačih kiša dolazi s nekretnine tužitelja.

Nesporna je činjenica je tuženik zaista do 2019. godine čistio grabu – kanal što je služila za odvodnju oborinskih voda, a koja se nalazila otprilike na mjestu spornog prostora, no radilo se o kanalu kako sam tuženik opisuje „širine oko 1 m, a dubine od 1,8 do 2 m“. No isto tako nije sporno da su stranke zajednički uz pomoć općine M. B. te godine, dakle 2019., u istu položili betonske cijevi promjera 80 cm te su potom istu zatrpale. Postavile su i dva okomita betonska okna od istih cijevi koja su na skici očevida označena za točkama E1 i E2.

Prema tome, nelogično je da bi, kako to tvrdi tuženik, nakon ukapanja betonski cijevi na dvorištu tužitelja ostao „jedan kanal stranice kojeg su bile koso prema mojem parapetu odnosno dvorištu tužitelja“.

Čak i da je tome bilo tako, sam tuženik navodi da do utuženog čina nije čistio taj kanal jer za to nije bilo potrebe, a dopustio je mogućnost da je tužitelj i taj prostor kosio sve do njegovog parapeta.

Dakle, utuženi čin predstavlja samovlasno smetanje njegovog posjeda od strane tuženika.

Navod tuženika da je on morao reagirati jer je tužitelj nekoliko dana prije na sporni prostor odnosno po njemu u postojeći kanal tačkama navozio zemlju, za odluku od tužbenom zahtjevu u kontekstu iznijetih činjenica nije relevantan.

8. Prema tome, na osnovi, iznijetih dokaza, utvrđeno je da je tužitelj bio u zadnjem posjedu spornog prostora opisanog u točki I izreke ovog rješenja, te je primjenom odredbe članka 21. stavak 1 i članka 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; kraće ZVDSP) odlučeno kao u točki I izreke.

Odredbom članka 21. stavak 1. ZVSDP propisano je:

„ Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda“ dok članak 22. stavak 1. određuje: „ Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.“

13. Odluka o parničnom troškovima donesena je u skladu s člankom 154. stavak 1. i člankom 155. ZPP-a.

Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi njegov parnične troškove koji se sastoje od jednokratne nagrade za zastupanje po odvjetniku sukladno Tbr. 7. točka 2. i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015) u iznosu od 2.500,00 HRK, zatim troškova održavanja sudskog uviđaja u iznosu od 428,08 HRK, troškova vještačenja u iznosu od 2.500,00 HRK, kao i sudskih pristojbi na tužbu i ovo rješenje u iznosu od ukupno 400,00 HRK, sukladno Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019), Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Stoga je riješeno kao u točki II izreke.

U Donjoj Stubici, dana 18. srpnja 2022.

S u d a c:

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se može izjaviti u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika