Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-760/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice S. L., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćnici A. I., odvjetnici u O. d. L. & P. d.o.o. Z., …, protiv tuženice T. V., OIB: …, iz S., …, zastupane po punomoćniku A. D., odvjetniku iz J., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-280/2020-31 od 28. travnja 2022., dana 18. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice T. V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-280/2020-31 od 28. travnja 2022. pod toč. I. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice S. L. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženici T. V. iz S., …, OIB … da tužiteljici S. L. iz Z., …, OIB … isplati iznos od 28.483,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teku:

na iznos od 930,82 kn od 30. travnja 2019. do isplate

na iznos od 15.812,25 kn od 29. studenog 2018. do isplate

na iznos od 3.352,51 kn od 30. travnja 2019. do isplate

na iznos od 5.387,52 kn od 17. rujna 2015. do isplate

na iznos od 750,00 kn od 18. srpnja 2019. do isplate i

na iznos od 2.250,00 kn od 18. srpnja 2019. do isplate

kao i da joj namiri parnični trošak u iznosu od 5.562,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po istoj stopi teku od 29. travnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 15.812,25 kn za razdoblje od 27. do 28. studenog 2018., na iznos od 750,00 kn za razdoblje od 16. do 17. srpnja 2019. i na iznos od 2.250,00 kn za razdoblje od 16. do 17. srpnja 2019."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

2.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je u pobijanom dijelu obrazloženje presude kontradiktorno i proturječno razlozima zbog kojih je tužbeni zahtjev usvojen. Naime, pobijani dio prvostupanjske odluke temelji se na odredbi čl. 1124. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji regulira poslovodstvo bez naloga. Pritom sud zaboravlja da nije ispunjena osnovna pretpostavka da bi se na konkretan slučaj mogla primijeniti ta odredba. Da bi između parničnih stranaka nastao izvanugovorni odnos poslovodstva bez naloga prvenstveno je bilo potrebno da je tuženica bila upisana kao suvlasnica na čest. … i čest. …, zk. ul. … k.o. P., koje u naravi predstavljaju kuću sa okućnicom u mjestu Z. u trenutku obavljanja navodnog poslovodstva bez naloga od strane tužiteljice. Tužiteljica je u svom iskazu izričito navela da je postupak legalizacije pokrenula kad su suvlasnici predmetnih nekretnina bili njena kćer E. L. i njen djed M. L.svaki za po ¼ dijela te B. P. za ½ dijela, a što je nesporno u ovom postupku, pa su time ti zaključci prvostupanjskog suda glede poslovodstva bez naloga neosnovani i u kontradikciji s obrazloženjem prvostupanjske presude. Glede pasivne legitimacije tuženice prvostupanjski sud smatra da je ista pasivno legitimirana u ovom sporu kao suvlasnica predmetnih nekretnina premda nigdje u zemljišnim knjigama nije bio upisan bilo kakav stvarnopravni teret koji bi teretio svakodobnog vlasnika istih pa tako i tuženicu. Stoga tuženica ne može odgovarati za utuženu obveznopravnu obvezu. Osim toga, na tuženicu se ne može primijeniti izvanugovorni odnos poslovodstva bez naloga retroaktivno jer sve i da je postojao takav izvanugovorni odnos, a što se poriče, tada bi gospodar posla bio tadašnji suvlasnik nekretnine kada je navodno nastao izvanugovorni odnos poslovodstva bez naloga u trenutku kada je tužiteljica zatražila izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene dijelove zgrade nad navedenim nekretninama. U vrijeme pokretanja postupka legalizacije 10. lipnja 2013., kao i u vrijeme ishođenja rješenja o izvedenom stanju od 11. siječnja 2018. tuženica nije bila upisana kao suvlasnica već bi stranka u takvom izvanugovornom odnosu mogao jedino biti B. P. kao tadašnji suvlasnik predmetnih nekretnina pod pretpostavkom da su ispunjeni svi ostali uvjeti iz odredaba čl. 1121. do 1129. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, pored navedenog, moraju biti ispunjeni i svi ostali uvjeti predviđeni tim odredbama. U konkretnom slučaju izvanugovorni odnos poslovodstva bez naloga između tužiteljice kao poslovođe te tuženice kao gospodara posla nije mogao nastati s obzirom da u to vrijeme tuženica nije bila suvlasnica nekretnina. Sve i da je postojao takav odnos između tužiteljice i pok. B. P., što se također poriče, tada treba primijeniti odredbu čl. 1127. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na protivljenje pok. B. P. tada tužiteljici opet ne pripada pravo kao poslovođi bez naloga zbog protivljenja gospodara posla. Da je tome tako vidi se po činjenici što je protiv rješenja o izvedenom stanju od 17. studenoga 2017., a povodom izjavljene žalbe pok. B. P., bilo ukinuto i predmet ponovo vraćen na odlučivanje. I u ponovljenom postupku pok. B. P. izjavio je žalbu protiv donesenog rješenja o izvedenom stanju koja žalba je odbijena pa je rješenje o izvedenom stanju od 11. siječnja 2018. postalo pravomoćno. Dakle, jasno proizlazi da je postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju samovoljno pokrenut od strane tužiteljice unatoč izričitom protivljenju pok. B. P. koji je tijekom trajanja postupka više puta izjavljivao prigovore i dva puta žalbu protiv rješenja o izvedenom stanju. Ishođenim rješenjem o izvedenom stanju nisu ozakonjeni nezakonito izgrađena garaža na zapadnom dijelu okućnice, kao i kapelica pa navodni gospodar posla pok. B. P. nije imao nikakve koristi od ishođenja rješenja o izvedenom stanju budući istim nisu ozakonjeni sve građevine. Stoga da isti nije dobio nikakvu korist ozakonjenjem samo pojedinih dijelova nezakonito izgrađene zgrade. Zato da treba ponovo pokrenuti odgovarajući postupak ozakonjenja za te objekte, a što sve prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude. Nadalje, tuženica je u odgovoru na tužbu istakla da nije pasivno legitimirana budući da se upisala kao suvlasnica temeljem zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju s pok. B. P. koji je zabilježen pod poslovnim brojem Z-791/2016. Neprijeporno je da se tuženica upisala kao suvlasnica u zemljišnoj knjizi tek nakon što je za vrijeme života pok. B. P. pravomoćno okončan postupak legalizacije. Ista se upisala kao suvlasnica temeljem rješenja pod poslovnim brojem Z-13754/2020 te je ujedno brisana zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju pod poslovnim brojem Z-791/2016. Sve da je postojala bilo kakva obveza naknade navodnih troškova koji su nastali povodom vođenja postupka legalizacije pokrenutog od strane tužiteljice, koja nije vlasnica niti suvlasnica, a koji je pokrenut i vođen bez suglasnosti pok. B. P. tada bi obveznik naknada i navodnih troškova koje je imala tužiteljica mogao biti isključivo on, a ne i tuženica jer su svi ti navodni troškovi nastali dok je pok. B. bio živ. Tuženica se upisala kao suvlasnica tek 22. svibnja 2020. pa je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan jer je ista simgularni sukcesor, a ne univerzalni sukcesor pa time ne može niti odgovarati za navodne dugove jer ostavinski postupak iza pok. B. P. nije vođen zbog nedostatka imovine. Osim toga, sud nije obrazložio niti izveo bilo kakav dokaz na okolnost visine potraživanja. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženice ističe da su isti neosnovani i da je pogrešno pravno shvaćanje tuženice da ne bi bila pasivno legitimirana. Ako je došlo do promjene vlasnika u razdoblju od nastanka obveze do utuženja tada vlasnik nekretnine može imati regresni zahtjev prema ranijem vlasniku, a okolnost što je isti preminuo, a tuženica je njegov jedini nasljednik, to bi takav zahtjev morala upraviti sama prema sebi. Glede protivljenja ranijeg suvlasnika pokretanju postupka i primjeni odredbe čl. 1127. Zakona o obveznim odnosima upućuje se na odredbu čl. 1127. st. 3. istog Zakona, kao i iskaz same tuženice s ročišta od 20. travnja 2021. iz kojeg proizlazi da je B. P. 2013. podnio zahtjev za legalizaciju nekretnina na H. koji je kasnije povukao. Navodi u pogledu štete koju trpi zbog potrebe ponovnog pokretanja postupka ozakonjenja predstavljaju nove činjenice. Presuda u pobijanom dijelu je zakonita i nije protivna javnom moralu, nesporno je da je predmetna nekretnina izgrađena kao dvojni objekt te se tako i koristi. Da bi se mogao provesti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice bilo je potrebno prethodno provesti ozakonjenje nekretnine što je tužiteljica netom prije isteka zakonskog roka i učinila. Volja prednika tuženice, a i sada tuženice, da se između suvlasnika provede razvrgnuće suvlasništva uopće nije sporna, a to proizlazi i iz pravomoćnog dovršenog sudskog postupka pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Starom Gradu poslovni broj P-4401/2020 u kojem je tuženica odbijena sa zahtjevom da se suvlasništvo predmetne nekretnine razvrgne sudskom prodajom na javnoj dražbi. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud je, suprotno navodima žaliteljice, dao valjane razloge glede pasivne legitimacije tuženice koji su sadržani u toč. 11. obrazloženja presude. U odnosu na visinu prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze radi otklanjanja prigovora tuženice glede vjerodostojnosti računa po njihovoj visini i vremenu izdavanja pa je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan i po visini. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP) budući da je izreka presude razumljiva, ista ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni što znači da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4, 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga, žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 28.483,21 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate na ime troškova ishođenja projektne dokumentacije, geodetskog snimka, elaborata evidentiranja objekata, vođenja postupka legalizacije te troškova naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, vodnog doprinosa i komunalnog doprinosa za čest. ... k.o. P. suvlasnica koje nekretnine za ½ dijela je tuženica.

9. Prvostupanjski sud je na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP utvrdio da je tuženica upisana kao suvlasnica čest. … i čest. … k.o. P., da je rješenje o izvedenom stanju klasa …, Ur. br. … doneseno 11. siječnja 2018. (l.s. 8-139), da je isto postalo izvršno i pravomoćno 2. srpnja 2018., da je taj postupak pokrenula tužiteljica sukladno odredbi čl. 17. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (''Narodne novine'' broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19 – dalje ZPNIZ). Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je svrha donošenja tog Zakona bila uključivanje nezakonito izgrađenih zgrada u pravni sustav, da se troškovi ozakonjenja odnose na nekretnine pa je obveznik plaćanja istih svakodobni vlasnik ili suvlasnik nekretnine, da se u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu instituta poslovodstva bez naloga iz čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), da tužiteljica sukladno odredbi čl. 1124. st. 1. ZOO te troškove može potraživati od suvlasnika, a visina kojih troškova proizlazi iz dostavljenih računa te je ukupni trošak istih 56.968,23 kn dok tužiteljica navodi da je riječ o iznosu od 56.966,23 kn te da tužiteljica sukladno odredbi čl. 1124. st. 1. ZOO u svezi s čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) osnovano potražuje od tuženice polovicu tog iznosa tj. 28.433,11 kn.

10. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koji je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. U svezi žalbenog navoda tuženice da ona u trenutku ishođenja rješenja o ozakonjenu nije bila zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine pa da time nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari ovaj sud drugog stupnja nalazi da takvi navodi nisu utemeljeni.

12. Ovo zato što se ovdje radi o korisnom poslovodstvu koje postoji kada poslovođa bez naloga (u konkretnom slučaju tužiteljica) nezvano tuđi posao obavi na očitu korist gospodara posla.

13. Naime, da u konkretnom slučaju tužiteljica nije pokrenula postupak ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade tada tuženica, kao ni njezin prednik ne bi stekli zakonske pretpostavke za zadržavanje zgrade u prostoru tj. za uključivanje nezakonito izgrađene zgrade u pravni sustav sukladno odredbi čl. 1. ZPNIZ pri čemu treba imati u vidu da su tim Zakonom bili propisani rokovi za pokretanje takvih postupaka te da je u suprotnom nastupala prekluzija tog prava.

14. Pritom nije pravno odlučno što tuženica u vrijeme vođenja tog postupka nije bila upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica prijeporne nekretnine, a kako to proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka od 19. listopada 2020. (l.s. 33) te iz kojeg proizlazi da je tuženica upisana kao suvlasnica temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu Zemljišnoknjižnog odjela Stari grad poslovni broj Z-13754/2020 koji prijedlog za uknjižbu je zaprimljen 14. srpnja 2020., a ovo stoga što je nedvojbeno tuženica stekla korist uslijed postupanja tuženice kao poslovođe bez naloga budući da je objekt ozakonjen te time i involviran u pravni sustav Republike Hrvatske.

15. Glede toga istaći je da tuženica kao singularni suksecsor iza pok. B. P. nije u drugačijoj pravnoj poziciji u odnosu na univerzalnog suksecsora jer je riječ o koristi koja je stečena upravo u pogledu nekretnine glede koje je tuženica sa pok. B. P. imala zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. ožujka 2016. (l.s. 42-43).

16. Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 1124. st. 1. ZOO, kao i odredbu čl. 38. st. 2. ZVDSP te činjenicu da je tužiteljica dokazala visinu troškova i naknada koje je imala prilikom ozakonjenja predmetne nekretnine to je tuženica kao suvlasnica obvezna istoj naknaditi polovicu navedenog iznosa tj. 28.433,11 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se oduka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod toč. I izreke.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije riječ o trošku koji je bio nužan za vođenje ovog postupka - čl. 155. ZPP (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

19. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 18. srpnja 2022.

Sutkinja

Sanja Prosenica, v.r.