Zakon.hr

Poslovni broj: 3 UsI-3492/21-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ivani Barać zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ad.1) I. V. i ad. 2) malodobnog

I. V., zastupanog po zakonskoj zastupnici I. V. (majci), oboje

iz B. i H., …. Lj., protiv tuženika Hrvatskog

zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, odlučujući o tužbi tužitelja od 30. listopada 2021., izvanraspravno 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140- 03/21-03/…, URBROJ: 341-99-06/2-21-… od 11. rujna 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/21-03/…., URBROJ:

341-99-06/2-21-… od 11. rujna 2021., odbijena je žalba I. V. i malodobnog I. V., zastupanog po zakonskoj zastupnici I. V. (majci), oboje iz B. i H., supruge pok. S. V., izjavljena protiv

Rješenja HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/19-

03/…., URBROJ: 341-18-06/2-19-… od 26. kolovoza 2020., kao

neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/19-03/…, URBROJ: 341-18-06/2-19-… od 26.

kolovoza 2020., riješeno je da je I. V. rođ. …., bračnom drugu, i

I. V. rođ. …., djetetu pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužiteljica u tužbi navodi da donositelj rješenja kao razloge za odbijanje žalbe navodi da suicid branitelja S. V. vatrenim oružjem dana 27.02.2004. godine, prema Nalazu i mišljenju Vijeća Viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u Z. od 30.06.2020. godine, nije u direktnoj uzročno - posljedičnoj svezi sa sudjelovanjem u ratu, te da se prema Nalazu i mišljenju Vijeća Viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Središnjeg ureda u Z. od 11.08.2020. godine suicid branitelja ne može dovesti u vezu sa sudioništvom u ratu, te da nije posljedica psihičkih bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH prema čl. 147. st. 1. toč. e) ZOHBDR-a. Također, da donositelj rješenja navodi da se branitelj nikada nije psihijatrijski liječio, da se iz izjave supruge pok. branitelja saznaje da je godinu dana prije suicida imao psihičkih tegoba uzrokovanih stresom (somatske tegobe, smrt oca...), kao i da nije priložena medicinska dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da se isti psihijatrijski liječio, pa da je shodno svemu prednje navedenom donositelj rješenja zaključio da se suicid hrvatskog branitelja S. V. ne može dovesti u svezu sa sudjelovanjem u ratu, te da ne postoji, sukladno Nalazima i mišljenjima tijela stručnog vještačenja oba stupnja, uzročno posljedična veza između samoubojstva i obrane suvereniteta i da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu I. V. i mldb. I. V..

4. Tužiteljica smatra kako je donositelj rješenja u postupku rješavanja u ovoj upravnoj stari povrijedio odredbu iz čl. 47. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, a što da je u konkretnom slučaju izostalo, da je povrijeđena odredba 98. st. 5., odredba čl. 115., kao i odredba čl. te 120. ZUP-a, a kojim odredbama da je propisano postupanje drugostupanjskog tijela u povodu žalbe. Da je drugostupanjsko tijelo povrijedilo i pravo na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljenim slobodama, odnosno pravo tužitelja na obrazloženu odluku kao jednog bitnog segmenta prava na pravično suđenje iz čl. 6 Europske konvencije, što da podrazumijeva da sudska odluka, a i odluka bilo kojeg drugog tijela, u ovom slučaju upravnog tijela, mora biti obrazložena, tj. da mora sadržavati razloge kojima se tijelo rukovodilo prilikom primjene zakona, što da u pobijanom rješenju nije slučaj. Da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije u odnosu na pravo na obrazloženu odluku kada sudovi i druga tijela u osporenim odlukama nisu dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo da su ocijenili sve argumente koje je stranka iznijela u postupku. Slijedom navedenog tužiteljica smatra da pobijano rješenje nije zakonito iz razloga što nema obrazložene odluke, radi čega je predložila da Sud poništi osporavanu odluku te predmet vrati na ponovni postupak.

5. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 1. studenog 2021. je navelo da tužiteljica u tužbi ponavlja razloge koje je iznijela u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi tužbe nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

6. Tuženo tijelo je citiralo odredbu čl. 147. stavak 1. ZOHBDR-a, navodeći da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je:

a) poginuo u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996., osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji b) ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji

c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.

d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. ili

e) izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.

7. Također je istaklo da prema Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: …. od 30.0.2020.,

suicid bračnog druga žaliteljice, ovdje tužiteljice, nije u direktnoj uzročno - posljedičnoj svezi sa sudjelovanjem u ratu. Da je u postupku revizije o uzroku smrti, Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., svojim Nalazom i mišljenjem, evidencijski broj revizije: … od 11.8.2020. utvrdilo da smrt imenovanog pripadnika HVO-a nije posljedica psihičkih bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema članku 147. stavku 1. točki e ) ZOHBDR. Da je u povodu žalbe, predmet upućen Vijeću viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Središnjeg ureda, koje je Nalazom i mišljenjem, evidencijski broj vještačenja: …. od 9.6.2021. utvrdilo da se suicid hrvatskog branitelja ne može se dovesti u svezu sa sudjelovanjem u ratu. Slijedom navedenog, tuženo tijelo smatra da navodi i razlozi, kao i priloženi dokazi uz tužbu nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni te je predložilo da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. Podneskom od 20. siječnja 2021. tužiteljica je Sud dostavila dopunu tužbe u kojoj je navela da da je umrli branitelj S. V. bio pripadnik HVO-a od

26.01.1993. godine do 21.05.1993. godine; da je imenovani branitelj dana 21.05.1993. godine prilikom obavljanja vojne dužnosti u postrojbi HVO ….DP. VP … Lj., u …. u M., položaj III osnovna, ranjen - prostrijelna rana kroz desno stopalo i desni skočni zglob; da je radi liječenja primljen u Regionalnoj bolnici HVO-a M. pod uputnom dijagnozom Vulnus transcopertarium podis dex Frctura multifragmentaris calcanei et ossis cuboidei pedis dex, dana 21.05.1993. godine; da se ranjeni branitelj liječio konzervativno uz gipsanu imobilizaciju od zadobivenih rana u Regionalnoj bolnici HVO-a M. od 21.05.1993. godine do 31.05.1993. godine; da bi potom branitelj bio otpušten na kućnu njegu dana 31.05.1993. godine uz obvezu redovitog privijanja rane s obvezom javljanja na kontrolni pregled za 7 dana. Kao dokaz na navedene tvrdnje tužiteljice je uz tužbu priložila:

-Temperaturnu lista za S. V. od 21.05.1993. g. do 31.05.1993. godine

- Preslik Protokola ratne bolnica M. red, br. … od 21.05.1993. godine za S. V.;

- Potvrdu o okolnostima stradavanja Klasa 121-01/96 -…, Ur. Br: 1710-… od 11.01.1996. godine;

- Uvjerenje Uprave za obranu G., Odjel za obranu L. br: 24-4-01-41- … od 24.01.2005. godine;

- Uvjerenje VFMB-… br. 07/44-03/1-… od 25.03.2019. godine Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze G., Grupa za pitanja iz oblasti vojne obveze L..

Također je navela da su ranjavanje na prvoj crti obrane, kao i ratna događanja imala za posljedicu pogoršano psihičko stanje tužiteljičinog pok. muža; da su se pojavljivali problemi koji su se očitovali teškim traumama od posljedica koje je doživio u ratu, te da bi često prepričavao svoje traume, izbjegavao ljude, bio u depresiji i gubio interes za bilo kakve društvene događaje. Slijedom navedenog, da se iz postupka umrlog branitelja može zaključiti da je isti izvršio suicid zbog posljedica psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, te ranjavanjem na prvoj crti obrane, a što da dokazuje i priložena medicinska dokumentacija.

9. Tuženo tijelo se očitovalo na dopunu tužbe te je u podnesku od 14. veljače 2022. navelo da su se neki od priloženih dokaza već nalazili u spisu te da isti ne utječu na drugačiju odluku koja je u provedenom postupku donesena.

10. Kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza te kako nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave u skladu s odredbom čl. 36. Zakona o upravnim sporovima.

11. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad.2) nije osnovan.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA:UP/II- KLASA:UP/II-140-03/21-03/…., URBROJ: 341-99-06/2-21-…. od 11.

rujna 2021.

14. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/19-

03/…., URBROJ: 341-18-06/2-19-… od 26. kolovoza 2020., I.

V. rođ. …., bračnom drugu, i I. V. rođ. ….,

malodobnom djetetu pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

15. Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji( Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019, dalje ZOHBDR-a) je propisano da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je:

c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.

d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. ili

e) izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu umanjenu za iznos obiteljske invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka koje prema propisima Bosne i Hercegovine nisu ostvarile pravo na obiteljsku invalidninu ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu u punom iznosu određenom po ovom Zakonu ako tijelo vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona utvrdi da postoji uzročna veza između smrti (samoubojstva) i obrane suvereniteta.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, osobe iz stavka 3. ovoga članka, ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima određenim ovim Zakonom za članove uže i šire obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

16. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela, koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev I. V., supruge pok. S. V., ovdje tužiteljice,

za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji pripadnika HVO-a primjenom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN, broj 121/17) od 1. travnja 2019.;

- da je pok. S. V. od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu rođen …. i da je do dana smrti uzrokovane samoubojstvom 27.02.2004.

navršio 30 godina i 5 mjeseci života;

- da je S. V. bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje HVO) ;

- da je S. V. bio pripadnik HVO-a postrojbe VP… dp u ratu u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 26.01.1993. do 23.12.1995. prema Uvjerenju Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze L., broj: ….;

- da je S. V. godine dana 21.05.1993. prilikom obavljanja vojne dužnosti u postrojbi HVO ….DP. VP … L., u …ulici u M., što je

razvidno iz položaj III osnovna, ranjen - prostrijelna rana kroz desno stopalo i desni skočni zglob;

- da je umro - izvršio suicid dana 27. veljače 2004. u L. – prema Izvješću Matičnog ureda L. broj: … od 24. siječnja 2005., što je razvidno iz Uvjerenja BiH, Federacije Bih, Federalnog ministarstva obrane, Uprave za obranu G., Odjela za obranu L., Broj: … od 24. siječnja 2005.;

- da je odlučujući o podnesenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo provelo postupak vještačenja te da prema Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s Invaliditetom, Područnog ureda u S. , KLASA 561-02/20-…, URBROJ: 426-04-06-…,

evidencijski broj vještačenja … od 30.06.2020. suicid bračnog druga žaliteljice, ovdje tužiteljice, ne može sa sigurnošću dovesti u direktnu uzročno – posljedičnu svezu sa sudjelovanjem u ratu u BiH te da stoga smrt uslijed samoubojstva pripadnika HVO-a nije posljedica psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u ratu u BiH;

- da se prema Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka u postupku revizije o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured u Z., KLASA: 561-02/20-…, URBROJ: 426-04-03/… , evidencijski broj vještačenja … od 11.08.2020., samoubojstvo imenovanog ne može dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u ratu u BIH, te stoga smrt uslijed samoubojstva pripadnika HVO-a nije posljedica psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u ratu u BiH, uz obrazloženje sadržano u bitnom, da je nakon ranjavanja branitelj bio kirurški obrađen u Regionalnoj ratnoj bolnici HVO M. te otpušten 31.05.1993; da se psihijatrijski nije liječio; da nije priložena medicinska dokumentacija; da je branitelj godinu dana prije suicida imao psihičkih tegoba uzrokovanih ne ratnim stresom (somatske tegobe, smrt oca…), te da se braniteljevo samoubojstvo ne može dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u ratu;

- da je na temelju citiranog Nalaza i mišljenja prvostupanjsko upravno tijelo donijelo prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev I. V. rođ.

…., bračnog druga, i I. V. rođ. …., djeteta pripadnika

borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na obiteljsku mirovinu;

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu;

- da je u povodu žalbe, predmet upućen Vijeću viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, koje je Nalazom i mišljenjem KLASA: 561-02/20- …, URBROJ: 426-04-03/…, evidencijski broj vještačenja: … od 09.06.2021., koje je suglasno s Nalazom i mišljenjem revizijskog vijeća vještaka da se suicid hrvatskog branitelja ne može dovesti u svezu sa sudjelovanjem u ratu, uz obrazloženje sadržano u bitnom da je iz spisa razvidno da se branitelj nikada nije psihijatrijski liječio, da nije priložena medicinska dokumentacija, da je jedina medicinska dokumentacija koja je u spisu priložena vezana za prostrijelnu ranu kroz desnu nogu te da je bio kirurški obrađen u Regionalnoj ratnoj bolnici HVO M.... te da otpušten 31.05.1993., a u 10./1993. da je završeno liječenje;

- da je na temelju citiranog Nalaza i mišljenja tuženo tijelo donijelo rješenje KLASA:UP/II-140-03/21-03/…., URBROJ: 341-99-06/2-… od 11.

rujna 2021. kojim je odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelj ad.1) i ad.2) već je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primjeno materijalno pravo.

18. Ovo stoga što je iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene, a koji je Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno i kao nesporno utvrđeno da smrt pok. S. V. nije nastupila u okolnostima iz čl. 147. st. 1. toč. e) ZOHBDR-a.

19. Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja da smrt pok. S.

V. nije nastupila u okolnostima propisanim odredbom čl. 147. st. 1. toč. c)

umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., odnosno okolnostima propisanim odredbom čl. 147. st. 1. toč. d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., niti je pak u provedenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja u postupku vještačenja koje je provedeno u skladu s odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja utvrđena uzročeno posljedična veza između počinjenog suicida pok. S. V. kao posljedice psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta do stupanja na snagu Zakona, odnosno da je nastupila okolnost propisana odredbom čl. 147. st. 1. toč. e), to je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je zahtjev tužitelja ad.1) i ad. 2) za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji pripadnika HVO-a primjenom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odbilo kao neosnovan.

20. Slijedom navedenog, pored nesporne činjenice da smrt pok. S.

V. nije nastupila pod okolnostima, ni u rokovima iz naprijed citirane odredbe čl. 147. st. 1. toč. c), d), e) ZOHBDR-a to nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje navedenog prava, slijedom čega je pravilno postupilo tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, kao neosnovanu uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, radi čega se osporavano rješenje tuženog tijela u cijelosti ocjenjuje zakonitim.

21. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u recentnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž- 4567/20-2 od 9. veljače 2021.

22. Radi navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ( Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) i ad. 2) kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 18. srpnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužiteljima ad.1) i ad.2) po opunom. za prijem pismena u RH ( list 35-36 spisa)

- tužitelji su oslobođeni od plaćanja pristojbe po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama - tuženiku

- tuženiku uz povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. pravom. 5.09.2022.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte