Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-961/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. M., dipl.iur., protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo G. & P., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2294/21 od 21. ožujka 2022., dana 18. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2294/21 od 21. ožujka 2022. u pobijanom dijelu koji je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 79,22 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24.kolovoza 2010. do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženi u roku od 15 dana isplati iznos od 27.035,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 6.497,12 kuna od 1.siječnja 2011. do isplate,
-na iznos od 10.209,76 kuna od 1.siječnja 2011. do isplate,
-na iznos od 39,61 kuna od 24.kolovoza 2010. do isplate,
-na iznos od 39,61 kuna od 24.kolovoza 2010. do isplate,
-na iznos od 10.209,76 kuna od 1.siječnja 2011. do isplate,
-na iznos od 39,61 kuna od 22.listopada 2010. do isplate
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka iznos od 17.042,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21.ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne ni nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao pravnog slijednika Zavoda za naknadu štete u iznosu od 27.114,69 kuna koja je nastala isplatom troškova liječena i naknade plaće njegovog osiguranika D. M. koji je zadobio ozljedu u prometnoj nezgodi od 11. svibnja 2010. koju je prouzročio osiguranik tuženika, a koje su priznate kao ozljede na radu.
7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da ozljede koje je zadobio Damir Mišić u prometnoj nezgodi 11. svibnja 2010. predstavljaju ozljedu na radu u smislu članka 14. stavak 1. i 2. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 32/03) na propisanom obrascu, te da je isti zadobio iščašenje i istegnuće vratne kralježnice, a koja dijagnoza proizlazi iz dokumentacije izvješća o bolovanju i računa specijalističke medicinske ordinacije D. Č. – R. Međutim, takva ozljeda zahtjeva određivanje bolovanja u određeno vrijeme, ali da je bilo potrebno odrediti je li bolovanje baš bilo nužno u trajanju od dva mjeseca i dvadeset dana, pa kako tužitelj nije predložio dokaze na tu okolnost to je prvostupanjski sud odbio zahtjev za isplatu iznosa od 27.035,47 kuna, dok je prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 79,22 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. kolovoza 2010. do isplate.
8. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelji svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
9. Prema pravnom stajalištu iskazanom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5230/2008 od 20. veljače 2012, te poslovni broj U-III-3787/11 od 11. srpnja 2011. kojeg kao obvezujućeg prihvaća ovaj sud, u konkretnom slučaju radi se o regresnom potraživanju s naslova isplate koju je tužitelj izvršio trećoj osobi (oštećeniku u prometnoj nezgodi) umjesto tuženika, a koju isplatu je u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi bio dužan učiniti tuženiku (polica osiguranja).
10. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o osiguranju, kao i razmjeran iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da isprave naziva "izvješće o bolovanju" na kojima su navedeni datuma plaćanja i koji su ovjereni od strane tužitelja, kao pravnog slijednika Zavoda, nemaju dokaznu snagu javnih isprava.
12. Odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koje je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljaju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
13. Prema ocjeni ovog suda isprave naziva "Izvješća o bolovanju" na kojima je tužitelj kao pravnik slijednik Zavoda naznačio da su iznosi tih isprava plaćeni, nema u odnosu na sadržaj te potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a.
14. Naime, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnost poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno u dijelu u kojemu je propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti, te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdana pravna ili fizička osoba u obavljaju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno u dijelu u kojemu je posebnim propisima u pogledu dokazane snage izjednačen s javnim ispravama), a takav se značaj ne može dati u dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da su plaćeni troškovi bolovanja.
15. Sporne isprave da su plaćeni troškovi bolovanja imaju značaj isprave, ali ne javne isprave, odnosno predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza.
16. Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu i predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.
17. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kad posumnja da stanke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati-članak 7. stavak 2. ZPP-a). To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je zbog ozljeda koje je zadobio D. M. istom trebalo bolovanje u trajanju od dva mjeseca i dvadeset dana. Naime, prema sudskoj praksi zauzeto je stajalište da onaj koji traži izgubljenu zaradu zbog toga što je bio na bolovanju mora dokazati kauzalitet ozljede i bolovanja (VS RH Revr-845/17), a što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao.
18. Naime, dostavom potvrda zdravstvenih ustanova vezano za ozljedu osiguranika tužitelja nije bilo moguće utvrditi uzročno-posljedične veze između predmetne prometne nesreće i ozljeda osiguranika tužitelja. Kako u konkretno pravnoj stvari nije proveden upravni postupak u kojemu je tužiteljeva ozljeda priznata kao ozljeda na radu, a tužitelj nije predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na tu okolnost, to sud nije ovlašten provoditi taj dokazni prijedlog.
19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu po računu od 23. kolovoza 2010. iznos od 79,22 kune koji je opravdan jer je Damir Mišić morao zatražiti mišljenje liječnika radi li se o ozljedi na radu dok je neosnovano plaćanje preostala tri računa za kontrolne preglede, budući da isti ovise o time je li bilo osnovano trajanje bolovanja, a što tužitelj nije dokazao.
20. I po ocjeni ovog suda postoje snažne indicije da je tužitelj doista platio utuženi iznos i to u dane navedene u ispravama priloženim uz tužbu, međutim kako nema isprava koje bi dokazale da je izvršen transfer novca s jednog računa i to tužiteljevog na drugi račun i to liječnikov, odnosno račun poslodavca ozlijeđenog, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja.
21. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadama troškova (odvjetnika) ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.
22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 19. srpnja 2022.
Sutkinja:
Nediljka Radić, v. r.
