Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27

Poslovni broj REF. 20: P-619/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja D. Š. (OIB …), B., P. 54 zastupan po punomoćniku odvjetniku K. M. iz Z. M. i P. iz B. protiv tuženika Z. banka d. d. Z., Trg bana J. J. 10, OIB: …, zastupanog po odvjetničkom društvu P. & P., Z., I. trg 10/VII, Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 07. lipnja 2022., na ročištu za objavu presude 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Z. banka d. d. (OIB …), Z., Trg bana J. J. 10 da tužitelju D. Š. (OIB …), B., P. 54, plati novčani iznos od 45.135,61 kuna (slovima: četrdesetpettisućastotridesetpetkuna i šestdesetjednalipa) / 5.990,52 eura (pettisućadevetstotinadevedeseteura i pedesetdvacenta) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

- 89,61 kn teče od 9. studenog 2007. godine do isplate,

- 89,06 kn teče od 6. prosinca 2007. godine do isplate,

- 88,46 kn teče od 17. siječnja 2008. godine do isplate,

- 87,91 kn teče od 7. veljače 2008. godine do isplate,

- 147,30 kn teče od 11. ožujka 2008. godine do isplate,

- 133,84 kn teče od 5. travnja 2008. godine do isplate,

- 128,92 kn teče od 8. svibnja 2008. godine do isplate,

- 128,00 kn teče od 7. lipnja 2008. godine do isplate,

- 127,08 kn teče od 6. srpnja 2008. godine do isplate,

- 126,17 kn teče od 28. kolovoza 2008. godine do isplate,

- 125,25 kn teče od 5. rujna 2008. godine do isplate,

- 127,99 kn teče od 10. listopada 2008. godine do isplate,

- 185,85 kn teče od 7. studenog 2008. godine do isplate,

- 132,98 kn teče od 11. prosinca 2008. godine do isplate,

- 217,40 kn teče od 9. siječnja 2009. godine do isplate,

- 245,19 kn teče od 5. veljače 2009. godine do isplate,

- 281,32 kn teče od 10. ožujka 2009. godine do isplate,

- 217,02 kn teče od 11. travnja 2009. godine do isplate,

- 230,33 kn teče od 8. svibnja 2009. godine do isplate,

- 202,49 kn teče od 5. lipnja 2009. godine do isplate,

- 205,76 kn teče od 14. srpnja 2009. godine do isplate,

- 265,78 kn teče od 12. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 288,62 kn teče od 8. rujna 2009. godine do isplate,

- 274,02 kn teče od 7. listopada 2009. godine do isplate,

- 266,44 kn teče od 6. studenog 2009. godine do isplate,

- 273,04 kn teče od 10. prosinca 2009. godine do isplate,

- 305,27 kn teče od 8. siječnja 2010. godine do isplate,

- 327,61 kn teče od 6. veljače 2010. godine do isplate,

- 319,88 kn teče od 6. ožujka 2010. godine do isplate,

- 355,05 kn teče od 11. travnja 2010. godine do isplate,

- 364,00 kn teče od 8. svibnja 2010. godine do isplate,

- 402,41 kn teče od 9. lipnja 2010. godine do isplate,

- 456,26 kn teče od 14. srpnja 2010. godine do isplate,

- 408,77 kn teče od 8. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 549,27 kn teče od 9. rujna 2010. godine do isplate,

- 482,05 kn teče od 8. listopada 2010. godine do isplate,

- 470,17 kn teče od 7. studenog 2010. godine do isplate,

- 547,94 kn teče od 11. prosinca 2010. godine do isplate,

- 637,81 kn teče od 11. siječnja 2011. godine do isplate,

- 556,43 kn teče od 10. veljače 2011. godine do isplate,

- 559,94 kn teče od 8. ožujka 2011. godine do isplate,

- 532,25 kn teče od 7. travnja 2011. godine do isplate,

- 593,37 kn teče od 10. svibnja 2011. godine do isplate,

- 685,96 kn teče od 8. lipnja 2011. godine do isplate,

- 697,11 kn teče od 8. srpnja 2011. godine do isplate,

- 959,04 kn teče od 10. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 906,28 kn teče od 7. rujna 2011. godine do isplate,

- 671,59 kn teče od 11. listopada 2011. godine do isplate,

- 667,58 kn teče od 20. studenog 2011. godine do isplate,

- 669,74 kn teče od 8. prosinca 2011. godine do isplate,

- 707,10 kn teče od 6. siječnja 2012. godine do isplate,

- 732,03 kn teče od 10. veljače 2012. godine do isplate,

- 732,68 kn teče od 9. ožujka 2012. godine do isplate,

- 710,95 kn teče od 12. travnja 2012. godine do isplate,

- 719,71 kn teče od 10. svibnja 2012. godine do isplate,

- 733,11 kn teče od 7. lipnja 2012. godine do isplate,

- 710,67 kn teče od 7. srpnja 2012. godine do isplate,

- 709,06 kn teče od 15. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 702,68 kn teče od 5. rujna 2012. godine do isplate,

- 681,27 kn teče od 11. listopada 2012. godine do isplate,

- 705,67 kn teče od 14. studenog 2012. godine do isplate,

- 685,81 kn teče od 8. prosinca 2012. godine do isplate,

- 704,90 kn teče od 11. siječnja 2013. godine do isplate,

- 667,53 kn teče od 13. veljače 2013. godine do isplate,

- 655,50 kn teče od 13. ožujka 2013. godine do isplate,

- 693,73 kn teče od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- 634,00 kn teče od 14. svibnja 2013. godine do isplate,

- 632,46 kn teče od 13. lipnja 2013. godine do isplate,

- 628,90 kn teče od 19. srpnja 2013. godine do isplate,

- 622,78 kn teče od 3. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 13.553,50 kn teče od 3. kolovoza 2013. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 16.591,00 kuna / 2.202,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja ove odluke tj. dana 18. srpnja 2022. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

Odbija se Zahtjev tužitelja za dosudu parničnih troškova koji prelaze dosuđeni novčani iznos od 16.591,00 kn / 2.202,00 eura, do potraživanih 17.537,50 kuna/ 2.327,63 eura, kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj D. Š. iz B. zastupan po punomoćniku odvjetniku K. M. iz Z. M. i P. iz B. podnio je dana 06. lipnja 2019. godine tužbu protiv tuženika Z. banka d.d. Z., radi isplate.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom kao kreditorom ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora: … od 15. ožujka 2007. godine, a kojim ugovorom je tuženik omogućio tužitelju korištenje kredita u novčanom iznosu od 27.335,96 CHF sa promjenjivom kamatnom stopom koja na dan ugovaranja iznosi 5,20 % godišnje. Kredit je bio namjenski i to za kupnju motornog vozila. Tužitelj je prilikom ugovaranja ugovora o kreditu doslovno nagovaran od strane djelatnika tuženika da uzme kredit u valuti CHF. Budući da tužitelj nema nikakva teoretska ni praktična financijska znanja i u potpunosti se pouzdao u stručnost djelatnika tuženika, povjerovao je u sve njihove tvrdnje što se tiče sigurnosti kredita u valuti CHF, te stabilnosti tečaja švicarskog franka. Tuženik tužitelju nije omogućio sudjelovanje u određivanju uvjeta predmetnog kredita ni na koji način. Dapače, ugovor je očiti primjer tipskog ugovora, bez bilo kakve mogućnosti tužitelja da utječe na sadržaj predmetnog ugovora odnosno njegovih ugovornih odredbi. Potencijalni rizici uzimanja kredita u valuti švicarski franak CHF tužitelju nisu bili podrobnije objašnjeni. Dapače, osim gore navedenog uvjeravanja kako je kredit u valuti švicarski franak „jeftiniji„ Švicarska valuta i Švicarska država stabilne i bez bilo kakvog rizika za tužitelja, ništa drugo tužitelju nije bilo dano do znanja, niti mu je bilo što objašnjeno ili predočeno. Tužitelju ni na koji način nije bilo predočeno, niti dano do znanja na koji se način kamatna stopa mijenja, već samo rečeno da je ista promjenjiva i da se mijenja jednostranom odlukom banke. Tužitelj u trenutku zaključenja ugovora, a ni kasnije tijekom njegovog izvršavanja, nije znao, niti je mogao znati, na koji se način kamatna stopa mijenja ili će biti mijenjana u budućnosti. Nikakva metodologija izmjene kamatne stope tužitelju nije predočena, niti mu je išta o načinu promjene kamatne stope bilo rečeno. Tužitelju u trenutku zaključenja ugovora o kreditu nisu dani nikakvi opći, ni posebni uvjeti poslovanja banke, nikada mu nisu dostavljene bilo kakve odluke tužene banke o promjenama kamatne stope. Iz svega je jasno da je tužena predmetni ugovor o kreditu sa tužiteljem zaključila, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, pa i tijekom njegovog izvršavanja, kao trgovac potrošač, nije tužitelja u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje ponašanje tužene banke je u konačnici sankcionirano donošenjem pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. U tužbi se nadalje navodi, da je predmetnim ugovorom o kreditu tužena banka ugovorila odredbu o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke banke o kamatnim stopama, ali u kojoj se odredbi ni na koji način nije pojedinačno pregovaralo. Zbog navedenog nedostatka pojedinačnog pregovaranja, uglavak o promjenjivoj kamatnoj stopi protivan je kogentnim odredbama članka 96.. I 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost, a kako to proizlazi iz odredbe članka 102. Citiranog Zakona o zaštiti potrošača, kao i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. Tužitelj se u tužbi poziva na pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojima je potvrđena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Z., te je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, te je utvrđeno i da je tuženik u razdoblju 10.09.2003. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva na primjenu čl. 502c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te predmetnom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, sve kako je pobliže označeno u toč. I izreke ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao tužbeni zahtjev u pogledu pravne osnove i visine. Istaknut je i prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, a koji su dospjeli prije 06. lipnja 2014., te se poziva na zastarni rok od 5 godine, koji bi tekao od svake pojedinačne isplate i nije prekinut podnošenjem tužbi u kolektivnom sporu, jer tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, jer su prema podacima prometa po kreditu osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po predmetnom kreditu. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom, a sukladno čl. 1. predmetnog ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena ugovorna odredba i ista nije protivna Ustavu R. H. Kamata određena predmetnim ugovorom o kreditu također je zakonita i sukladna čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima. Banka nije znala niti mogla znati/morala znati za rast tečaja CHF. Prilikom sklapanja Ugovora banka je pružila sve potrebne informacije stranci, putem obavijesti, Općih uvjeta promjena kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama te javno dostupnih članaka na temu "Švicarski franak ". Tuženik ističe da se od 01.01.2013. kamata sastojala od fiksnog dijela i objektivnog parametra, te je mijenjana ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, koji nije ovisio o volji ugovornih strana. Tuženik je predlagao sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu tuženiku parničnih troškova.

4. Tužitelj se protivio svim istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu. U pogledu istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije, istakao je, da je isti potpuno neosnovan, budući da ovo ne proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Naime, iz knjigovodstvene kartice kredita razvidno je, da je sve rate plaćao upravo tužitelj. Čak i da je bilo koju ratu kredita platio netko drugi, a ne tužitelj, svaka uplata po predmetnom kreditu izvršena je isključivo pozivom na broj kreditnog aranžmana te njom zatvaran predmetni kredit sukladno zaključenom. Ukoliko je uplatu izvršila osoba koja nije trebala izvršiti uplatu, postavlja se pitanje zbog čega je onda tužena banka zadržala uplatu osobe različite od tužitelja. Budući da su uplate učinjene isključivo pozivom na broj kreditne partije, jasno je da je upravo tužitelj taj koji je aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe. Protivi se istaknutom prigovoru zastare i ističe da je Vrhovni sud R. H. zauzeo stajalište da zastara teče od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu koji počinje teći od 13.06.2014. u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u pogledu valutne klauzule od srpnja 2018.

5. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o kreditu broj: … od 15.03.2007., Otplatna tablica, Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103551798 od 24.05.2019., promet po kreditu, (listovi 4-11), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku: Prometi po kreditu, obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Z. banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, te stručni članci (list 28-80), Opći uvjeti poslovanja (list 111-117). Sud je pročitao zapisnik sa iskazom tužitelja (list 136-138). Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka J. R. iz R. računovodstvo i revizija d.o.o., D., (list 146-166).

6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;

- među strankama nije bilo sporno, da su iste međusobno zaključile Ugovor o kreditu onako kako se to navodi u tužbi. Iz predmetnog Ugovora o kreditu te iskaza tužitelja proizlazi da je isti zaključen radi kupnje osobnog vozila. Navedenim ugovorom u čl.1 istoga ugovorena je valutna klauzula na način, da je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 27.335,96 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke R. H. na dan isplate kredita. U čl. 6 istoga ugovora, ugovorena je otplata kredita u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF 324,15 te jednom, posljednjem anuitetu u kunskoj protuvrijednosti CHF 6.576,80 obračunatoj po srednjem tečaju H. narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. U čl. 2 predmetnog ugovora ugovorena je redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje.

- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.

- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga Potrošač - H. savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Z. protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.

7. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu od 15. ožujka 2007., primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik iz ovoga predmeta obuhvaćen kao tuženik u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno primjenjuju se utvrđenja nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno, iskazom tužitelja te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, da je tužitelj zaključio predmetni ugovor radi nabavke osobnog vozila, za koje nije utvrđeno da bi služilo zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupaka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 5,20%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, uz primjenu tečaja CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).

8. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 06. lipnja 2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim.

9. Tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije, jer da su prema podacima prometa po kreditu osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po predmetnom kreditu nije osnovan, jer iz predmetnog ugovora ne proizlazi postojanje određenog sudužnika ili jamca /čl.7 Ugovora/ uz postojećeg korisnika kredita-tužitelja.

10. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku J. R. iz D. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u I izreke ove odluke.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka.

13. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

14. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

15. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.591,00 kn . Tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade sa obračunatim PDV-om od 25 % njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe 1.250.00 kn, za sastav obrazloženih podnesaka od 27.11.2019, 13.02.2020., 13.10.2020., 21.09.2021., u iznosu od po 1.250,00 kn za svaki podnesak, dok je za podneske od 30.03.2022., i 23.05.2022., punomoćniku tužitelja priznata nagrada kao za ostale podneske u iznosu od 312,50 kn , obzirom da odvjetnik ima pravo na nagradu za najviše 4 obrazložena podneska, za zastupanje tužitelja na 4 raspravnih ročišta sa 1.250,00 kn po ročištu. Nagrada za pristup na ročište za objavu i uručenje presude iznosi 625,00 kn. Sudska pristojba na tužbu iznosi 790,00 kn, a na presudu 801,00 kn. Trošak vještačenja iznosio je 2.500,00 kn te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 16.591,00 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.

16. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H. N. N. 57/2022 u izreci ove odluke dvojno su iskazane novčane vrijednosti primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97.

U D. 18. srpnja 2022.

Sutkinja

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. ZOU M. i P., B.

2. Odvjetničko društvo P. & P., Z., I. trg 10/VII, Z.