Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž Ob-508/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. G. Š., odvjetnica u Z.1 , protiv tuženika Đ. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z.1 , radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-259/21 od 30. ožujka 2022., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-181/16 od 4. svibnja 2021. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu preko iznosa od 36.296,68 kn do iznosa od 83.374,15 kn (za iznos od 47.077,47 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2016. pa do isplate i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 36.296,68 kn za razdoblje od 30. rujna 2016. do 31. kolovoza 2017. te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 34.960,07 kn. II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 181/16 od 4. svibnja 2021. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 36.296,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2017. pa do isplate te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 34.960,07 kn do iznosa od 46.901,25 kn (za iznos od 11.941,18 kn), i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Đ. M. isplatiti tužiteljici J. M. iznos od 36.296,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.941,18 kn.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 537,50 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 83.374,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 30. rujna 2016. pa do isplate. U točki III izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 46.901,25 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti žalbu tužiteljice te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. U tijeku prvostupanjskog postupka, sud je utvrdio sljedeće:

- da su parnične stranke sklopile brak 1974.,

- da se tužiteljica, nakon sklapanja braka, preselila k tuženiku u kuću prizemnicu na kat. čest. 8413 k.o. S. (što predstavlja njegovu vlastitu imovinu, te je isti i upisan kao zemljišno knjižni vlasnika za cijelo na predmetnoj čestici),

- da je brak stranaka razveden odlukom ovog suda poslovni broj P Ob- 1909/2013, 26. rujna 2014.,

- da je tužiteljica bila zaposlena od ožujka do svibnja 1973., zatim je radila u periodu od 18. srpnja 1975. do 11. listopada 1975. te od 29. siječnja 1992. do 2. srpnja 2004.,

- da je uvidom u Ugovor o stambenom kreditu zaključenom između K. M. (majke tuženika) i Komercijalne banke Z. utvrđeno da je dana 6. rujna 1972. imenovanoj odobren stambeno komunalni kredit za izgradnju-kupnju-adaptaciju stambene zgrade, u iznosu od 15.000,00 dinara.

6. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u svom iskazu navela da su stranke za vrijeme trajanja braka nadogradile sobu u prizemlju te sanitarni čvor na kraju hodnika, da su podigli zidove za gornji kat i gornju ploču, dok je tuženik u svom iskazu potvrdio da su za vrijeme braka stranaka izgrađene vanjske stepenice za kat, podignuta četiri zida na katu i postavljena gornja ploča. Također je iz iskaza stranaka prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je sve ostale radove na uređenju I kata te podizanja potkrovlja poduzeo i financirao sin stranaka I. M.

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica zapravo ničim nije dokazala da je u imovinu tuženika uložila iznos od 83.374,15 kn. Takav zaključak sud prvog stupnja obrazlaže time da su, uzimajući u obzir navode tuženika da je upravo njegova majka financirala sve radove, za vrijeme braka stranaka izgrađene tek vanjske stepenice za kat, podignuta četiri zida za kat i postavljena ploča, ali da je pritom on to osobno izvodio uz pomoć prijatelja i brata, koji nisu naplatili svoj rad, da je dijelom i sin stranka financijski sudjelovao, da tužiteljica u vrijeme kada navodi da su napravljene stepenice za kat, podignuta četiri zida za kat i postavljena ploče, nije bila zaposlena, zbog čega je prvostupanjski sud ocijenio neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev na ime isplate iznosa od 83.374,15 kn, te je odlučio kao u točki I. u izreke pobijane presude.

8. Žaliteljica je djelomično u pravu kada osporava pravilnost opisanog zaključka.

9. Naime, među strankama je nesporno da su za vrijeme trajanja bračne zajednice izgrađene vanjske stepenice za kat, podignuta četiri zida na katu i postavljena gornja ploča, a što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Pritom je netočno utvrđenje prvostupanjskog sud da je u tim radovima dijelom financijski sudjelovao i sin stranaka jer je sam sin stranaka I. M. u svom iskazu naveo da je on financirao sve daljnje radove od 1994.-2001., dok su stranke suglasno iskazale da je gornja ploča na katu postavljena 1993., a za tu ploču je tuženik iskazao da ju je on postavljao (list 152-153 spisa), i to je učinio za vrijeme trajanja braka.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 13. siječnja 2020. (list 160-214; osobito list 202 spisa) i dopune tog nalaza i mišljenja od 14. srpnja 2020. (list 235-247; osobito list 247 spisa) proizlazi da vrijednost dogradnje vanjskih stepenica i zidova kata iznosi 57.677,18 kn te vrijednost ploče kata 33.064,52 kn, odnosno ukupno 90.741,70 kn. 11. Budući da je dogradnja naprijed opisanih dijelova kuće izvršena tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća, dok je gornja ploča postavljena 1993., u konkretnom slučaju treba primjenjivati Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO), jer je riječ o sporu radi razjašnjenja imovinskih odnosa bračnih drugova u pogledu imovine stečene do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 162/98 – dalje: OZ/98).

12. U tim zajedničkim ulaganjima stranaka je potrebno utvrditi udio tužiteljice i udio tuženika, u smislu odredbe čl. 287. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89 i 59/90), a koja se primjenjuje s obzirom na vrijeme zajedničkog ulaganja u predmetnu kuću prema kojoj je prilikom utvrđivanja doprinosa bračnih drugova potrebno voditi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

13. S obzirom da je u vrijeme dogradnje predmetnih dijelova obiteljske kuće tužiteljica bila nezaposlena i nije dokazala da je ostvarivala bilo kakve prihode, već je brigu o kućanstvu vodila jedino na način da je kuhala i prala, što proizlazi iz iskaza svjedoka I. M., sina stranaka, dok nije sudjelovala u obavljanju nikakvih građevinskih radova i nije kuhala za majstore niti se, primjerice, bavila poljoprivredom i/ili uzgojem domaćih životinja, dok je tuženik cijelo vrijeme braka bio zaposlen i ostvarivao prihode te je veći dio građevinskih radova izvodio sam, ovaj sud ocjenjuje da je doprinos tužiteljice u tim zajedničkim ulaganjima u 2/5 dijela, a doprinos tuženika u 3/5 dijelova.

14. Kako ukupna vrijednost dogradnje koja je izvršena od strane parničnih stranaka za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice iznosi 90.741,70 kn, to tužiteljica na ime svog doprinosa ima pravo na isplatu 2/5 tog iznosa, odnosno 36.296,68 kn.

15. Budući da se u konkretnom slučaju radi o ulaganju tužiteljice u kuću koju je tuženik naslijedio iza pok. oca S. M. (umro 1972.) i pok. majke K. M. (umrla 1987.), dakle u tuženikovu posebnu imovinu, to se prilikom vraćanja uloženog primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, slijedom čega tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je prestala koristiti predmetnu nekretninu, u smislu odredbe ("Narodne novine", br. ("Narodne novine", br. čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima

35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) jer je tada tuženik stekao korist od ulaganja koja je izvršila tužiteljica.

16. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu 12. rujna 2017. (list (150-154 spisa) proizlazi da je tužiteljica iz kuće u S., iselila tijekom kolovoza 2017. pa ima pravo na zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. rujna 2017. pa do isplate.

17. Na žalbene navode tužiteljice kako je ona sudjelovala i u dogradnji objekta u prizemlju, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženikova majka dana 6. rujna 1972. podigla stambeno komunalni kredit (za izgradnju-kupnju- dovršenje-adaptaciju-stambene zgrade) u iznosu od 15.000,00 dinara, da su stranke početan period svog bračnog života stanovale u Z.2 , da je tužiteljica radila tek kratke periode spornog razdoblja i to, prema radnoj knjižici, kod ustanove u Z.2 , da su u kući u S., koja je početno imala sobu, kuhinju i dvorište, površine 25-27 m2, stanovali tuženikova majka, sestra i brat, slijedom čega prvostupanjski sud smatra dokazanim navode tuženika da je upravo majka tuženika, podigla kredit kojim se financirala nadogradnja jedne sobe i dijela hodnika u prizemlju, i to prije 1975., kako bi se poboljšali stambeni uvjeti te da bi se tada tužiteljica, tuženik i zajedničko dijete mogli vratiti iz Z.2 u S.

18. Naime, ni ovaj sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da bi stranke došle živjeti u kućicu u S. od 25-27 m2, koja se sastojala od kuhinje i sobe, a u kojoj su već živjele tuženikova "majka, sestre i brat" (kako je iskazala sam tužiteljica na ročištu održanom 12. rujna 2017., list 151 spisa), odnosno da bi se u takvu kućicu, nakon povratka iz Z.2 , stranke doselile s malim djetetom, imajući u vidu koliko je osoba već živjelo u toj kućici.

19. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti utvrđenje prvostupanjskog suda da je nadogradnju prizemlja kuće izvršila majka tuženika sredstvima dobivenim kreditom jer je 6. rujna 1972. Komercijalna banka Z. odobrila K. M. kredit upravo za izgradnju- kupnju-adaptaciju stambene zgrade, u iznosu od 15.000,00 dinara. Dakle, radilo se o namjenskom kreditu koji je mogao biti iskorišten isključivo za izgradnju-kupnju- dovršenje-adaptaciju stambene zgrade te je podignut na 15 godina (list 27-28 spisa), a tužiteljica nije ni tvrdila niti dokazivala da je tim novčanim sredstvima K. M. gradila, kupila ili adaptirala neku drugu nekretninu.

20. Slijedom navedenog i na temelju odredbe čl. 373. t. 1. i 2 ZPP-a je preinačena odluka o glavnoj stvari i dosuđena isplata tužiteljici iznosa od 36.296,68 kn, dok je u preostalom dijelu u visini od 47.077,47 kn potvrđena prvostupanjska presuda (u skladu s odredbom čl. 368. st. 2. ZPP-a).

21. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

22. Pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, na trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku za zastupanje na ročištima dana 16. veljače 2017., 12. travnja 2017., 6. lipnja 2017., 12. rujna 2017., 22. listopada 2020., 22. siječnja 2021., 23. ožujka 2021. u iznosu po 2.500,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife ), za zastupanje na očevidu od 8. studenog 2019. u iznosu od 2.500,00 kn, pravo na trošak sastava obrazloženih podnesaka od 5. ožujka 2020. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) i 16. veljače 2021. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka), što iznosi 27.500,00 kn te trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, uvećano za PDV od 7.656,25 kn, s time da tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.370,00 kn, odnosno ukupno 40.651,25 kn.

23. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 16. ožujka 2017. i 24. lipnja 2020. u kojima se očituje na navode tužiteljice iznesene tijekom postupka jer ti podnesci ne predstavljaju obrazložene podneske u smislu odredbe Tbr. 8. t. 1. Tarife za koju punomoćnik ima pravo na nagradu, niti su bili potrebni za vođenje postupka u skladu s odredbom čl. 155 .st .1. ZPP-a.

24. Budući da tužiteljica nije uspjela sa stvarnopravnim zahtjevom, dok je s obveznopravnim zahtjevom uspjela u omjeru od 14% (dosuđenih 36.296,68 kn / utuženih 250.000,00 kn), to uspjeh tuženika iznosi 93% (100% + 86% =186% : 2 = 93%), a uspjeh tuženice 7%, pa se oduzimanjem tih omjer uspjeha stranaka dobije 86%.

25. Kako opravdani tuženikov trošak iznosi 40.651,25 kn, to mu pripada pravo na naknadu troška od strane tužiteljice u omjeru od 86%, odnosno u visini od 34.960,07 kn

26. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u pogledu troškova postupka, valjalo odlučiti kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 2. ZPP-a kao u točki II 2. izreke ove presude.

27. S obzirom da je tužiteljica žalbom pobijala odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za isplatu iznosa od 83.374,15 kn, a ovom odlukom joj je dosuđen iznos od 36.296,68 kn, to je sa žalbom uspjela u omjeru od 43%, u kojem joj pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (koji je zatražila iznosu od 1.250,00 kn) u visini od 537,50 kn, dok u odnosu na trošak sudske pristojbe na žalbu nije postavila zahtjev u određenom iznosu niti je dokazala da je taj trošak snosila pa nema pravo na njegovu naknadu.

U Zagrebu, 18. srpnja 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.