Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-1393/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. C. iz A., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstva, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Građansko–upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-348/2020-16 od 28. travnja 2021., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, ministarstva kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 348/2020-16 od 28. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju T. C. na ime razlike plaće bruto iznos od 10.043,14 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na sljedeće iznose:

- za listopad 2013. na iznos od 275,49 kn od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- za studeni 2013. na iznos od 422,42 kn od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos od 403,22 kn od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 110,20 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- za veljaču 2014. na iznos od 411,86 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- za ožujak 2014. na iznos od 272,89 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- za listopad 2014. na iznos od 166,11 kn od 16. studenog 2014. pa do i isplate,

- za studeni 2014. na iznos od 286,54 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 307,02 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 376,34 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- za veljaču 2015. na iznos od 63,69 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- za ožujak 2015. na iznos od 318,45 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- za travanj 2015. na iznos od 349,10 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- za svibanj 2015. na iznos od 396,20 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- za lipanj 2015. na iznos od 363,64 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- za srpanj 2015. na iznos od 403,49 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos od 121,91 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- za rujan 2015. na iznos od 421,83 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- za listopad 2015. na iznos od 392,73 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- za studeni 2015. na iznos od 457,15 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- za prosinac 2015. na iznos od 417,40 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- za siječanj 2016. na iznos od 396,20 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- za veljaču 2016. na iznos od 289,53 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- za ožujak 2016. na iznos od 292,18 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- za travanj 2016. na iznos od 428,76 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- za svibanj 2016. na iznos od 271,24 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- za lipanj 2016. na iznos od 419,88 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- za srpanj 2016. na iznos od 94,26 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- za kolovoz 2016. na iznos od 430,31 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- za rujan 2016. na iznos od 241,10 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- za listopad 2016. na iznos od 442,02 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate,

osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.959,38 kn te u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 348/2020-16 od 28. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj, ministarstvu isplatiti tužitelju T. C. zatezne kamate tekuće na iznose od 275,49 kn, 422,42 kn, 403,22 kn, 110,20 kn, 411,86 kn, 272,89 kn, 166,11 kn, 286,54 kn, 307,02 kn, 376,34 kn, 63,69 kn, 318,45 kn, 349,10 kn, 396,20 kn, 363,64 kn, 403,49 kn, 121,91 kn, 421,83 kn, 392,73 kn, 457,15 kn, 417,40 kn, 396,20 kn, 289,53 kn, 292,18 kn, 428,76 kn, 271,24 kn, 419,88 kn, 94,26 kn, 430,31 kn, 241,10 kn i 442,02 kn na dan njihovog dospijeća te bruto iznos preko 10.043,14 kn do 11.257,42 kn (za bruto iznos od 1.214,28 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 14.959,38 kn do 17.375,00 kn (za iznos od 2.415,62 kn) i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja T. C. za isplatu zateznih kamata tekućih na sljedeće iznose:

- za listopad 2013. na iznos od 275,49 kn od 15. studenog 2013. pa do 16. studenog 2013.,

- za studeni 2013. na iznos od 422,42 kn od 15. prosinca 2013. pa do 16. prosinca 2013.,

- za prosinac 2013. na iznos od 403,22 kn od 15. siječnja 2014. pa do 16. siječnja 2014.,

- za siječanj 2014. na iznos od 110,20 kn od 15. veljače 2014. pa do 16. veljače 2014.,

- za veljaču 2014. na iznos od 411,86 kn od 15. ožujka 2014. pa do 16. ožujka 2014.,

- za ožujak 2014. na iznos od 272,89 kn od 15. travnja 2014. pa do 16. travnja 2014.,

- za listopad 2014. na iznos od 166,11 kn od 15. studenog 2014. pa do 16. studenog 2014.,

- za studeni 2014. na iznos od 286,54 kn od 15. prosinca 2014. pa do 16. prosinca 2014.,

- za prosinac 2014. na iznos od 307,02 kn od 15. siječnja 2015. pa do 16. siječnja 2015.,

- za siječanj 2015. na iznos od 376,34 kn od 15. veljače 2015. pa do 16. veljače 2015.,

- za veljaču 2015. na iznos od 63,69 kn od 15. ožujka 2015. pa do 16. ožujka 2015.,

- za ožujak 2015. na iznos od 318,45 kn od 15. travnja 2015. pa do 16. travnja 2015.,

- za travanj 2015. na iznos od 349,10 kn od 15. svibnja 2015. pa do 16. svibnja 2015.,

- za svibanj 2015. na iznos od 396,20 kn od 15. lipnja 2015. pa do 16. lipnja 2015.,

- za lipanj 2015. na iznos od 363,64 kn od 15. srpnja 2015. pa do 16. srpnja 2015.,

- za srpanj 2015. na iznos od 403,49 kn od 15. kolovoza 2015. pa do 16. kolovoza 2015.,

- za kolovoz 2015. na iznos od 121,91 kn od 15. rujna 2015. pa do 16. rujna 2015.,

- za rujan 2015. na iznos od 421,83 kn od 15. listopada 2015. pa do 16. listopada 2015.,

- za listopad 2015. na iznos od 392,73 kn od 15. studenog 2015. pa do 16. studenog 2015.,

- za studeni 2015. na iznos od 457,15 kn od 15. prosinca 2015. pa do 16. prosinca 2015.,

- za prosinac 2015. na iznos od 417,40 kn od 15. siječnja 2016. pa do 16. siječnja 2016.,

- za siječanj 2016. na iznos od 396,20 kn od 15. veljače 2016. pa do 16. veljače 2016.,

- za veljaču 2016. na iznos od 289,53 kn od 15. ožujka 2016. pa do 16. ožujka 2016.,

- za ožujak 2016. na iznos od 292,18 kn od 15. travnja 2016. pa do 16. travnja 2016.,

- za travanj 2016. na iznos od 428,76 kn od 15. svibnja 2016. pa do 16. svibnja 2016.,

- za svibanj 2016. na iznos od 271,24 kn od 15. lipnja 2016. pa do 16. lipnja 2016.,

- za lipanj 2016. na iznos od 419,88 kn od 15. srpnja 2016. pa do 16. srpnja 2016.,

- za srpanj 2016. na iznos od 94,26 kn od 15. kolovoza 2016. pa do 16. kolovoza 2016.,

- za kolovoz 2016. na iznos od 430,31 kn od 15. rujna 2016. pa do 16. rujna 2016.,

- za rujan 2016. na iznos od 241,10 kn od 15. listopada 2016. pa do 16. listopada 2016.,

- za listopad 2016. na iznos od 442,02 kn od 15. studenog 2016. pa do 16. studenog 2016., kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja T. C. za isplatu bruto iznosa od 1.214,28 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužitelja T. C. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.415,62 kn kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju T. C. naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, ministarstvu trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 137,50 kn u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, ministarstva za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.112,50 kn kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja T. C. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 11.257,42 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana.

2. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

3. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.375,00 kn u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa, kao i zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

4. Protiv navedene presude, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.375,00 kn te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te predmetna presuda u pobijanom dijelu potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 22. siječnja 2021. (list 100-101 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. B. H., stalnog sudskog vještaka financijsko–knjigovodstvene struke od 14. prosinca 2020. (list 86-92 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće, a koja je nastala zbog neplaćenog rada koji je tužitelj odrađivao prije početka turnusa (smjene) i nakon završetka turnusa (smjene) u razdoblju od 1. listopada 2013. pa do 31. listopada 2016. (osim u travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 2014.), isplati bruto iznos od 11.257,42 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.875,00 kn.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženica upire.

9. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

10. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je zatim pogrešno primijenio materijalno pravo, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice.

11. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, a konkretno očitovanja Republike Hrvatske, ministarstva broj: 511-07-30-487/2-1/16 od 7. prosinca 2016. (list 10-11 spisa), očitovanja Republike Hrvatske, ministarstva broj: 511-07-14-1-19-68/16 od 22. prosinca 2016. (list 12 spisa), evidencije radnog vremena tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2013. pa do 31. listopada 2016. (list 17-20 spisa), rješenja Republike Hrvatske, ministarstva broj: 511-01-157-41552/352- 2012 od 28. srpnja 2012. (list 24 spisa), iskaza svjedoka J. J., iskaza svjedoka N. G. te iskaza tužitelja danih na ročištu od 13. listopada 2017. (list 30-31 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. B. H., stalnog sudskog vještaka financijsko– knjigovodstvene struke od 14. prosinca 2020. (list 86-92 spisa), postupajući pritom sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik ministarstva Republike Hrvatske, Policijske uprave O.–b., Policijske postaje D. i da je radio na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice kod Graničnog prijelaza E.,

- da je tužitelju u utuženom razdoblju, odnosno od 1. listopada 2013. pa do 31. listopada 2016., radno vrijeme bilo organizirano na način da je radio u turnusu 12- 24-12-48 sati,

- da su turnusi u utuženom razdoblju trajali od 7,00 sati pa do 19,00 sati (dnevna smjena) te od 19,00 sati pa do 7,00 sati (noćna smjena),

- da se tužitelj morao javiti u Policijsku postaju D. pola sata prije početka smjene, a konkretno u 6,30 sati, odnosno u 18,30 sati, kako bi se izvršila otprema službe (upoznavanje od strane šefa smjene s novostima, zaduženje opreme i dobivanje konkretnih zadaća), ali i prijevoz u službu iz Policijske postaje D. na Granični prijelaz E., budući da je Policijska postaja D. udaljena od Graničnog prijelaza E. 10 kilometara,

- da je tužitelj Policijsku postaju D. napuštao do pola sata nakon završetka smjene, a konkretno u 19,30 sati, odnosno u 7,30 sati, budući da se organiziranim prijevozom vraćao s Graničnog prijelaza E. u Policijsku postaju D. nakon izvršene otpreme na graničnom prijelazu i razduživanja,

- da je tužitelj, kao državni službenik, za vrijeme provedeno na radu, odnosno na raspolaganju tuženici imao pravo na plaću za redovan rad i dodatke sukladno odredbama iz čl. 41. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13 – u daljnjem tekstu: KU), ali bez dodataka za prekovremeni rad jer se u konkretnom slučaju ne radi o prekovremenom radu, što potvrđuje i zaključak br. 10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013. koja je zaključila da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca,

- da je Komisija za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora Tumačenjem br. 21/44 od 22. siječnja 2014. pojasnila čl. 44. KU–a te utvrdila da službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st. 1. KU–a za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i sl., neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad,

- da je tijekom postupka provedeno vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti jednog sata rada kao redovnog rada, uvećane po svim kriterijima iz čl. 44. KU–a (osim dodatka za rad noću i dodatka za prekovremeni rad), kao i povećanja za turnus, odnosno redovan rad plus rad subotom nedjeljom i blagdanom,

- da Iz nalaza i mišljenja dipl. oec. B. H., stalnog sudskog vještaka financijsko– knjigovodstvene struke od 14. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2013. pa do 31. listopada 2016. (osim u travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 2014.) odradio 338,5 turnusa te da naknada plaće za ostvaren duži rad izračunata na temelju prosječne mjesečne bruto satnice osnovne plaće, uvećane za 5% za rad u turnusu, iznosi 10.043,14 kn bruto, a da naknada plaće za duži rad subotom, nedjeljom i blagdanom iznosi 1.214,28 kn bruto, slijedom čega naknada plaće za duži rad iznosi ukupno 11.257,42 kn bruto.

12. Tu valja napomenuti da, iako tuženica u svojim žalbenim navodima osnovano ističe da je prvostupanjski sud činjenicu da je tužitelj bio dužan ostajati pola sata duže nakon završetka turnusa (smjene), a konkretno do 19,30 sati, odnosno 7,30 sati utemeljio samo na iskazu tužitelja, to samim time ne znači da je ta činjenica pogrešno utvrđena, budući da ni pojedini dokazi koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i to konkretno iskazi J. J. i S. G. koji su dani na ročištu od 13. listopada 2017. (list 30-31 spisa), a na koje se tuženica tijekom prvostupanjskog postupka posebno pozivala u prilog svojim navodima, ne dovode u pitanje istinitost navedene činjenice.

13. Naime, svjedok J. J. je iskazao da je tužitelju smjena završavala u 19,00 sati, odnosno u 7,00 sati, nakon čega se tužitelj službenim kombijem vraćao u policijsku postaju i tek tada mu je prestajalo radno vrijeme. Svjedok S. G. je, iako je na početku iskazao da se tužitelj u policijsku postaju vraćao u 18,30 sati, dalje naveo da je tužitelj na željezničkom mostu u E. morao ostajati duže od 19,00 sati i čekati dok ne dođe druga smjena, nakon čega se vraćao u policijsku postaju.

14. Nadalje, odredbom iz čl. 41. st. 1. KU–a ugovoreno je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, odredbom iz čl. 41. st.

2. KU–a ugovoreno je da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom iz čl. 41. st. 3. KU–a ugovoreno je da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

15. Odredbom iz čl. 44. st. 1. KU–a ugovoreno je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%, a odredbom iz čl. 44. st. 2. KU–a ugovoreno je da se dodaci iz čl. 44. st. 1. KU–a međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

16. Ovdje valja napomenuti da se u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 44. st. 2. KU–a, prilikom izračuna, a samim time i prilikom utvrđivanja iznosa razlike plaće tužitelja za utuženo razdoblje, uzima u obzir samo dodatak za rad u turnusu od 5%, dok je dodatak za rad subotom, nedjeljom i blagdanom isključen iz izračuna.

17. Kako je tužitelj, uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, dokazao da je u utuženom razdoblju bio dužan javiti se u Policijsku postaju D. pola sata prije početka smjene, a konkretno u 6,30 sati, odnosno u 18,30 sati, kako bi se izvršila otprema službe, ali i prijevoz u službu iz Policijske postaje D. na Granični prijelaz E., s obzirom da je Policijska postaja D. udaljena od Graničnog prijelaza E. 10 kilometara te da je tužitelj nakon toga Policijsku postaju D. napuštao do pola sata nakon završetka smjene, a konkretno u 19,30 sati, odnosno u 7,30 sati, budući da se organiziranim prijevozom vraćao s Graničnog prijelaza E. u Policijsku postaju D. nakon izvršene otpreme na graničnom prijelazu i razduživanja, što je rezultiralo time da je tužitelj po svakom od 338,5 odrađenih turnusa odradio još i 1 sat redovnog rada, tako tužitelju na ime razlike plaće za utuženo razdoblje pripada konačan bruto iznos od 10.043,14 kn (u kojem je obračunat dodatak za rad u turnusu od 5%), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog bruto iznosa od 1.214,28 kn (u kojem je obračunat dodatak za rad subotom, nedjeljom i blagdanom), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne pripada, sve u smislu odredaba iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. te čl. 44. st. 1. i 2. KU–a.

18. Tužitelju na pojedinačne iznose koji zbrojeni sačinjavaju bruto iznos od 10.043,14 kn pripadaju i zatezne kamate, ali ne od dana dospijeća pojedinih iznosa , kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, već od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća, kada je tuženica došla u zakašnjenje pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 84. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) te čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14), u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

19. Djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

20. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 11.257,42 kn, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 12. prosinca 2016. u iznosu od 1.000,00 kn, troška sastava tužbe od 9. ožujka 2017. u iznosu od 1.000,00 kn, troška sastava obrazloženih podnesaka od 30. ožujka 2017. (očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu), 24. siječnja 2018. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) i 22. siječnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od po 1.000,00 kn, troška pristupa na ročišta od 24. svibnja 2017., 13. listopada 2017., 30. svibnja 2018., 1. listopada 2020. i 15. ožujka 2021. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 1.000,00 kn, troška sastava podneska od 16. veljače 2018. u iznosu od 250,00 kn te troška pristupa na ročište za objavu presude od 11. lipnja 2018. u iznosu od 500,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 10.750,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 2.687,50 kn, što zbrojeno iznosi 13.437,50 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1. i 3., Tbr. 28., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

21. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a ima pravo i na naknadu troška provođenja financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 3.000,00 kn (2.000,00 kn + 1.000,00 kn) jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog. 22. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom bruto iznosu od 10.043,14 kn u odnosu na ukupno zatraženi bruto iznos od 11.257,42 kn, odnosno u omjeru od 89%, vidljivo je da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 94,50% (100%+89%=189%; 189%÷2=94,50%), dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 5,50%.

23. No, kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 89%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

24. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 11.959,38 kn, a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja financijskog vještačenja od 3.000,00 kn, što znači da tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 14.959,38 kn, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 2.415,62 kn ne pripada.

25. Valja reći i da tuženica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

27. U pogledu zahtjeva tuženice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, valja reći da tuženica, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 11.257,42 kn, kao i da je tuženica sa žalbom uspjela u iznosu od 1.214,28 kn u odnosu na ukupno pobijani iznos od 11.257,42 kn, odnosno u omjeru od 11%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u iznosu od 137,50 kn, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.112,50 kn ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 5. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), u svezi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i čl. 163. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

28. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 18. srpnja 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.