Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 27 Gž R-1562/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Doma za starije osobe M., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2505/2019-109 od 27. svibnja 2021., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-2505/2019-113 od 11. lipnja 2021., dana 18. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2505/2019-109 od 27. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-2505/2019-113 od 11. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom prvostupanjskim rješenjem, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 72.486,35 kn na ime naknade imovinske štete, sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose (razlika između plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja) od njihovog dospijeća do isplate (stavak I. izreke) te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.735,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2021. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koja se očituje kao razlika u plaći koju bi tužiteljica primala da je u utuženom razdoblju radila i naknade plaće koju je za isto to razdoblje primala, jer je bila na bolovanju, u odnosu na koje ista tvrdi i dokazuje da je uzročno-posljedično vezana s pretrpljenom ozljedom na radu 2. svibnja 2008. i za koju štetu tuženik tužiteljici odgovara kao poslodavac (čl. 109. st. 1. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, PRO 137/04 i 68/05 - u daljnjem tekstu: ZR-a/, čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /"Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03 i 86/08/ u svezi s čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate, zbog kašnjenja u isplati (čl. 29. st. 1. ZOO-a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: OT/).
6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).
8. U žalbenom stadiju postupka sporna je uzročna veza između bolovanja tužiteljice i štetnog događaja od 2. svibnja 2008., za vrijeme čijeg trajanja je tužiteljica primala naknadu plaće u manjem iznosu od plaće koju bi primala da je radila, budući da joj bolovanje nije vođeno pod šifrom ozljede na radu (u kojem slučaju bi primala 100 % iznosa plaće), već pod šiframa drugih bolesti, za što tuženik smatra da nije odgovoran, jer da je tužiteljica u upravnom postupku mogla ostvariti svoje pravo da joj se bolovanje vodi pod ozljedom na radu.
9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pošavši od utvrđenja:
- da je tužiteljica 2. svibnja 2008. doživjela ozljedu na radu na način da je u sobi korisnika tuženika izbio požar, tužiteljica je spašavala korisnike i pri tome bila izložena traumatskoj situaciji od koje se razvila akutna stresna reakcija te potom PTSP – posttraumatski stresni poremećaj;
- da iz iskaza svjedokinje dr. S. K. G., izabrane liječnice opće prakse tužiteljice, proizlazi da je početkom svibnja 2008. tužiteljici otvoreno bolovanje s postavljenom dijagnozom F43.1. (PTSP - ozljeda na radu), koju su vrstu bolovanja, radi njegovog uzroka, vodili specijalisti medicine rada;
- da se tužiteljica svjedokinji javila nakon dva mjeseca, jer joj je specijalistica medicine rada zaključila bolovanje po osnovi ozljede na radu, kojom prilikom je ista pregledala tužiteljicu, obavila s njome razgovor te pregledala medicinsku dokumentaciju i zaključila da tužiteljica psihički nije dobro;
- da je svjedokinja zvala i liječnicu medicine rada i pitala je zbog čega je prekinuto bolovanje, a ona joj je odgovorila da je kod dijagnoze PTSP-a dovoljno bolovanje u trajanju od dva mjeseca;
- da je radi nemogućnosti nastavljanja bolovanja zbog dijagnoze PTSP-a svjedokinja, kao liječnica opće prakse, tužiteljici otvorila bolovanje pod šifrom oznake bolovanja zbog bolesti;
- da je kroz čitavo utuženo razdoblje tužiteljica na bolovanju koje se vodi zbog bolesti i kontinuirano se liječi kod psihijatra, više puta je hospitalizirana te joj je utvrđen perzistirajući sumanuti poremećaj i povratni depresivni poremećaj koji su nadogradnja na PTSP;
- da je kod nastavljanja bolovanja problem u šiframa, jer je u propisima HZZO- a određeno da se ne može nastaviti bolovanje s istom šifrom, zbog čega je svjedokinja kao šifru bolovanja upisala dijagnozu kralježnice M54, ali da je osnovna dijagnoza zbog koje je tužiteljica na bolovanju i dalje PTSP šifre F43;
- da iz provedenog vještačenja po vještakinji specijalistici medicine rada, prim. dr. sc. J. M., koje je provedeno u cilju utvrđivanja postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja 2. svibnja 2008. i bolovanja tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu u svibnju 2008. u vidu akutne reakcije na stres prilikom spašavanja štićenika tuženika i usprkos provedenom psihijatrijskom liječenju kod tužiteljice je došlo do razvoja kroničnog posttraumatskog strasnog poremećaja praćenog kroničnim depresivnim poremećajem i trajnim promjenama osobnosti te da je od tada pa nadalje tužiteljica na bolovanju, s time da se u istom razdoblju intenzivno liječi i zbog progresije bolnih sindroma vratne i slabinske kralježnice;
- da vještakinja medicine rada zaključuje da je radna sposobnost tužiteljice u razdoblju od 23. srpnja 2008. pa nadalje uzrokovana s više istovremeno prisutnih trajnih zdravstvenih poremećaja uključujući PTSP s depresivnim poremećajem i promjenama osobnosti, degenerativni poremećaj vratne i slabinske kralježnice te desnog koljena, operativnog zahvata odstranjenja maternice i duboke venske tromboze desne noge;
- da trajno prisutni psihički poremećaj i degenerativni poremećaj kralježnice i desnog koljena u tom razdoblju imaju oscilirajući tijek s povremenim pogoršanjima stanja pa tako i promjenama udjela pojedinih poremećaja u radnoj nesposobnosti tužiteljice, ali je mišljenje vještakinje da je tužiteljica bila nesposobna za rad kod tuženika na njezinom radnom mjestu upravo zbog prisutnog mentalnog poremećaja koji je posljedica ozljede na radu iz 2008. i to u razdoblju od 23. srpnja 2008. do izrade nalaza;
- da je po pribavljanju spisa HZZO-a sud isti dostavio vještakinji medicine rada koja je potom saslušana na ročištu od 14. travnja 2021. te je ista iskazala da su dokumenti koji su pribavljeni od HZZO-a već navedeni u njenom nalazu od 15. srpnja 2015. i uzeti u obzir u tada donesenom mišljenju;
pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku, kao poslodavcu tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja, naknaditi tužiteljici štetu koju trpi u vidu izgubljene zarade (razlike u plaći koju bi primala da radi na svom radnom mjestu i naknade plaće za vrijeme bolovanja), sve to neovisno o nespornoj činjenici da je tužiteljici nakon 22. srpnja 2008. bolovanje evidentirano pod drugim šiframa, a ne kao posljedica ozljede na radu, jer je neovisno o činjenici pokretanja i vođenja upravnih postupaka na koje tuženik upire u žalbi, isti, kao poslodavac dužan tužiteljici naknaditi štetu koju tužiteljica nesporno trpi i čiju visinu se žalbenim navodima ne osporava, s obzirom na to da je ista utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, jer je iz provedenog vještačenja po vještakinji medicine rada kao izvjesno utvrđeno da tužiteljica nije u mogućnosti raditi na svom radnom mjestu upravo zbog prisutnog i perzistirajućeg mentalnog poremećaja koji je posljedica ozljede na radu iz 2008., zbog čega su žalbeni navodi, koji se svode na prigovore koji su isticani već tijekom prvostupanjskog postupka i u odnosu na koje je sud prvog stupnja dao valjano obrazloženje i iste otklonio, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
10. Pritom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.
11. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u svezi s OT).
13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 18. srpnja 2022.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović, v.r.
