Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-1268/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice K.P.-P. iz K.¹ OIB…, zastupane po punomoćnici J.B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. & B. iz Z., protiv tuženika Opće bolnice "Dr. T.B.", K.¹, OIB…, zastupanog po punomoćniku A.A., odvjetniku u K.², uz sudjelovanje umješača Republike Hrvatske, OIB…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u K.¹, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-20/2019-23 od 8. travnja 2021., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-20/2019-23 od 8. travnja 2021. u pobijanom dijelu točke I. i dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2021. do isplate.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 3.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2021., i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 90.460,82 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu pobliže navedenom u točki I. izreke, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2021. do isplate.

2. Protiv navede presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači ili ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na sve odrađene sate rada za razdoblje od 1. prosinca 2103. do podnošenja tužbe 16.01.2019., te posljedično time razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje bi ostvarila da su joj u prosjek plaće uračunati navedeni dodaci, u sveukupnom iznosu od 90.460,82 kn.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz odredbe čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane o svim odlučnim činjenicama, koji su posljedica pravilne i potpune ocjene dokaza razloge i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika, i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Tako iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu odjelni liječnik, specijalist ginekolog i da joj tuženik u uženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 - dalje: KU/18);

- da joj u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao medicinska sestra, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59.a KU/13, i odredbe članka 58. KU/18;

- da u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja umanjen iznos s obzirom da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva;

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku s osnove neisplaćenog dodataka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te s osnove manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 90.460,82 kn (i to 51.240,58 kn s osnova otežanih uvjeta rada, 22.999,94 kn s osnova dodatka na plaću na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, 12.588,03 kn s osnova razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i 1.776,27 kn s osnova razlike naknade plaće za vrijeme bolovanja).

8. U stadiju žalbenog postupka sporna je pravna osnova zahtjeva u dijelu načina obračuna prednje navedenih dodataka imajući u vidu da tuženik u žalbi u bitnome navodi da je pogrešno sud prvog stupnja utemeljio svoju presudu na obračunu dodataka i naknade plaće uvećanog za dodatak za prekovremeni rad, umjesto na osnovnu plaću.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 47., 51., 57. i čl. 59.a KU/13 i čl. 55. i čl. 57.a KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, kao i odredbe Dodatka I. KU ("Narodne novine" broj 96/2015) uz odredbe čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13) i čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19), kada je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

10. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59.a KU/13 i čl. 55. i čl. 57.a KU/18, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom, odnosno kao radnik koji ostvaruje pravo na dodatak za staž. U tom smislu, tužiteljica ima pravo na isplatu dodataka u odnosu na sve odrađene sate, uključujući i one izvan mjesečnog broja radnih sati. S time da se navedeni dodaci kumuliraju razmjerno, a ne apsolutno. 11. Nadalje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je dosuđena razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora prema čl. 36. st. 1. KU. I prema odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 29/18.), čl. 34., određeno je: "1. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. 2. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije." Na identičan način regulirano je pravo i prema članku 36. KU/13.

12. Obzirom na to da je na citirani način regulirano pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, u spornom periodu, potrebno je primijeniti navedenu odredbu u odnosu na tužiteljicu, jer narav njezinoga posla kod tuženika upućuje na pravo u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca koju je ostvarila.

13. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, čl. 58. st. 1. ("Narodne novine", br. 128/17 i 47/18), te čl. 59. st. 1. ("Narodne novine", br. 115/10, 104/12 i 141/12) - ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

14. Budući da navedena odredba ne određuje da bi zaposleniku pripadao postotak od plaće kao da se radilo u redovnom radnom vremenu, već određuje postotak od plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije no što je započeto bolovanje, to je i taj zahtjev tužiteljice pravilno prihvatio prvostupanjski sud, a sve to prema izračunu vještaka, kojemu stranke nisu prigovarale.

15. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost na sate koji su joj plaćeni. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su- IV-56/19-18, zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Zbog iznijetih razloga žalba tuženika ukazuje se neosnovanom u cijelosti, te je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen u zatraženom iznosu od 90.460,82 kn (prvostupanjski sud u obrazloženju omaškom u pisanju naveo da ukupno dosuđeni iznos iznosi 88.604,82 kn) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate (čl. 29. ZOO, u vezi čl. 84. st. 3. ZR), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom dosuđenom bruto iznosu.

17. Međutim, odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za prva dva pripremna ročišta od 13.6.2019. i 1.10.2019. koja su bila odgođena iz procesnih razloga, priznao puni iznos naknade od 100 bodova za svako, umjesto za po 25 bodova za svako po Tbr. 9./5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa). Isto tako, u pravu je žalitelj da podnesak od 6.06.2019., u kojemu tužiteljica očitujući se na navode odgovora na žalbu nepotrebno ponavlja navode već iznesene u tužbi i dostavlja sudu primjerke sudske prakse u identičnoj vrsti spora nije bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Stoga za sve parnične radnje tužiteljici pripada ukupno 450 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 10,00 kn (Tbr. to. Tarife) i uvećano za trošak PDV-a od 25% i troškove financijskog vještačenja koji su joj kao tužni za postupak priznati u cijelosti, čini ukupni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 7.625,00 kn. Kako je točkom II. pobijane presude tužiteljici priznat parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kn, to je prvostupanjsku presudu valjalo djelomično potvrditi za iznos parničnog troška od 7.625,00 kn, a djelomično preinačiti i tužiteljicu odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 8. travnja 2021. do isplate.

18. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. srpnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.