Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1320/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. Z., P. Č. OIB .., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženice K. J. iz Z. OIB ..., zastupane po punomoćniku i suprugu B. J., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3725/20-8 od 7. svibnja 2021., 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3725/20-8 od 7. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. u Z., poslovni broj Ovrv-57426/19 od 31. prosinca 2019. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Žalbenim navodima ističe da je sukladno odredbi članka 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/2013, 73/2017, 14/2019; dalje: ZOGO) plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada zakonska obveza vlasnika, odnosno korisnika nekretnine, a tuženica da nije dokazala da u utuženom razdoblju nije bila vlasnica predmetne nekretnine, niti da je tužitelja obavijestila o promjeni vlasništva nad istom. Navodi da je obračun visine utuženog potraživanja izvršen prema broju odvoza otpada sa navedene nekretnine u smislu odredbe članka 33. ZOGO-a što da je razvidno iz računa koje je dostavio u sudski spis. Osporava i odluku o troškovima postupka.

4. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja.

6. Žalba tužitelja je neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona, pa ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer pobijana presude sadrži jasne i neproturječne razloge te se može ispitati.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 266,43 kn na ime usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do lipnja 2019. za nekretninu u Z.

8. Sporno jest je li tužitelj dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica predmetne nekretnine kao i je li u utuženom razdoblju za navedenu nekretninu pružao uslugu odvoza komunalnog otpada i sukladno tome pripada li tužitelju pravo potraživati isplatu utuženog iznosa.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženica osporila da je u utuženom razdoblju bila vlasnica predmetne nekretnine i da je koristila usluge tužitelja, u prilog kojim tvrdnjama je dostavila Ugovor o darovanju kojim je predmetnu nekretninu darovala trećoj osobi 2002. godine. Utvrdio je nastavno da unatoč takvom prigovoru tužitelj nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica predmetne nekretnine i proizvođač otpada, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada u utuženom razdoblju u smislu odredbe članka 33. stavak 3. ZOGO-a iz koje bi se moglo utvrditi je li cijena usluge obračunata sukladno odredbi članka 33. stavak 2. ZOGO-a, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavak 1. ZPP-a u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

10. Odluku o troškovima postupka donio je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Odredbom članka 30. stavak 5. ZOGO-a je propisano da je korisnik usluge javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

13. Također, u ZOGO-u je primijenjeno načelo „onečiščivać plaća“, sukladno kojem je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu iz članka 30. stavak 1. istog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (članak 33. stavak 2. ZOGO- a), dok je prema članku 33. stavak 3. ZOGO-a davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

14. Nema dvojbe da je u smislu odredbe članka 30. stavak 1. i stavak 6. ZOGO-a prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada javna usluga koju su dužni koristiti i plaćati vlasnici nekretnine kako tužitelj tvrdi u žalbi. Međutim, u konkretnoj situaciji kada je tuženica tvrdila da u utuženom razdoblju nije bila vlasnica predmetne nekretnine i da nije koristila usluge tužitelja te je u prilog tim tvrdnjama dostavila Ugovor o darovanju iz 2002., teret dokaza tvrdnje da je tuženica obveznik plaćanja utužene usluge u smislu odredbe članka 30. stavak 1. i 6. ZOGO-a bio je na tužitelju, koju tvrdnju tužitelj nije dokazao. Osim toga, sve da tužitelj i jest dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica predmetne nekretnine, tužbeni zahtjev bio bi neosnovan i iz razloga što tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je u u utuženom razdoblju pružao uslugu odvoza otpada sa navedene nekretnine, što je sukladno pravilu o teretu dokazivanja bio dužan učiniti. Naime, sukladno citiranoj odredbi članka 33. stavak 3. ZOGO-a tužitelj je dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada kojeg predstavlja masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju (članak 30. stavak 7. i 9. ZOGO-a). Budući da tužitelj takvu evidenciju nije dostavio u sudski spis, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nije bilo moguće utvrditi je li utužena usluga uistinu i izvršena jer u konkretnoj situaciji, kada je tuženica to osporila, računi koje je u sudski spis dostavio tužitelj nisu dokaz osnovanosti njegove tražbine.

15. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

16. Iz navedenih je razloga žalba tužitelja odbijena i presuda suda prvog stupnja je potvrđena pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a

17. Tužitelju koji sa žalbom nije uspio odbijen je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 18. srpnja 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar