Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Poslovni broj Gž R-634/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja P. G. iz P., OIB:….., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o. P., ….OIB:…., zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici iz R., radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: 1 Pr-472/2020-31 od 3. ožujka 2022., 18. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

1. Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 1 Pr-472/2020-31 od 3. ožujka 2022. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

2. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja prema tuženiku, tako što je tuženiku naloženo tužitelja vratiti na rad na radno mjesto koje je obavljao prije prestanka ugovora o radu na neođredeno vrijeme od 23. listopada 2020. na radnom mjestu novinara II. razine, istim rješenjem je tuženiku zapriječeno novčanom kaznom u iznosu od 80.000,00 kn ukoliko ne ispuni navedenu obvezu u roku od 8 dana, u točki II. izreke je određeno trajanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod istog suda vodi pod poslovnim brojem Pr-472/2020 ili do drugačije odluke suda ukoliko dođe do promijenjenih okolnosti, a u točki III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik, pobijajući rješenje u točkama I. i II. izreke pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

3. U žalbi navodi da je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a jer da odluku nije donio na temelju savjesne i i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Navodi da je rješenje doneseno isključivo na temelju činjenice što je tužitelj ostao bez posla na način da mu je otkazan ugovor o radu te činjenice da ne radi više od 4 godine, a njegova izvanbračna supruga više od 20 godina. Smatra da nije podnesen ni jedan relevantni dokaz kojim bi tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, pa da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) za određivanje privremene mjere. Naglašava da su tužitelj i njegova supruga radno sposobni te da mogu ostvariti primanja na tržištu rada, te nedostatak materijalnih sredstava ne predstavlja nenadoknadivu štetu koja je propisana kao uvjet za određivanje privremene mjere. Ukazuje na dio obrazloženja pobijanog rješenja u kojemu je naglašeno da sama činjenica vođenja sudskih postupaka je dovoljna da se učini vjerojatnim postojanje tužiteljeve tražbine, što da ukazuje da je sud prvog stupnja ušao u meritum ostalih sporova koje tužitelj vodi protiv tuženika, a koji sami po sebi predstavljaju zasebne sporove na koje se prvostupanjski sud nije ovlašten pozivati, budući da se vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine ne dokazuje činjenicom je li tužitelj povrijedio ili nije svoje obveze iz radnog odnosa, već je li dokazao postojanje nenovčane tražbine.

4. Smatra da je tužitelj trebao dokazati da se ne može zaposliti, da je tražio drugo zaposlenje, pri čemu ukazuje na sadržaj elektroničke poruke tužitelja od 28. studenoga 2020., koji dokaz da sud prvog stupnja uopće nije uzeo u obzir. Ističe da se kao relevantan dokaz ne može uzeti tvrdnja tužitelja da je dužan uzdržati izvanbračnu suprugu koja 20 godina ne traži posao, te navodi da je malo vjerojatno da tužitelj koji je radno i poslovno sposoban ne može pronaći drugo zaposlenje ili osigurati drugi izvor prihoda, pri čemu posebno ukazuje na činjenicu da je privremena mjera zatražena godinu dana nakon podnošenja tužbe. Ova okolnost da se preklapa s činjenicom da je tužitelj imenovan kao član Povjerenstvo za medije Grada P., što znači da je pronašao izvor prihoda (35.000,00 kn mjesečno), što da također nije uzeto u obzir. Stoga smatra da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Nadalje navodi, da nije obrazloženo koja bi nenadoknadiva šteta nastala tužitelju u slučaju nedonošenja mjere osiguranja, pri čemu ističe da ostanak bez posla i plaće samo po sebi ne može značiti teško nadoknadivu štetu, jer da bi u takvim slučajevima sudovi usvajali zahtjeve radnika za vraćanjem na rad u svim postupcima u kojima se utvrđuje nedopuštenost otkaza. Navodi da je tužitelj u pisanim obraćanjima isticao da mu je teško palo kada se 26. listopada 2020. morao vratiti na posao, jer da je morao obustaviti sve aktivnosti koje je do tada radio, pa da iz sadržaja tih dopisa proizlazi suprotan zaključak o nemogućnosti ostvarivanja sredstva za život tužitelja. Smatra da je sud prvog stupnja prije donošenja odluke bio dužan provesti dokaz saslušanjem tužitelja, kako bi ocijenio postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere.

6. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

7. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode ističući da je izuzetno sretan da se vratio na rad pa makar i privremeno, da je dobro primljen u radnu sredinu, te dodijeljene zadatke obavlja uredno, savjesno i odgovorno. Glede navodnih prihoda radom u Povjerenstvo za medije Grada P., ističe da po toj osnovi nije primio naknadu jer da je Povjerenstvo rasformirano te navodi da ne prima naknadu ni kao regionalni povjerenik Sindikata… Predlaže stoga žalbu tuženika odbiti i pobijano rješenje potvrditi uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

8. Žalba tuženika je osnovana.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. studenoga 2020., da je tužitelj podneskom od 21. prosinca 2021. (godinu dana nakon podnošenja tužbe), podnio i prijedlog radi donošenja privremene mjere radi vraćanja na rad na radno mjesto novinara II. razine, da se između stranaka vodi nekoliko postupaka, pa je tako tužitelj podnio tužbu osporavajući odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. listopada 2020., koji postupak je trenutno u prekidu do okončanja ovog spora, a vodi se pod posl.br. Pr-268/2020. Utvrđuje da je tužitelj vodio i postupak protiv tuženika pod posl. br. Pr-131/17 koji je pravomoćno okončan u korist tužitelja na način da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. svibnja 2017. utvrđena nedopuštenom, te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja u radni odnos, pa je tuženik, postupajući prema pravomoćnoj presudi donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, da bi mjesec dana kasnije donio odluku o izvanrednom otkazu koja je predmetom ovog postupka.

10. Utvrđuje da tužitelj vodi i parnicu zbog neisplaćenih plaća pod posl.br. Pr- 258/2020., koji postupak se nalazi u fazi financijskog vještačenja, da tužitelj nije dobio naknadu plaće prema pravomoćnoj presudi kojom je vraćen na posao, pa zaključuje da je bez ikakvih primanja više od četiri godine. Nadalje utvrđuje da se tužitelj nalazi u izvanbračnoj zajednici sa suprugom A. H., koja je nezaposlena duže vremensko razdoblje (od siječnja 2002.), da imaju maloljetno dijete koje pohađa osnovnu školu te žive kao podstanari.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, jer je već treći puta pokrenuo postupak radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, da je jednom uspio u postupku dokazivanja nezakonitosti otkaza, te da mu tuženik nakon pravomoćne odluke suda nije omogućio daljnji rad. Osim toga, da je tužitelj učinio vjerojatnim i da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete tužitelju, s obzirom na narečenu ukupnu materijalnu situaciju tužitelja i njegove obitelji, pri čemu ocjenjuje da vraćanjem tužitelja na rad, tuženiku ne bi nastala posebna šteta jer bi tužitelj radio i za obavljeni rad primio plaću. Stoga u tom dijelu prihvaća prijedlog, a glede izricanja novčane kazne tuženiku, ocjenjuje da za tim za sada nema potrebe, pa u tom dijelu prijedlog odbija kao neosnovan.

12. Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, budući da već treći puta osporava odluku o otkazu ugovora o radu, te je u jednom postupku uspio. Naime, iako je odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora donesena u izvršavanju pravomoćne presude kojom je otkaz ugovora o radu tužitelju utvrđen nezakonitim, okolnost što je tužitelj u jednom sporu pravomoćno uspio protiv tuženika, te što osporava i drugu odluku o otkazu ugovora o radu, s ponudom izmijenjenog ugovora, te vodi postupak radi isplate neisplaćenih plaća, ni na koji način ne čini vjerojatnom nenovčanu tražbinu tužitelja u ovom postupku.

13. Naime, prema odredbi čl. 346. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

14. Nenovčana tražbina koju tužitelj u ovom postupku ostvaruje prema tuženiku, jest osporavanje zakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. studenoga 2020. te vraćanje na rad kao posljedica nezakonitosti te odluke, pri čemu ranije odluke o otkazu ugovora o radu ne moraju biti ni u kakvoj svezi s odlukom o izvanrednom otkazu. Treba naglasiti da se otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora može dati prema prepostavkama koje su propisane odredbom čl. 123. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR), kojim je propisano da radnik koji prihvati ponudu poslodavca pridržava pravo osporavati dopuštenost takvog otkaza, dok su razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu propisani odredbom čl.116. ZR-a na način da se takav otkaz može dati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Istim člankom je propisan i rok za podnošenje tužbe koji je prekluzivne naravi.

15. Sud prvog stupnja nije ocijenio vjerojatnost tražbine tužitelja u tom kontekstu, pa su u nazočnom slučaju izostale činjenice koje su relevantne za odluku o određivanju privremene mjere. Stoga je u pravu tuženik kada ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog čega rješenje nije moguće ispitati.

16. Kako je uvodno navedeno, uvjeti za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine moraju biti istovremeno ostvareni, što znači da je tužitelj dužan učiniti vjerojatnim i postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez mjere ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano, odnosno da je mjera potrebna radi sprečavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete, a sud prvog stupnja je u osnovi obrazložio razloge koji se odnose na jednu zakonom propisanu pretpostavku (sprječavanje nastanka nenadoknadive štete), dok su glede postojanja vjerojatnosti tražbine, zbog pogrešnog pravnog pristupa izostali razlozi o vjerojatnosti tražbine koja se odnosi na osporavanje zakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. studenoga 2020.

17. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti narečenu povredu postupka te će ponovno odlučiti o prijedlogu tužitelja, vodeći računa o zakonskim pretpostavkama za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, u skladu s uputama iz ovog rješenja.

18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, dok je rješenje u točki III. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 18. srpnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan