Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P Ob-40/2022-9

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB:…, iz B., protiv tužene M. F., OIB …, iz B., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 6. lipnja 2022., u nazočnosti tužitelja, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta i roditelja sadržana u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. svibnja 2020., koji plan je odobren rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-231/2020-3 od 9. lipnja 2020.

II. Roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. E. P., OIB … i mlljt. J. P., OIB …, samostalno će izvršavati otac D. P., OIB:…, iz B.

III. Osobni odnosi tužene M. F., OIB …, iz B., kao majke, sa mlljt. E. P., OIB …, ostvarivat će se jednom tjedno u trajanju od 4 sata, na javnom mjestu, vodeći računa o školskim obvezama djeteta, a sa mlljt. J. P., OIB …, ostvarivat će se jedan dan u vikendu, u trajanju od 8 sati, prema prethodnom dogovoru sa tužiteljem kao ocem djece.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. djecu E. P., rođenog … i mlljt. J. P., rođenog …. Navodi da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-231/2020-3 od 9. lipnja 2020. razveden brak stranaka, te potvrđen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem djeca stanuju s ocem i imaju prebivalište kao i otac, dok je tužena kao majka obvezna plaćati za uzdržavanje djece 1.200,00 kn mjesečno ukupno, te su određeni susreti i druženja majke i djece na način da će majka sa djecom provoditi dva majčina slobodna dana u tjednu, kao i tjedan dana majčinog godišnjeg odmora zimi i tjedan dana ljeti. Tužitelj navodi da je samo mlljt. Jakov ostvarivao osobne odnose s majkom, dok tužena sa mlljt. E. nije provodila vrijeme, niti plaćala uzdržavanje za djecu i time je grubo prekršila roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Tužitelj je kao otac, brinući o dobrobiti djece, 25. rujna 2020. Centru podnio zahtjev za privremeno uzdržavanje, koje je djeci priznato rješenjima od 14. listopada 2020. Prije podnošenja tužbe tužitelj navodi da je pokrenuo pri Centru B. postupak obveznog savjetovanja radi izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pogledu samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi, a kojem se tužena nije odazvala. Predlaže da mu se odobri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlljt. djecu E. P. i J. P..

2. Tužena nije dala odgovor na tužbu, nije pristupila na zakazane glavne rasprave kod ovoga suda, niti opravdala izostanak, niti osporila tužbu i tužbeni zahtjev. 3.Tužitelj je prije pokretanja ovog postupka pokrenuo postupak obveznog savjetovanja pred Centrom (dalje: Centar), no, tom postupku se nije odazvala tužena (list 5).

4.Rješenjima Centra od 3. ožujka 2022. (list 15-16) mlljt. E. P. i mlljt. J. P. imenovan je posebni skrbnik B. V. Š. iz C. Z.

5. Posebni skrbnik u podnesku od 3. lipnja 2022. ističe kako nema primjedbi na prijedlog i mišljenje Centra od 29. travnja 2022., te kako je suglasna da tužitelj ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. djecu, budući majka ne izvršava aktivno roditeljsku skrb prema djeci, a također je suglasna s predloženim načinom ostvarivanja osobnih odnosa majke sa djecom (list 22).

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u elektroničke zapise iz matice rođenih, rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-231/2020-3 od 9. lipnja 2020., izvješće o obveznom savjetovanju od 8. veljače 2022., rješenja Centra od 14. listopada 2020., socijalnu anamnezu i mišljenje Centra od 29. travnja 2022., spis ovoga suda broj R1 Ob-231/2020, te svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja D. P..

7. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

8. Nesporno je da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-231/2020-3 od 9. lipnja 2020. razveden brak stranaka, te potvrđen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. svibnja 2020.

9. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. svibnja 2020. određeno je da djeca stanuju s ocem i imaju prebivalište kao i otac, te su određeni osobni odnosi majke i djece na način da će majka sa djecom provoditi dva majčina slobodna dana u tjednu, kao i tjedan dana majčinog godišnjeg odmora zimi i tjedan dana ljeti, roditelji će važne odluke za djecu donositi zajednički, dok je tužena kao majka obvezna plaćati za uzdržavanje mlljt. E. u iznosu od 650,00 kn mjesečno i mlljt. J. u iznosu od 550,00 kn mjesečno, počev od 1. lipnja 2020. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

10. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da od sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi majka nije sudjelovala u roditeljskoj skrbi za djecu, nije redovito sa njima kontaktirala, a niti je plaćala za uzdržavanje djece, slijedom čega je on ishodio od Centra naknadu privremenog uzdržavanja mlljt. djece.

11. Iz priloženih rješenja Centra od 14. listopada 2020. (list 6-11) proizlazi da je mlljt. E. P. priznato pravo na novčanu naknadu za privremeno uzdržavanje u iznosu od 645,50 kn mjesečno, počev od 25. rujna 2020., a mlljt. J. P. je priznato pravo na novčanu naknadu za privremeno uzdržavanje u iznosu od 549,00 kn mjesečno, počev od 25. rujna 2020.

12. Iz izvješća i mišljenja Centra od 29. travnja 2022. (list 19-21) proizlazi da je tužena posljednje zaposlenje imala u domu za starije osobe u Š., na porodiljnom dopustu je, prima porodiljnu naknadu od 2.300,00 kn mjesečno, planira koristiti rodiljski dopust 3 godine. Prema navodima tužene ista u zadnje vrijeme ima problema sa sluhom, inače je zdrava. Sada je u izvanbračnoj zajednici sa K. Š., u kojoj zajednici je rođena mlljt. M. Š.

…, K. Š. ima zdravstvenih problema, ostvaruje doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu od 420,00 kn mjesečno. Stanuju u kući katnici koja je u vlasništvu K. oca B. Š.. Njihova zajednica nije stabilna. U vrijeme kada je tužitelj pokrenuo postupak radi samostalne roditeljske skrbi, K. Š. pokrenuo je obvezno savjetovanje, navodeći da je tužena iznenada napustila njihovu zajednicu i u nepoznatom smjeru odvela njihovu kćerku, rekavši da je ona sklona alkoholu i nestabilna, te je zabrinut za dijete, te su ga uputili da nestanak prijavi policiji, a nakon nekoliko dana kasnije saznali su da se tužena vratila K. Š. sa djetetom uz tvrdnju da je morala u posjet rođakinji u Z., poricala je probleme u zajednici, a na poziv radi obveznog savjetovanja nisu se odazivali. Centar dalje navodi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača u Hitnoj medicinskoj pomoći, Ispostavi Č., radi u turnusima, vlasnik je stana u prizemlju zgrade u kojem stanuje sa mlljt. djecom. Mlljt. J. P., rođen je…, polaznik je vrtića P., dijete je sa tjelesnim oštećenjima nastalim uslijed prometne nesreće 6. siječnja 2022., u kojoj je baka po ocu smrtno stradala. Mlljt. J. nakon prometne nesreće ima kraću nogu, nosi ortopedske uloške, određene su mu vježbe, noću se budi, te povremeno noću mokri u krevet, osigurano mu je čuvanje, za vrijeme kada otac radi smjenski rad, u obrtu za dadilje Z. u B. 7 dana u mjesecu. Mlljt. E. P., rođen …., učenik je … razreda osnovne škole, rekreativno ide u teretanu i na trening košarke. Djeca od razvoda braka stanuju s ocem, a roditelji su sporazumno dogovorili roditeljsku skrb o djeci. Tužena od razvoda braka nije plaćala uzdržavanje za djecu, a sama navodi da je jednom platila 600,00 kn, jer nije imala dovoljno prihoda. Do prometne nesreće tužena je ostvarivala osobne odnose sa mlađim sinom J. vikendima, ali manje od dogovorenog opsega, a stariji sin E. odbijao je posjećivati ju i ona na tome nije inzistirala. Stranke gotovo i nisu komunicirale. Tužitelj tvrdi da je tužena bila nedostupna, da se nije javljala na mobitel, već bi se uvijek javio njen partner, pa nije mogao s njom razgovarati o djeci. Nakon stradavanju J., o njegovom liječenju i rehabilitaciji brigu je vodio tužitelj, bio je suočen sa potrebom da često potpisuje suglasnosti za zahvate i pretrage, da sinu bude pratnja u toplicama, da traži druga rješenja za njegovo čuvanje po povratku na posao, obavijestio je tuženu da će sa J. ići na dva tjedna na liječenje u toplice, a za to vrijeme E. će biti u stanu, jer mora ići u školu, te je tuženoj ponudio da bude s E., što je tužena prihvatila, ali je bila samo jednu noć i jedno popodne u stanu, dok je sve druge dane o E. brinuo stric, a poslije toga tužena se više nije javila. Po povratku sa rehabilitacije mlljt. J. bio je kod majke, koja je htjela da on prespava kod nje, s čime se tužitelj nije složio, obzirom je J. potrebna medicinska skrb zbog ozljeda, pa je tužena to prihvatila i J. je toga dana (početkom travnja) ostao kod majke od 18,00 do 21,00 sat. Tužitelj zbog iskustava u ovim situacijama želi samostalnu roditeljsku skrb, a postoji i potreba da se drugačije urede osobni odnosi djece s majkom. U razgovoru sa mlljt. E. proizlazi da je mlljt. E. bio povrijeđen i ljut na majku nakon što je otišla iz obiteljske zajednice, a o napuštanju doma nije ništa govorila, nije mogao prihvatiti majčinog partnera i odbijao je posjećivati ju, te doživljava da to majka prihvaća i ne trudi se privući ga k sebi, a ljuti se jer ga majka niti ne zove na mobitel, misli stoga što joj to brani dečko, ali ne razumije zašto. Nakon što je J. otišao u toplice, majka je došla kod E. u stan, skuhala mu obrok i razgovarala s njim o školi, nije mu tada objasnila zašto mu se nije javljala, niti ga pitala što on želi, dojam je njegov da ona uviđa kako je pogriješila, ali joj je neugodno to priznati. Mlljt. E. želio bi se viđati s mamom samo na javnim mjestima, bez njenog dečka, a ne smeta mu ako bi povela i polusestru. Centar navodi da obzirom tužena do sada nije bila aktivno uključena u izvršavanje roditeljske skrbi, nije uvijek niti dostupna, smatraju da je prijedlog oca da samostalno vrši roditeljsku skrb osnovan. Predlažu da se odnosi majke i mlljt. E. održavaju jednom tjednu na javnom prostoru u trajanju od 4 sata, a da J. kod majke može provoditi vrijeme samo tijekom dana, budući mu fizičko stanje zahtijeva veću brigu koju mu majka nije do sada pružala i nema tu mogućnost, jer noćnu brigu zahtijeva i jednogodišnja M.. Predlažu osobne odnose majke i mlljt. J. jedan dan u vikendu ovisno o tome radi li otac, u trajanju od 8 sati.

13. Iz iskaza tužitelja (list 23-24) proizlazi da od kada je sklopljen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 2020. majka djece nije sudjelovala u roditeljskoj skrbi za djecu, niti financijski, niti na bilo koji način. Svu brigu za djecu i skrb pružao je on, u tome mu je pomagala njegova majka, sve dok nije smrtno stradala u prometnoj nesreći u siječnju 2022., na žalost i otac mu je u međuvremenu preminuo. Tužena nije redovito kontaktirala s djecom, nekada niti jedanput mjesečno, nije brinula o školskim obavezama sina E., niti o organizaciji i polascima u vrtić mlljt. sina J.. Tužena nije išla niti na roditeljske sastanke, niti informacije u školu za sina E., nije pitala za njegov uspjeh u školi, nije pitala da li ide na kakav izlet, da li djeci što treba. Tužena nema svoj broj mobitela, ona komunicira mobitelom svog partnera od kojeg stižu njemu uvredljive poruke, zbog čega će morati napraviti prijavu policiji. Zadnji puta, kada je njegov otac preminuo, tužena je zvala sina E., no u njihov razgovor umiješao se njen partner, zbog čega se sin uplašio i razgovor je prekinut. Boji se da ne bi partner tužene naudio njegovoj obitelji, obzirom na kazneni postupak koji se vodi protiv tužene zbog neplaćanja uzdržavanja za mlljt. djecu i da njen partner, ovisno o ishodu tog postupka, ne bi nešto negativno napravio, smatrajući da je on kriv što se vodi taj kazneni postupak protiv tužene i ukoliko tužena bude osuđena na zatvorsku kaznu. Nakon prometne nesreće u kojoj je i sin J. teško stradao, tužena je otišla od partnera zbog nasilja u obitelji, to je sve saznao preko Centra, otišla je i nastanila se negdje u Z., zvala ga je, on joj je dao savjet da se zaposli, da bude neovisna. Došla je posjetiti sina J. u toplice samo jedanput, a starijem sinu E. navratila je jedanput ili dva puta, jer je on bio sam, nešto mu je skuhala. No, nakon toga, tužena se ponovno vratila istom partneru i nakon toga opet nije ništa pitala za djecu, niti se javljala. Sin J. još uvijek ide na fizikalne terapije, liječenje nije gotovo, jedna noga mu je kraća, nepravilno hoda. Tužena se o tome uopće ne interesira. Sin E. više niti ne pita za tuženu, ne želi pričati o njoj kada pokrene razgovor, jer ga to muči, a on ga neće forsirati da vodi razgovor koji ne želi, jer vidi da je tim opterećen. Probat će izvaditi dokumente kada će J. kretati u školu, zatim kada će djeci vaditi osobne iskaznice, a tužena je nedostupna. Prema planu, osobni odnosi tužene sa djecom su bili određeni na način da ona viđa djecu dva puta tjedno, obzirom su tužena i on tada radili u vrijeme kada je sastavljen plan, pa nisu određivali točne dane kada će se odvijati ti osobni odnosi, već je ostavljeno da to bude u dane kada tužena ima slobodne dane, te tjedan dana njenog godišnjeg odmora zimi i tjedan dana ljeti, no to se nije ništa poštovalo. Obzirom na sve izmijenjene okolnosti, predlaže da se izmijeni plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na način kako je to predložio Centar u svom mišljenju. Smatra da je to jedino u interesu djece, obzirom osobni odnosi nisu bili održavani sukladno planu, obzirom sin E. nikada nije prespavao kod majke, niti bio u kući u kojoj ona živi, ne pozna tu obitelj u kojoj živi tužena, nisu provodili uopće više dana kontinuirano, a i obzirom na zdravstveno stanje sina J. kad mu je potrebna veća briga i pomoć, u odnosu na što se tužena nije interesirala, niti zna što djetetu treba, misli da ne bi bilo prihvatljivo da sin Jakov bude kontinuirano više dana kod majke obzirom na svoje fizičko stanje, a iz izvješća Centra je vidljivo da tužena nema podršku svoje sadašnje obitelji.

14. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

15. Stranke prema planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi imaju zajedničku roditeljsku skrb nad mlljt. djecom E. P. i J. P..

16. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Obiteljskog zakona može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti.

17. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

18. Budući tužena kao majka nije izvršavala roditeljsku skrb nad mlljt. djecom, nije redovito kontaktirala sa djecom, nije plaćala za uzdržavanje djece, nije bila dostupna niti ocu djece, niti mlljt. djeci, već je roditeljsku skrb prepustila ocu djece, koji je morao donositi odluke o osobnim pravima mlljt. djece samostalno, stranke ne funkcioniraju kao roditelji, gotovo uopće ne komuniciraju, tužena ne pokazuje interes za roditeljsku skrb, što i njen ne odaziv u ovome postupku to dokazuje, tužena ne sudjeluje u odgoju i razvoju djece, sve bitne odluke za djecu donosi tužitelj, tužena niti ne živi u stabilnoj obiteljskoj zajednici, koju je u vrijeme rehabilitacije mlljt. J. P. napustila i tada uopće niti na bilo koji način nije bila dostupna tužitelju, a sve te činjenice nisu preduvjet za zajedničku roditeljsku skrb, jer da bi ista bila moguća i ostvariva, roditelji moraju razmjenjivati informacije o djeci, biti dostupni jedan drugome, što se u konkretnom slučaju ne ostvaruje i nije u skladu s dobrobiti djece, pa su ispunjene pretpostavke za izmjenom plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, slijedom čega je primjenom citirane odredbe čl. 105. Obiteljskog zakona valjalo odlučiti kako će tužitelj kao otac ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. E. P. i mlljt. J. P., slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

19. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

20.Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. ovoga Zakona, time da se prema st. 3. istog čl. zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog čl. roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno. 21.Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

22.Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

23. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

24. Iz provedenih dokaza proizlazi kako tužena nije ostvarivala osobne odnose sa mlljt. djecom sukladno zaključenom planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. svibnja 2020. Također je utvrđeno kako su nastupile nove okolnosti, posebice na strani mlljt. J., nakon što je pretrpio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći 6. siječnja 2022. Mlljt. E. nikada nije boravio kod majke u njenoj novoj obiteljskoj zajednici, niti je ona na tome inzistirala, te mlljt. E. izražava želju viđati se s majkom na javnim mjestima. Mlljt. J. zbog fizičkog stanja kao posljedice prometne nesreće ima potrebe za većom brigom i njegom koju mu tužena do sada nije pružala i nema uvid u njegovo zdravstveno stanje i potrebnu brigu i njegu koju mu treba pružati. Stoga dosadašnji način ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. djece sa majkom nije održiv, niti u interesu djece. Tužena je majka još jednog mlljt. djeteta M. Š., rođene …, dakle koja je starosti od godine dana i koja zahtijeva cjelodnevnu brigu i pažnju. Tužena živi u izvanbračnoj zajednici sa K. Š. i njihovim mlljt. djetetom, u zajednici koja je nepoznata mlljt. E. i isti odbija u toj zajednici ostvarivati osobne odnose s majkom.

25. Centar je predložio izmijeniti osobne odnose djece i majke, s kojim prijedlogom se suglasio tužitelj, kao i posebni skrbnik mlljt. djece, na način da se osobni odnosi majke djece i mlljt. E. ostvaruju jednom tjedno na javnom prostoru u trajanju od 4 sata, a sa mlljt. J. samo tijekom dana zbog njegovog fizičkog stanja koje zahtijeva veću brigu koju mu majka do sada nije pružala, pa predlažu da sa mlljt. J. majka ostvaruje osobne odnose jedan dan u vikendu, ovisno o tome radi li otac, u trajanju od 8 sati.

26. Stoga su ispunjene pretpostavke za donošenje nove odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djece i majke.

27. Imajući u vidu provedene dokaze, sve utvrđene okolnosti, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, pravo i dužnost roditelja ostvarivati osobne odnose s djecom s kojom ne stanuje, dosadašnje promijenjene okolnosti u odnosu na roditelje i mlljt. djecu, posebno u odnosu na zdravstveno stanje mlljt. J. P., a i uvažavajući želju mlljt. E. P., o čemu je potrebno voditi računa, to sud ocjenjuje kako je u interesu i za dobrobit mlljt. E. P. i mlljt. J. P. ostvarivati neposredne, osobne, kontinuirane, osobne odnose s majkom s kojom ne stanuju, pa su stoga ispunjene pretpostavke za izmjenom ranije odluke o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa djece i roditelja na način da tužena kao majka ostvaruje osobne odnose sa mlljt. E. P. jednom tjedno u trajanju od 4 sata, na javnom mjestu, vodeći računa o školskim obvezama djeteta, a sa mlljt. J. P. jedan dan u vikendu, u trajanju od 8 sati, prema prethodnom dogovoru s ocem djece, vodeći računa o poslovnim obvezama roditelja i mogućnostima djece.

28. Na navedeni način postiže se ravnoteža između potrebe djece za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, njihovih interesa i dobrobiti, kao i potrebe i prava roditelja s kojim djeca ne stanuju na uživanje roditeljske skrbi.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, a primjenom citiranih odredbi, odlučeno je kao u točki I. i III. izreke ove presude.

U Bjelovaru, 18. srpnja 2022.

Sudac

Sunčica Lovrić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.