Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 22 Gž Ovr-219/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice "R. A." d.d. iz Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici M. V., odvjetnici iz O. d. G. & G. iz Z., …, protiv ovršenika: 1) N. P. iz P., …, OIB: … i 2) S. P. iz P., …, OIB: …, zastupani po punomoćniku S. K., odvjetniku iz S., …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Ovr-4022/2018-31 od 4. ožujka 2022., dana 18. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditeljice "R. A." d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Ovr-4022/2018-31 od 4. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Odgađa se ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr4022/2018-2 od 20. studenog 2018. do pravomoćnog završetka postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem P-75/2019 i postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 4041/2018, ili dok sud ne utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka njihov završetak."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica pobijajući ga iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 65. Ovršnog zakona. Sud prvog stupnja pogrešno tumači pojam "prava na dom" izjednačujući ga s vlasništvom nekretnine. Međutim, gubitak prava vlasništva nekretnine ne znači i povredu prava na dom jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine. Također, dodatna zaštita prava ovršenika predviđena je i kroz odredbu čl. 46. st. 3. Ovršnog zakona prema kojoj se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće provoditi prema fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost ako se ovrha ne provodi u vezi s tom djelatnošću u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, osim ako za to ne postoji opravdan razlog. Nadalje, ističe kako je ukazala i na činjenicu da je ovršenik pod 1) sklapanjem ugovora o kreditu pristao na zasnivanje založnog prava na nekretnini na kojoj je određena ovrha te da je ovrhovoditeljici dao suglasnost da za slučaj neisplate tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na nekretnini uslijed čega je morao biti svjestan pravnih posljedica zasnivanja založnog prava. Također je sud prvog stupnja zanemario okolnost da se ovdje radi o ugovoru o kreditu u odnosu na koji je Dodatkom br. … izvršena konverzija u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Upravo obzirom na činjenicu da je po predmetnom ugovoru o kreditu provedena konverzija sukladno zakonskim odredbama, ovaj postupak ne ulazi u područje primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ pa time niti pod primjenu utvrđenja iz odluke suda EU posl.br. C-407/18. Navodi i kako je prijedlog za ovrhu podnio ovršenik pod 1), te stoga sve i kad bi okolnosti navedene u pobijanom rješenju predstavljale opravdani razlog za odgodu iste se ne mogu primijeniti na ovršenicu pod 2). Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za odgodu ovrhe, podredno da isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o ovrsi Ovr-4022/2018-2 od 20. studenog 2018. suda prvog stupnja određena ovrha na nekretnini ovršenika. Ovršenici su 24. lipnja 2019. putem punomoćnika podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe, u kojem u bitnom navode da su u tijeku dva parnična postupka ovršenika pod 1) protiv ovrhovoditeljice, i to kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4041/2018 radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, odnosno pojedinih odredbi ugovora o kreditu te postupak kod suda prvog stupnja, poslovni broj P- 75/2019, radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom.
6. Odredbom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) je propisano da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je uz to ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih u točkama 1. - 11. navedene odredbe.
7. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja kako je pretpostavka za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ ispunjena podnošenjem tužbe kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji se predmet vodi pod poslovnim brojem P-4041/2018, kao i da je podnošenjem tužbe kod Općinskog suda u Puli, koji se predmet vodi pod poslovnim brojem P-75/2019, ispunjena pretpostavka iz članka 65. st. 1. toč. 5. OZ.
8. Također je pravilno utvrdio kako je i druga pretpostavka za odgodu ovrhe ispunjena, odnosno da su ovršenici učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da bi prodajom nekretnine, uistinu nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući da nakon što bi ovršenici i uspjeli sa parničnim postupkom, ne bi više mogli povratiti izgubljenu nekretninu.
9. Naime, polazeći od sadržaja presude Suda Europske unije poslovni broj C- 407/18 u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, razvidno je kako je potrebno da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive, pa i odgoditi zatraženu ovrhu, jer je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
10. Pravilno je sud prvog stupnja smatrao da argumentaciju iznesenu u navedenoj odluci treba u cijelosti poštivati, iz razloga što je činjenični supstrat tog postupka istovjetan ovome postupku, primjenjujuća Direktiva Vijeća 93/13 EEZ implementirana je u hrvatsko zakonodavstvo, koje se ima tumačiti u duhu prava E. u., budući da je R. H. njezina članica te iz toga za R. H. proizlaze obveze i odgovornost za njihovo neizvršavanje ili neprovođenje.
11. Za istaknuti je i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Na taj način, nacionalni sudovi u R. H. osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo E. u..
12. Što se tiče navoda iz žalbe za istaknuti je da iz spisa predmeta proizlazi da je prijedlog za odgodu ovrhe podnio punomoćnik ovršenika pod 1) i 2).
13. Iz navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 65. st. 1. OZ) kada je odgodio predmetnu ovrhu do pravomoćnog završetka postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem P-75/2019 i postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4041/2018.
14. Također, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ.
15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zadru, 18. srpnja 2022.
Nacrt odluke izradila
Sutkinja
viša sudska savjetnica
Zdenka Rinčić, v.r.
Franka Zenić, v.r.
