Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-2477/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice T. S.-Đ. iz P., OIB…, zastupana po punomoćniku S. S. odvjetniku iz P., protiv tuženika Opća bolnica P. - O. G. d. P., OIB…, zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u P. i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.-P., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr- 332/2018-35 od 21. srpnja 2021., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-332/2018-35 od 21. srpnja 2021., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. listopada 2013. do zaključno 31. listopada 2015., u ukupnom bruto iznosa od 14.097,45 kn na sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od;

- 1.243,41 kn od 15. prosinac 2013.

- 2.317,43 kn od 15. siječanj 2014.

- 81,09 kn od 15. veljača 2014.

- 45,84 kn od 15. ožujak 2014.

- 514,49 kn od 15. svibanj 2014.

- 722,87 kn od 15. lipanj 2014.

- 1.580,83 kn od 15. srpanj 2014.

- 567,88 kn od 15. kolovoz 2014.

- 1.176,21 kn od 15. rujan 2014.

- 515,49 kn od 15. studeni 2014.

- 171,62 kn od 15. prosinac 2014.

- 1.000,90 kn od 15. siječanj 2015.

- 1.046,40 kn od 15. veljača 2015.

- 736,99 kn od 15. ožujak 2015.

- 144,33 kn od 15. travanj 2015.

- 541,24 kn od 15. svibanj 2015.

- 756,02 kn od 15. lipanj 2015.

- 757,74 kn od 15. srpanj 2015.

- 51,10 kn od 15. rujan 2015.

- 125,57 kn od 15. studeni 2015. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu.

r i j e š i o  j e

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-332/2018- 35 od 21. srpnja 2021., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za daljnji bruto iznos od 5.970,15 kn koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2016. do zaključno 31. listopada 2018. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od

- 1.175,34 kn od 15. veljača 2016.

- 74,63 kn od 15. ožujak 2016.

- 42,04 kn od 15. lipanj 2016.

- 560,96 kn od 15. srpanj 2016.

- 88,07 kn od 15. kolovoz 2016.

- 1.032,93 kn od 15. rujan 2016.

- 42,04 kn od 15. listopad 2016.

- 88,07 kn od 15. studeni 2016.

- 142,10 kn od 15. svibanj 2017.

- 254,23 kn od 15. lipanj 2017.

- 42,01 kn od 15. rujan 2017.

- 297,96 kn od 15. listopad 2017.

- 240,65 kn od 15. studeni 2017.

- 581,84 kn od 15. siječanj 2018.

- 321,51 kn od 15. ožujak 2018.

- 609,97 kn od 15. lipanj 2018.

- 134,97 kn od 15. kolovoz 2018.

- 141,85 kn od 15. rujan 2018.

- 98,98 kn od 15. listopad 2018. do isplate, te u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.712,57 kn i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća za razdoblje od 1.10.2013. do zaključno 31.10.2018. ukupni iznos od 20.067,60 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz toč. I. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 9.712,57 kn, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.537,43 kn, kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navede presude pod toč. I. i dijela toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.712,57 kn žalbe su podnijeli tuženik i umješač i to tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe, a umješač iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda preinači u tužbeni zahtjev odbije, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima u redovnom i prekovremenom radu, dakle i blagdanom, kao i uvećanje plaće po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1. listopada 2013. do zaključno 31. listopada 2018.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. U stadiju žalbenog postupka sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati, za koje tuženik tvrdi da su pogrešno obračunati, a posljedično tome sporan je i broj prekovremenih sati.

7. Uz obrazloženje da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovanu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, niti joj je u istom razdoblju plaćao dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, na koje dodatke je tužiteljica imala pravo sukladno odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 59/18 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/15 i 29/18), te joj je u utuženom razdoblju s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao umanjeni iznos, sud je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrdio da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 20.067,60 kn, te presudio kao u izreci pobijane presude.

8. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada, pa tako i za odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU/13, odnosno 55. KU/18), kao i uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate (čl. 59. KU/13) i Dodatka I. KU („Narodne novine“, broj 96/15, odnosno 57 KU/18), obzirom da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

9. Uz to je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo je pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

10. Žalbeni navodi tuženika da nije vjerojatno da tisuće radnika u zdravstvu ne bi, da su postojale pogreške pri obračunu njihovih plaća, tome ranije prigovarali, te da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog tuženika da se pročita iskaz V. Barbića dan u drugom postupku, u kojemu je isti detaljno objasnio način obračuna plaća kod tuženika, nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik, kao poslodavac tužiteljici u dijelu utuženog razdoblja isplaćivao umanjenu plaću iako je sukladno čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a za koje utvrđenje je dao valjane razloge. Žalitelju pri tome valja odgovoriti da sud u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnim činjenica. Kako je sud na temelju izvedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju u spisu i nalaz i mišljenje financijskog vještaka, iz kojega je utvrdio da prilikom obračuna plaće tuženik tužiteljici istu nije obračunavao u skladu s odredbama KU, mogao, suprotno žalbenim navodima, utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje u ovom postupku, pravilno je odbio u smislu odredbe čl. 10. ZPP, navedeni dokazni prijedlog tuženika.

11. Budući da između stranka nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva utvrđen financijskim vještačenjem, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljici za razdoblje do prosinca 2015. Također je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužiteljici za razdoblje do zaključno prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose razlike plaće. Kako je pobijanom presudom odbijen dio sporednog zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđene iznose razlike plaće, to se neodlučnim ukazuju žalbeni navodi tuženika da će porezi na naplatu dospjeti tek isplatom utuženog potraživanja.

12. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je izgubio iz vida da je Službeno povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati dalo dva tumačenja, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika u mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, a ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/13.

13. Naime, prema čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:– daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane – prati izvršavanje ovoga Ugovora, – izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

14. Prema čl. 19. KU/13 Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita, te svim ustanovama na koje se odnos, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

15. Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

16. Nije isključena niti mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili slično.

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13.

18. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.“

20. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

21. Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

22. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

23. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od 1. listopada 2013. do prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 14.097,45 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148., te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika u tom pobijanom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

24. No, djelomično je osnovana žalba tuženika i umješača da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje od prosinca 2015. pa nadalje, jer se od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana. Zbog iznijetih razloga i činjenično stanje je u tom pobijanom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je temeljem odredbe čl. 370. ZPP prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25. S obzirom da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, posljedično tome ukinut je i dosuđujući dio odluke o troškovima postupka sadržan u toč. III. izreke.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o razlozima ove odluke pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti koliko je prekovremenih sati tužiteljica ostvarila u razdoblju od prosinca 2015. do 31.12.2018. te visinu razlike plaće, odnosno naknade plaće između one koju joj je tuženica u tom razdoblju trebala isplatiti i one koju joj je isplatila.

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu oduku čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 18. srpnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.