Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž Ob-407/22-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. M., OIB:…, iz Z., koju zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. M., OIB:…, iz Z., kojega zastupaju punomoćnici M. M. i I. F., odvjetnici u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-841/21-18 od 24. veljače 2022., dana 18. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-841/21-18 od 24. veljače 2022. u dijelu odluke pod t.I. izreke.

Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod t.II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev za uzdržavanje tužiteljice za razdoblje od 4. studenoga 2015. do 23. travnja 2017. u iznosu od 22.054,01 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

1.083,94 kn od 30. studenoga 2015. do isplate

1.250,70 kn od 31. prosinca 2015. do isplate

1.250,70 kn od 31. siječnja 2016. do isplate

1.250,70 kn od 28. veljače 2016. do isplate

1.250,70 kn od 31. ožujka 2016. do isplate

1.250,70 kn od 30. travnja 2016. do isplate

1.250,70 kn od 31. svibnja 2016. do isplate

1.250,70 kn od 30. lipnja 2016. do isplate

1.250,70 kn od 31. srpnja 2016. do isplate

1.250,70 kn od 30. kolovoza 2016. do isplate 1.250,70 kn od 30. rujna 2016. do isplate

1.250,70 kn od 30. listopada 2016. do isplate

1.250,70 kn od 30. studenoga 2016. do isplate

1.250,70 kn od 31. prosinca 2016. do isplate

1.250,00 kn od 31. siječnja 2017. do isplate

1.250,70 kn od 28. veljače 2017. do isplate

1.250,70 kn od 31. ožujka 2017. do isplate

958,87 kn od 23. travnja 2017. do isplate

r i j e š i o  j e

Ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod t.II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za uzdržavanje tužiteljice za razdoblje od 24. travnja 2017. do 31. rujna 2017. (pravilno: 30. rujna 2017.) u ukupnom iznosu od 6.343,60 kn s zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 291,83 kn od 30. travnja 2017. do isplate

-1.250,70 kn od 31. svibnja 2017. do isplate

-1.250,70 kn od 30. lipnja 2017. do isplate

-1.250,70 kn od 31. srpnja 2017. do isplate

-1.250,70 kn od 30. kolovoza 2017. do isplate

-1.048,97 kn od 31. rujna 2017. (pravilno: 30. rujna 2017.) do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku pod t.IV. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

" I. Nalaže se tuženiku D. M., OIB:…, da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje tužiteljice N. M., OIB:… za razdoblje od 31. kolovoza 2014. do 03. studenoga 2015. plati iznos od 18.885,57 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.250,70 kn od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. rujna 2014. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. listopada 2014. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. studenoga 2014. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. prosinca 2014. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. siječnja 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. veljače 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. ožujka 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. travnja 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. svibnja 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. lipnja 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. srpnja 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. kolovoza 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. rujna 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. listopada 2015. do isplate, te na iznos od 125,07 od 30. studenoga 2015. do isplate (razmjeni dio mjeseca), po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. M., OIB:…, za uzdržavanje tužiteljice N. M., OIB:… za razdoblje od 04. studenoga 2015. do 26. rujna 2017. doprinositi iznos od 1.250,70 kn mjesečno, odnosno ukupno 28,397,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.083,94 kn od 30. studenoga 2015. do isplate (razmjeni dio mjeseca),

- 1.250,70 kn od 31. prosinca 2015. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. siječnja 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 28. veljače 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. ožujka 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. travnja 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. svibnja 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. lipnja 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. srpnja 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. kolovoza 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. rujna 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. listopada 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. studenoga 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. prosinca 2016. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. siječnja 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 28. veljače 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. ožujka 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. travnja 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. svibnja 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. lipnja 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 31. srpnja 2017. do isplate,

- 1.250,70 kn od 30. kolovoza 2017. do isplate,

- 1.048,97 kn od 31. rujna 2017. do isplate (razmjeni dio mjeseca),

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska Narodna Banka, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 3. ZID ZOO (NN 78/15).

III. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova doprinosa za uzdržavanje za razdoblje od 27. rujna 2017. do 31. ožujka 2018. plaća mjesečni iznos od 1.250,70 kn, za razdoblje od 01. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. mjesečni iznos od 1.373,00 kn, a od 01. travnja 2020. do 30. listopada 2021. mjesečni iznos od 1.420,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na te iznose.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak".

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv ove presude u dijelu pod t.I., t.II. i t.IV. izreke, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19,dalje:ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U tužbi podnesenoj 24. travnja 2017. protiv tuženika kao njenog oca tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu izgubljenog uzdržavanja za razdoblje njene maloljetnosti kao i zahtjev za uzdržavanje za razdoblje kada je kao punoljetna nastavila redovno školovanje.

5. U obrazloženju dijela prvostupanjske presude pod t.I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu uskraćenog uzdržavanja za vrijeme maloljetnosti tužiteljice navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe žalitelj navodima koji se i ne odnose na ovu procesnu povredu već na pravilnost primjene pojedinih materijalnopravnih odredbi.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što žalitelj konkretno i ne osporava već iznosi svoje proizvoljne tvrdnje koje ne odgovaraju provedenim dokazima.

7. Odredbom čl. 289. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19, dalje: OZ) propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

8. Prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka, smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji se uzdržavanje trebalo dati a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. toga Zakona.

9. Prema odredbi čl. 311. Obz-a, ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 313. st. 2. OZ).

10. U tom smislu, prema odredbi čl. 314. OZ, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje (a najkasnije do 1. travnja tekuće godine) donosi odluku kojom određuje minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom (st. 1.). Taj minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: - za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće, - za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i - za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće (st. 2.). Tek iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: - ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili - ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja (st. 3).

11. Radi provedbe navedenih odredbi, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje (a najkasnije do 1. travnja tekuće godine) donosi tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj (st. 4.), tako je ondašnja ministrica socijalne politike i mladih donijela Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN br. 41/17 – dalje Odluka).

12. Dakle, prema odredbi čl. 314. st. 3. OZ se tek iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma i to: - ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili - ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

13. U postupku pred sudom prvoga stupnja je utvrđeno, u bitnome:

-tužiteljica je rođena 3. studenoga 1997. te je punoljetna postala 3. studenoga 2015.

-faktična bračna zajednica njenih roditelja je prestala 16. srpnja 2014., tuženik je u srpnju te godine otišao u I. i nije doprinosio za uzdržavanje tužiteljice

-tuženik je 10. ožujka 2014. darovao tužiteljici 6/9 dijela stambene zgrade u …, u naravi kuću s dva stana, tužiteljica tvrdi da je usmeno dogovoreno da jedan stan pripadne njenom punoljetnom bratu, iz utvrđenja suda proizlazi da je tužiteljica s majkom živjela u jednom od stanova, drugi stan (prizemlje) je bio u najmu osim u razdoblju od 2014. do 2016. kada je bio uređivan

-potrebe za uzdržavanje tužiteljice u razdoblju maloljetnosti bile su prema utvrđenju suda uobičajene, vezane za školovanje, prehranu, odijevanje, režijske troškove

-iz iskaza tuženika proizlazi da je prije odlaska u Irsku radio u vlastitom lokalu, bavio se ugostiteljstvom, svirao, vodio radio emisije, u Irskoj je radio više raznih poslova, njegove materijalne mogućnosti nisu povećane, nema drugih obveza uzdržavanja

14. Vodeći računa o ukupnim materijalnim potrebama tužiteljice koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, zdravlja i druge troškove djeteta, sve prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. OZ), imajući u vidu minimalne novčane svote prema citiranoj Odluci iz 2014. za dijete dobi od 13. do 18. godina, dosuđeni iznos naknade za uskraćeno uzdržavanje od 1.250,70 kn mjesečno odgovara platnom razredu obveznika uzdržavanja, ovdje tuženika, od oko 3.500,00 kn. Budući da tuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja niti je prema utvrđenju suda u ovom razdoblju tada mlt. tužiteljica ostvarivala prihode od imovine (najma stana), pravilno je iznos ove naknade utvrđen prema minimalnom iznosu utvrđenom primjenom čl. 314. u vezi čl. 289.st.2. OZ.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 309. OZ uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu pa se tako određena obveza može, suprotno proizvoljnom tumačenju žalitelja, izvršiti jedino isplatom novčanog iznosa dosuđenog na ime ove zakonske obveze.

16. Odredbama OZ nije propisana mogućnost izbora osobe koja je dužna uzdržavati dijete da odluči da li će mldb. djetetu plaćati uzdržavanje u novčanom iznosu ili kroz darovanje. Eventualno darovanje stoga ne oslobađa roditelja od plaćanja novčanog iznosa za uzdržavanje već, ukoliko je darovani predmet izvor prihoda djeteta, može biti od utjecaja na iznos novčane obveze. Kako je rečeno, iz utvrđenja proizlazi da tijekom 2014. i 2016. tada maloljetna tužiteljica nije ostvarivala prihod od najma darovanog stana.

17. Slijedom izloženog, pravilnom primjenom odredbi čl. 289. st. 1. i st. 2. OZ prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od nastanka toga prava do njene punoljetnosti 3. studenoga 2015.

18. Kako u ovome dijelu nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tuženika je u tome dijelu odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod t.I. izreke.

19. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, na koji ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, u dijelu prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje uzdržavanja tužiteljice od trenutka njene punoljetnosti, kada se redovno školovala, pa do rujna 2017. kada se po utvrđenju suda prvoga stupnja počela u potpunosti sama uzdržavati.

20. Budući da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu odnosi na razdoblje kada više nije bila maloljetna, o njemu se ne odlučuje primjenom odredbe čl. 289. OZ obzirom da navedena odredba propisuje obvezu plaćanja uskraćenog uzdržavanja jedino za uzdržavanje koje je uskraćeno maloljetnom djetetu (tako u obrazloženju prvostupanjske presude zaključuje i sud prvoga stupnja).

21. Stoga se o tome dijelu zahtjeva može odlučiti jedino primjenom općih odredbi o uzdržavanju, tako i odredbe čl. 306. OZ prema kojoj se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drugačije određeno tim Zakonom.

22. Budući da je tužiteljica podnijela tužbu u ovome sporu 24. travnja 2017., to je pogrešnom primjenom materijalnoga sprava (citirane odredbe čl. 306. OZ) prihvaćen njen zahtjev za razdoblje prije toga datuma, u ovom slučaju od 3. studenoga 2015. do 23. travnja 2017.

23. Budući da odlučne činjenice u tome dijelu nisu sporne, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, pravilnom primjenom odredbe čl. 306. OZ, preinačiti presudu u ovome dijelu i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu uzdržavanja za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 22.054,01 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci.

24. U preostalom dijelu pobijane presude kojim je tužiteljici dosuđeno uzdržavanje za razdoblje punoljetnosti, od 24. travnja do 30. rujna 2017., počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka.

25. Na navode žalbe tuženika valja reći da su prema odredbi čl. 290. OZ roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.

26. Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o obrazovanju odraslih ("Narodne novine" 1/07, 107/07, 24/10) propisano je da je obrazovanje odraslih dio jedinstvenoga obrazovnog sustava Republike Hrvatske.

27. Budući da Obiteljski zakon u citiranoj odredbi ne razlikuje redovno i izvanredno školovanje, a Zakonom o obrazovanju odraslih je propisano da je obrazovanje odraslih dio jedinstvenog obrazovnog sustava Republike Hrvatske, i izvanrednim školovanjem na stručnom studiju, pod pretpostavkom da se redovito i uredno ispunjavaju obveze, punoljetno dijete se redovito školuje.

28. Međutim, u obrazloženju ovoga dijela odluke navedeni su proturječni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama. Prema iskazu same tužiteljice, nije sporno da je i u ovom razdoblju ona radila i ostvarivala prihode, bilo preko studentskog servisa ili redovnog ugovora, navodi da je radila pet dana u tjednu, razne poslove, znala je mjesečno zaraditi 4.000,00 do 5.000,00 kn, bilo je mjeseci kada je zaradila 2.000,00 kn ili 1.500,00 kn, tim je novcem financirala svoje potrebe.

29. Imajući u vidu iskaz tužiteljice, bez navođenja drugih razloga, nejasno je i proturječno utvrđenje suda da je u ovom razdoblju svojim radom ostvarivala prihod odnosno doprinosila svojem uzdržavanju prosječno 500,00 kn mjesečno.

30. Nadalje, za navedeno razdoblje sud zaključuje da nije postojao doprinos tuženika za njeno uzdržavanje iako su za to postojali zakonski uvjeti. Međutim, istovremeno za naredno razdoblje u kojem se tužiteljica počela posve samostalno uzdržavati i za koje je tužbeni zahtjev odbijen, sud utvrđuje da je iznad njenih osobnih potreba postojao i doprinos tuženika kroz činjenicu da nije imala trošak najma stambenog prostora (od 2018. i prihod o najma drugog stana).

31. Iz provedenih dokaza i ostalih navoda obrazloženja ne može se jasno i pouzdano zaključiti da i u razdoblju od travnja 2017. do rujna 2017., za koje je prihvaćen tužbeni zahtjev, tužiteljica nije živjela u darovanom stanu, da stoga nije imala trošak najma što bi predstavljalo doprinos tuženika, kako je to sud utvrdio i vrednovao za daljnje razdoblje u odnosu na koje je tužbeni zahtjev odbijen.

32. Zbog opisanih proturječnosti pravilnost ovoga dijela presude nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

33. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti ovaj pobijani dio presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi otklanjanja opisanih proturječnosti i donošenja nove, zakonite odluke, ocjenom ostalih žalbenih navoda.

34. Odluka o parničnim troškovima ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 18. srpnja 2022.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.