Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž-668/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice O. H.- P. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika D. S. iz M., OIB: ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-63/2022-2 od 4. ožujka 2022. i rješenja istog suda poslovni broj P-63/2022-8 od 19. travnja 2022., 18. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice O. H.-P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-63/2022-8 od 19. travnja 2022.
II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-63/2022-2 od 4. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem od 4. ožujka 2022. je odlučeno:
"Tužba se odbacuje."
2. Protiv toga rješenja tužiteljica je izjavila žalbu 11. travnja 2022. u kojoj je istakla da će obrazloženje rješenja uslijediti naknadno.
3. Tužiteljica je 13. travnja 2022. izjavila žalbu protiv rješenja o odbačaju tužbe u kojoj ističe da nije vezana pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju iza smrti J. H. posl. br. O-145/2006 od 30. svibnja 2006. jer kao stranka nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi niti je na nju uredno pozvana te da je prvostupanjski sud odbacio tužbu protivno odredbi čl. 280. Zakona o parničnom postupku. Predlaže uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak. 4. Prvostupanjskim rješenjem od 19. travnja 2022. je odlučeno:
"Odbacuje se žalba tužiteljice od 13. travnja 2022.g., kao nepravodobna."
5. Protiv toga rješenja tužiteljica je izjavila žalbu i dopunu žalbe navodeći da je rješenje od 4. ožujka 2022. primila 28. ožujka 2022. i protiv istog uložila žalbu u roku od petnaest dana preporučenom pošiljkom 11. travnja 2022. te obrazloženje žalbe uputila 13. travnja 2022. te ističući da rješenje o odbacivanju tužbe sud obrazlaže neistinama jer nije vezana pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju te da se nasljednici predmetnih nekretnina kao i njihovi potomci u ostavinskom postupku nisu odrekli svog suvlasničkog dijela u korist brata, odnosno strica Josipa pa se radi o nezakonito utvrđenoj imovini ostavitelja J. (F.) H. Predlaže uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi vratiti na ponovni postupak.
6. Žalbe nisu osnovane.
O žalbi protiv rješenja od 19. travnja 2022.
7. Pobijanim rješenjem odbačena je žalba tužiteljice od 13. travnja 2022. kao nepravodobna uz obrazloženje da je tužiteljica rješenje posl. br. P-63/2022-2 od 4. ožujka 2022. primila 28. ožujka 2022. te je prvu žalbu protiv toga rješenja predala na poštu kao preporučenu pošiljku 11. travnja 2022., a drugu žalbu je predala na poštu kao preporučenu pošiljku 13. travnja 2022., a kako je posljednji dan za podnošenje žalbe bio u utorak 12. travnja 2022., to je žalba tužiteljice podnesena nakon proteka zakonskog roka od petnaest dana i na temelju odredbe čl. 358. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) odbačena kao nepravodobna.
8. Prema čl. 358. st. 1. ZPP nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta. Po stavku 2. istoga članka žalba je nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje.
9. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica protiv rješenja o odbačaju tužbe izjavila potpunu žalbu 11. travnja 2022. koja sadrži sve podatke iz čl. 351. ZPP (oznaka rješenja koje se pobija i potpis žaliteljice), a tekst žalbe podnesene 13. travnja 2022. predstavlja novu žalbu koja je sudu upućena nakon što je tužiteljici protekao petnaestodnevni zakonski rok za izjavljivanje žalbe.
9.1. Naime, prvostupanjsko rješenje je dostavljeno tužiteljici 28. ožujka 2022. te je zakonski rok od petnaest dana za izjavljivanje žalbe za tužiteljicu istekao 12. travnja 2022. koji je bio radni dan (utorak).
10. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud primijenio procesnopravne odredbe (čl. 358. st. 1. i 2. ZPP) kada je žalbu tužiteljice od 13. travnja 2022. odbacio kao nepravovremenu.
11. Stoga je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje od 19. travnja 2022., dakle odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja.
O žalbi protiv rješenja od 4. ožujka 2022.
12. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio tužbu podnesenu 15. veljače 2022. jer je utvrdio da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. J. H. kao jedna od zakonskih nasljednika i u kojem je 23. lipnja 2006. primila rješenje o nasljeđivanju od 30. svibnja 2006., da je u tom postupku bila upućena na parnicu radi utvrđenja da oporuka ostavitelja nije istinita ni pravovaljana, koju parnicu je i pokrenula, a postupak je završen povlačenjem tužbe te je sukladno odredbama čl. 232. st. 1. i 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05.; dalje ZN) vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. J. H. te ne može u parničnom postupku pobijati ono što je utvrđeno tim pravomoćnim rješenjem, pa tako ni opseg imovine koja je utvrđena kao ostavinska imovina pok. J. H., imajući u vidu odredbu čl. 333. st. 2. ZPP.
13. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta po zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
14. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.
15. Prema pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1213/10-2 od 3. studenoga 2010., shvaćanje, sukladno kojem pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari za nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku - pa i glede opsega imovine ostavitelja koja je bila predmet ostavinskog postupka, pravilno je i za primjenu odredbi čl. 232. ZN kojima su propisani učinci pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i koje treba primijeniti na ovaj spor (prema odredbi čl. 253. st. 1. toga Zakona), a koje glase: „(st. 1.) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. (st. 2.) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. (st. 3.) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. (st. 4.) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. (st. 5.) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
16. Međutim, što se tiče pravnih učinaka pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju donesenog u ostavinskom postupku u odnosu na spor stranaka o konkretnoj imovini koja je predmet tužbenog zahtjeva, rezultat toga učinka ne bi bio odbacivanje tužbe kao nedopuštene, već bi rezultat bio odbijanje tužbenog zahtjeva kao specifične res iudicate (vidi pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev 1232/91 od 10. listopada 1991. koji je prihvaćen na sastanku toga suda i predstavnika svih županijskih sudova 2005. - Su-IV-279/05), ali s obzirom na to da je odbacivanje tužbe procesno povoljnije rješenje za tužiteljicu od odbijanja tužbenog zahtjeva, to pobijano rješenje nije doneseno na njezinu štetu pa je iz iznesenih razloga riješeno kao u toč. II izreke ovog rješenja primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.
U Zadru 18. srpnja 2022.
Sudac
Igor Delin, v.r.
