Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-2253/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I.Z. iz D.S., OIB…, zastupanog po punomoćniku L.G., odvjetniku u Z., protiv tuženika Nastavni zavod za hitnu medicinu G.Z. iz Z., OIB…, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika G. Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1133/2020-32 od 17. lipnja 2021., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1133/2020-32 od 17. lipnja 2021., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 7.044,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.138,90 kn od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 194,45 kn od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 782,99 kn od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 1.622,56 kn od 16.07.2015. do isplate,

- na iznos od 1.129,28 kn od 16.08.2015. do isplate,

- na iznos od 1.412,83 kn od 16.09.2015. do isplate,

- na iznos od 319,45 kn od 16.10.2015. do isplate,

- na iznos od 444,23 kn od 16.11.2015. do isplate,

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

r i j e š i o  j e

II. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1133/2020- 32 od 17. lipnja 2021., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 15.691,82 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 733,03 kn od 16.12.2015. do isplate,

- na iznos od 225,45 kn od 16.01.2016. do isplate,

- na iznos od 393,22 kn od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 59,84 kn od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 187,13 kn od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 84,60 kn od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 238,48 kn od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 162,83 kn od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 105,23 kn od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 336,61 kn od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 132,29 kn od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 2,06 kn od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 199,26 kn od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 193,98 kn od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 170,61 kn od 16.02.2017. do isplate,

- na iznos od 77,51 kn od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od 51,26 kn od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od 159,86 kn od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 260,51 kn od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 276,72 kn od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od 332,21 kn od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od 153,53 kn od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od 270,27 kn od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od 38,18 kn od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 322,00 kn od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 310,27 kn od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od 336,32 kn od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od 30,38 kn od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od 115,12 kn od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od 435,66 kn od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 265,22 kn od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 403,69 kn od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 206,49 kn od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od 428,66 kn od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od 329,16 kn od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 174,98 kn od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 316,12 kn od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 703,42 kn od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 100,27 kn od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 198,45 kn od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 162,20 kn od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 286,95 kn od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 75,09 kn od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 911,79 kn od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 364,61 kn od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 363,57 kn od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 427,38 kn od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 439,74 kn od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 1.057,91 kn od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 660,42 kn od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 532,84 kn od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 338,34 kn od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 263,73 kn od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 286,37 kn od 16.05.2020. do isplate, te u dijelu pod toč. III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 22.736,51 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u točki I. izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom dosuđenom bruto iznosu (toč. I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 22.736,51 kn. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.637,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navede presude pod toč. I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev "odbaci" (pravilno odbije), ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima u redovnom i prekovremenom radu, kao i uvećanje plaće po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1.3.2015. do 30.4.2020.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. U stadiju žalbenog postupka sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati, za koje tuženik tvrdi da su pogrešno obračunati, a posljedično tome sporan je i broj prekovremenih sati.

7. Uz obrazloženje da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužitelju umanjene iznose plaće na način da mu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovanu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, niti mu je u istom razdoblju plaćao dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, na koje dodatke je tužitelj imao pravo sukladno odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 59/18 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/15 i 29/18), te joj je u utuženom razdoblju s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao umanjeni iznos, sud je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrdio da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 22.736,51 kn, te presudio kao u izreci pobijane presude.

8. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada, pa tako i za odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU/13, odnosno 55. KU/18), kao i uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate (čl. 59. KU/13) i Dodatka I. KU ("Narodne novine", broj 96/15, odnosno 57 KU/18), obzirom da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

9. Uz to je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo je pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

10. Kako između stranka nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva utvrđen financijskim vještačenjem, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju za razdoblje do prosinca 2015. Također je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine za taj period na osnovi razlike i naknade plaće tužitelju za razdoblje do prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose razlike plaće.

11. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu izgubio iz vida da je Službeno povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati dalo dva tumačenja, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika u mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, a ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/13.

12. Naime, prema čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:- daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane - prati izvršavanje ovoga Ugovora, - izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

13. Prema čl. 19. KU/13 Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita, te svim ustanovama na koje se odnos, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

14. Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

15. Nije isključena niti mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili slično.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13.

17. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

20. Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

21. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

22. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužitelja koja se odnosi na razdoblje od 1.3.2015. do prosinca 2015. u ukupnom iznosu 7.044,69 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148., te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika u tom pobijanom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

23. No, djelomično je osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje od prosinca 2015. do 30.4.2020., jer se od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati. Zbog iznijetih razloga i činjenično stanje ostalo je u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je temeljem odredbe čl. 370. ZPP valjalo u tom pobijanom dijelu za iznos od 15.691,82 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

24. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, posljedično tome ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke pobijane presude.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o razlozima ove odluke pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti koliko je prekovremenih sati tužitelj ostvario u razdoblju od prosinca 2015. do 30.4.2020., te visinu razlike plaće, odnosno naknade plaće između one koju mu je tuženica u tom razdoblju trebala isplatiti i one koju joj je isplatila.

26. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu oduku čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 18. srpnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.