REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3456/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. p. b. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. K., K., OIB: … , kojeg zastupa privremeni zastupnik N. B., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja K. d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu umješača za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3387/2020-2 od 6. travnja 2021., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5222/17-29 od 17. ožujka 2020., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Umješač na strani tužitelja podnio je prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Tužitelj je u prijedlogu postavio pravno pitanje koje glasi: "Može li tužitelj koji je nakon pokretanja postupka otuđio pravo o kojem teče parnica, a koji je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu u korist novog vjerovnika i na taj način uskladio svoje procesnopravno ponašanje s novonastalom materijalnopravnom situacijom nastaviti parnicu i u njoj zahtijevati isplatu u korist novog vjerovnika (sukcesora)?".
5. Obrazlažući razlog njegove važnosti naveo je da je o tom pitanju ovaj revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-117/2003-2 od 16. prosinca 2003. i Revt-370/2013-2 od 21. svibnja 2014., a predmetna drugostupanjska odluka da je zasnovana na shvaćanju koje s njim nije podudarno.
6. Iz obrazloženja odluka ovoga revizijskoga suda na koje se umješač pozvao obrazlažući razlog važnosti postavljenoga pitanja proizlazi da one nisu donesene u parnicama u kojima je činjenično stanje potpuno jednako predmetnom.
7. Umješač je citirano pitanje postavio imajući u vidu činjenice:
- da je tužitelj bio tuženikov vjerovnik novčane tražbine radi ostvarenja koje je podnio predmetnu tužbu zahtijevajući da sud tuženiku naloži da mu plati određenu novčanu svotu;
- da je tijekom parnice tužitelj tražbinu iz tužbenog zahtjeva ustupio umješaču kao novom vjerovniku;
- da je pokušana subjektivna preinaka tužbe stupanjem umješača u parnicu umjesto tužitelja, ali da do preinake nije došlo zbog tuženikova protivljenja (čl. 192. st. 3. ZPP);
- da je tužitelj potom postavio tužbeni zahtjev da sud tuženika obveže da obvezu za isplatu umjesto njemu ispuni umješaču kao primatelju (cesionaru).
8. U tim su okolnostima nižestupanjski sudovi zaključili da se predmetna parnica, primjenom odredbe čl. 195. st. 1. ZPP, može dovršiti među istim strankama, ali da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužitelj izgubio materijalnopravnu legitimaciju tražiti isplatu tražbine za sebe, a nema legitimaciju zahtijevati isplatu u korist treće osobe – cesionara, ovdje umješača.
9. Zbog pravnoga pitanja sadržajno istoga ovome koje je umješač postavio u ovoj parnici, koje, naime, glasi: "Da li se smatra da je tužitelj, koji je nakon bezuvjetnog ustupanja novčane tražbine trećoj osobi nastavio voditi parnicu kao procesno legitimirana stranka postupka sukladno čl. 195. st. st. 1. Zakona o parničnom postupku, usklađenjem tužbenog zahtjeva na način da traži da se isplata umjesto njemu izvrši trećoj osobi kojoj je tražbinu ustupio, postao stvarno legitimirana stranka koja je uskladila svoje procesno-pravno ponašanje sa novonastalom materijalno- pravnom situacijom do koje je došlo uslijed materijalnopravne sukcesije, pa slijedom toga i ovlaštena zahtijevati da tuženik izvrši isplatu trećoj osobi umjesto njemu?" ovaj je revizijski sud već dopustio podnošenje revizije, rješenjem poslovni broj Revd 1099/2020-2 od 4. studenoga 2020.
10. Postupajući potom po reviziji dopuštenoj rješenjem poslovni broj Revd 1099/2020-2 od 4. studenoga 2020., ovaj je sud donio rješenje poslovni broj Rev 315/2021-2 od 31. ožujka 2021., kojim je nižestupanjske presude ukinuo i predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje obrazloživši:
- da je drugostupanjski sud u tom postupku zauzeo shvaćanje da je tužitelj i nakon što je novčanu tražbinu o kojoj se vodi spor tijekom spora ustupio trećoj osobi, primatelju, ovlašten zahtijevati da sud isplatu ustupljenog iznosa umjesto njemu naloži primatelju koji nije stranka u postupku;
- da je 14. rujna 2020. na svojoj III. sjednici Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
"Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo."
- da "Sud u cijelosti ostaje kod navedenog pravnog shvaćanja te je to odgovor na postavljeno pravno pitanje iz revizije".
- da je u nastavku postupka potrebno utvrditi "je li u pravnom poslu između tužitelja kao cedenta i treće osobe ... kao cesionara ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak".
11. Dakle, iz navedenoga obrazloženja proizlazi shvaćanje ovoga suda da je za opstanak cedentove legitimacije da nakon ustupanja tražbine u parnici i dalje od cesusa zahtijeva isplatu, ali sada ne više njemu, cedentu, već cesionaru, odlučno to da je pravnim poslom kojim je tražbina ustupljena cesionar ovlastio cedenta, tužitelja, da u parnici nastavi zahtijevati ispunjenje tražbine, ali sada u korist cesionara a ne više cedenta, odnosno da pravo cedenta na "usklađenje procesnopravnog ponašanja s novonastalom materijalnopravnom situacijom", od čega polazi umješač u postavljenom pitanju, za pretpostavku ima takvo ugovoreno cesionarovo ovlaštenje.
12. U predmetnom prijedlogu postavljeno pitanje ne polazi od činjenice da je umješač ugovorom o ustupu tražbine ovlastio tužitelja da u njegovu korist zahtijeva ostvarenje tražbine, odnosno da tuženik dug plati umješaču, niti su se tužitelj i umješač na tu činjenicu pozivali tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima.
13. Stoga pitanje nije važno za odluku u sporu pa se ne radi o pitanju koje na umu ima odredba čl. 385.a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. toga Zakona odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
