REPUBLIKA HRVATSKA

P-1076/22

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Č., N. Y., ., D.

U., OIB:…, zastupan po pun. M. R. odvj. u T., protiv

tuženika G. S., S., …, OIB:…, zastupan po

pun. T. S. odvj. u S., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 15. lipnja 2022. god., u prisustvu pun. tužitelja M. R. odvj. u T. i pun. tuženika T. S. odvj. u S., dana

15. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Utvrđuje se da je tužitelj I. Č. O.: 25561354732 vlasnik čest. zem. 6254/4, upisane u Z.U. 8645, k.o. Solin i čest. zem. 6227/1, upisane u Z.U. 8668, k.o. S., obje u cijelosti, pa se nalaže u roku od 15 dana brisanje prava vlasništva s imena tuženika G. S. O.: … u cijelosti i istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja I. Č. O.: 25561354732 na čest. zem. 6254/4,. upisanoj u Z.U. 8645, k.o. S. u cijelosti, te na čest. zem. 6227/1, upisanoj u Z.U. 8668, k.o. S. u cijelosti, temeljem ove presude.

-Dužan je tuženik G. S. O.:… naknaditi tužitelju I.

Č. O.: … parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja se

određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana presuđenja sve do konačne isplate."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.148,75 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 08. rujna 2016.god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6254/4, površine 1.615 m2 "pašnjak u R.", upisanoj u 135 zk. tijelo, Z.U. 730, K.O. S., i na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6227/1, površine 1.270 m2 "pašnjak", upisanoj u 123 zk. tijelo, Z.U. 730, K.O. S., pravo vlasništva danas upisano na ime O. i., O. u. M. n. o. S.. Težačka prava su upisana od

osnutka zemljišne knjige na Ž. J. pok. I. i Ž. M. pok. I., da bi

nositelj težačkih prava kasnije bio Ž. D., a koja prava su u međuvremenu mutirala u pravo vlasništva.

U katastarskom operatu Državne geodetske uprave u S., u posjedovni list 939, K.O. S. u kojem se vode predmetne nekretnine pod katastarskim oznakama čest.zem. 288 G. R., površine 1.615 m2 (odgovara čest. zem. 6254/4) i čest.zem. 610, B. pašnjak, površine 1.270 m2 (odgovara čest. zem. 6227/1) upisan je Ž. J. iz S., …, čiji je otac ranije bio nositelj težačkih

prava.

Između Žižić Jerka pok. Dujma s jedne strane kao darovatelja i tužitelja kao daroprimatelja, dana 25. studenog 2003.god., zaključen je Ugovor o darovanju kojim su predmetne nekretnine postale vlasništvo tužitelja, koji je platio porez na darovanje kao nećak darovatelja.

Tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari obzirom da su prema lokacijskim informacijama obje nekretnine unutar građevinskog područja prema prostornim planovima G. S..

Stvarni vlasnik predmetne nekretnine je danas tužitelj koji ima pravni interes za podnošenje tužbe, obzirom da su prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. godine i čl. 1 Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (N.N. br. 138/46), definitivno ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera i zemlja prešla u vlasništvo obrađivača – težaka s danom 22. studenog 1946.godine.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik čest. zem. 6254/4, upisane u 135 zk. tijelo, Z.U. 730, K.O. S. i čest. zem. 6227/1, upisane u 123 zk. tijelo, Z.U. 730, K.O. S., pa se nalaže u roku od 15 dana brisanje prava vlasništva s imena O. i.,

O. u.M. N. o. S. – pravnog prednika tuženika u cijelosti

i istovremeni upis tog prava na ime tužitelja na čest. zem. 6254/4, upisanoj u 135 zk. tijelo, Z.U. 730, K.O. S. i na čest. zem. 6227/1, upisanoj u 123 zk. tijelo, Z.U. 730, K.O. S., obe za cijelo, temeljem ove presude.

U odgovoru na tužbu od 25. travnja 2017.god., tuženik navodi da osporava navode tužbe, a posebno navod da bi se tužitelj nalazio u posjedu predmetnog zemljišta, te da je njegov ujak J. – J. Ž. vlasništvo istog stekao temeljem propisa o agrarnoj reformi. Naime, propisima o agrarnoj reformi pravo vlasništva se stjecalo temeljem pravomoćne odluke agrarne komisije koju tužitelj ne prilaže tužbi, čak niti ne tvrdi da je ista ikada donijeta. Osim toga, niti pok. J. Ž., a niti njegov otac D., nisu u zemljišnoj knjizi upisani kao ovlaštenici težačkih prava u odnosu na sporne nekretnine, što upućuje na zaključak da nisu ispunjavali zakonske uvjete za priznavanje prava vlasništva temeljem agrara.

Tuženik iznosi i prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da tužbi nisu priložene potvrde o neuključenosti u šumskogospodarsko područje i o uključenosti u građevinsko područje na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Presudom ovog suda posl. br. P-4445/16 od 22. ožujka 2019. god., tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti.

Rješenjem Županijskog suda u V. G. posl. br. 16 Gž-1174/2019-3 od

11. ožujka 2020. god., ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P-4445/16 od 22. ožujka 2019. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao povijesni izvadak iz zemljišne knjige za Z.U. 730, K.O. S., br. S.I. 4070/15 od 09. srpnja 2015.god., Ugovor o darovanju od 25. studenog 2003.god., dvije Lokacijske informacije S.-d. županija,

Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava S. od 26. srpnja 2016.god., Prijepis posjedovnog lista – neslužbena kopija Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S. sa stanjem na dan 12. lipnja 2016.god., dva izvatka prerisa katastarskog plana za K.O. S. (R.), Geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju M.

D. B. dipl. ing. geod. od 06. studenog 2018.god., preslik dijela iz lista "A" i dio starih tereta za Z.U. 730, K.O. S., glede zk. tijela 123 i 135 br. S.I. 3645/19 od 21. siječnja 2019.god., povijesni izvadak za čest. zem. 6254/4 i 6227/1 K.O. S. br. S.I.93386/18 od 11. veljače 2019.god., izveo dokaz očevidom na licu mjesta dana 16. ožujka 2018.god., saslušanjem svjedoka L. B. i A. Ž. na raspravnom ročištu dana 10. siječnja 2019.god., saslušanjem svjedoka M. B. i G. S. na raspravnom ročištu dana 06. veljače 2019.godine.

Tijekom ponovnog postupka u dokazne svrhe sud je pregledao dva Izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz ovog suda, zemljišnoknjižni odjel S. – neslužbena kopija sa stanjem na dan 10.06.2021. god., Izvadak iz zemljišne knjige – posebni izvadak: kat. čestice 6227/1, 6254/4, zk. tijela CXXIII, CXXXV, ovog suda, zemljišnoknjižni odjel S. sa stanjem na dan 17.06.2021. god., Uvjerenje Splitsko- dalmatinska Županije, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava S. K.. 350-07/21-02/277, Ur.br. 2181/1-11-06/07-21-6 od 30.07.2021. god., dva Izvatka iz zemljišne knjige ovog suda, zemljišnoknjižni odjel S.-neslužbena kopija sa stanjem na dan 23.05.2022. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Pregledom pribavljenog preslika dijela iz lista "A" i dio starih tereta za Z.U. 730, K.O. S., glede zk. tijela 123 i 135, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela ovog suda u S., utvrđeno je:

- da se na temelju napisnika izvidah br. 381 preduzetih za osnivanje zemljištničke knjige za poreznu O. S., uknjižuje na teret 135. a zemljištničkog tiela (čest. zem. 6254/4) i na korist težaka Ž. M. pok. Ivana za jednu polovinu ½ i Ž. J. pok. I. za jednu polovinu ½, pravo obradjivati ga lozami i maslinami dok prve budu mogle ploditi po kace masta za svaki vrit najmanje, pobirati dvi trećine svakog i dojednog godišnjeg ploda, naknade za slučaj odpusta dvi trećine vrjednosti težačkih poboljšicah i zidovah, ostaviti nasljednikom težačka prava i odtudjiti jih trećemu,

- da se na temelju napisnika izvidah br. 381 preduzetih za osnivanje zemljištničke knjige za poreznu O. S., uknjižuje na teret 123. a zemljištničkog tiela (čest. zem. 6227/1) i na korist težaka Ž. J. pok. I. za

jednu polovinu ½ i Ž. M. pok. I. za jednu polovinu ½, pravo obradjivati ga lozami i maslinami dok prve budu mogle ploditi po kace masta za svaki vrit najmanje, pobirati dvi trećine svakog i dojednog godišnjeg ploda, naknade za slučaj odpusta dvi trećine vrjednosti težačkih poboljšicah i zidovah, ostaviti nasljednikom težačka prava i odtudjiti jih trećemu.

Pregledom priložene dvije Lokacijske informacije S.-d. županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava S. od 26. srpnja 2016.god., utvrđeno je između ostalog, da se predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 6254/4, K.O. S. nalazi unutar obuhvata PPUG S., GUP G.

S. i UPU G. R., a namjena prostora je – neizgrađeni dio građevinskog područja naselja, mješovita namjena, oznake S-Stambena namjena, neizgrađeni dio

– nova gradnja i područje za samostojeće građevine, dok se predmetna nekrentina označena kao čest. zem. 6227/1 K.O. S. nalazi unutar obuhvata PPUG S., GUP G. S. i UPU R., a namjena prostora je – neizgrađeni dio građevinskog područja naselja, oznaka M1-mješovita namjena- pretežito stambena, nedovršeni dio naselja – nova gradnja, mješovita izgradnja, različita tipologija, nekretnina manjim dijelom unutar granice gradivog dijela – veći dio nekretnine unutar prometne površine Sb.

Nadalje, pregledom priloženog Ugovora o darovanju od 25. studenog 2003. god., utvrđeno je da istim ugovorom darovatelj J. – J. Ž. pok. D.,

daruje tužitelju kao daroprimatelju i svom nećaku nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4, čest. zem. 3437/5, čest. zgr. 757/1, čest.zem. 5799/9, čest. zem. 6013, te predmetne nekretnine čest.zem. 6227/1 i čest. zem. 6254/4, sve K.O. S., sa svim pravima, pripadnostima i služnostima (toč. I Ugovora). Daroprimatelj izjavljuje da prima sa zahvalnošću darovanje učinjeno mu u toč. I ovog darovnog ugovora (toč. II Ugovora). Stranke složno utvrđuju da daroprimatelj uvodi i zakonit i materijalan posjed darovanih nekretnina danom potpisa ovog ugovora (toč. III Ugovora). Darovatelj ovlašćuje daroprimatelja da na temelju ovog Ugovora, a bez njegovog daljnjeg pitanja i učešća, može kod Općinskog suda u S. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva darovanih nekretnina na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena darovatelja u cijelosti (toč. IV Ugovora). Ugovor o darovanju je ovjeren u potpisu od strane Javnog bilježnika M. I. iz S., …, pod brojem Ov-9052/3 od 25. studenog 2003. godine.

Pregledom priloženog prijepisa posjedovnog lista – neslužbena kopija Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S. sa stanjem na dan 12. lipnja 2016. god., utvrđeno je da je kao posjednik predmetnih nekretnina upisan pravni prednik tužitelja J. Ž. iz S., ….

U Geodetskom vještvu stalnog sudskog vještka za geodeziju M. D.

B. dipl. ing. geod. od 06. studenog 2018. god., sačinjena je skica predmetnih nekretnina čest. zem. 6254/4, K.O. S., koja ima površinu od 1615 m2, u naravi predstavlja pašnjak, a po namjeni predstavlja građevinskog zemljište oznake M1 (mješovita namjena sa pretežno stambenom gradnjom), i čest. zem. 6227/1, koja ima površinu od 1270 m2, u naravi predstavlja zapušteno zemljište obraslo niskim raslinjem, a po namjeni predstavlja građevinskog zemljište oznake M1 (mješovita namjena sa pretežno stambenom gradnjom).

Svjedok L. B. u iskazu od 10. siječnja 2019.god., navodi da joj je poznata predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja označena kao čest. zem. 6254/4, obzirom da je vlasnik susjedne nekretnine koja je označena kao čest. zem. 4126/1. Dala je na uvid sudu skicu sačinjenu od strane Ureda za geodetske poslove G. S. d.o.o. S. iz koje je razvidan i dio njene nekretnine koji je prodala tužitelju u svrhu formiranja puta, kako bi tužitelj mogao doći na svoju nekretninu sa ceste P. B.. Ova nekretnina u vlasništvu tužitelja koja je susjedna sa njenom nekretninom je danas u naravi pašnjak, a nekada davno je na njoj bio vinograd u vlasništvu djeda tužitelja D.. Ne može se ovaj čas sjetiti njegovog prezimena, ali zna da su njega i njegove zvali A. Sjeća se tako da je njena majka govorila kako su bogati ljudi toliko da bi se mogli "kupati u žitu i pšenici". Djeda tužitelja D. je

naslijedio njegov sin J., koji je svu svoju imovinu ostavio tužitelju. Poznato joj je da tužitelj u vlasništvu ima još neke parcele na ovom području, ali joj nije točno poznato o kojim nekretninama se radi. Sve te nekretnine koje su danas u vlasništvu tužitelja, ostavio mu je pok. J..

Na posebno pitanje navodi da njoj nije poznato na koji način je djed tužitelja stekao ovu nekretninu, da li ju je kupio, naslijedio, ili stekao na drugi način. Pretpostavlja da je i ova nekretnina, kao i njena susjedna nekretnina, bila u "agraru", te da je djed upisan u katastru zemljišta, ali ne i u zemljišnim knjigama, jednako kao i njen otac B. A. i stric B. V. na ovom susjednom zemljištu u njenom

vlasništvu.

Na daljnje pitanje navodi da se djed tužitelja pok. D. i njegov sin pok. J. prezivaju Ž.. Majka tužitelja je P. Č. rođena Ž. i ona je sestra pok. J.

Ž., koji je ovu nekretninu ostavio tužitelju. Poznato joj je tako da je tužitelj plaćao dvije žene koje su čuvale i pazile pok. J. i pok. P. Č. rođenu Ž.. Nije joj poznato da bi bilo tko ometao pok. D. Ž., pok. J. Ž., te tužitelja u posjedovanju ove nekretnine.

Svjedok A. Ž. u iskazu od 10. siječnja 2019.god., navodi da njemu nije poznato točno o kojim nekretninama se ovdje radi. Ono što mu je poznato jeste da je tužitelj za života "servisirao" odnosno pomagao pok. J. Ž., svojega ujaka. Njegov ujak pok. J. Ž. je imao u vlasništvu veliki broj nekretnina položenih u K.O. S., te je koliko mu je poznato, veći broj nekretnina ostavio u vlasništvo tužitelju. Poznato mu je da je još davno stric pok. J. Ž., misli D. Ž. kojega su zvali A. prethodno sve svoje nekretnine u S. ostavio pok. J. Ž..

Svjedok M. B. u iskazu od 06. veljače 2019.god., navodi da mu je poznato da se predmetni spor vodi radi dvije zemlje, i to jedne zvane " B". i druge zvane "B". u G. R. u S.. Naime, poznato mu je da su

ove zemlje bile u vlasništvu dvojice braće, i to D. i A. Ž. od kojih je jedan bio oženjen, a drugi nije bio oženjen. Pok. D. Ž. je imao petero ili šestero djece. Oni su ove zemlje ostavili sinu pok. D. Ž., pok. J. Ž. koji je umro prije desetak godina. Ž. su imali nadimak "A." i bili su bogati, jer su imali u vlasništvu veliki broj nekretnina u S., i to kako na predjelu R., tako i na predjelu zvanom

B. gdje su imali "tri dila". Može kazati da njemu nije poznato kome je pok. J. Ž. ostavio ove dvije zemlje, a da su ove zemlje bile u vlasništvu Ž. zvanih "A.", poznato mu je jer je jednom prilikom bio prisutan kada je pok. D. Ž. orao ove zemlje.

Na posebno pitanje navodi da se je na ovim zemljama sijala pšenica i ječam, a to mu je poznato i zbog toga što je na ovom predjelu svoju zemlju imao i njegov pok. stric M. B..

Na daljnje pitanje navodi da misli kako se predmetne zemlje danas ne obrađuju, a koliko je njemu poznato, one su se obrađivale dok je to mogao obrađivati pok. J. Ž., i to misli do prije desetak godina. Jedna predmetna zemlja je na gornjemu uz put za B. i zove se B., a druga je dolje ispod stare ceste i zvana B.. Po njegovoj procjeni su udaljene nekih 500 m. Zemlja njegovog strica se nalazi pored predmetne zemlje zvane B., a njegova rodbina nema u vlasništvu nekretnine pored predmetne zemlje zvane B.. Ovo sve što je rekao poznato mu je obzirom da je dolazio na zemlju svojega strica, ali isto tako i prolazio pored druge zemlje zvane B.. Poznato mu je da je njegov stric znao i orati ovu zemlju zvanu B., a on bi kao dijete dolazio s njim i pomagao. Koliko se sjeća zadnji put je kod ovih zemalja bio otprilike prije 5 godina.

Svjedok G. S. u iskazu od 06. veljače 2019.god., navodi da je predmetna nekretnina zvana B. udaljena od njegove kuće otprilike kilometar i pol, a druga nekretnina zvana B. ispod P. kuća, udaljena je otprilike 300 m od njegove nekretnine koja se nalazi na ovom predjelu R.. Naime, ovdje se radi o predjelu R. zvanom B.. Za ove nekretnine se je govorilo da su

"A.". Koliko je njemu poznato ove nekretnine bile su u vlasništvu pok. J.

Ž., koji je ove nekretnine naslijedio od svojega oca D. Ž. i strica kojega su zvali A., a misli da se je zvao A. Ž..

Na posebno pitanje navodi da je pok. J. Ž., koji je radio kao stražar u drvnom kombinatu K. u S. na širini, vrlo dobro poznavao i često viđao, pa mu je tako poznato da je on ove dvije nekretnine ostavio sinu od svoje sestre, tužitelju I. Č., kojega isto tako poznaje, ali može kazati da ga nije vidio otprilike 40 godina, jer živi u Americi. Ovo je čuo od ljudi koji žive u susjedstvu, dok je njegova supruga radila u C. k. u S., gdje je dolazio i on povremeno i mijenjao suprugu. Ovdje se je zapravo radilo o prostoriji koja je bila društvo penzionera.

Na daljnje pitanje navodi da se na predmetnim nekretninama nekada davno sijala pšenica i žito. Sjeća se da je stara pruga zvana R., prolazila upravo pored predmetne nekretnine zvane B., pa je tako 60-tih godina izbio i požar, kada su izgorjeli vinogradi i žito na ovom području, jer je strojovođa izbacio iz lokomotive užareni ugljen. U to vrijeme su sve nekretnine na ovom području bile obrađivane. Nikada nije čuo da bi bilo tko osporavao Ž. vlasništvo ove dvije nekretnine.

Nadalje upitan navodi da se po njegovom sjećanju predmetne nekretnine ne obrađuju negdje od 1960-tih godina. Na obje predmetne nekretnine se je sijalo žito, a što je obrađivao pok. J. Ž., koji je imao i svoje radnike.

U podnesku od 26. veljače 2019.god., tužitelj navodi da je tijekom postupka dokazao da su na predmetnim nekretninama od osnutka zemljišnih knjiga krajem XIX stoljeća, upisana težačka prava na imena članova obitelji Ž., koje nekretnine se neometano koriste sve do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Ugovorima između članova obitelji Ž. koji nisu sačuvani, te nasljeđivanjem težačkih prava, predmetne nekretnine su postale isključiva imovina J. Ž. pok. L. iz obitelji zvane "A.". Takvo stanje težačkih prava je postojalo na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (N.N. br. 138 od 22. studenog 1946.god.), te je sukladno odredbi čl. 1 spomenutog Zakona, ukinut težački – agrarni odnos i čest.zem. 6254/4 K.O. Solin, te čest.zem. 6227/1, K.O. S., postale vlasništvo obrađivača, u ovom slučaju prednika tužitelja J. Ž. pok. D..

Saslušani svjedoci su o činjenici dugogodišnjeg posjedovanja jasno iskazivali, naglašavajući da su u posjedu obitelji Ž. nadimka "A.", koja se bavila isključivo poljoprivredom, bile i predmetne nekretnine, i to baš čest. zem. 6254/4, koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 288 K.O. S., te čest. zem. 6227/1, koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 610, K.O. S.. Svjedoci su za predmetne nekretnine koristili toponime R. i B. za čest. zem. 6254/4, a B. za

čest.zem. 6227/1. Obitelj Ž. zvanu "A." su činili A. Ž. pok. L. i D.

Ž. pok. L., koje je naslijedio J. Ž. pok. D., kome je pripala imovina

strica A. koji nije imao potomaka, te imovina oca D.. D. Č. pok. L. je

imao više djece, među kojima i kćerku P. udatu Č. – majku tužitelja, međutim čitavo imanje je naslijedio J. Č. pok. D..

Upravo su navedene nekretnine upisane u posjedovni list br. 959, K.O. S., na ime Ž. J. pok. D. iz S., …, udio 1/1, koji je priložen

spisu u dokazne svrhe. Ž. J. pok. D. iz S., …, je u svojstvu darovatelja zaključio Ugovor o darovanju sa svojim nećakom (sinom sestre P. Č. rođ. Ž. pok. D.) – tužiteljem Č. I. pok. E. u

svojstvu obdarenika, dana 25. studenog 2003. god., a predmet kojeg su bile čest. zem. 6254/4, koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 288, K.O. S., te čest. zem. 6227/1, koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 610, K.O. S.. Ugovor o darovanju je priložen spisu u dokazne svrhe.

Iz vještva sudskog vještaka M. D. B. dipl.ing.geod. zaprimljenog u sudu dana 06. studenog 2018. god., proizlazi točnost identifikacije predmetnih nekretnina i to: 6254/4, koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 288, K.O. S., te čest. zem. 6227/1 , koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 610, K.O. S.. Posebno se ističe usklađenost upisanih površina nekretnina u sudu i katastru, gdje čest.zem. 6254/4, koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 288, K.O. S. ima površinu 1615 m2, a čest. zem. 6227/1 , koja odgovara katastarskom broju čest. zem. 610, K.O. S., ima površinu 1270 m2. Geodetsko vještvo u dijelu opisa namjene na obje čestice, navodi da su "građevinsko zemljište".

Lokacijske informacije za obje nekretnine su dokaz pasivne legitimacije G. S., jer je riječ o nekretninama koje se nalaze unutar zone građevinskog područja (dokazi priloženi uz tužbu), u kojem slučaju kod nespornog upisa vlasništva na "Općenarodnu imovinu" je neupitan status označenog tuženika.

Na raspravnom ročištu dana 26. veljače 2019. god., tuženik ističe da tužitelj nije dokazao tijekom postupka navode iz tužbe. Naime, lokacijska informacija ne predstavlja dokaz pasivne legitimacije tuženika, već sukladno sudskoj praksi potvrde o neuključenosti u šumsko gospodarsko područje i uključenosti u građevinsko područje na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Stoga, budući da isti dokazni prijedlozi nisu predloženi od strane tužitelja u ovom postupku, a pripremno ročište je zaključeno još 05. rujna 2017. godine, tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika. Nadalje, opreza radi ističe se da za osobe upisane u teretovnicu zemljišnoknjižnog uloška za predmetne nekretnine, nije dokazano da su uopće pravni slijednici tužitelja, niti je dokazano da su isti ispunjavali zakonske uvjete kojima se moglo priznati pravo vlasništva temeljem agrara, a koji su bili „condicio sine qua non“ za stjecanje prava vlasništva na tom temelju. Također, tužitelj nije dokazao ni stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, odnosno od kada i do kada, te na koji način je posjedovao predmetne nekretnine, a također ističe da svjedoci koji su saslušani na posljednjem ročištu 06. veljače 2019. godine, nisu bili predloženi u prethodnom postupku. Predložio je sudu da zaključi raspravljanje, te da odbije tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška tuženiku.

Tužitelj na istom ročištu poriče sve navode tuženika, te ističe da je pasivna legitimacija G. S. u ovoj pravnoj stvari nesporna, obzirom da se radi o građevinskom zemljištu što je razvidno iz dostavljenih lokacijskih informacija, te iz vještva sudskog vještaka D. B. koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari. Pravni prednik tužitelja J. Ž. pok. D. je isključivo upisana osoba u elaboratu

Državne geodetske uprave, Katastarska ispostava u S., za obje nekretnine koje su predmet ovog postupka. Što se tiče težačkih prava ističe da je u zemljišno knjižnom ulošku 730 K.O. S., u kojem se nalaze i jedna i druga nekretnina, izvršen upis težačkih prava, između ostalih i na ime Ž. L. pok. M. – djeda Ž. J.

pok. D., kao i na oca Ž. J. pok. D. – Ž. D. pok. L.. Kako su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, dana 22. studenog 1946. godine sve nekretnine težaka postale njihovo vlasništvo po sili zakona, pravni prednik tužitelja J. Ž. pok. D. je postao vlasnik istih, te je kao takav upisan kod Državne geodetske uprave kao isključivi ovlaštenik svih prava.

Ovaj sud je cijenio da ne može prihvatiti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno tvrdnju tuženika da tužitelj nije dokazao njegovu pasivnu legitimaciju u predmetnom sporu..

Naime, Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Nadalje je ovaj sud cijenio da priložene dvije Lokacijske informacije Kl. 350- 05/16-10/000086, Ur. br. 2181/1-11-00-06/06-16-0005 i Kl. 350-05/16-10/000087, Ur. br. 2181/1-11-00-06/06-16-0005 Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava S. od 26. srpnja 2016. god., predstavljaju javne isprave u smislu odredbi čl. 230 Zakona o parničnom postupku, koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, dok tuženik tijekom postupka nije dostavio, a niti predložio sudu izvođenje niti jednog dokaza na okolnosti iznesenog prigovora promašene pasivne legitimacije.

Osim toga, ovaj sud nije mogao prihvatiti niti istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja, odnosno tvrdnje tuženika da za osobe upisane u teretovnicu zemljišnoknjižnog uloška za predmetne nekretnine, nije dokazano da su uopće pravni prednici tužitelja.

Naime, ovaj sud je cijenio kako svjedok L. B., između ostaloga,

navodi da je na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja označenoj kao čest. zem. 6254/4, K.O. S., nekada davno bio vinograd u vlasništvu djeda tužitelja D., a njega i njegove su zvali "A.". Sjeća se tako da je njena majka govorila kako su "A." bogati ljudi toliko da bi se mogli "kupati u žitu i pšenici". Djeda tužitelja D. je naslijedio njegov sin J., koji je svu svoju imovinu ostavio tužitelju. Poznato joj je da tužitelj u vlasništvu ima još neke parcele na ovom području, ali joj nije točno poznato o kojim nekretninama se radi. Pretpostavlja da je i ova nekretnina, kao i njena susjedna nekretnina, bila u "agraru", te da je djed tužitelja upisan u katastru zemljišta, ali ne i u zemljišnim knjigama, jednako kao i njen otac B. A. i stric B. V. na ovom susjednom zemljištu u njenom vlasništvu. Djed tužitelja pok. D. i njegov sin pok. J. se prezivaju Ž.. Majka tužitelja je P. Č. rođena Ž. i ona je sestra pok. J. Ž., koji je ovu nekretninu ostavio tužitelju.

Poznato joj je tako da je tužitelj plaćao dvije žene koje su čuvale i pazile pok. J. i pok. P. Č. rođenu Ž.. Nije joj poznato da bi bilo tko ometao pok. D.

Ž., pok. J. Ž., te tužitelja u posjedovanju ove nekretnine.

Osim toga, ovaj sud je cijenio kako svjedok A. Ž., navodi da je tužitelj za života "servisirao" odnosno pomagao pok. J. Ž., svojega ujaka. Njegov ujak pok. J. Ž. je imao u vlasništvu veliki broj nekretnina položenih u K.O. S., te je koliko mu je poznato, veći broj nekretnina ostavio u vlasništvo tužitelju. Poznato mu je da je još davno stric pok. J. Ž., misli D. Ž. kojega su zvali "A.", prethodno sve svoje nekretnine u S. ostavio pok. J. Ž..

Ovaj sud je isto tako cijenio kako i svjedok M. B., navodi da mu je poznato da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu dvojice braće, i to D. i A. Ž. od kojih je jedan bio oženjen, a drugi nije bio oženjen. Pok. D. Ž. je imao petero ili šestero djece. Oni su ove zemlje ostavili sinu pok. D. Ž., pok. J.

Ž. koji je umro prije desetak godina. Da su ove zemlje bile u vlasništvu Ž. zvanih "A.", poznato mu je jer je jednom prilikom bio prisutan kada je pok. D. Ž. orao ove zemlje. Ovo sve što je rekao poznato mu je obzirom da je dolazio na zemlju svojega strica, ali isto tako i prolazio pored druge zemlje zvane B.. Poznato mu je da je i njegov stric znao i orati ovu zemlju zvanu B., a on bi kao dijete dolazio s njim i pomagao.

Konačno, cijenio je ovaj sud i kako svjedok G. S., navodi da su predmetne nekretnine bile su u vlasništvu pok. J. Ž., koji je ove nekretnine naslijedio od svojega oca D. Ž. i strica kojega su zvali „A.“, a misli da se je zvao A. Ž.. Pok. J. Ž., koji je radio kao stražar u drvnom kombinatu

K. u S. na širini, vrlo je dobro poznavao i često viđao, pa mu je tako poznato da je on ove dvije nekretnine ostavio sinu od svoje sestre, tužitelju I. Č..

Prema odredbi čl. 1 Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“ broj 138/46), ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, a prema čl. 2 istog Zakona, odnosno se smatraju među ostalim, i težački odnosi, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje, agrarni odnosi feudalnog karaktera ukidaju se sa danom 22. studenog 1946. godine.

Upis težačkog prava prema stajalištu sudske prakse upućuje na pretpostavku da je težak ovlaštenik agrarnog odnosa, pa su prema tome, predmetne nekretnine danom 22. studenog 1946. god., prešle u vlasništvo obrađivača (težaka) - pravnih prednika pok. J.-J. Ž. pok. D., a koji ih je temeljem priloženog

Ugovora o darovanju od 25. studenog 2003. god., iz zahvalnosti darovao tužitelju kao svojem nećaku koji ga je za života pomagao.

Slijedom navedenog, ovaj sud je smatrao da je dakle, vlasništvo predmetnih nekretnina stečeno je od strane pravnih prednika tužitelja izvorno – razrješenjem agrarnog odnosa, a budući da je za nastupanje pravnih posljedica Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, po tom zakonu bilo odlučno to što su pravni prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu, a kojim odnosom se prema odredbi čl. 2 tog Zakona, smatraju vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteitični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje.

Ovaj sud je stoga cijenio da tužitelj tijekom postupka osnovano ističe da su težačka prava koja su se nasljeđivala, od osnutka zemljišne knjige na predmetnim nekretninama, upisana na pok. Ž. J. pok. I. i pok. Ž. M. pok. I.,

da bi nositelj težačkih prava kasnije bio pok. Ž. D. - pravni prednik pok. J.-J. Ž. pok. D., a koja prava su u međuvremenu mutirala u pravo

vlasništva.

Kako je već navedeno, presudom ovog suda posl. br. P-4445/16 od 22. ožujka 2019. god., tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, ali je rješenjem Županijskog suda u V. G. posl. br. 16 Gž-1174/2019-3 od 11. ožujka 2020. god., ista presuda ukinuta, i predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak.

U obrazloženju ukidne odluke drugostupanjskog suda se, između ostalog navodi da je žalba tuženika osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva na zemljištu na kojem je upisana O. i., O.u. M. o. S., a na

kojoj su upisana težačka prava na Ž. J. pok. I. i Ž. M. pok. I., da

bi kasnije nositelj težačkih prava bio Ž. D., a za koja prava tužitelj tvrdi da su u međuvremenu postala vlasništvo. Tužitelj navodi da je temeljem darovnog ugovora sklopljenog između Ž. J. pok. D. kao darodavatelja i tužitelja kao

daroprimatelja, sklopljenog 25. studenoga 2003. god., stekao pravo vlasništva, te platio porez na darovanje.

U postupku suda prvog stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su razlozi o odlučnim činjenicama ostali nejasni i proturječni.

Prije svega valja istaći, da nije jasno zašto sud smatra da je za odlučivanje o prigovoru promašene pasivne legitimacije odlučno da se danas nalaze unutar granica građevinskog područja. Naime, trenutak u kojem je potrebno utvrditi radi li se o poljoprivrednom zemljištu, odnosno šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu (što oznaka općenarodna imovina upravo upućuje), je dan pretvorbe poljoprivrednog zemljišta, odnosno šumskog zemljišta u državno vlasništvo. Tek ukoliko se utvrdi da nekretnine koje su bile građevinsko zemljište u režimu društvenog vlasništva na dan pretvorbe društvenog poljoprivrednog i šumskog zemljišta u državno vlasništvo, a koje nisu oduzete ranijim vlasnicima nakon 6. travnja 1941. god.,, te na kojima je kao organ upravljanja upisan N. o. o., bile bi predmnijevano vlasništvo na

čijem se teritoriju nalaze.

Osim toga, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, a iz presude nije vidljivo koji je pravni temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj, niti u tužbi, a niti tijekom ovog postupka nije istakao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine.

Pri tome, pozivanje tužitelja na darovni ugovor ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, i to iz razloga što darodavatelj nikada nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Kako se vlasništvo temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, a darodavatelj nije bio zemljišnoknjižni vlasnik navedenih nekretnina, a nitko ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima.

Nije niti jasno zašto sud smatra da prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije nije osnovan. Naime, tužitelj nije pridonio niti jedan dokaz da bi osobe koje su u teretovnici upisane kao nositelji kmetskih prava bili njegovi srodnici, a nije niti dokazano da je pravni prednik Ž. J. pok. D., osoba koja mu je navedene nekretnine darovala, nasljednik nositelja težačkih prava Ž. J. pok. I. i

Ž. M. pok. I..

U vezi gore navedenog, valja istaknuti kako je preslika povijesnog zemljišno- knjižnog izvatka za sporne nekretnine nečitljivo preslikana, pa se odlučne činjenice iz iste ne mogu utvrditi, posebice u dijelu je li prednik darovatelja Ž. D. ikada bio upisan kao nositelj težačkog prava, a koju odlučnu činjenicu unatoč navodima odgovora na tužbu, prvostupanjski sud također ne utvrđuje.

Još valja ukazati sudu prvog stupnja da kada se određena osoba nalazila u agrarnom odnosu, znači da je bila svjesna toga da obrađuje tuđu nekretninu, što znači da nije bila pošteni posjednik pa u tom slučaju ni ne može steći pravo vlasništva dosjelošću na takvoj nekretnini. Vlasništvo se u tom slučaju može steći samo razrješenjem agrarnih odnosa.

Naime, odredbom čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 od 22. studenoga 1946.), došlo je do ukidanja svih agrarnih odnosa feudalnog karaktera na navedenom području, i danom stupanja na snagu tog Zakona zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a stupanjem na snagu Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 111/47 od 17. prosinca 1947.), prestao je važiti raniji Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenoga 1946. godine. Člankom 9. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske od 17. prosinca 1947., određeno je da će se smatrati da su promjene u vlasništvu nastale na osnovu Zakona, nastupile prije 28. kolovoza 1945. god., tj. prije stupanja na snagu saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji.

Pri tome valja još istaći da propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske od 26. lipnja 1958. god., ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u određenom slučaju nastupile pravne posljedice po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, kao i da su tim Zakonom razriješeni i agrarni odnosi koji su faktično postojali bez upisa kmetskog prava, a o čemu je zauzeto i pravno stajalište na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 14. studenoga 1974. godine.

Konačno, pobijana presuda ne sadrži niti jedan materijalno-pravni propis na kojem temelji svoju odluku sud prvog stupnja, odnosno nije moguće utvrditi koje materijalno pravo je sud prvog stupnja primijenio na odnose stranaka, pa i zbog navedenog presuda ima nedostataka i ne može se ispitati.

Slijedom navedenog, pobijanu presudu valjalo je ukinuti temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, pa će se o troškovima cijelog postupka odlučit u konačnoj odluci (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će ukazanu mu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ponovno odlučiti o prigovoru promašene pasivne legitimacije, imajući u vidu okolnosti navedene ovom presudom, utvrditi koji pravni osnov tužitelj navodi kao temelj stjecanja prava vlasništva navedenih nekretnina, ponovno procijeniti sve provedene dokaze, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika.

Tužitelj tijekom ponovno provedenog postupka na raspravnom ročištu dana 29. srpnja 2020. god., navodi da je sukladno uputama iz ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, zatražio uvjerenje o statusu predmetnih nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. godine, a radi pasivne legitimacije tuženika na koju upire ukidna odluka. Isto tako zatražen je i novi preslik povijesnog zk. izvatka, obzirom na nedovoljnu čitljivost preslika koji postoji u spisu. Predložio je da ga sud u dokazne svrhe sasluša u svojstvu parnične stranke.

Tuženik na istom ročištu ističe da su upravo rješenjem Županijskog suda u V. G., uvaženi svi žalbeni navodi tuženika, te dodatno ističe da se protivi saslušanju tužitelja predloženog od strane njegovog punomoćnika, a budući da je prethodni postupak okončan.

Raspravnim rješenjem od 29. srpnja 2020. god., tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana dostavi u dokazne svrhe zatraženu dokumentaciju na koju se pozvao na raspravnom ročištu od 29. srpnja 2020. god., te dokaze na okolnost da je njegov pravni prednik pok. Ž. J. pok. D., zakonski nasljednik nositelja težačkih prava pok. Ž. J. pok. I. i pok. Ž. M. pok. I..

Tužitelj u podnesku od 11. lipnja 2021. god., navodi da u dokazne svrhe dostavlja povijesni prikaz Izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, dok u podnesku od 30. lipnja 2021. god., navodi da za čest.zem. 6227/1 i čest.zem. 6254/4 dostavlja zk. povijesni izvadak, a potom u podnesku od 09. kolovoza 2021. god., navodi da dostavlja sudu uvjerenje Splitsko-dalmatinske Županije, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje od 30.07.2021. god., za čest.zem. 6227/1, K.O. S., i čest. zem. 6254/4, K.O. S., iz kojih da je razvidno da su se obje na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu – 24. srpnja 1991. god., nalazile unutar građevinskog zemljišta, te da iz istog uvjerenja nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacija tuženika.

U podnesku od 25.svibnja 2022. god., tužitelj navodi da dostavlja u spis izvatke iz zemljišne knjige za čest.zem.6254/4, koja je otpisana iz Z.U. 730 zk. tijelo 135 u Z.U. 8645, k.o. S. uz upis prava vlasništva na G. S. u cijelosti, te za čest. zem. 6227/1 koja otpisana iz ZU 730 zk. tijelo 123 u Z.U. 8668, k.o. S. uz upis prava vlasništva na G. S. u cijelosti.

Tužitelj navodi da je iz navedenog dokaza razvidno da je tijekom ovog postupka brisano pravo vlasništva s imena O. i., O. u.

M. n. o.S., a radi čega je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

Nadalje navodi da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva obiju nekretnina i to čest. zem. 6254/4, koja odgovara katastarskoj čest. zem. 288, k.o. S. i čest. zem. 6227/1, koja odgovara katastarskoj čest.zem.610 k.o. S.. I. povijesti promjena na katastarskim česticama je razvidno da je od 1958 -1964. godine, kao isključivi posjednik upisan je Ž. D. pok. L. - djed tužitelja, a

temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti posl. broj: O-598/67 od 1969. upisan je Ž. J. pok. D. - ujak tužitelja ! Ovom spisu prileži ugovor o darovanju temeljem kojeg su predmetne nekretnine postale vlasništvo tužitelja.

Prema sudskoj praksi sadržanoj u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-291/14 od 17. travnja 2018.g., navedeno je shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.listopada 1991.g., bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991.g.., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388.st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava ( T. protiv Hrvatske, J. protiv

Hrvatske, R. i drugi protiv Hrvatske i G. protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

Slijedom svega navedenog, ovaj sud nakon ponovno provedenog postupka u potpunosti prihvaća pravna stajališta sadržana u ukidnom rješenju Županijskog suda u V. G. posl. br. 16 Gž-1174/2019-3 od 11. ožujka 2020. godine.

Naime, imajući u vidu da se vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, a u konkretnom slučaju darovatelj pok. Ž. J. - J. pok. D. nije bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a niti je njegov prednik pok. Ž. D. ikada bio upisan kao nositelj težačkih prava, isti nije na tužitelja ugovorom o darovanju mogao prenijeti više prava nego što ih sam ima, pa tako niti vlasništvo predmetnih nekretnina.

Tijekom postupka tužitelj nije udovoljio nalogu suda iz raspravnog rješenja od 29. srpnja 2020. god., odnosno nije dostavio dokaze na okolnost da je njegov pravni prednik na kojega se poziva pok. Ž. J. - J. pok. D. (darovatelj predmetnih nekretnina), zakonski nasljednik nositelja težačkih prava pok. Ž. J. pok. I. i pok. Ž. M. pok. I., iako je u obrazloženju ukidne odluke suda drugog stupnja, između ostaloga izričito navedeno da tužitelj tijekom postupka nije pridonio dokaze na okolnost da bi osobe koje su u teretovnici upisane kao nositelji kmetskih prava bili njegovi srodnici, a nije niti dokazao da je pravni prednik Ž. J. pok. D., osoba koja mu je navedene nekretnine darovala, nasljednik nositelja težačkih prava Ž. J. pok. I. i Ž. M. pok. I..

Osim toga, ovaj sud u potpunosti prihvaća i stajalište suda drugog stupnja da je u slučaju kada se je određena osoba nalazila u agrarnom odnosu, ista zasigurno bila svjesna toga da obrađuje tuđu nekretninu, a što znači da nije bila pošteni posjednik, pa u tom slučaju zbog nedostatka potrebne kakvoće posjeda, niti ne može steći pravo vlasništva dosjelošću na takvoj nekretnini, već se u tom slučaju vlasništvo može steći samo razrješenjem agrarnih odnosa.

Međutim, kako u konkretnom slučaju tužitelj tijekom postupka nije dokazao pravni slijed između pravnih prednika na koje se tijekom postupka poziva, odnosno pravni slijed od nositelja težačkih prava pok. Ž. J. pok. I. i pok. Ž.

M. pok. I., pa do darovatelja pok. Ž. J. - J. pok. D., to u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi tužitelja vlasnikom predmetnih nekretnina niti razrješenjem agrarnog odnosa.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku. Tuženiku su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbe 250 bod., pristup na četiri ročišta po 250 bod., pristup na jedno ročište 125 bod., pristup na jedno ročište 62,5 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.180,00 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 15. srpnja 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika