16 Povrv-34/22-44

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E.. d.o.o., , Z., OIB: …, zastupani po OD N. i p. d.o.o., protiv tuženika V. M. iz Ž., Ž,., OIB: …., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Ž…., radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. lipnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja G. Š., odvjetniku u Ž. i punomoćnika tuženika, te ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda, dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K. u Ž., posl.br. Ovrv-52/20 od 5. veljače 2020., te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija.

II Nalaže se tužitelju S. E. d.o.o., Z. da tuženiku V. M. iz Ž., na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 4.050,00 kn, u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 kn.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.206,25 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. K. u Ž., posl.br. Ovrv-52/20 od 5. veljače 2020., na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, određena je ovrha općenito na cjelokupnoj imovini ovršenika radi naplate dugovanja na ime naplate dugovanja po kreditnoj kartici broj 01963150016590 koju je ovršenik imao kod R.A. d.d Z. u ukupnom iznosu od 7.293,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2020. do isplate na iznos od iznosa od 6.291,81 kn, te tekućom od 29. siječnja 2020. Do isplate na iznos od 100,00 kn, naknadom nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 1.312,50 kn, te naknadom predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 837,50 kn, sve sa kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv ovog rješenja je ovršenik izjavio pravodobni prigovor u kojem navodi da prigovor podnosi iz razloga što smatra da prema R. A.d.d. Z., a niti prema ovrhovoditelju S. E. d.o.o. Z., nema nikakvih nepodmirenih dugovanja, jer kreditnu karticu koja se spominje u obavijesti o prijenosu potraživanja, koja obavijest je priložena uz prijedlog za ovrhu, ne koristi više do 7 godina, a također ističe i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

3. S obzirom na istaknuti prigovor, rješenjem Općinskoga suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji, posl.br. 16 Povrv-74/20-2 od 11. svibnja 2022., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. K. u Ž., posl.br. Ovrv-52/20 od 5. veljače 2020., u dijelu u kojem je određene ovrha, ukinute su sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kod ovoga suda, kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 3. lipnja 2020., očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj navodi da neosnovano navodi tuženik kako nema nepodmirenih dugovanja prema ovrhovoditelju, da je predmetna tražbina tužitelja nastala tuženikovim korištenjem osobne MasterCard revolving kreditne kartice, izdane od strane R. A. d.d., da je tuženik je dana 25. listopada 2003. godine potpisao Pristupnicu za gore navedenu kreditnu karticu, čime je prihvatio Opće uvjete za izdavanje i korištenje osobne Mastercard kreditne kartice i/ili Visa kreditne kartice R. A. d.d., da je zbog neurednog podmirenja obveza, banka dana 7. lipnja 2017. godine otkazala tuženiku korištenje predmetne kreditne kartice, te ga pozvala na podmirenje dugovanog iznosa, koji je na dan otkaza iznosio 7.891,81 kn, da je obavijest o otkazu tuženik zaprimio dana 9. lipnja 2017. godine, što se dokazuje povratnicom. Da je otkaz izjavljen temeljem odredbi članka 14. Općih uvjeta banke od 27. ožujka 2017. godine, koji se na sve Osobne MasterCard kreditne kartice i/ili Visa kreditne kartice izdane do 26. ožujka 2017. godine (čl. 22.). Da je R. A. d.d. (kao cedent) upućivala obavijesti o ustupu tražbine svim dužnicima čija je potraživanja ustupila tužitelju, a sam tužitelj je, opreza radi, istu obavijest (od 19. rujna 2019. godine) priložio uz prijedlog za ovrhu, da je nesporno da je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi uz koje se navedena obavijest o ustupu nalazi, da su ispunjene pretpostavke o notifikaciji iz čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. Da tužitelj osporava navod tuženika da predmetnu karticu ne koristi više od 7 godina, budući da iz knjigovodstvene kartice R. A. d.d. proizlazi da je tuženik nekoliko mjeseci prije otkaza redovito koristio predmetnu karticu. Prigovor zastare tuženika tužitelj u cijelosti smatra neosnovanim i neutemeljenim, te ga u cijelosti osporava. Tužitelj dostavlja saldo karticu R. A. d.d. za predmetnu kreditnu karticu tuženika, te predlaže da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost visine i dospijeća utuženog potraživanja.

5. Nakon ovog podneska tuženik je i nadalje ostao kod svih navoda iz prigovara, tvrdeći da nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju, da ovu karticu ne koristi dulje vrijeme kao i kod podnesenog prigovora zastare.

6. U podnesku od 18. rujna 2020., a nakon što je zaključen prethodni postupak, tuženik navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, budući da tužitelj nije priložio Ugovor o cesiji, a niti u sudskom spisu nema valjan dokaz iz kojeg proizlazi da je R. sklopila valjan Ugovor o cesiji sa tuženikom, u pisanom obliku, ovjeren po javnom bilježniku, sa točnim podacima o visini tražbine, kao i o tome da se ta tražbina ustupa, te navodi da ukoliko tužitelj naknadno dostavi ovaj ugovor o cesiji, da sukladno čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku, sud isti ne bi trebao uzeti u obzir. U navedenom podnesku navodi da je čl. 32. Ovršnog zakona propisano da se ovrha određuje na prijedlog i korist osobe koja je u ovršnoj ispravi određena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju podnesena ili da je na nju na drugi način prešla, tužitelj nije postupio na taj način, stoga je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da smatra da je prigovor aktivne legitimacije materijalno pravni prigovor koji je stranka ovlaštena isticati u bilo kojem trenutku u postupku sukladno čl. 288. Zakona o parničnom postupku, te stoga taj prigovor na predstavlja novu činjenicu i novi dokaz, nego on proizlazi iz činjenica i dokaza koji su postojali u dosadašnjem tijeku postupka i koji su izneseni prije zaključenja prethodnog postupka.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom izvadak iz poslovnih knjiga sa lista broj 4, obavijest o prijenosu potraživanja sa lista broj 5, presliku OI sa lista broj 15, prisutnicu za osobnu MasterCard Revolving kreditnu karticu sa listova 27 i 28, Opće uvjete za izdavanje, korištenje osobne MasterCard kreditne kartice i/ili Visa kreditne kartice sa listova 29 do 40, izjavu o otkazu kreditne kartice od 7. lipnja 2017. sa lista 41, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa lista 42, presliku povratnice sa lista 43, knjigovodstvenu karticu po datumu valute sa lista 44 do 154, izvršen je uvid u ugovor o prijenosu sa listova 171 do 181, pročitan je dopis vještaka financijsko- knjigovodstvene struke I. Š. od 10. prosinca 2020. sa listova 188, izvršen je uvid u CD sa lista 192., saslušan je vještaka M. I. (list 228-230), dok drugih dokaza nije bilo. 8. Cijeneći navode stranaka i na temelju izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud potraživanje tužitelja smatra neosnovanim, pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. u Ž., posl.br. Ovrv-52/20 od 5. veljače 2020. ukinuti u cijelosti.

9. Nesporno je:

- da je tuženik je dana 25. listopada 2003. godine potpisao Pristupnicu za izdavanje gore navedene MasterCard revolving kreditne kartice kod R., čime je prihvatio Opće uvjete za izdavanje i korištenje osobne Mastercard kreditne kartice R. A. d.d.,

- da je zahtjev tužitelja, kao slijednika pružatelja usluga (nastavno pružatelja usluga) izdavanja kreditne kartice, protiv tuženika, kao korisnika kreditne kartice usmjeren na isplatu neplaćenih računa po izdanoj kartici u spornom razdoblju, dakle radi se o ugovornom odnosu koji se odnosi na platne usluge koje tužitelj na navedeni način pružio tuženiku, te da korisnici MasterCard Revolving kreditne kartice za svako obračunsko razdoblje trebaju dobiti račune/obavijesti od strane banke, kao izdavatelja kreditne kartice, iz kojih računa/obavijesti trebaju vidljivi rokovi dospijeća dugovanja po pojedinom računu po navedenoj kreditnoj kartici,

- da je R. A. d.d., banka dana 7. lipnja 2017. godine otkazala tuženiku korištenje predmetne kreditne kartice, te ga pozvala na podmirenje dugovanog iznosa, koji je na dan otkaza iznosio 7.891,81 kn,

- da je obavijest o otkazu tuženik zaprimio dana 9. lipnja 2017. godine, što proizlazi iz preslike povratnice (sa lista 43 spisa),

- da je otkaz je izjavljen temeljem odredbi članka 14. Općih uvjeta banke od 27. ožujka 2017., koji se primjenjuje na sve Osobne MasterCard kreditne kartice i/ili Visa kreditne kartice izdane do 26. ožujka 2017. godine (sukladno čl. 22.).

- da je R. A. d.d. (kao cedent) upućivala obavijesti o ustupu tražbine svim dužnicima čija je potraživanja ustupila tužitelju, te da je tužitelj istu obavijest (od 19. rujna 2019.) priložio uz prijedlog za ovrhu, te da je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi uz koje se navedena obavijest o ustupu nalazi.

10. Sporno je da li je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospijeće svog potraživanja, da li je osnovan istaknuti prigovor zastare, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, (budući da tuženik smatra tužitelj nije priložio Ugovor o cesiji, a niti u sudskom spisu nema valjan dokaz iz kojeg proizlazi da je R. sklopila valjan Ugovor o cesiji sa tuženikom), pa tako i da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 32. Ovršnog zakona (da se ovrha određuje na prijedlog i korist osobe koja je u ovršnoj ispravi određena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju podnesena ili da je na nju na drugi način prešla), a shodno tome i da li prijedlog za ovrhu treba odbaciti, te da li tuženik ovaj prigovor može isticati nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. Nesporno je da je tužitelj tuženiku dostavio uz prijedlog za ovrhu obavijest o prijenosu potraživanja od 19. rujna 2019. (list 5), te da je tuženik, kao ovršenik, zajedno sa prijedlogom i rješenjem o ovrsi, uredno primio navedenu obavijest, što proizlazi iz dostavnice tuženika koja prileži na poleđini lista 9 sudskog spisa.

12. Prigovor aktivne legitimacije je materijalnopravni prigovor, koji se može isticati tijekom cijelog postupka, nesporno je da tužitelj nije dostavio uz prijedlog za ovrhu Ugovor o cesiji, nego je isti dostavljen tek naknadno, nakon što je tuženik u podnesku od 18. rujna 2020. osporio aktivnu legitimaciju tuženika, pozivajući se da tužitelj nije dokazao da je na njega prenesena tražbina tužitelja, obim te tražbine, te da je Ugovor o cesiji, odnsono prijenosu potraživanja, sastavljen u propisanoj formi.

13. Iz ugovora o prijenosu potraživanja od 13. listopada 2020. vidljivo je da je tužitelj sa R. A. d.d. Z. sklopio ugovor o prijenosu potraživanja, otkupivši tražbinu koju R. A. d.d. ima prema tuženom i to prema klijentu V. M., temeljem Ugovora po Mastercard kreditnoj kartici broj 019-63-150016590, da je navedeni ugovor o ustupu ovjeren po javnom bilježniku L. P. pod poslovnim brojem OV-313/2020 dana 29. svibnja 2020., iz obavijesti o prijenosu potraživanja od 19. rujna 2019.g. (list 5), koja prileži uz prijedlog za ovrhu, vidljivo je da je tuženiku poslana obavijest o prijenosu potraživanja, dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj sa R.A. d.d. sklopio valjani ugovor o cesiji (ustupu), te da je isti sklopljen u propisanoj formi, odnosno da je na istom popis ustupitelja ovjeren po javnom bilježniku, te je stoga aktivna legitimacija, tužitelja kao pravnog subjekta na kojeg je prenesena tražbina R. A. d.d nesporna, kao i da je tuženik o tome valjano obaviješten.

14. Ovdje je potrebno napomenuti da sukladno čl. 82. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15 - nastavno ZOO) proizlazi da je vjerovnik, odnsono ustupitelj obvezan obavijestiti dužnika, ovdje tuženika, o ustupljenom učinku, no da to nije uvjet za valjanost ugovora o ustupu, ovo stoga što obavijest o izvršnom ustupanju nije bitna pretpostavka za valjanost ugovora o cesiji (ovakav stav zauzet je u više odluka Županijskih sudova, ali i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako npr. Odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 3890/94 od 9. srpnja 1996. i VSRH, posl. br. Rev-1559/01 od 12. rujna 2001.)

15. Tuženik smatra tužitelj nije priložio Ugovor o cesiji, a niti u sudskom spisu nema valjan dokaz iz kojeg proizlazi da je R. sklopila valjan Ugovor o cesiji sa tuženikom, no kako je ovaj prigovor priložen na sudski spis, nakon što je tuženik istakao prigovor promašene aktivne legitimacije, a koji se kao materijalno pravni prigovor može isticati i naknadno, nakon zaključenja prethodnog postupka, stoga se on smatra pravovremenim, a priložen ugovor o ustupu od strane tužitelja shodno istaknutom prigovoru je također pravovremen, stav je suda da je tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju, odnosno on je dokazao da je potraživanje tuženika njemu valjano ustupljeno, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 32. Ovršnog zakona da sud prijedlog za ovrhu u ovom predmetu odbaci.

16. Na okolnost osnove, dospijća i visine dugovanja tuženika, te radi ocjene prigovora zastare, sud je odredio izvođenje dokaza najprije po vještaku I.Š. iz Ž.

17. Navedeni vještak podneskom od 10. prosinca 2020. izvijestio je sud da je pokušao pristupiti naloženom mu vještačenju, da je zatražio od tužitelja i njegovog zastupnika dodatne dokumente – analitičku karticu prometa po klijentu, karticu po svim uplatama i isplatama i izvadak iz otvorenih stavki (dokument kojim tužitelj dokazuje svoje potraživanje, odnsono od kojih stavki se sastoji navedeno potraživanje, da je od tužitelja, vještaku poslano 111 stranica dokumenata, ali ne i tražena dokumentacija, nego ga je tužitelj putem telefona obavijestio da je od R.A. d.d. zaprimio dokument u količini od 94 GB, što je ekvivalent od 4 do 5 tisuća stranica, te da isti ne mogu poslati mailom zbog veličine dokumenta, a da je tužitelja banka obavijestila da im ne može dostaviti tražene dokumente. Navedeni vještak smatra da je izvadak otvorenih stavaka, dokument koji banka može sačiniti, a da je ista i za potrebe revizijskog izvješća dužna dokazati postojanje potraživanja upravo takvim dokumentima. Radi izloženog, navedeni vještak smatra da bi na bazi postojećih dokumenata bilo potrebno višemjesečni radi i provođenje cjelokupne kontrole poslovanja banke sa tuženikom, da bi takvo vještačenje trebalo biti povjereno trgovačkom društvu koji se bave vještačenjem i revizijom poslovanja, što bi značilo ogromne troškove, pa radi svega naprijed navedenog, ovaj vještak smatra da ne može sačiniti valjan nalaz i mišljenje na okolnosti koje mu je naložio sud, te je zbog toga spis vratio sudu.

18. Nakon toga, izmijenjeno je rješenje o vještačenju u smislu da je isto povjereno financijsko-knjigovodstvenom vještaku M. I. iz Ž.

19. U svom nalazu i mišljenju navedeni vještak je utvrdio da postoji dugovanje tuženika, temeljem Mastercard Revolving kartice broj 019-63-1500165900 koja na dan 28. siječnja 2020., (kao dana podnošenja prijedlogu javnom bilježniku) iznosi 7.452,00 kn, da se navedeno dugovanje sastoji od dospjele glavnice u iznosu od 6.291,81 kn, otkupljenog troška u iznosu od 100,00 kn i zakonske zatezne kamate obračunate do 28. siječnja 2020. u iznosu od 1.060,23 kn, a ovo vještačenje navedeni vještak je sačinio na temelju raspoložive dokumentacije kojom je raspolagao u sudskom spisu, dok iz nalaza i mišljenja ovog vještaka nije vidljiv datum dospijeća pojedinih tražbina, a što je bilo potrebno utvrditi kako bi se ocijenila osnovanost istaknutog prigovara zastare.

20. Na ovakva nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, te je ostao kod stava da je tražbina tužitelja dospjela na dan 9. lipnja 2017., kao idući dan od dana kada je tuženik zaprimio izjavu o otkazu kreditne kartice, no tuženik se protivio tome, te je naveo da se iz dokaza priloženim u spisu i iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka se ne može poudano utvrdi o dospijeću tužiteljeve obveze unazad 5 godina, pa su se u tom smislu stranke suglasile da se odredi izvođenjem dokaza dopunskim knjigovodstvenim vještačenjem, te da se naloži vještaku utvrđenje točnog datuma dospijeća pojedinih tražbina koje je vještak utvrdio u svom pisanom nalazu i mišljenju sve kako bi sud mogao ocijeniti istaknuti prigovor zastare, smatrajući da se zastara može utvrđivati samo po pojedinim iznosima dospijeća po svakom računu koji je tuženik zaprimao temeljem dugovanja po navedenoj kreditnoj kartici.

21. Dopunskim nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstveni vještak M.I. naveo je da se iz dokumentacije kojom raspolaže u dosadašnjem tijeku postupka, jedino pouzdano može utvrditi da glavnica tužitelja iznosi 6.291,81 kn, da je ista dospjela 8. lipnja 2017., da otkupljeni trošak iznosi 100,00 kn, da je isti dospio 9. lipnja 2017., te da zakonska zatezna kamata iznosi ukupno 1.060,23 kn, te da su pojedini iznosi iste dospjeli u periodu od 2. kolovoza 2017. do 28. siječnja 2020.

22. Navedena dopuna nalaza i mišljenja dostavljena je parničnim strankama, te na istu tužitelj nije imao primjedbi, no tuženik je naveo primjedbu da smatra da vještak nije mogao vještačiti na temelju dokumentacije, na temelju koje je vještačio, da je istu trebalo izdvojiti iz spisa, te je prigovorio datumima dospijeća pojedino utvrđenih tražbina po vještaku, navodeći da je nejasno na temelju kojih činjenica je vještak utvrdio navedene datume dospijeća.

23. Radi očitovanja na primjedbe tuženika, pozvan je vještak na raspravno ročište od 5. siječnja 2022., te se isti na primjedbe tuženika očitovao da je pri vještačenju imao u spisu u trenutku kada mu je dostavljen spis sa nalogom za vještačenje, dokumentaciju koju je naveo u nalazu i mišljenju, na strani 2 i 3. Od važnije dokumentacije koju je imao izdvojio bi knjigovodstvenu karticu po datumu valute, strana spisa 44 i CD sa knjigovodstvenim podacima, gdje se od ukupno 710 stranica nalazi prijepis knjigovodstvene kartice na dan 2. kolovoza 2019. Na upit da li je vještak nešto naknadno pribavljao i o kojoj dokumentaciji se radi, vještak je naveo da nije bilo potrebno za dodatnom dokumentacijom, da je datume dospijeća pojedinih tražbina utvrdio kako je to naveo u svom dopunskom očitovanju od 23. srpnja 2021. (list 215 i 216), odnsono navedene datume je utvrdio uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 2. kolovoza 2019., koji se slaže sa knjigovodstvenom karticom po datumu valute, strana spisa od 44 do 154, a konkretni iznosi se nalaze na strani spisa 93 i 153. Na upit da li se iz utvrđenog iznosa glavnice od 6.291,81 kn može utvrditi dospijeće svakog pojedinog računa po kreditnoj kartici ili eventualno svako pojedinačno korištenje kreditne kartice od njezinog izdavanja do otkaza, te da li se to može utvrdi vještačenjem, vještak je naveo da se navedeni iznos sastoji od mnogo manjih korištenja u navedenom periodu, da on nije mogao napraviti vještačenje na bazi svakog pojedinačnog korištenja kartice, iz razloga što to nije navedeno, odnsono evidentirano u knjigovodstvenoj kartici, jer je nesporno da je tuženik vršio uplate, ali se ne može utvrditi što je tužitelj zatvarao s tim uplatama, osim uplate od 1.600,00 kn, kojom je zatvorena ukupna glavnica. Na upit da li je vještak imao u spisu adekvatnu i dovoljnu dokumentaciju temeljem koje bi mogao utvrditi dospijeće svakog pojedinog plaćanja koje je vršeno temeljem naveden kartice, a posebno, ako se uzme u obzir dopis vještaka I. Š. od 10. prosinca 2020 (list 108) vezan za nedovoljnu dokumentaciju za vještačenje, vještak je naveo da je vještak Š. u pravu kada kaže da bi vještačenje koje se odnosi na dokazivanje svake pojedine stavke trajalo predugo i dovelo do ogromnih troškova, jer je sama dokumentacija koju bi trebalo pregledati izuzetno opširna, a nije dostavljena u spis, stoga je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 12. travnja 2021., te pisane dopune od 23. srpnja 2021.

24. Na ovakav nalazi mi mišljenje parnične stranke nisu imale primjedbi.

25. Notorno je da korisnici kreditnih kartica za svako obračunsko razdoblje dobivaju račune od strane izdavatelja kreditne kartice, iz kojih računa su vidljivi rokovi njihovih dospijeća, no tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio sudu te račune.

26. Temeljem odredbe članka 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne. U situaciji kada stranka nije dala sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist, sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana, te da navedena tvrdnja nije točna.

27. U konkretnom slučaju tužitelj nije podnio sudu dokaze koji bi bilo vidljivo kada je točno dospjela tražbina tužitelja prema tuženiku, te dokaze temeljem kojih bi se mogao adekvatno ispitati i ocijeniti istaknuti prigovor zastare tuženika, odnosno, koji bi upućivali na to kada je dospjelo tužiteljevo potraživanje.

28. Tužitelj je dokazao da prema tuženiku ima potraživanje koja na dan 28. siječnja 2020., (kao dana podnošenja prijedlogu javnom bilježniku) ukupno iznosi 7.452,00 kn, da se navedeno dugovanje sastoji od dospjele glavnice u iznosu od 6.291,81 kn, otkupljenog troška u iznosu od 100,00 kn i zakonske zatezne kamate obračunate do 28. siječnja 2020. u iznosu od 1.060,23 kn, što je vidljivo i iz vjerodostojne isprave koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, ali i iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. I., no tužitelj nije dokazao kada je točno dospjelo njegovo potraživanje prema tuženiku odnosno njegova pojedina tražbina prema tuženiku po računima koje je bio dužan dostavljati tuženiku vezano za korištenje sporne kreditne kartice.

29. Tužitelj nije dostavio sudu račune koji su tuženiku izdani u utuženom periodu, iz kojih bi bilo vidljivo da je tuženik te račune dobio, a napose iz kojih bi bilo vidljivo kada je dospjela pojedina tražbina tužitelja prema tuženiku, jer notorno je da se glavno potraživanje tužitelja zbog kojeg je podnio prijedlog za ovrhu, sastoji od transakcija učinjenih u utuženom periodu po kreditnoj kartici objedinjenih po pojedinim računima, a što je svakako bio dužan dostaviti tužitelj, kako bi sud mogao ispitati istaknuti prigovor zastare.

30. Nesporno je da je cjelokupna tražbina tužitelja dospjela na naplatu kada je otkazan ugovorni odnos između banke i tuženika temeljem sporne kreditne kartice,no imajući u vidu specifičnost tužiteljeva potraživanja, odnsono nespornu činjenicu da se glavno dugovanje sastoji od potraživanja koje je trebalo biti utvrđeno računima tužitelja odnosno banke, koje je sa različitim rokovima dospijeća, zato sud nije mogao prihvatiti tvrdnju tužitelja da je njegova tražbina dospjela na naplatu u svakom svom pojedinom dijelu, tek temeljem otkaza kreditne kartice, a iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj i iz financijsko -knjigovodstvenog vještačenja nije se moglo utvrditi kada je dospio pojedini račun tužitelja u utuženom periodu, za tražbinu koju je tužitelj specificirao kao glavni dug, odnosno glavnicu.

31. Imajući u vidu sve navedeno, stav je suda da tužitelj nije dokazao kada je točno dospjelo njegovo potraživanje prema tužitelju, pa u tom slučaju in favorem tuženika, sud je stava da tuženikovo potraživanje nije zastarjelo, jer tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi sud na pouzdan način mogao utvrditi kada bi dosjelo pojedino potraživanje tužitelja i tako valjano ocijeniti osnovanost tuženikova prigovara zastare potraživanja, pa je zato in favorem tuženika, sud ocijenio osnovanim prigovor zastare tuženika.

32. Kako tužitelj nije dokazao suprotno odnosno da bi prigovor zastare potraživanja bio neosnovan, valjalo je temeljem provedenih dokaza platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. u Ž., posl.br. Ovrv-52/20 od 5. veljače 2020. u cijelosti ukinuti, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP, te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

33. Vezano za prigovor tuženika da je vještačenje po financijsko- knjigovodstvenom vještaku M. I. provedeno na temelju dokumentacije koja je naknadno pribavljena, potrebno je napomenuti da je vještaku pri vještačenju dopušteno koristiti se i dodatnom dokumentacijom koju on naknadno pribavi od parničnih stranaka, pod uvjetom da je takva dokumentacija dostavljena strankama sa nalazom i mišljenjem vještaka, na koju se stranke mogu očitovati, kao i da u rješenju o vještačenju ovog suda, posl. br. Povrv-74/20-12 od 8. listopada 2020. vještaku sud i naložio da je vještačenje dužan obaviti na temelju uvida u spis i financijsko- knjigovodstvene dokumentacije koje mu dostave parnične stranke.

34. Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom, to mu ne pripada, niti zatraženi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 12.206,25 kn, slijedom čega je donesena odluka kao u točki III. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, te je sud obvezao tužitelja da naknadi tuženiku prouzročeni trošak postupka.

36. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 4.050,00 kn, koji se od iznosa od 3.000,00 kn na ime zastupanja tužitelja na 4 ročišta za glavnu raspravu (ročište od 8. lipnja 2021., ročište od 12. studenog 2021., ročište od 5. siječnja 2022., ročište od 25. lipnja 2022., svaka radnja po 750,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika – nastavno OT), iznos od 750,00 kn na ime sastava jednog obrazloženog podneska od 4. studenog 2021. (Tbr. 8. toč. 1. OT), te iznos od 300,00 kn na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

37. Tuženiku nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 kn, na ime zastupanja tuženika na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

38. Radi svega iznesenog riješeno je kao u izreci ove presude.

U Županji, 15. srpnja 2022.

Sudac

Helena Zetić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovoga suda pisano u tri primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojoj se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP)

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Obavijest:

1. Tužitelj: po punomoćniku V.N., odvjetniku u Z.

2. Tuženik: po punomoćniku H. M., odvjetniku u Ž.