REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2535/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 J. K. pok. M., O. …, iz S., J.

P. pod 2 Ž. D. pok. M. rođ. K., O. …, iz

S., M. D. i pod 3 Ž. K., O. …, iz S., P. I..

L. 2, koje zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B.-P.,

odvjetnice u S., protiv tuženika M. Š., O. …, iz B.,

S. , kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u I., radi

utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2022. u nazočnosti tužitelja pod 1 i tuženika te njihovih punomoćnika, na ročištu radi objave dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. 1444, Z.U. 4986, K. O. K., koji dio je na Skici lica mjesta „U V., rujan 2021. godine“ izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju R. R. ing. geod., a koja je sastavni dio ove presude, prikazan kao dio obojan žutom bojom, i označen slovima A,B,C,D,E,A, površine od 563 m2, i to tužitelji pod 1 J. K. pok. M., O.: …, iz S., J. P. 14 i pod 2 Ž. D.

pok. M. rođ. K., O.: …, iz S., M. D. 5, za po ¼

dijela svaki, a tužitelj pod 3 Ž. K. pok. L., O.: …, iz S.,

P. I.. L. 2, za ½ dijela, pa se ovlašćuju tužitelji, temeljem ove presude na navedenom dijelu nekretnine označene kao kat. čest. zem. 1444, Z.U. 4986, K. O. K., zahtijevati izradu i provedbu parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela predmetne nekretnine formirati posebna novoformirana nekretnina, i na toj parcelacijom novoformiranoj posebnoj nekretnini zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama O. suda u S., i to svaki na

svoje ime i kao svoje vlasništvo i to tužitelji pod 1 J. K. pok. M., O.: …, iz S., J. P. 14 i pod 2 Ž. D. pok. M. rođ.

K., O.: …, iz S., M. D. 5, za po ¼ dijela svaki, a tužitelj

pod 3 Ž. K. pok. L., O.: …, iz S., P. I.. L. 2, za ½

suvlasničkog dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva na toj parcelacijom novoformiranoj posebnoj nekretnini s imena tuženika M. Š., O.,

S. 9, B., za cijelo.

II Ova presuda zamjenjuje suglasnost tuženika na parcelacijski elaborat i prijavni list kojim će se od dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. 1444, Z.U. 4986, K. O. K., koji dio je na S. lica mjesta „U. V., rujan 2021.godine“

izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju R. R. ing. geod, a

koja je sastavni dio ove presude, prikazan kao dio obojan žutom bojom, i označen slovima A,B,C,D,E,A, površine od 563 m2, formirati posebna novoformirana nekretnina.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 12.567,80 kn.

Obrazloženje

1. Dana 31. svibnja 2019. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva u odnosu na nekretninu oznake kat. čest. zem. 1444, Z.U. 4986, K. O. K. i upisa tog prava u zemljišnoj knjizi. U bitnom navode kako je tuženik u zemljišnoj knjizi upisani vlasnik predmetne nekretnine za cijelo temeljem rješenja ovog suda donesenog u pojedinačnim ispravnom postupku broj R.-18/12 (Z-850/12), iako takav upis ne odgovara stvarnom stanju, jer su njegovi pravni prednici, i to baka S. B. ud. P., temeljem kupoprodajnih ugovora od 8. listopada i 30. prosinca 1951., stekli dio zemljišta, a ne njegovu cjelinu. Dodaju kako su oni stvarni vlasnici 2/3 djela nekretnine, jer su je stekli dosjelošću, budući su preko 50 godina, računajući i njihove pravne prednike, u posjedu zakonom propisane kakvoće i dugotrajnosti i kao takvi upisani u službenoj katastarskoj evidenciji od njezinog osnutka na otoku V. 1953.

2. U svom odgovoru od 18. veljače 2020. tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti uz obrazloženje kako je svoje vlasničko ovlaštenje upisao na temelju odluke donesene po provedenom ispravnom postupku u kojem su izvedeni svi potrebni dokazi, uz prijedlog da se u ovoj pravnoj stvari pregleda zemljišno knjižni spis.

3. Podneskom od 7. prosinca 2021. tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev radi utvrđenja točno određenog djela nekretnine čest. zem. 1444 K.O. K., a sud je unatoč prigovoru tuženika, na ročištu održanom 20. travnja 2022.

dopustio tu preinaku, držeći kako se radi o izuzetku odredbe iz čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj je preinaka tužbe moguća do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelji su preinačili tužbu do zaključenja glavne rasprave, a nakon provedenog dokaza vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju koji je identificirao pokazanu spornu nekretninu te je na skici lica mjesta označio bojom i slovima. Dakle, tužitelji, a ni ovaj sud, nemaju stručna geodetska znanja, stoga tužbeni zahtjev nisu mogli postaviti do zaključenja prethodnog postupka, već nakon zaprimanja geodetske podloge, tako da je preinaka dopuštena u smislu odredbe iz čl. 190. st. 2. ZPP.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 19. svibnja 2019., 10. svibnja 1994. i 2. prosinca 2020., preslike katastarskog plana, izvatka iz matice umrlih M. S. od 7. ožujka 2014., dosudnica K. suda u

V. broj A-114/14 od 22. studenog 1955., broj A-45/5 od 30. studenog 1905., broj A-

7/1 od 27. lipnja 1902., broj A-49/7 od 7. prosinca 1908. broj O-12/49 od 29. ožujka 1949., arhivske matice rođenih, izvatka iz matice rođenih M. V. od 19. travnja 2013., izvatka iz matice knjige vjenčanih od 16. srpnja 1975., izvadaka iz matice rođenih M. S. od 7. ožujka 2014., rješenja R.O. B. i računa od 21. listopada 1983., rješenja o nasljeđivanju broj O-641/11 od 4.travnja 2011., broj O-431/12 od 5. rujna 2012., broj O-1754/14 od 4. rujna 2014., broj O-1695/91, rješenja broj Z-670/14 od 154. siječnja 2016., dopisa od 13. kolovoza 1949., povijesnog vlasničkog lista od 19. svibnja 2020., smrtnog lista M. S. od 15. svibnja 2019., potvrde od 29. rujna 2020., pregledom spisa ovog suda br. R.-18/12, O-431/12, O-641/11, O-1754/14, O- 1127/80 i O-1695/91, očevidom održanim na licu mjesta 29. lipnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 18. listopada 2021. s prilozima, saslušanjem svjedoka E. B. i

N. L. te tužitelja pod 1 i tuženika kao stranaka.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi imaju li tužitelji valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetni dio nekretnine.

8. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužitelji navode dugogodišnji posjed koji, računajući i njihove pravne prednike, traje preko 50 godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1470. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina posjeda takve kakvoće. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

9. Pregledom vlasničkog lista od 19. svibnja 2019., razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zem. 1444, Z.U. 4986 K.O. K. upisana kao isključivo vlasništvo tuženika, iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, što i nije bilo sporno među strankama, dok iz vlasničkog lista od 10. svibnja 1994. proizlazi kako je prije tuženika ova nekretnina bila upisana kao suvlasnička zajednica niza osoba iz obitelji M.-B., K., Z. i P..

10. Pregledom izvatka iz katastra zemljišta od 19. siječnja 1994. i uvjerenja o povijesnim promjenama na katastarskim česticama P. ureda za katastar

S., I. V. od 12. rujna 2006., razvidno je kako je nekretnina čest. zem. 1444 K.O. K. od osnutka katastra 1953. bila dijelom upisana u posjedovnom listu br. 538 naslovnika F. M. pok. F., dijelom u posjedovnom listu br. 413 naslovnika D. M. ud. J., a dijelom u posjedovnom listu br. 5

naslovnika P. B. pok. P..

11. Pregledom izvadka iz matice rođenih M. V. od 19. travnja 2013. i izvoda iz matične knjige vjenčanih M. Š. od 16. srpnja 1975. razvidno je kako se naslovnik posjedovnog lista 538 F. M. pok. F. dana 4. travnja 1942.

vjenčao za L. B. pok. L., koja je prije toga bila u braku s J.

K. pok. M. do njegove smrti 24. svibnja 1933.

12. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj broj O-1695/91 razvidno je kako su L. M. ud. F. rođ. B. pok. L. (rođenu 4. rujna 1904., a

umrlu 29. kolovoza 1991.) naslijedili sinovi M. i L. K., oboje pok. J.,

svaki za ½ dijela, dok iz dosudnice K. suda u V. broj O-12/49 od 29. ožujka 1949. proizlazi kako su M. K. pok. J. i L. K. pok. J., svaki za ½ dijela, naslijednici bake K. K. ud. M. (umrla 15. siječnja 1949.).

13. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-641/11 od 4. travnja 2011. i broj O-431/12 od 5. rujna 2012., razvidno je kako su tužitelji pod 1 J. K. i pod 2

Ž. D. nasljednici oca M. K. pok. J. (rođen 16. prosinca 1924., umro 2. veljače 2011.), svaki za ½ dijela.

14. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-1754/14 od 4. rujna 2014., razvidno je kako je tužitelj pod 3 Ž. K. nasljednik oca L. K. pok. J.

(rođen 19. srpnja 1927., umro 4. svibnja 2014.), u odnosu na spornu nekretninu za cijelo.

15. Pregledom dopisa od 13. kolovoza 1949. razvidno je kako su M. i

L. (L.) K. ovlastili tadašnju seljačku radnu zadrugu u K. na prijenos

prva vlasništva i obrade svih zemljišta koje su naslijedili od bake K. K., osim onog položenog na predjelu P. i kuće na tom predjelu s malim vrtom, dok iz rješenja R.O. B. i računa od 21. listopada 1983. proizlazi kako je označeno komunalno poduzeće izdalo M. i L. K. odluku o priključku zemljišta u

K., predio P.-L., na vodovodnu i kanalizacijsku javnu mrežu, a podnositelji tog zahtjeva podmirili su trošak za to priključenje.

16. Pregledom potvrde V. i odvodnje otoka V. d.o.o. od 29. rujna 2020. razvidno je kako se poljoprivredni priključak vode broj 2128319 na predjelu P.-L. od 1983. vodi na ime korisnika L. K..

17. Pregledom smrtnog lista M. S. od 15. svibnja 2019. razvidno je kako su roditelji V. F. (rođena 14. svibnja 1899., a umrla 16. prosinca 1969.) otac

J. M. i majka D. M. rođ. K., naslovnica posjedovnog lista

broj 413.

18. Pregledom isprava priloženih spisu ovog suda broj R.-18/12 i to rješenja o nasljeđivanju broj O-1166/78 od 31. listopada 1978., razvidno je kako je naslovnika posjedovnog lista broj 5, P. B. pok. P., u čiju ostavinu nije označena čest. zem. 1444 K.O. K., naslijedila supruga S. B. i kćerke A. Š. i

I. B., svaka za po 1/3 dijela, dok je S. B., u odnosu na ½ dijela sporne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo, naslijedila kćerka A. Š. za cijelo, kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1127/80 od 27. lipnja 1983. D. ugovorom od 8. ožujka 2002. A. Š. darovala je sinu, ovdje tuženiku

M. Š. čest. zem. 1444 za cijelo.

19. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 29. lipnja 2021., tužitelj pod 1 je kao predmet spora pokazao zemljište položeno u gradu K., predio P.-L.

do kojeg se pristupa javnim zemljanim putem. Njegova zapuštena površina, obrasla u visoku travu i draču, na čijem dijelu raste velika stara smokva i brojni divlji izdanci loze, ograđena je u cijelosti starim kamenim suhozidima i betonskim zidovima na kojima je postavljena ograda od metalnih stupova i bodljikave žice, a na ovaj prostor pristupa se kroz ulaz pored kojeg je zatečen vodovodni priključak s brojilom. Ovom prilikom sud je na prijedlog tužitelja utvrdio kako je sjeverozapadno od pokazane nekretnine, odnosno iza njezinog ogradnog betonskog zida, položena fizički ogradom izdvojena zemljišna cjelina koja nije predmet tužbe, a do koje se pristupa kroz drvena vrata sa sjeverozapadne strane. Njezina površina zatečena je neobrađena i dijelom zapuštena, uz nekoliko stabala maslina i rogača.

20. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 4.

listopada 2021. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena na dijelu čest. zem. 1444 K.O. K., koju je na skici lica mjesta omeđio žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-A, površine 563 m2. P., nesporni dio ove čestice, površine 173 m2 na skici je označio slovima A-B-G-H-A. Na vještakov nalaz parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

21. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci E. B. i

N. L., koji u bitnom potvrđuju navode iz tužbe. Tako svjedok B. navodi kako su predmetno zemljište temeljem nasljeđivanja koristili pravni prednici tužitelja, odnosno njihovi očevi M. i L. (L.) K., koji su na ovoj površini

samostalno i neometano obrađivali vinograd i brali plodove stabla smokve. Nema saznanja da su K. spornu zemlju dijelili ili obrađivali s trećim osobama, a sjeća se kako su je koristili dok nisu onemoćali. Svjedok L. sjeća se kako se s tužiteljima pod 1 i 3 igrao na spornoj nekretnini i brao s njima plodove smokve, a pamti i vinograd koji je rastao na dijelu zemljišta. Nema saznanja o osnovi stjecanja posjeda obitelji K., a sjeća se kako je na licu mjesta viđao isključivo tužitelje, njihove očeve i baku L. K.. Ovaj posjed opisuje kao samostalan i miran te neosporavan, jer nije vidio ili čuo nešto što bi upućivalo na suprotan zaključak. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti jer se radi o domaćim ljudima, odnosno poznanicima obitelji K. i susjedima spornog zemljišta, u dobi od 63 godine, stoga je logično i očekivano da su prethodnih 40-50 godina imali neposredna i objektivna saznanja o predmetnoj nekretnini, načinu njezinog korištenja, kao i o osobama koje su je koristile. Njihovi navodi u skladu su s raspoloživom dokaznom građom, uključujući i stanje predmeta spora koji u naravi predstavlja u cijelosti ograđenu zemljišnu površinu na kojoj su i danas tragovi nekadašnje poljoprivredne aktivnosti, poput brojnih izdanaka divlje loze. Konačno, iskazi svjedoka imaju uporište i u službenoj katastarskoj evidenciji iz koje je razvidno kako površina čest. zem. 1444 od osnutka katastra na V. 1953.

nije predstavljala jedinstveni i isključivi posjed jedne osobe, već više površina upisanih u posebnim posjedovnim listovima različitih naslovnika, a u ovom slučaju pravnih prednika parničnih stranaka. U svakom slučaju, a cijeneći sve utvrđene okolnosti u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud prihvaća navode svjedoka kao uvjerljive i vjerodostojne.

22. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako se sporna nekretnina godinama nije koristila na aktivan način, međutim iz stanja u spisu jasno je kako je desetljećima u faktičkoj vlasti pravnih prednika tuženika iz obitelji K., odnosno njihovih očeva M. i L. te bake L.. Tužitelji tvrde kako su naslovnica

posjedovnog lista broj 413 D. M. ud. J. i njihova baka L. K. bile suvlasnice i suposjednice niza nekretnina koje su naslijedile od svojih supruga J. K. pok. N. i J. K. pok. M. (djed tužitelja), tako da su

dogovorile diobu te zajednice. U odnosu na spornu nekretninu navode kako su baka

L. i V. F. rođ. M., nakon smrti njezine majke D. M.,

zamijenile svoje nekretnine, tako da je F. ustupila L. K. svoj posjed

predmetne čestice, a zauzvrat dobila posjed zemlje na predjelu B. u K..

O ovome nema pisanog dokaza, međutim, uzimajući u obzir stanje predmetne nekretnine i činjenicu da se radi o izdvojenom vrtu o čijem su korištenju govorili i svjedoci, sud smatra kako je ova zamjena, kao usmeni pravni posao, postigla namjeravani učinak, tako da je L. K. nakon zamjene postala isključiva posjednica spornog dijela čest. zem. 1444. U skladu s iznesenim okolnostima, posjed tužitelja je zakonit, jer je stečen nasljeđivanjem generacijama u toj obitelji, istinit je, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, tužitelji, a ni njihovi očevi M. i L. K., nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, uz napomenu kako u spisu nema dokaza koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju.

23. Nasuprot tome, tuženik je upisani vlasnik čest. zem. 1444 za cijelo temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj R.-18/12 od 4. travnja 2016. donesenog nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka. Pregledom označenog spisa proizlazi kako vlasničko pravo temelji na darovnom ugovoru koji je 8. ožujka 2002. sklopio s majkom A. Š., kao dotadašnjom vlasnicom predmetne čestice za cijelo, a ona temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1127/80 od 27. lipnja 1983., kao nasljednica njezine majke S. B. ud. P.. Ovom sudskom odlukom utvrđena je ostavinska imovina S. B. (rođena 29.

listopada 1899., a umrla 16. lipnja 1980.), među kojima je i čest. zem. 1444, kao izvanknjižno vlasništvo, ali ne za cijelo, već za ½ dijela i to temeljem kupoprodajnih ugovora sklopljenih 8. listopada 1951. sa K. K. pok. J. i 30. prosinca 1951. sa D. M. ženom A., iz kojih proizlazi kako su označeni

prodali S. B. dijelove svog zemljišta, odnosno vrta na predjelu P.. Osim nabrojanih, spisu R.-18/12 nisu priloženi ugovori, odnosno drugi pravni poslovi, kojima bi M. Š. dokazao da je baka S. stekla predmetnu nekretninu u

cijelosti, stoga ju je njegova majka A. mogla naslijediti za dio, kako i stoji u rješenju o nasljeđivanju nakon bakine smrti, i za taj suvlasnički dio raspolagati nekretninom u korist tuženika, a ne darovati mu je za cijelo, kako je označeno u njihovom darovnom ugovoru. Slijedom iznijetog, a uzimajući u obzir vlasnički list od 18. studenog 2014., razvidno je kako je čest. zem. 1444 u vrijeme pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka bila upisana kao suvlasnička zajednica niza fizičkih osoba, jasno je kako S. B. i A. Š. nisu mogli imati vlasnička

ovlaštenja u odnosu na sve suvlasnike, a u svakom slučaju to im pravo nije moglo pripadati u odnosu na očeve tužitelja M. i L. K. pok. J., koji su

također bili upisani kao suvlasnici i to za po 31/432 dijela, budući na tu okolnost nema ni traga u označenom ili ovom parničnom spisu. Naime, priloženim ugovorom o kupnji i prodaji od 29. srpnja 1965. S. B. i njezin suprug P. kupili su od prodavatelja A. i K. V. kuću s pripadajućim dijelom dvorišta na predjelu

P., oznake čest. zgr. 3131 i 314 K.O. K., dok su od S. R., V.

V. i Z. P. rođ. V., kao nasljednica B. V. pok. S.,

kupili malu "tezu", odnosno prizemnicu u ulici V. N., a ne sporno zemljište ili njegov dio, kako to proizlazi iz njihovog kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1958. I. valja dodati kako ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati tijek i ishod postupka koji je tuženik vodio pred zemljišnoknjižnim sudom, ali se ne može zanemariti činjenica da je u tom postupku dana 10. lipnja 2015. također proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju koji je identificirao kuću s pripadajućom okućnicom, kao jedinstvenu cjelinu položenu na nekretninama čest. zgr. 313 i 314, što znači da se radi o nekretninama koje nemaju veze s predmetom ovog spora. U odnosu na čest. zem. 1444 vještak je utvrdio kako u naravi predstavlja maslinik položen u sjeverozapadnom dijelu, koji je djelomično ograđen betonskim zidom i žičanom ogradom, dok je u ostalom dijelu zapuštene površine. Ovakav opis upućivao bi kako čest. zem. 1444 predstavlja jedinstvenu cjelinu, od koje je sjeverozapadni dio s maslinikom tek dijelom ograđen od ostatka zemljišta, međutim, stanje koje je ovaj sud utvrdio prilikom pristupa licu mjesta nije istovjetno. Ovo iz razloga što je sporni dio čest. zem. 1444 u potpunosti suhozidima i betonskim zidovima ograđena cjelina, fizički izdvojena od ostalih nekretnina, do koje se pristupa kroz poseban ulaz uz kojeg je položen vodovodni priključak s brojilom, što u pojedinačnom ispravnom postupku nije ni spomenuto, iako je jasno vidljivo i uočljivo, kao što nije spomenuto ni uočljivo staro stablo smokve, koja svojom visinom i zapreminom dominira prostorom čija je površina zarasla u visoku travu. Osim toga, tužitelj pod 1 je prilikom očevida skrenuo pozornost na dio čest. zem. 1444 koji nije predmet spora, a radi se o susjednoj zemljišnoj površini koja je također u cijelosti ograđena betonskim zidom i do koje se pristupa kroz poseban ulaz zatvoren drvenim vratima. Na ovoj površini zatečena su stabla rogača, ali i stabla maslina koja se spominju i prilikom očevida u predmetu R.-18/12. Dakle, radi se o dva međašna, fizički u potpunosti izdvojena vrtna prostora, od kojih svaki od njih predstavlja jedinstvenu cjelinu. Nadalje, u označenom predmetu nisu saslušani svjedoci koji bi imali objektivna i vjerodostojna saznanja o odlučnim činjenicama, poput razloga fizičke razdvojenosti zemljišta iste katastarske oznake, načina korištenja tih cjelina i osoba koje su ih koristile, što bi svakako doprinijelo cjelovitom utvrđenju činjeničnog stanja. Konačno, iz iskaza tuženika proizlazi kako je na otok V. i lice mjesta u K. prvi put pristupio 2002. u društvu majke koja mu je tom prilikom pokazala sve nekretnine koje su bile predmet njihovog darovnog ugovora. Ovdje spornu nekretninu vidio je tek površno i ne može se sjetiti je li predstavljala jedinstvenu ili podijeljenu cjelinu, a poznato mu je da je majka bila u obvezi plaćanja vode po priključku i brojilu koje od 2010. nije u funkciji. U svakom slučaju, nije imao interesa za spornim zemljištem, a prilikom boravaka u K. smjestio bi se u kući koja nije predmet spora. Dakle, jasno je kako tuženik nije obavljao nikakva posjedovna ovlaštenja u odnosu na sporni vrt, na njemu nije radila ni njegova majka, jer bi o tome govorili svjedoci, uz napomenu kako A. Š. nije živjela na otoku, već u B. kraj

M., kako proizlazi iz darovnog ugovora, a osim toga bila je vlasnica vodovodnog priključka, ali sigurno ne na spornoj površini na kojoj je brojilo na ime L. K., već je to mogla biti isključivo na njoj susjednoj, ovdje nespornoj. Kod takvog stanja stvari, a cijeneći svu prethodno nabrojano, sud smatra kako je čest. zem. 1444 bila predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice koju su postigli pravni prednici parničnih stranaka iz obitelji K., M. i V., kako je ta dioba postigla očekivane pravne učinke, kako među njihovim sudionicima, tako i njihovim slijednicima, budući u spisu nema traga sporovima ili međusobnim sukobima, a činjenica je kako je preko 60 godina, a u svakom slučaju barem od 1953., ova nekretnina fizički podijeljena na dva međusobno odvojena dijela, tako da tuženik ne može biti ovlaštenik pojeda i vlasništva cjelokupne površine, već isključivo površine vrta koji nije predmet postupka.

24. Na temelju iznesenih utvrđenja, posjed tužitelja ima sva zakonska obilježja, a kada se uzme u obzir i posjed njihovih pravnih prednika, jasno je kako je dosjedanje započelo barem 1953., a vjerojatno i znatno ranije, stoga je okončano protekom 20 godina, odnosno barem 1973. u skladu s citiranim pravnim pravilima OGZ, kada je njihova baka L. K. postala isključivom vlasnicom. Ovo vlasničko ovlaštenje nasljeđivanjem se prenosilo na njezine sinove i unuke, a sve i da nije tako, M. i L. K., odnosno ovdje tužitelji, pravo vlasništva stekli su dosjedanjem u skladu s odredbama iz čl. 28. ZOVO, odnosno odredbama iz čl. 159. ZV. Kako tužba ima valjano zakonsko uporište, tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnicima točno određenog dijela nekretnine čest. zem. 1444 K.O. Komiža (species) i upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz prethodno ishođenje formiranja čestice nove katastarske oznake i brisanja tuženika u odnosu na tu nekretninu, valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

25. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, a tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe od 31. svibnja 2019. i podnesaka od 14. prosinca 2020. i 7. prosinca 2021. te zastupanja na ročištima održanim 1. travnja 2021. i 20. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju, u skladu s Tbr. 7. toč.1, Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT).Također im je priznat i trošak pristupa ročištu 26. siječnja 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. OT), dok se u više zatraženom dijelu za ovu radnju zahtjev tužitelja drži neosnovanim, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, priznat im je iznos od 5.250,00 kn, koji je valjalo uvećati za 20% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. OT), za 25% PDV, za trošak očevida i vještačenja u iznosu od 2.992,80 kn (372,80 kn i 2.620,00 kn) te trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.700,00 kn (pristojbe tužbe 850,00 kn i pristojbe presude 850,00 kn). Više uplaćeni, a neutrošeni iznos od 7,20 kn za potrebe vještačenja biti će vraćen tužiteljima putem računovodstva suda.

26. Na temelju iznesenog, tuženiku je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 12.567,80 kn, kako je odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 15. srpnja 2022.

Sudac

Branko Malenica v. r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika