P-3613/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. S., O…. zastupane po pun. J. M. , odvjetnica u S., protiv tužene

D. G. L. S., O. O…. zastupana

zastupane po punomoćniku S. L., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 28.lipnja 2022 g , dana 15.srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza smrti pok. I. A. L. pok. M. iz S., umrlog 26. svibnja 2001.g. spada iznos od 380.000,00 kn.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 288.925,00 kn

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj dana 31. listopada 2002.g tužiteljica navodi kako su stranke, kćerka i tužena kao supruga, jedine zakonske nasljednice iza smrti I. A. L. pok. M., a iz kojeg da se vodi ostavinski postupak pred ovim sudom pod br. O-1672/01. U ostavinsku masu između ostalog ulazi i iznos od 100.00 DEM u protuvrijednosti EURA odnosno kuna, a koji iznos za sebe zadržala tužena. U ostavinskom postupku tužena je taj iznos ostavinske mase učinila spornim pa su rješenjem o prekidu ostavinskog postupka stranke upućene u parnicu. Dana 19. travnja 2001.g. zaključen je Ugovor o prodaji nekretnine između ostavitelja kojega je zastupala tužena te J. B. za nekretninu označenu kao čest zgr.5002 Z. 9550 za 132/221 djela K.O. S., a što da je u naravi stan u visokom prizemlju površine 88,49 m2 te podrum kao i čest. zem.6035/1 Z. 9550 K.O. S. koja u naravi zemljište površine 380 m2, a na kojem su izgrađene dvije garaže. Ugovorena prodajna cijena da je iznosila 220.000 DEM s time da je do sada na ime prodajne cijene tuženoj isplaćeno 200.000 DEM u protuvrijednosti kuna dok je iznos od 20.000 DEM zadržao kupac do uplanjenja i uknjižbe garaža na njegovo ime. Prema saznanjima ostavitelj dana 17. prosinca 2000.g. sa svog deviznog računa kod P. banke d.d. Z., P. u S., podigao iznos od 40.000 DEM da

bi 20. prosinca 2000 g zajedno sa tuženom, a radi liječenja otišao u S. odakle se vratio 30. siječnja 2000.g. da bi odmah po primitku ugovorne prodajne cijene vratio zajam od 22.000 U. S. B. koje je pozajmio kako bi podmirio troškove izvršene operacije i bolničke troškove. Nakon podmirenja svih zajmova ostavitelju ostao iznos od 100.000 DEM koji da je zadržala tužena, a kako je to ostavitelj tužiteljici i kazao i tužena to priznala prije pokretanja ostavinskog postupka. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi kako u ostavinsku masu iza smrti njenog oca pok. I. A. L. pok. M. iz S., umrlog 26. svibnja 2001.g. ulazi i iznos od 380.000,00 kn .

2.Tužena odgovoru na tužbu protivi se tužbi predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ne spori da bi prednik stranaka za života prodao nekretninu u S. i na ime kupoprodajne cijene primio navedeni iznos prema K. ugovoru od 18. travnja 2001.g. U vrijeme zaključenja tog Ugovora prednik stranaka već teško bolestan vratio se s liječenja u A. koje ga je koštalo više no što to tužiteljica tvrdi. Osim iznosa koji je ostavitelj vratio poznaniku S. B. imao je troškova vezanih uz njegovo liječenje u A. i to ne samo bolničke troškove već i troškove boravka, njege i troškove tužene koja ga je na tom putovanju pratila kao i za sitne i krupne poklone učinjene brojnim osobama koje su bile spremne i angažirale se pomoći pokojnom. Tužena je bila vezana uz svog supruga i u vrijeme još dok nisu bili u braku te je tada svom životno ugroženom partneru tijekom bolesti pružala ne samo traženu podršku i pomoć već da je trošila i vlastitu ušteđevinu kako bi mu ublažila muke i boli. Zbog toga da je cijeneći privrženost tužene njihovu vezu legalizirao,a nakon što je prodao kuću i garažu vratio je tuženoj ono što je ona od svoje ušteđevine potrošila u svezi s njegovim liječenjem vratili su postojeće dugove učinjene radi njegova liječenja, a imali su vrlo visoke troškove zajedničkog života koje je uzrokovalo njegovo zdravstveno stanje.

3.Presudom poslovni broj. I P 2174 / 2002 od dana 3 listopada 2006 godine djelomično je usvojen tužbeni zahtjev . Povodom žalbe tužene Ž. sud u S. rješenjem poslovni broj G. 2038 / 07 od dana 29. veljače 2008 g ukinuo navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

4.Presudom poslovni broj I P 748 /08 od dana 12. srpnja 2010 godine usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužene. Ž. sud u S. rješenjem poslovni broj G. 68 / 2011 od dana 2. studeni 2011 g ukinuo navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5.Presudom poslovni broj Pst 38 /12 od dana 24. siječnja 2014 godine usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ,povodom žalbe tužene Ž. sud u S. presudom poslovni broj G. 423 /14 od dana 11.rujna 2014 g odbio žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu.

6.Povodom R. tužene V. sud R. rješenjem poslovni broj R. –x 61/2015-4 od dana 12. ožujka 2019 g ukinuo je presudu Ž. suda u S. poslovni br G. 423/14 od 11.rujna 2014 g i O. suda u S. poslovni broj P. 38 /12 od 24 siječnja 2014 g u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da u ostavinsku masu iza smrti sada pok I. A. L. pok M. iz S. umrlog 26 svibnja 2001 spada iznos od 380.000,00 kn.

7.Tužiteljica je podneskom od dana 18. listopada 2019 g očitovala se na koji način je utvrđena vrijednost predmeta spora.

8. Podneskom od dana 26 studeni 2019g tužena se protivi navodima tužiteljice osporavajući troškove liječenja i vrijednost ostavinske mase .

9. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.04.2001 g. iskaz tužiteljice Ž. L. , iskaz tužene D. G. L., dopis S. banke od 23.11.2004, ugovor o tekućem računu od 23.10.1998. ovlaštenje za prijenos mirovinu od 15.02.2001,ugovor o tekućem računu od 15.02.2001, promet po tekućem i žiro- računu, dopis Z. banke od 24.12.2004, iskaz svjedokinje I. V.,

dopis S. banke od 23.09.2005, iskaz svjedoka M. M., predugovor o kupoprodaji nekretnina, predračun br. 23/00 , priznanica, iskaz svjedoka I. S. račun iz bolnice u S.-u, tečajne liste H. narodne banke , računi za liječenje u S.-u , nalog za doznaku u inozemstvu, zdrastveni karton za pok. I. A. L., iskaz svjedoka dr. Z. P. , nalaz i mišljenje sudskog vještak a

M. J. te spis ovog suda pod poslovni. broj. P.-38/12.

10.Tužbeni zahtjev je osnovan

11.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje kako u ostavinsku masu iz smrti pok I. A. L. spada iznos od 380.000,00 kuna .Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao kćerka i tuženica kao supruga jedine zakonske nasljednice iza smrti I. A. L. pok M. , a iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred ovom sudom poslovni broj O 1672/01.

12. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica od strane ostavinskog suda upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja kako ostavinsku masu pok I. A. L. predstavlja novčani iznos od 100.000,00. DEM .Rješenje o prekidu ostavinskog postupka je doneseno 26. svibnja 2001 godine,, tužba je podnesena dana 31.listopada 2002 g, a valuta DEM prestala se upotrebljavati u pravnom prometu 1. siječnja 2002 godine

13. Sukladno odredbi čl 40 stavka 4 Zakona o parničnom postupku ( NN 53 / 91 prečišćeni tekst dalje ZPP) ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud će brzo i na prikladna način nakon što strankama omogući da se o tome izjasne odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba., kada se u parnici zahtjeva utvrđenje tražbine koja glasi na određenu novčanu svotu , visina predmeta spora jednaka je toj naznačenoj svoti ( VS Revt 75 /2008-2 od 7. 7 2008 – I O 2/98- 201)

14.Prema odredbi čl 40 st 2 ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj u tužbi naznačio .

15.U konkretnom slučaju tužiteljica je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 380.000,00 kn te jednom naznačenu vrijednost predmeta spora tužitelj nije ovlašten naknadno mijenjati , ako ne preinači tužbu , sve u smislu odredbe čl 40 stavak 2 Zakona o parničnom postupku.

16.Prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke na dan 31 prosinca 2001 g koja se primjenjuje od 1. siječnja 2002 g na dana kad je prestala upotreba DEM i s kojim danom se vrši službena konverzija jedan EUR= 1,95583 DEM .

17.Valuta DEM je na dan 1. siječnja 2002 g zamijenjena s Eurom a obračun se vrši na način da je jedan ekvivalent EUR= 1,95583 DEM , Dakle iznos od 100,000,00 DEM odgovara iznosu od 51.129,19 E.

18.Tužba je predmetnoj pravnoj stvari podnesena 31 listopada 2002 g prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke br. 210 utvrđenoj na dan 30. listopada 2002 g koji je u primjeni 26 listopada 2002 g ( srednji tečaj ) 1 EUR = 7.488 kuna pa je dakle potraživanje tužiteljice na taj dan iznosilo 382.957,63 kuna., stoga je tužbenim zahtjevom potraživala manji iznos od ondašnjih 100,000,00 tadašnjih DEM za koje je upućena ostavinskim rješenjem.

19.Sudski vještak M. J. svom nalazu mišljenju od 10.listopada 2021 je naveo da je vještvo napravljeno sukladno Rješenju suda. Prilikom izrade vještva izvršenje uvid u priloženu dokumentaciju iz spisa. Da na osnovi podataka i izvršenog obračuna je mišljenja da S. banka je za kunski iznos od 430.996,22 kn platila dolarsku protuvrijednost troškova liječenja i drugih potrebnih troškova ukupno 67.197,22 USD. Za kupnju 67.197,22 USD je dana 06.01.2021 bilo potrebno izdvojiti protuvrijednost njemačkih maraka u iznosu od 138.621,58 kn.

20.Na nasljeđivanje iza smrti pok. I. A. L. pok. M. kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda su pozvani kći, tužiteljica i supruga, tužena u ovom postupku.

21.U ostavinskom postupku iza njegove smrti koji se vodio pod br. O-1672/01 bilo je sporno spada li u ostavinsku masu i iznos od 100.000,00 DEM, u protuvrijednosti kuna, radi čega je tužiteljica i upućena u parnicu.

22.U postupku nije bilo sporno da je pok. ostavitelj I. A. L. prije smrti imao u vlasništvu:

- čest. zgr. 5002 Z.U. 9550 K.O. S., za 132/221 dijela, u naravi stan u visokom prizemlju površine 88,49 m2, te podrume, te čest .zem. 6035/1 Z.U.9550 K.O. S., u naravi zemljište površine 380 m2, na kojem su izgrađene dvije garaže, a koje nekretnine su prodane dana 19. travnja 2001.g. J. B. temeljem Ugovora o prodaji nekretnine za iznos od 220.000,00 DEM, od čega je iznos od 200.000,00 DEM isplaćen tuženoj kao punomoćniku pok. ostavitelja, a ostatak zadržan do dovršetka postupka uknjižbe.

- iznos od 36.030,34 DEM, a koji je pok. ostavitelj predigao sa štedne knjižice kod Privredne banke d.d. dana 17. prosinca 2000.g.

23. U postupku je dakle bilo sporno je li pok. I. A. L., za života potrošio iznos od 200.000,00 DEM primljen temeljem Ugovora o prodaji nekretnine od dana 19. travnja 2001.g. ( odnosno 36 dana prije smrti), te iznos od 36.030,34 DEM, a koji je predigao sa štedne knjižice kod P. banke d.d. Z. dana 17. prosinca 2000.g., odnosno bilo je sporno koliki novčani iznos od gore navedenog je tužena zadržala za sebe bez pravne osnove.

24. Naime, gore specificiran ukupan iznos od 236.030,34 DEM je predstavljao posebnu imovinu pok. I. A. L., s tim da je tužena prema vlastitom priznanju raspolagala iznosom od 200.000,00 €, koje je kao punomoćnik pok. ostavitelja primila temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji nekretnine.

25. U postupku nije bilo ni sporno da je pok. ostavitelj bolovao od teške bolesti, te da je s tuženom boravio u S. A. D. od 20.

prosinca 2000.g. do 30. siječnja 2001.g. Nije ni bilo sporno da je radi pokrića troškova liječenja je prije polaska pok. ostavitelj:

- dana 17. prosinca 2000.g. sa svog deviznog računa kod P. banke d.d. Z. predigao ušteđevinu u iznosu od 36.030,34 DEM;

- pozajmio od S. B. iznos od 22.000 USD ( 35.705,10 DEM);

- raspolagao s dijelom kapare primljene s osnova kupoprodaje nekretnine (glavni ugovor od 19. travnja 2001.g.), i to baš s iznosom od 12.000,00 DEM, a koji iznos je tuženoj upravo za potrebe liječenja pok. ostavitelja isplatila u postupku saslušana posrednica u prometu nekretnina M. M. (kod koje je bila pohranjena kapara) prije polaska u S..

26.Iz navedenog proizlazi da je pok. ostavitelj prije polaska u S. raspolagao ukupnim iznosom od 83.735,44 DEM. Tužena nije dokazala da je potrošila ni taj, a posebno ne veći iznos, niti je tijekom devetnaest godina koliko se vodi ovaj postupak dostavila ikakve dokaze na okolnost plaćanja troškova liječenja. Isti nisu dostavljeni s očitim ciljem izbjegavanja polaganja računa, jer nije logično da nisu sačuvani s obzirom na kratko razdoblje od boravka u S.-u do smrti ostavitelja (odnosno do ostavinskog postupka).

27.Nadalje, nakon povratka iz S.-a pok. ostavitelj, odnosno tužena kao njegova punomoćnica je:

- vratio pozajmicu S. B. u iznosu od 22.000 USD ( 35.705,10 DEM), upravo od primljene kupoprodajne cijene nekretnine;

- podmirio troškove etažiranja predmetnog stana od 9.820,67 kuna (2.500,00 DEM);

- platio trošak provizije agenciji M-K. za posredovanje u kupoprodaji predmetnog stana u iznosu od 20.313,72 kune (5.171,16 DEM).

28.Dakle, od ukupnog iznosa od 236.030,34 DEM s kojim je pok. ostavitelj raspolagao u zadnjih pola godine prije smrti pok. ostavitelj je potrošio najviše 91.406,60 DEM, pa je preostao iznos od 144.623,74 DEM koji spada u ostavinsku masu (protuvrijednost iznosa od 566.033,50 kuna).

29.Kako tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da u ostavinsku masu ulazi iznos od 380.000,00 kuna, odnosno znatno manji iznos, očito je da je prijedlog tužene za provođenjem vještačenja neosnovan, jer nije potrebno stručno znanje za izvođenje zaključka da ni jedna razlika u tečaju ne može pokriti razliku od gotovo dvjesto tisuća kuna.

30.Radi navedenog se predlaže odbiti zahtjev tužene za provođenjem dokaza vještačenjem po vještaku knjigovodstveno- financijske struke.

31.Tužena za preostali iznos (kao ni za gore navedeni) nije položila račun, odnosno nije dokazala da je isti potrošen od strane pok. ostavitelja prije njegove smrti za potrebe njegovog liječenja, posebno što je u svom iskazu priznala da je ostalo sredstava nakon što je kao punomoćnik podmirila račune pok. ostavitelja. Stoga je očito da je isti iznos zadržala za sebe iako joj isti nije darovan, te predstavlja ostavinsku imovinu iza smrti pok. ostavitelja.

32.Posebno se ističe i kako je svjedokinja I. V., inače sestra pok. ostavitelja navela kako joj je pok. ostavitelj kazao kako je potrošio iznos od 65.000,00 DEM, a ostatak je htio dati Ž., a kazao joj je i da je punomoć za kupoprodaju dao tuženoj samo iz razloga što je on bio bolestan i nepokretan.

33. Tužena u postupku (pokrenutom 2002.g.) osim dokaza o plaćanju homeopatskih pripravaka u ukupnoj vrijednosti od 3.849,43 kune nije dostavila nikakav dokaz na okolnost troškova boravka i liječenja pok. ostavitelja u S. A. D.. Uostalom i za navedeni trošak homeopatskih pripravaka nije dokazano da je potrošen za potrebe pok. ostavitelja, s obzirom da je tužena te pripravke koristila za liječenje svoje bolesti štitnjače.

34. Posebno se ističe kako je neosnovano pozivanje tuženika na troškove liječenja pok. ostavitelja u 1998.g. Naime, nije sporno da je pok. ostavitelj i 1998.g. bio na liječenju u S. A. D., te da je cjelokupan trošak

operacija, boravka u bolnici, hotela, putovanja i svih drugih troškova koji su nastali tijekom boravka u S. za pok. ostavitelja, kao i troškove boravka njegove kćeri i svjedoka I. S. snosila H. S. banka d.d.

35. Prema obavijesti H. S. banka d.d. navedeni su troškovi iznosili ukupno 430.996,22 kune (oko 130.000 DEM).

No, iz iskaza dr. Z. P., prijatelja pok. ostavitelja koji je aktivno sudjelovao u njegovom liječenju proizlazi:

- da tijekom prvog (vremenski dužeg) boravka u S.-u pok. ostavitelju operiran masivni tumor na potkoljenici, a potom i plastika i pokrivanje s kožom uzetom s bedra, a rađena mu je i plastika pete

- da je čuo od pokojnika da je tijekom drugog liječenja u S.-u (prosinac 2000.g.- siječanj 2001.g.) operiran s ciljem da se zaustavi krvarenje u trbuhu, odnosno medicinski rečeno da je otvoren i zatvoren.

36.Dakle, i više je nego očito da su troškovi prvog liječenja (kojeg je platila S. banka) morali biti višestruko veći, jer su pok. ostavitelju vršene dvije komplicirane operacije najprije operacije tumora, a potom i plastika potkoljenice i pete. Tijekom prvog boravka, s pok. ostaviteljem su boravile dvije osobe (najprije I. S., a potom tužiteljica), pa su i troškovi avionskih karti i smještaja bili veći nego drugi put, kad zapravo ostavitelju i nije vršena nikakva zahtjevna operacija, a njegovo zdravstveno stanje je bilo toliko narušeno da je skora smrt bila izvjesna.

37.Stoga troškovi prvog i drugog liječenja pok. ostavitelja nisu uopće usporedivi.

Uostalom, iz podataka dostavljenih u sudski spis od strane bolnice S. J. H. C. L. A. proizlazi da je preostao dug s osnova liječenja u iznosu od 500 dolara.

38.U odnosu na objašnjenje konverzije iznosa od 100.000,00 DEM (radi utvrđenja kojeg iznosa je tužiteljica u ostavinskom postupku upućena u parnicu), na iznos od 380.000,00 kuna, tužiteljica se poziva na obrazloženje iz svog podnesaka od dana 17. listopada 2019.g.

Prema obavijesti H. S. banka d.d. navedeni su troškovi iznosili ukupno 430.996,22 kune (oko 130.000 DEM).

39.Prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001.g., koja se primjenjuje od 1. Siječnja 2002.g. (na dan kad se prestao upotrebljavati DEM, i s kojim danom se vrši službena konverzija), jedan EUR=1,95583 DEM. Dakle, iznos od 100.000,00 DEM je odgovarao iznosu od 51.129,19 €.

40.Valuta DEM je na dan 1. siječnja 2002.g zamijenjena s Eurom, a obračun se vrši na način da je jedan equivalent EUR = 1,95583 DEM. Dakle, iznos od 100.000,00 DEM odgovara iznosu od 51.129,19 €.

41.Na dan sastava tužbe (28. listopada 2002.g.) prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke br. 207, utvrđenoj na dan 25. listopada 2002.g., koja je u primjeni 26. listopada 2002.g. (srednji tečaj) 1 €=7,488 kuna, pa je dakle potraživanje tužiteljice na taj dan iznosilo 382.855,375 kuna.

42. Na dan primitka tužbe na sudu (31. listopada 2002.g.) prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke br. 210 utvrđenoj na dan 30. listopada 2002.g., a koja je u primjeni od 31. listopada 2002.g. (srednji tečaj) 1 €=7,49 kuna, pa je dakle potraživanje tužiteljice na taj dan iznosilo 382.957,63 kuna.

43. Dakle, tužiteljica kad je tražeći tužbom da se utvrdi da u ostavinu spada iznos od 380.000,00 kuna, tražila manji iznos od 100.000,00 tadašnjih DEM, za koji je upućena ostavinskim rješenjem, pa je dakle očito i da tužiteljici svakako pripada pravo na isplatu iznosa od 190.000,00 kuna.

44.Radi navedenog mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi., vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi ne mora nužno odgovarati protuvrijednosti imovine koja je predmet spora (VS Rev 2836/90 od 27. 3 1991 – I O 1993/244) Tužiteljica je tužbom umjesto strane valute zatražila isplatu njezine kunske protuvrijednosti ,vrijednost predmeta spora utvrđuje prema kunskoj protuvrijednosti tog iznosa strane valute u vrijeme podnošenja tužbe stoga je odlučeno kao u izreci.

45.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl 154 st 1 ZPP- a isti troškovi se sastoje od. sastava tužbe 5.000 kn , pristupa na ročište od 08.09.2003, - 30.10.2003,22.01.2004,28.04.2004,11.06.2004,13.09.2004,11.10.2004,08.12.2004, 11.02.2005,19.04.2005,30.05.2005,06.09.2005,14.10.2005,29.11.2005,24.01.2006,1 4,03.2006,24.04.2006,20.09.2006,15.01.2009,12.07.2010,31.08.2012,11.07.2013.16 .09.2013.28.11.2013.10.12.2013,18.10.2019,26.11.2019,30.01.2020.08.06.2020,04. 05.2021,15.07.2021,28.03.2022 i 28.06.2022 svako po 5000,00 kn, pristupa na ročište od 01.07.2003, 04.02.2010,31.05.2010,svako po 1250,00kn,sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 23.03.2004-1000,00kn sastava podneska od 19.04.2005, 24.04.2006, 17.10.2019.22.04.2021, 07.07.2021,i 02.05.2022 svako po 5.000,00 kn, sastava žalbe od 06.03.2007-6.250,00 kn, sastava žalbe od 04.10.2010-6.250,00 kn,sastava žalbe od 10.02.2014-6.250,00kn, sastava prijedloga povrat u prijašnje stanje od 30.03.2022 -1.000,00 kn odnosno ukupno 224.500,00 kn koji iznos je uvećan naime 25% PDV-a odnos 56.125,00 kn sudskih pristojbi tužbe 4.150,00 kn sudskih pristojbi presude 4.150,00 kn pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 288.925,00 kn

U Splitu, 15. srpnja 2022. god.

S U D A C:

DRAGAN RAMLJAK v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis