Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž-1737/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica iz Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice Lj. D. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-297/2021-40 od 28. travnja 2022., dana 15. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-297/2021-40 od 28. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj IZ-1578/95 od 19. lipnja 1995. i to u dijelu u kojem je tuženici naložen platež iznosa od 44.342,18 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima izvršnog postupka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 28. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 13.431,50 kn sa zateznim kamatama.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova žalbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP).

6. Prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju žalitelj ističe u žalbi, pošto razlozi prvostupanjske presude nisu nejasni, niti proturječni te pošto o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju i samih tih isprava, pa stoga prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog posutpka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a.

7.1. Navedeni žalbeni razlog nije osnovan zbog toga što navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvoga stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova neplaćene zakupnine za razdoblje od prosinca 1993. do prosinca 1994. za poslovni prostor u Z., a temeljem Ugovora o zakupu poslovne prostorije na adresi u … u Z.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- rješenje o izvršenju posl. br. Iz-1578/95 od 19. lipnja 1995., tuženica je zaprimila 14. travnja 2017. te je dana 20. travnja 2017. uložila prigovor osporavajući ga u cijelosti i to osporila je postojanje poslovnog odnosa temeljem ugovora o zakupu s tužiteljem, istaknula je prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, presuđene stvari te prigovor zastare navodeći da joj je predmetno rješenje od 19. lipnja 1995. prvi puta dostavljeno tek u travnju 2017. ( protekom 22 godine) i tvrdeći da taj dug ne postoji, ali da nakon toliko vremena na odluku ne može adekvatno reagirati,

- tužitelj tvrdi da je pravni prednik tužitelja, odnosno Skupština Općine C., kao zakupodavac sklopila je 1. prosinca 1988. s tuženicom kao zakupoprimcem Ugovor o zakupu poslovne prostorije na adresi u Z., površine 45 m2, a visina zakupnine za predmetni poslovni prostor utvrđena je sukladno odredbama Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Zagreba br. 10/91) te Zaključka o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 13/93 i 6/98), odnosno ista je određena prema kriterijima kvadrature korisne površine poslovnog prostora (45m2), zoni u kojoj se nalazi poslovni prostor (II.), djelatnosti koja se obavlja te položaju poslovnog prostora u Zgradi koji su izraženi u bodovima utvrđenim tablicom za utvrđivanje visine zakupnine kao sastavnim dijelom Zaključka,

- uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 65 – 67 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka i B. L. 1. prosinca 1988. dok je u čl. IV. navedenog Ugovora određeno da se isti zaključuje na određeno vrijeme do 30. lipnja 1998. U čl. I. tog ugovora navodi se da zakupodavac daje, a zakupac prima u zakup poslovni prostor u Z., na temelju zaključka Komisije za davanje u zakup poslovnog i drugog prostora u društvenom vlasništvu kojim raspolaže Skupština općine C., sa 41. sjednice održane 22. studenog 1988. godine, da se poslovna prostorija sastoji od 5 prostorija, a poslovni prostori su raspoređeni u zonu B prema odluci o rasporedu poslovnog prostora u zone na području općine C. u ukupnoj površini od 44,61 m2, a koju će zakupnici koristiti za ugostiteljsku djelatnost tipa S. B., u čl. 4. ugovora određeno je da se isti zaključuje na određeno vrijeme do 30. lipnja 1998., a čl. 5 zakupci su se obvezali plaćati iznos mjesečne zakupnine unaprijed najkasnije do desetog u mjesecu u iznosu od tadašnjih 219.065 din. U čl. 7. ugovora stranke su ugovorile da zakup teče od 1. siječnja 1989., a člankom 8. ugovora zakupac je potvrdio da je poslovnu prostoriju primio u stanju u kojem se ona može upotrebljavati za djelatnost određenu ugovorom. Točkom 14. stranke su ugovorile da nakon prestanka ugovora zakupcsu dužni zakupodavcu zapisnički predati poslovnu prostoriju i uređaje u stanju u kojem su i primili odnosno s odobrenim prepravcima. Na navedenom Ugovoru o zakupu navedeno je "storno ugovor, B. L.-D. Lj. od 17.6.1988."

- iz rješenja Grada Z. Gradskog ureda za pravne poslove i imovinu Grada, Odjel za upravno - pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/97-02/715, URBROJ: 251-14- 02/204-05-41 od 5. prosinca 2005. godine utvrđeno je da je istim rješenjem poslovni prostor dan u vlasništvo ranijim vlasnicima, dok je kao obveznik naknade naveden Grad Z., a isto rješenje je postalo pravomoćno 2. veljače 2006.,

- iz izvatka Obrtnog registra za ugostiteljski obrt H. proizlazi da je obrt imao sjedište u Z., te da je vlasnica istog bila L. B., a datum početka obavljanja obrta je bio 1. listopad 1989. te je tuženica iz istog obrta istupila 5. srpnja 2004.

- uvidom u priklopljen spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps1385/03 u kojem je ovdje tužitelj podnio tužbu protiv ovdje tuženice i L. B. radi predaje u posjed spornog prostora, utvrđeno je kako je tužitelj podneskom od 18. listopada 2005. povukao tužbu u odnosu na ovdje tuženicu, navodeći da je nesporno utvrđeno kako ista ne koristi poslovni prostor. Tuženica nije bila vlasnica navedenog lokala, a svoju djelatnost je L. B. obavljala u spornom poslovnom prostoru, dok iz zapisnika Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada, Odjel za poslovni prostor, negospodarske objekte od 11. srpnja 2005. proizlazi da je isti sastavljen na mjestu uviđaja u … od strane službene osobe Ureda, a bila je prisutna L. B. U zapisniku je navedeno da je korisnik L. B. te da prostor koristi temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 1988. između Općine C. te B. L. i tuženice te je konstatirano da je istekao 1998. godine te da nije produžen. L. B. je na zapisnik izjavila da od dana useljenja u prostor koristi ga sama, dok se je tuženica vodila kao kompanjon samo u ugovoru o zakupu prostora,

- da sama činjenica da je tuženica potpisala ponudu za natječaj za zakup predmetnog poslovnog prostora samo po sebi ne znači da je ista bila u posjedu tog prostora, tuženica nije sudjelovala niti financijski, niti radom u zajedničkoj zanatskoj radnji, a što potvrđuje da tuženica nije niti bila u posjedu i koristila navedeni prostor,

- da su L. B. i tuženica raskinule su svoj poslovni odnos te stvarna volja stranaka nije bila zajedničko obavljanje zajedničke djelatnosti, nego je predstavljalo formalni ugovor koji su trebali pred nadležnim tijelima omogućiti strankama provedbu njihove prave volje tj. prijenosa zanatske radnje sa drugo tuženice na prvo tuženicu, stoga navedeni ugovor o ortakluku i obavljanju zajedničke zanatske djelatnosti je prividan u smislu odredbi čl. 66. st.1. tada važećeg ZOO-a jer se radi o prividnim ugovorima,

- da tuženica u utuženo vrijeme nije bila u suposjedu navedenog prostora, odnosno da ista nikada nije ni stekla posjed već da je izvršavanje faktične vlasti nad istim bilo isključivo od strane L. B.,

- da tužitelj nije niti dostavio u spis račune već samo vjerodostojnu ispravu temeljem koje je i određena ovrha - izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga zakupnine prema stanju na dan 31. svibnja 1995., a da iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije vidljiv iznos mjesečne zakupnine koja se potražuje.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o izvršenju i to u dijelu u kojem je tuženici naložen platež iznosa od 44.342,18 kn zajedno sa zateznim kamatama, obrazlažući da tužitelj nije dokazao da je u spornom razdoblju tuženica bila u posjedu poslovnog prostora. Nadalje, obrazložio je da je tuženica za svoju obvezu saznala primitkom rješenja o ovrsi, odnosno protekom roka od 22 godine od donošenja rješenja o ovrsi, odnosno 24 godine od izdavanja računa te nije razumno očekivati da bi nakon 22 godine po dostavi rješenja o ovrsi tuženica imala mogućnost dokazivati svoju tvrdnju da potraživanje tužitelja ne postoji. Stoga je zaključio da oduzimanjem adekvatnog procesnog oružja kojim može osporiti tvrdnje tužitelja tuženici je oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja i povredu njezinog ustavnog prava na pravično suđenje.

10.1. Ujedno, navodi da sudska odluka nije utemeljena na objektivnoj primjeni materijalnog prava, ako razlozi za primjenu toga prava ne počivaju na argumentu razumnog ponašanja te da Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 357/2016 od 1. veljače 2018. ukazuje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna, nego arbitrarna. Kako je tuženica stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja, jer joj je sudska odluka dostavljena tek nakon 22 godine, a iz razloga što u postupku nije nedvojbeno utvrđeno postojanje duga to sud prvoga stupnja smatra nelogičnim i nepravičnim tuženici nametnuti obvezu plaćanja duga za koji nije znala da postoji tim više što nije sporno da je između istih stranaka bilo u tijeku više parničnih postupaka.

11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti slijedeće.

12. 1. Odredbom čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

13. Pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao da je u spornom razdoblju tuženica bila u posjedu poslovnog prostora, a niti se to može zaključiti samo na temelju okolnosti da je bila navedena kao zakupoprimac iz ugovora, odnosno pravilno je zaključio da ista nikada nije ni stekla posjed već da je izvršavanje faktične vlasti nad istim bilo isključivo od strane L. B. Teret dokazivanja navedene činjenice prema čl. 221a ZPP-a je na strani tužitelja, a tužitelj isto nije dokazao, pa je slijedom navedenoga pravilno sud prvoga stupnja ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

14. Opsežne žalbene navode tužitelja koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije cijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

16. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženice (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2 OZ-a, a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08).

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužitelj odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 15. srpnja 2022.

S u t k i n j a:

Vlasta Feuš