Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1022/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Jurlinu, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Psp-10/2021-16 od 27. svibnja 2022., 15. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Psp-10/2021-16 od 27. svibnja 2022. i rješava:

Tuženik BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetao je tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] - oranica s 1940 m2, koja je upisana u PL 56 k. o. [katastarska općina], tako što je na istu dana 21. kolovoza 2021., samovlasno došao s geodetom te zabio kolce govoreći tužitelju da je to njegova nekretnina, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.400,00 kn u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 27. svibnja 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] time što je na istu 21. kolovoza 2021. samovlasno došao s geodetom, te zabio kolce, govoreći tužitelju da je to njegova nekretnina, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje. Točkom II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

2. Protiv tog rješenja tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi provedenim postupkom i donošenjem rješenja bila počinjena koja od tih bitnih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je smetan u posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to na način da je uznemiravan u posjedu iste, uz nalog tuženiku zabrane budućeg takvog ili sličnog smetanja.

7. U prvostupanjskom postupku kao i u fazi žalbenog postupka, sporno je da li je tuženik dolaskom na navedenu nekretninu uz geodetu, koji je prema njegovom nalogu vršio mjerenja i postavio na istoj četiri kolca, uz tvrdnje tuženika da se radi o nekretnini u njegovu vlasništvu, uznemiravao tužitelja u posjedu prijeporne nekretnine.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa:

-kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužitelj koristi uz dozvolu JL posljednjih nekoliko godina te istu obrađuje tako da je zasađena povrćem,

-21. kolovoza 2021. dok su tužitelj i supruga bili na prijepornoj nekretnini i brali povrće došao je tuženik sa geodetom LL, rekao tužitelju da je to njegova zemlja i da je hoće izmjeriti tako da je zbog toga angažirao geodetu, koji je u njegovoj pratnji uređajem za određivanje pozicija na mjestima gdje je ovaj to pokazao zabio četiri kolca,

-tužitelj je pozvao JL koji je odmah došao na nekretninu i na istoj zatekao tuženika i geodetu , tri kolca su već bila zabijena u zemlju, a četvrti je tuženik zabio u njegovoj prisutnosti iako se radi o nekretnini koje je u posjedu njegove obitelji preko 60 godina,

-tužitelj je nakon toga nastavio sa obrađivanjem i korištenjem nekretnine, a tuženik daljnje radnje nije poduzimao.

9. Sud prvog stupnja iz iskaza tužitelja i JL utvrđuje da je kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vlasništvo JL (njegova djedovina), da su se dvije ili tri godine prije toga on i tužitelj dogovorili da će on ustupiti tužitelju tu nekretninu kako bi istu obrađivao nakon čega ju je zasadio povrćem, dok je tužitelj njemu ustupio drugu nekretninu radi obrađivanja koja je u njegovu vlasništvu. Tuženik je 21. kolovoza 2021. bez prethodne najave sa geodetom kojeg je prije toga angažirao došao na nekretninu, na kojoj su tada bili i brali tikvice tužitelj i njegova supruga, rekao im da se radi o nekretnini koja je njegovo vlasništvo i započeli su sa mjerenjem kada su i postavili četiri kolca na mjestima koje je pokazao geometar.

10. Iz iskaza tuženika utvrđuje kako on nikada nije bio u posjedu nekretnine koju obrađuje tužitelj, bilo mu je poznato da je u posjedu iste bila GL, a potom njen sin JL, ali da je u Zemljišno-knjižnom odjelu saznao da se kao suvlasnici te nekretnine uz ostale vodi i njegov daljnji stric OL, koji je umro prije 30-40 godina, i neki BL, zbog čega je smatrao da se ipak radi o nekretnini koja je u njegovo vlasništvo. Zbog navedenog obratio se geodetu LL radi izmjere, a nakon toga je imao namjeru vlasništvo urediti u sudskom postupku, s time da prije izlaska na lice mjesta sa geodetom nije zatražio mišljenje odvjetnika ili neke druge stručne osobe. Prilikom izmjere tri kolca je zabio geodeta, dok je četvrti postavio on, tužitelja i njegovu suprugu je izvijestio da se radi o nekretnini koja je njegovo vlasništvo, ali im nije zabranio da nastave sa branjem tikvica i po izvršenoj izmjeri oni su otišli.

11. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da je u konkretnom slučaju izostao čin smetanja posjeda koji bi se mogao podvesti pod uznemiravanje posjeda ili oduzimanje posjeda. U bitnom smatra da su opisane radnje tuženika za tužitelja bile neugodne i uznemirujuće te mogle izazvati nelagodu, ali da na taj način tužitelj nije ugrozio tužiteljevu faktičnu vlast na prijepornoj nekretnini pa da bi se te radnje mogle okarakterizirati kao uznemiravanje posjeda, ovo posebno zbog toga što im nije zabranio daljnje branje tikvica, sa čime su isti i nastavili. Stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite te odbija tužbeni zahtjev i obvezuje tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka.

12. Prema odredbi čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV) tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

13. Osnovano tužitelj žalbom ukazuje pored opisanih utvrđenja na pogrešne zaključke suda prvog stupnja tako da je donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

14. Naime, tuženik je imao saznanja da tužitelj obrađuje prijepornu nekretninu jer je vidio da je zasađena s tikvicama, u Zemljišno-knjižnom odjelu došao je do saznanja da je kao suvlasnik iste upisan, kako sam navodi neki BL pa je ipak smatrao da se radi o zemljištu koje je njegovo vlasništvo te je odlučio izvršiti izmjeru i za to angažirao geodetu. Nadalje, potvrđuje kako je znao da je tu nekretninu koristila GL, a po njenoj smrti sin JL, te da potom istu obrađuje tužitelj, dok on niti njegovi prednici nisu bili u posjedu, već je po saznanju da bi kao suvlasnik bio upisan BL (za kojeg niti nije naveo u kojem srodstvu bi s njim bio) odlučio postupiti na naprijed navedeni način. Očito je da je to učinio upravo u vrijeme kada je vidio tužitelja koji sa suprugom pobire plodove na toj nekretnini. Iako sam navodi da u to nije bio siguran jer se nije obratio za pomoć stručnoj osobi, rekao im je da se radi o nekretnini koja je njegovo vlasništvo i u njihovoj prisutnosti proveo izmjeru po geodeti te su postavljeni kolci na međi kako je to izmjerom utvrđeno. Protivno stavu suda prvog stupnja, takvo postupanje tuženika prema tužitelju predstavlja čin uznemiravanja posjeda, pa bez obzira što tuženik nije oduzeo posjed tužitelju jer je isti nakon izmjere nastavio sa ubiranjem plodova, tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu.

15. Konačno, i utvrđenja suda prvog stupnja o postupanju tužitelja nakon toga potvrđuju da je isti bio objektivno uznemiren zbog takvog postupanja tuženika jer je odmah pozvao ZL da dođe na nekretninu i ukazao na ovakve navode i postupanje tuženika, ovaj je odmah došao na nekretninu još za vrijeme dok su vršena mjerenja, tako da je tuženik u njegovoj prisutnosti postavio četvrti kolac na nekretnini, pa se takvo postupanje tuženika koje je samovlasno može okarakterizirati kao čin uznemiravanja posjeda tužitelja. Stoga su protivno stavu suda prvog stupnja s obzirom na navedeno ispunjeni uvjeti iz čl. 21. st. 1. ZV-a jer tužitelj ima pravo na zaštitu posjeda, odnosno zabranu tuženiku takvog ili sličnog postupanja.

16. Kako je čin uznemiravanja posjeda tuženik poduzeo 21. kolovoza 2021., a tužitelj je tužbu podnio 1. rujna 2021., proizlazi da je istu podnio u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a.

17. Stoga je uvaženjem žalbe tužitelja valjalo pobijano rješenje preinačiti na način naveden u izreci.

18. S obzirom na ovakav ishod žalbenog postupka, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelju koji je sada uspio u sporu, pripada naknada troškova za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn primjenom Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa), na ime PDV-a daljnji iznos od 500,00 kn (Tbr. 42. Tarife iznos od 2.500,00 kn koji je tužitelj uplatio na ime troškova očevida na licu mjesta i vještačenja, te trošak sudskih pristojbi u iznosu od 400,00 kn, odnosno ukupno zatraženi iznos od 5.400,00 kn.

19. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 15. srpnja 2022.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić