Poslovni broj: Usž-1694/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. d.o.o., S., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva M., K. & Partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora građevinskih i uporabnih dozvola, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe C. C. d.o.o., (ranije: A. d.o.o.), Z., koju zastupa opunomoćenik H. P., odvjetnik iz Z., radi izmjene građevinske dozvole, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe, koju zastupaju isti opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-1089/2021-10 od 28. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I
Žalbe tuženika i zainteresirane osobe se usvajaju.
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI- 1089/2021-10 od 28. siječnja 2022.
II
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora građevinskih i uporabnih dozvola, klasa: UP/I-361-03/21-01/000161, urbroj: 531-06-03-01-01/04-21-0005 od 9. rujna 2021.
III
Nalaže se tužitelju D. d.o.o. S., OIB: …, da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude zainteresiranoj osobi C. C. d.o.o. Z., OIB: …, nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/I-361-03/21-01/000161, urbroj: 531-06-03-01-01/04-21-0005 od 9. rujna 2021. (točka I. izreke), utvrđuje se da je osnovan zahtjev tužitelja za izdavanje izmjene građevinske dozvole donesene od tuženika, klasa: UP/I-361- 03/19-01/000304, urbroj: 531-06-3-1-21-0055 od 29. ožujka 2021., u pogledu imena investitora i nalaže tuženiku da o tome u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude donese odgovarajuće rješenje (točka II. izreke), nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 6.250,00 kn, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev odbija (točka III. izreke), te se odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točka IV. izreke). Navedenim rješenjem tuženika odbija se zahtjev tužitelja za izdavanje izmjene građevinske dozvole od 29. ožujka 2021. u vezi promjene investitora.
2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je tužitelj zatražio izmjenu građevinske dozvole od 29. ožujka 2021. u vezi promjene investitora za rekonstrukciju građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava te je uz predmetni zahtjev od 22. srpnja 2021. priložen izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Puli, Zemljišno-knjižnog odjela Rovinju od 1. srpnja 2021. Nakon što ga je tuženik pozvao na dopunu zahtjeva, tužitelj je dostavio suglasnost Hrvatskih cesta od 19. kolovoza 2021. da može biti investitor predmetne građevine, dok se društvo A. d.o.o. (sada C. C. d.o.o.) dopisom od 3. kolovoza 2021. očitovalo da se protivi postavljenom zahtjevu za izmjenom građevinske dozvole radi promjene investitora. Kroz postupak izdavanja građevinske dozvole od 29. ožujka 2021., tužitelj je dao suglasnost predniku zainteresirane osobe kao dokaz pravnog interesa, i to ovjerenom izjavom od 26. svibnja 2020. te je tužitelju, kao stranci u postupku izdavanja predmetne građevinske dozvole, bilo omogućeno izvršiti uvid u spis, nakon čega je dao u spis suglasnost za izdavanje građevinske dozvole. Time je investitor stekao pravo građenja te je navedenom suglasnošću vlasnik zemljišta, ovdje tužitelj, na investitora A. d.o.o. (sada C. C. d.o.o.) prenio pravo građenja koje proizlazi iz vlasništva na zemljištu, zbog čega se to isto pravo tijekom važenja građevinske dozvole ne može valjano prenijeti na drugu osobu bez suglasnosti investitora. Institut izmjene građevinske dozvole radi promjene investitora koristi se u trenutku kada i uistinu dođe do promjene investitora pa, kako iz priložene dokumentacije i iznesenog slijeda događaja nije bilo moguće utvrditi je li u naravi došlo do izmjene investitora, a obzirom da se investitor izmjeni građevinske dozvole jasno protivi, to tuženik nije bio u mogućnosti donijeti drukčije rješenje niti se smatra nadležnim za rješavanje međusobnih sporova između dvaju društava. Iznoseći i druge razloge, tuženik zaključuje da je u ovoj stvari činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu te poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik je tijekom žalbenog postupka dostavio dopunu žalbe, čiji sadržaj se posebno ne iznosi, jer je podnesena izvan zakonom propisanog roka za izjavljivanje žalbe.
4. Zainteresirana osoba je protiv osporene presude podnijela žalbu kojom zakonitost iste pobija iz svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je sud izravno učinio promjenu u građanskopravnom odnosu između tužitelja i zainteresirane osobe, i to s konstitutivnim učinkom. Navodi da je tužitelj, u svojstvu vlasnika predmetnog zemljišta u R., ovlastio zainteresiranu osobu na podnošenje zahtjeva i ishođenje predmetne građevinske dozvole, te je tijekom cijelog tog upravnog postupka bio stranka i imao sva prava koja proizlaze iz statusa stranke u postupku. Neposredno pred izdavanje građevinske dozvole, tužitelj je ponovno dao svoju suglasnost da se predmetna građevinska dozvola izda upravo zainteresiranoj osobi te je stoga predmetna dozvola i izdana zainteresiranoj osobi kao investitoru, čime je stekla legitimno pravo gradnje. Naknadno, međutim, tužitelj podnosi predmetni zahtjev kojim traži izmjenu građevinske dozvole u vidu promjene investitora, iako nikakve promjene u građanskopravnom odnosu nije bilo, a niti je ima do danas. U takvoj situaciji, sud primjenjuje odredbu članka 127. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. – dalje: ZG), iako mu je zainteresirana osoba jasno ukazala da citirana odredba nije primjenjiva u konkretnom sporu i upravnom postupku, bar ne na način na koji to tvrdi tužitelj, a koje tumačenje sud arbitrarno prihvaća, suprotno svrsi citirane zakonske odredbe. Naime, tužitelj tijekom upravnog postupka i kasnije spora nikada nije naveo da je došlo do bilo kakve promjene (pa tako i promjene investitora), koja bi to promjena bila i kada bi ona nastupila, štoviše tužitelj isto nije ni pokušao dokazati, već svoj zahtjev temelji jedino na argumentu da je on vlasnik zemljišta. Zainteresirana osoba ponavlja da je, kao investitor, u konkretnom slučaju legitimno i zakonito, temeljem dvije izričite suglasnosti vlasnika zemljišta, ovdje tužitelja, stekla pravni interes temeljem kojeg je pokrenula i dovršila postupak izdavanja građevinske dozvole, čemu se tužitelj nije protivio. Nakon što je pravo stečeno i nakon što je pravni interes konzumiran, isti se ne može jednostrano povući kako to ocjenjuje prvostupanjski sud. Nastavno zainteresirana osoba opširno iznosi i druge razloge vezano za povrede temeljnih načela Ustava Republike Hrvatske i izrijekom navedenih odredaba ZG-a, koje dijelom citira te iznosi kronologiju postupka koji je prethodio izdavanju građevinske dozvole. Zaključno navodi da se između legitimnog interesa vlasnika zemljišta i legitimnih interesa investitora, kao nositelja prava gradnje na istom zemljištu, mora pronaći pravedna ravnoteža jer to nalažu Ustavom i Konvencijom utvrđene vrijednosti i norme, a što je u konkretnom slučaju na težak način poremećeno u korist vlasnika zemljišta, zbog čega investitor trpi prekomjeran teret, sve radi činjenice što je prvostupanjski sud pogrešno protumačio ZG. Slijedom svega navedenog, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu da preinači osporenu presudu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak, sve uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe, uvećano za PDV.
5. Tužitelj, u odgovoru na žalbe tuženika i zainteresirane osobe, žalbene navode smatra neosnovanim. U bitnom, ističe da je podnio zahtjev za izmjenu građevinske dozvole te dostavio svu potrebnu dokumentaciju sukladno relevantnoj odredbi članka 127. stavka 2. ZG-a. U odnosu na tuženikove tvrdnje da je trebalo dostaviti suglasnost ranijeg investitora, smatra da navedeno ne proizlazi iz citirane zakonske odredbe, a niti tuženik obrazlaže zbog čega je tužitelj bio dužan dostaviti suglasnost ranijeg investitora s obzirom da zakon daje alternativnu mogućnost dostavljanja ili dokaza pravnog interesa ili suglasnosti ranijeg investitora. Nastavno se detaljno osvrće i na žalbene navode zainteresirane osobe, napominjući da se s tim u vezi iscrpno očitovao tijekom prvostupanjskog postupka. Dodaje da su tvrdnje zainteresirane osobe prema kojima tužitelj ne može povući danu suglasnost u cijelosti apsurdne i promašene, jer zainteresirana osoba nikada ne bi mogla ishoditi građevinsku dozvolu da nije dobila suglasnost tužitelja pa, stoga, nije jasno zbog čega tužitelj ne bi mogao takvu suglasnost i povući odnosno staviti zahtjev za promjenom investitora, pogotovo kada se uzme u obzir da i iz njihovog ugovornog odnosa proizlazi da je tužitelj trebao biti investitor i izgraditi BP R. tj. da je zainteresirana osoba nakon što je pribavila dozvolu trebala istu prenijeti na tužitelja. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra osporenu presudu na zakonu utemeljenom, tužitelj predlaže ovom Sudu odbiti žalbe tuženika i zainteresirane osobe te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uz naknadu iskazanog troška za sastav odgovora na žalbu.
6. Žalbe su osnovane.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana odluka prvostupanjskog suda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, do koje je došlo zbog toga što odredba članka 127. ZG-a nije pravilno primijenjena.
8. Naime, uvjeti za promjenu investitora propisani su odredbom članka 127. ZG- a, prema kojoj je novi investitor dužan u roku od petnaest dana od dana promjene od tijela graditeljstva zatražiti izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom imena, odnosno tvrtke investitora, ako se nakon izdavanja građevinske dozvole promijeni investitor (stavak 1.). Novi investitor zahtjevu izmjene građevinske dozvole s tim u vezi prilaže dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole ili suglasnost prijašnjeg investitora te dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor (stavak 2.). Bez rješenja o promjeni imena, odnosno tvrtke investitora u građevinskoj dozvoli ne smije se graditi građevina za koju je izdana građevinska dozvola (stavak 3.).
9. Nadalje, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor (članak 108. stavak 1. ZG-a), koji je uz zahtjev dužan priložiti dokaz pravnog interesa (članak 108. stavak 2. točka 7. ZG-a), a pod kojim dokazom se smatra izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi (članak 109. stavak 1. točka 1. ZG-a) odnosno pisana suglasnost vlasnika zemljišta (članak 109. stavak 1. točka 5. ZG-a).
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je građevinskom dozvolom od 29. ožujka 2021. dozvoljena izgradnja benzinske postaje s pratećim sadržajima na državnoj cesti DC 303 (R.-čvorište K.), na postojećoj građevnoj čestici k.č. 8808/2 i k.č. 10130 k.o. R., investitoru A. d.o.o. (sada C. C. d.o.o.). Kao dokaz pravnog interesa za izdavanje predmetne građevinske dozvole, imenovani investitor je dostavio pisanu suglasnost vlasnika predmetnog zemljišta (k.č. 8808/2), ovdje tužitelja, koji je vlasnički status dokazao izvatkom iz zemljišne knjige Općinskog suda u Puli, Zemljišno-knjižnog odjela R. od 25. svibnja 2020., te suglasnost Hrvatskih cesta (u odnosu na k.č. 10130 – u naravi državna cesta). Nakon izdavanja građevinske dozvole, tužitelj je zahtjevom od 22. srpnja 2021. zatražio njezinu izmjenu u vezi s promjenom tvrtke investitora, uz koji zahtjev je priložio izvadak iz zemljišne knjige od 1. srpnja 2021. kao dokaz pravnog interesa, a kojim dokazuje da je vlasnik predmetnog zemljišta.
11. S obzirom, međutim, da je tužitelj (kao vlasnik zemljišta) već dao pisanu suglasnost za izdavanje građevinske dozvole investitoru A. d.o.o. (kojem je i izdana građevinska dozvola 29. ožujka 2021.), to ne može naknadno, temeljem istog vlasničkog statusa, ishoditi promjenu investitora bez suglasnosti prijašnjeg investitora.
12. Kako prijašnji investitor, ovdje zainteresirana osoba, ne samo da nije dao suglasnost za promjenu investitora, već se tome izričito protivi, to, suprotno obrazloženju osporene presude, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 127. stavka 2. ZG-a da se udovolji tužiteljevom zahtjevu za zatraženu izmjenu građevinske dozvole, radi čega Sud nalazi osnovanim prigovore tuženika i zainteresirane osobe istaknute u žalbama.
13. Okolnost pak da je odredbom članka 127. stavka 2. ZG-a alternativno određena mogućnost dostavljanja dokaza za izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom imena/tvrtke investitora (ili dokaz pravnog interesa ili suglasnost prijašnjeg investitora), a na koju tužitelj upire u odgovoru na žalbe, ne znači da tužitelj može dostaviti takav dokaz po svom odabiru, već to ovisi o činjenicama utvrđenim u postupku, odnosno o utvrđenju tko je investitor u građevinskoj dozvoli (koja je predmet izmjene) i da li se on, temeljem valjane pravne osnove, promijenio nakon izdavanja te dozvole, čemu ovdje nije udovoljeno, a što posljedično znači da je za promjenu tvrtke investitora potrebno dostaviti suglasnost prijašnjeg investitora.
14. Stoga proizlazi da je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da tužitelj nije dostavio dokaz da može biti investitor, na dostavu kojeg je pozvan zaključkom od 26. srpnja 2021., slijedom čega, i po ocjeni ovoga Suda, nisu ispunjeni uvjeti da se njegovom zahtjevu za promjenom investitora udovolji.
15. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer nije pravilno protumačio i primijenio mjerodavnu odredbu članka 127. stavka 2. ZG-a, čemu žalitelji osnovano prigovaraju, to je ovaj Sud žalbene navode usvojio i poništio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
16. Konačno, a imajući u vidu postignuti uspjeh u predmetnom upravnom sporu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, Sud nalazi neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, jer je, nakon što je usvojio žalbu, tužbeni zahtjev tužitelja odbio, radi čega je valjalo odbiti i zatražene troškove. U odnosu na zahtjev zainteresirane osobe, koja je u cijelosti uspjela u predmetnom upravnom sporu, ovaj Sud smatra opravdanim izdacima troškove koje je zatražila tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom i u žalbi, a koji se sastoje od troškova zastupanja po odvjetniku, i to troška sastava tužbe i pristupa na raspravu od 20. siječnja 2022., svako u iznosu od 2.500,00 kn te troška sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, što, uvećano za PDV, ukupno iznosi 10.156,25 kn, sve sukladno Tbr. 23. točki 1. podstavku 2., točki 2. i točki 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), zbog čega je zahtjev zainteresirane osobe u tom dijelu valjalo usvojiti, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen. Naime, trošak podneska od 14. siječnja 2022. ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, jer je njime odgovoreno na podnesak tužitelja dostavljen zainteresiranoj osobi uz poziv na raspravu, radi čega je zainteresirana osoba imala mogućnost očitovati se o navodima iz tog podneska na raspravi, na kojoj je njezin opunomoćenik bio nazočan te po kojoj osnovi mu je trošak priznat.
17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
