Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
Povrv-689/2021-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.
O.:…, javne ustanove, Z., zastupanog po punomoćnici
M. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. Ž. vlasnika G., obrta za ugostiteljstvo iz S., O.:…, zastupanog po
punomoćniku I. P., odvjetniku u S., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 15. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u S. M. P. pod brojem Ovrv-5128/2020 od 19. listopada 2020. i
zahtjev se tužitelja odbija.
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana isplati tuženiku prouzročeni parnični trošak ove parnice u iznosu od 725,00 kn zajedno sa zakonskom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana objave prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 26. lipnja 2020. kod JB u S. M. P.
zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja protiv ovršenika u kojem se navodi da ovršenik duguje ovrhovoditelju temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga iznos od 480,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznose od po 80,00 kn, a za razdoblje od mjeseca srpnja do zaključno, prosinca 2019. Budući da ovršenik do dana podnošenja ovršnog prijedloga nije podmirio svoje dugovanje to je predloženo da se donese rješenje kojim bi se istog obvezalo na plaćanje glavnice potraživanja, pripadajućih kamata te troškova ovršnog postupka.
2. Dana 19. listopada 2020. JB u S. M. P. donio je rješenje o ovrsi kojim je prihvaćena predložena ovrha.
3. Na rješenje o ovrsi prigovor je istakao tuženik koji je naveo da je obrt za ugostiteljstvo G., kojeg je bio vlasnik, prestao s radom 26. kolovoza 2018., o čemu da je on elektroničkom poštom obavijestio tužitelja, a tužitelj je potvrdio da je poštu zaprimio. Navedeno da znači kako je obrt prestao s radom te nije više koristio usluge HRT-a.
4. Rješenjem pod brojem Povrv-689/2021 Općinski sud u Splitu je po prigovoru tuženika stavio izvan snage Rješenje o ovrsi JB u S.
M. P. pod brojem Ovrv-5128/2020 od 19. listopada 2020.
5. Sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem te je izveden dokaz pregledom tužiteljeva izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 15. lipnja 2020., potvrde o uvidu u podatke obrtnog registra, izvatka iz obrtnog registra, email prepiske od 6. rujna 2018., evidencije o obveznicima plaćanja RTV pristojbe, prijave prijemnika, salda konti kartice, zapisnika o primopredaji poslovnog prostora, rekapitulacije izlaza od 1. siječnja 2018., detaljnih podataka poslovnog subjekta, a budući da nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud zaključio raspravljanje, te je zaključenjem raspravljanja u ovom predmetu – sporu male vrijednosti, po ocjeni i analizi izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno, na način kako to propisuje čl.8. ZPP-a, pri svemu imajući u obzir očitovanja stranaka, na temelju rezultata raspravljanja donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, na ime neplaćene televizijske pristojbe, isplate preostali iznos dugovanja od 480,00 kn glavnice kao i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa i prouzročene troškove pokrenutog postupka.
8. Odredbom čl.34. Zakona o HRT (NN 137/10, 76/12,
78/16, 46/17, 73/17 i 94/18) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području R. H. koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je H.-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
9. Tuženik osporava da bi u utuženom periodu bio pretplatnik tužitelja jer je pretplatu odjavio.
10. Kao dokaz u prilog tvrdnje da je prijemnik otkazao još 2018. i to u mjesecu rujnu, tuženik je dostavio email prepisku koju je vodio sa tužiteljem. Iz te prepiske jasno se vidi da tuženik obavještava tužitelja da je obrt G., kojeg je on vlasnik, prestao s radom 26. kolovoza 2018. te da on, kao korisnik usluga tužitelja moli dostavu računa do tog datuma. Na ovu email poruku tuženik je dobio odgovor tužitelja i to baš s adrese: [email protected] i to kao automatski odgovor na način da je tužitelj odgovorio tuženiku da će odgovor primiti u najkraćem mogućem roku. Prema motrištu ovog suda ne može se tužitelj s uspjehom pozivati na to da tuženik nije u skladu sa njihovim internim propisima izvršio odjavu prijemnika, jer se u najmanju ruku, dostavljena obavijest email s adrese tuženika na adresu tužitelja, koja email prepiska se vršila 6. rujna 2018., može tretirati i mora kao prigovor tuženika na uslugu tužitelja. Tužitelj je dakle trebao, kada je već automatski odgovorio na zaprimljeno očitovanje tuženika, odgovoriti na ovo očitovanje koje u naravi predstavlja prigovor na uslugu tužitelja, pitanje odjave prijemnika i reguliranja obveza za vrijeme pružanja i primanja usluge riješiti sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Da je tužitelj postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika, dobrog poslovnog subjekta, u smislu Zakona o zaštiti potrošača i "trgovca" riješio bi nastali problem još 6. rujna 2018. sa svojim potrošačem odnosno "kupcem". Drugim riječima rečeno, inzistirati na tome da tuženik nije odjavio prijemnik na propisanom obrascu i uz izričito očitovanje riječju "otkazujem" potpuno se ukazuje irelevantnim.
11. Slijedom navedenog, sud je zaključio da je nepostupanjem po očitovanju- prigovoru tuženika od 6. rujna 2018. tužitelj tuženiku dao za pravo misliti da je zaprimio njegovu odjavu prijamnika i to sa danom 26. kolovoza 2018., odnosno do vremena do kada je tuženik zatražio da mu se dostave računi za pružene usluge. Kako se ovršni prijedlog odnosi na potraživanje RTV pristojbe za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., to je analogno navedenom bilo za zaključiti da je zahtjev tužitelja neosnovan, jer u promatranom utuženom razdoblju tuženik više nije bio njegov kupac, odnosno, tuženik više nije bio obveznik plaćanja RTV pristojbe.
12. Radi navedenog valjalo je ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi tj. odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
13. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 02. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl.450.st.1. ZPP-a.
Odluka o trošku prouzročenom ovim postupkom temelji se na odredbi čl.154.st.l.u vezi sa čl.155.ZPP-a, a tuženiku je isti trošak obistinjen uz primjenu Tbr.7.toč.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12) i to jednokratnom obliku nagrade
za cijeli prvostupanjski postupak baš u visini od 50 bodova. Navedeni zbir bodova pomnožen je iznosom do 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda a potom je dobivenom iznosu od 500,00 kn pridodan još i trošak od 25% PDV-a ili iznos od 125,00 kuna kao i iznos od 100,00 kn na ime pristojbe na prigovor (odgovor na tužbu). Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 725,00 kn na ime prouzročenog parničnog troška što će ga tužitelj morati platiti tuženiku.
14. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točkom II. izreke odluke.
U Splitu, 15. srpnja 2022.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka iste.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
