Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-314/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Pivac predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice S. I. P. iz Bosne i Hercegovine, S., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici D. R. i L. K., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. M. S. iz Njemačke, koju zastupa punomoćnica J. D. M., odvjetnica u Z., 2. M. V. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. N. T., odvjetnica u S. i 3. I. M. iz B., OIB: ..., radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi i o žalbi tužene M. S. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj 7 P Ob-82/2019-43 od 23. travnja 2021. te odlučujući o žalbi tužene M. S. protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj 7 P Ob-82/2019-46 od 10. veljače 2022., koje rješenje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj 7 P Ob-82/2019-48 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana te se odbija žalba tužene M. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj 7 P Ob- 82/2019-43 od 23. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izrijeke.

II. Odbija se žalba tužene M. S. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj 7 P Ob-82/2019-43 od 23. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke.

III. Odbija se žalba tužene M. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj 7 P Ob-82/2019-46 od 10. veljače 2022., koje rješenje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj 7 P Ob- 82/2019-48 od 16. svibnja 2022.

IV. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I/ Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk.ul. 851 k.o. P. i to kč.br.1147 oranica B. od 7269 m[2] u naravi obiteljska kuća s okućnicom bračna stečevina tužiteljice S. I. P., OIB: ..., iz Bosne i Hercegovine, S. i pok. I. L., temeljem čega je tužiteljica stekla pravo vlasništva na ovoj nekretnini u 3/10 dijela, za što je tužena M. S., OIB: ..., iz Njemačke, kao zakonska nasljednica iza pok. I. L. dužna tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva na ovoj nekretnini u 3/10 dijela u roku od 15 dana, a koju će u slučaju ne izdavanja zamijeniti ova presuda.

II/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija.

III/ Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je nekretnina upisna u zk.ul.851 k.o. P. i to kčbr.1147 oranica B. od 7269 m[2] , u naravi obiteljska kuća s okućnicom, bračna stečevina tužiteljice S. I. P., iz Bosne i Hercegovine, S., OIB: ... i pok. I. L., na jednake dijelove, temeljem čega je tužiteljica S. I. P. stekla pravo vlasništva na ovoj nekretnini u 1/3 dijela, a što je tužena M. S., iz Njemačke, OIB: ... kao zakonska nasljednica iza pok. I. L. dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na gore navedenoj nekretnini u 1/3 dijela u korist tužiteljice."

IV/ Tuženica M. S., OIB: ... iz Njemačke, dužna je tužiteljici S. I. P., OIB: ... iz Bosne i Hercegovine, S., naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.775,18 kuna u roku od 15 dana."

2.Prvostupanjskim rješenjem od 23. travnja 2021. odlučeno je:

"I/ Ne dopušta se preinaka tužbe na način da u parnicu stupaju 2. tužena M. V. i 3. tuženi I. M. za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koji tužbeni zahtjev glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovori o doživotnom uzdržavanju od 30. rujna 2009. godine, sklopljen između 2. tuženice kao davatelja uzdržavanja i pok. I. L., iz P., kao primatelja uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika pod br. Ov-2672/09, u dijelu koji se odnosi na nekretnine upisane u zk.ul.br.850, k.o. P., kao Ugovor o kupoprodaji tih nekretnina od 21. travnja 2015. godine, sklopljen između 2. tužene kao prodavatelja tih nekretnina i 3. tuženika kao kupca, pa se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tih nekretnina u zemljišnim knjigama sa imena navedenih ugovornih stranaka i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja".

II/ Dopušta se preinaka tužbe kako je to naznačeno podneskom tužitelja od 10. ožujka 2021.

III/ Odbacuje se prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere koji glasi: "Zabranjuje se tuženicima i drugim osobama izvođenje građevinskih kao i bilo kojih drugih radova, vršenja izgradnje, nadogradnje, adaptacije i slično na nekretninama koje su predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, kao i otuđenje i opterećenje tih nekretnina kao i pokretnina.

Ova privremena mjera ima pravo trajati do pravomoćnog okončanja parnice u ovoj pravnoj stvari, a žalba protiv iste ne odgađa njenu provedbu i ovrhu."

3.Rješenjem prvostupanjskog suda od 10. veljače 2022. odlučeno je: "Odbija se zahtjev tužitelja za dopunu presude poslovni broj P Ob-82/2019 od 23. travnja 2021."

4.Navedeno rješenje od 10. veljače 2022. ispravljeno je rješenjem istog suda od 16. svibnja 2022. te je odlučeno:

"1. Ispravlja se rješenje ovoga suda poslovni broj P Ob-82/2019 od 10. veljače 2022. u izreci rješenja, red prvi, tako da umjesto: "….tužitelja…." treba stajati: "….. 1. tuženice M. S. .."

2. U preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno."

5.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući tu presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen pod točkom III. izrijeke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrješne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.Protiv prvostupanjske presude žali se tužena M. S. pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te pobijajući navedeno rješenje u dijelu kojim je dopuštena preinaka tužbe, pod točkom II. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući obje odluke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.I protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja od 10. veljače 2022. žalbu je podnijela tužena M. S. pobijajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući i tu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

8.Na žalbe nije odgovoreno.

9.Tužiteljičina žalba nije utemeljena.

10.Žalbe tužene M. S. nisu utemeljene.

11.Prije svega, glede prijedloga žalitelja za donošenje drugostupanjske odluke po žalbi protiv presude, valja navesti kako je već u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Ob-163/2017-3 od 27. ožujka 2019., ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj 4 P Ob-80/16 od 26. siječnja 2017., kao i ukinuto rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj 4 P Ob-80/16 od 26. siječnja 2017., u pobijanom dijelu kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere te je predmet u ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je, sukladno članku 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja presude. Dakle, drugostupanjski sud je vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude pa je u tom smislu žalbeni sud u mogućnosti samo potvrditi ili preinačiti predmetnu prvostupanjsku odluku.

12.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nekretnine u Z.U. 851 k.o. P. i to kč.br.1147, oranica B. od 7269 m[2] , na kojoj su izgrađeni objekti, obiteljska kuća i pomoćni objekti, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i sada pokojnoga I. L. na jednake dijelove i na utvrđenje stjecanje prava suvlasništva na toj nekretnini za 1/3 dijela te tužiteljičin zahtjev prema tuženoj kao zakonskoj nasljednici I. L. na upis prava suvlasništva za 3/10 dijela, kao i alternativni tužbeni zahtjev na utvrđenje da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i I. L. na jednake dijelove, uz zahtjev na stjecanje prava vlasništva za 1/3 dijela. Među strankama je sporno jesu li tužiteljica i sada pokojni I. L. predmetnu kuću gradili zajedno, koliko je bračna zajednica trajala, odnosno kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu i je li izgradnjom kuće nastala nova stvar te slijedom toga pitanje osnovanosti i visine tužbenoga zahtjeva.

13.Prema stanju u spisu, u bitnom proizlaze slijedeća utvrđenja:

-kako je tužiteljica u tužbi navela da je za vrijeme trajanja bračne zajednice s bivšim suprugom i ranijim tuženikom, sada pokojnim I. L., stekla zajedničku imovinu, obiteljsku kuću koja je izgrađena na nekretnini upisanoj u Z.U. 851 k.o. P., a da je tuženik osporio pravnu osnovu stjecanja navodeći kako je zemljište na kojem se nalazi kuća njegovo očinstvo i da je riječ o njegovoj posebnoj imovini, kao i da je tužiteljica za vrijeme braka živjela u Sarajevu gdje ima kuću i nije sudjelovala u gradnji kuće, s tim što je raniji tuženik istakao i kako je njihov brak "bio formalan",

-kako je tužiteljica bila u braku s I. L. od 30. travnja 1997., koji brak je prestao razvodom, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 1. lipnja 2012., kao i da je I. L. otac i pravni prednik tužene M. S.,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s I. L. bila u braku od 1997. do 2012. godine, brak da je sklopljen u Sarajevu, a presuda o razvodu donesena u Sisku, kako su predmetnu kuću počeli graditi zajedno 1999. godine na čestici koja je bila I. posebna imovina, kuća da je građena do 2004. ili 2005. godine te su oni izgradili i jednu manju kuću do 2002. godine, a radi se o zasebnoj stambenoj cjelini, kako su obje kuće izgrađene od zajedničkih sredstava, njihovih tekućih prihoda, da je ona imala mirovinu, a I. godinu dana nije imao prihoda, a onda je imao prihode od plaće, gradnja je počela nakon 1. srpnja 1999. te je ona napustila kuću još 2010. godine,

-kako tužiteljica navodi da je I. nakon toga nekretninu prepisao na M. V., koja je bila njegova ljubavnica, da joj I. nikada nije ponudio prepisati neki suvlasnički dio, a ona posjeduje ključ od kuće, dok tužena M. S. nije u posjedu niti će joj ona to dopustiti, kao i da je ona svoja sredstva koristila za svoje vlastite troškove i "nije baš davala za izgradnju kuće", ali su njezina braća davala za izgradnju i od nje tražila da taj novac vrati, a nakon 2010. godine više nije bilo ulaganja, da je imala mirovinu u BiH, bila u radnom odnosu u Njemačkoj i imala plaću od najmanje 1.500,00 DEM i kako je radila pet godina i sakupljala novac, a kada su došli živjeti u Hrvatsku, ušteđevinu je uložila u gradnju kuće,

-kako iz iskaza svjedoka M. S. proizlazi da je I. L. bio njegov ujak te da je tužiteljica s njim bila u braku i stanuje u istom selu, kako je zajedno s tužiteljicom radio na kući, ali ne zna što su oni radili jer ga to nije zanimalo, ne zna koliko je trajao brak te nije ih nije kontaktirao u svezi s gradnjom, ali zna da su kuću zidali, stavljali žbuku i fasadu, da je I. radio u Njemačkoj, a ne zna gdje je tužiteljica radila, ali je tužiteljica odlazila u Sarajevo i vraćala se,

-kako je svjedok D. T. iskazao da je radio na kući kao pomoćni radnik, kako ga je angažirala tužiteljica, a majstor je bio jedan čovjek iz S., ukupno je radio na kući dva mjeseca, a možda i više, a plaća je bila 100,00 kuna dnevno na ruke, nakon izgradnje kuće dolazio je čistiti i pomagati oko kuće te su "bili dobri", a tužiteljica i I. L. su živjeli zajedno dok su radili kuću,

-kako iz izvatka iz zemljišne knjige za k.o. P. proizlazi da je u Z.U. 850, u posjedovnom listu, upisana nekretnina kat. čest 1148, a pravo vlasništva te nekretnine u vlasničkom listu upisano na ime I. L. sina M. za cijelo, da je predmetna nekretnina unijeta u ostavinsku imovinu pokojnoga I. L. i da je tužena ostaviteljeva nasljednica, a što je utvrđeno rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj O- 682/2013 od 8 lipnja 2016.,

-kako je suprug tužiteljice imao svoju posebnu imovinu, da su supružnici na zemljištu, čestici broj 1147 upisanoj u Z.U. 851 započeli gradnju kuće nakon 1. srpnja 1999. te su napravili jednu veću i jednu manju kuću, koje su zasebne stambene cjeline, iako su položene u neposrednoj blizini, s obzirom što je i tužiteljica u iskazu navela kako je jedna kuća od druge udaljena svega tri metra,

-kako je jedna nekretnina (koja nije predmet ovog postupka) bila predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je 2009. godine tužiteljičin suprug sklopio s davateljima uzdržavanja,

-kako je u postupku izveden i dokaz očevidom uz sudjelovanje građevinskog vještaka D. K. K. te je očevidom utvrđeno da je nekretnina u naravi zemljište na kojem su izgrađena četiri objekta i to kuća prizemnica, dvorišna zgrada, šupa za drva i kokošinjac, zatečena kuća je otključana i vidno zapuštena, pomoćni objekt je neožbukan i nedovršen te također zapušten, kokošinjac je zidan ciglom te je vještakinja obavila pregled i izmjeru svih objekata i zemljišta,

-kako je sudska vještakinja u pisanom nalazu i mišljenju od 27. siječnja 2021. navela da je tužena vlasnica kč.br.1147 oranica B. od 7269 m[2] , kako se zemljište nalazi unutar i dijelom izvan granica građevnog područja naselja B., metoda procjene vrijednosti nekretnine utvrđena je temeljem stanja na tržištu nekretnina za građevno zemljište i obiteljske kuće, kako je pobliže navedeno u nalazu, izmjerom je utvrđeno zatečeno stanje stambene prizemne zgrade, pomoćne prizemne zgrade, pomoćne zgrade drvarnica., troškovnu vrijednost stambene zgrade na dan procjene vještakinja procjenjuje na iznos od 70.321,00 kuna uzimajući u obzir zatečeno stanje, korištene materijale za održivi vijek korištenja od 80 godina te da je redovito održavanje izostalo, a troškovna vrijednost pomoćne zgrade na dan procjene iznosi 7.382,00 kuna i troškovna procjena vrijednosti druge pomoćne zgrade iznosi 3.300,00 kuna,

-kako je, uzimajući u obzir propisane metode izračuna vrijednosti nekretnina za stambenu prizemnicu starosti 20 godina i dvije prizemne pomoćne zgrade starosti oko 16 godina, a prema prilagodbi tržišnim uvjetima za predmetne nekretnine, tržišna vrijednost stambene prizemnice vještačenjem utvrđena u iznosu od 59.070,00 kuna, a tržišna vrijednost pomoćne zgrade u iznosu od 3.498,00 kuna, tržišna vrijednost zemljišta izračunata primjenom provedbene metode uz primjenu faktora prilagodbe iznosi 49.460,00 kuna pa vještakinja zaključuje kako je ukupna vrijednost nekretnine objekata i zemljišta 119.900,00 kuna, odnosno 15.834,00 eura prema srednjem tečaju HNB na dan procjene, a udio tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta u ukupnoj tržišnoj vrijednosti nekretnine iznosi 41,25 %, dok udio tržišne vrijednosti građevina u ukupnoj tržišnoj vrijednosti nekretnine iznosi 58,75 %.

14.Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je tužiteljica bila u braku sa sada pokojnim I. L. od 1997. godine do 1. lipnja 2012., da je predmetno zemljište bilo u vlasništvu I. L. i da je tužena proglašena njegovom zakonskom nasljednicom za nekretninu kč.br.1147, kako su obiteljska kuća i pomoćni objekt izgrađeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, kako tužena nije dokazala da tužiteljica ne bi sudjelovala u izgradnji objekata, a tužena nije ni predlagala dokaze na ove okolnosti, iako je sukladno članku 221.a ZPP teret dokazivanja u tom smislu na tuženoj. Kako je utvrđeno da je u razdoblju trajanja bračne zajednice izgrađena obiteljska kuća i pomoćni objekti, s obzirom da je gradnja započeta 1999. i trajala do 2010. godine, a da je tužiteljica primala mirovinu i radila u Njemačkoj "na crno" te zarađivala oko 1.500,00 eura mjesečno, dok svjedoci nemaju neposrednih saznanja o visini primanja bračnih drugova, pa da je tužiteljica dokazala svoj doprinos izgradnji objekata koji su predmet postupka temeljem bračne stečevine i doprinos bračnih drugova sud utvrđuje u jednakoj mjeri pa i da su objekti koji su izgrađeni na zemljištu bračna stečevina tužiteljice i prednika tužene svakoga za po 1/2 dijela. Nadalje, kako je suprug bio vlasnik zemljišta, a što tužiteljica priznaje, prihvaćajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je stavio u odnos vrijednost zemljišta i objekata, prvostupanjski sud ističe da je valjalo uzeti u obzir kako je tržišna vrijednost građevinskog zemljišta u ukupnoj tržišnoj vrijednosti nekretnine 41,25%, a vrijednost objekata 58,75%. Budući da je vrijednost ulaganja tužiteljice u izgradnji objekata za 1/2 dijela, to da tužiteljici pripada razmjeran suvlasnički omjer na cijeloj nekretnini, a 1/2 vrijednosti objekata iznosi 29,375% vrijednosti cijele nekretnine, dok tuženoj pripada 1/2 vrijednosti objekata što iznosi 29,375% i vrijednost građevinskog zemljišta od 41,25 %, što ukupno iznosi 70,625% cijele nekretnine. Stavljajući te postotke u omjer, sud zaključuje kako tužiteljici pripada 3/10 dijela, a tuženoj pripada 7/10 dijela cijele nekretnine.

15.Prvostupanjski sud obrazlažući odluku navodi i kako je prihvaćen djelomice tužbeni zahtjev i jer su izgrađeni objekti na predmetnoj nekretnini bračna stečevina tužiteljice i I. L. na jednake dijelove, dok je u odnosu na okućnicu dio tužbenog zahtjeva neosnovan, budući da je okućnica zemljište koje je bilo u vlasništvu I. L. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za stjecanje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini kako je tržišna vrijednost objekata u odnosu na cijelu nekretninu oko 60% (odnosno 58,75%) i stoga da je ulaganjem nastala bitna ekonomska promjena u vrijednosti nekretnine koja je bila u vlasništvu prednika tužene pa je prihvaćen stvarno-pravni tuženi zahtjev temeljem tužiteljičina ulaganja za 3/10 dijela, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Također zbog navedenih razloga i alternativni tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

16.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, kao i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.

17.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u binom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je taj sud pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i prihvatljive razloge.

18.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu razdoblja u kojem su vršena ulaganja u predmetnu nekretninu, zemljište u vlasništvu I. L. i nesporne činjenice kako je gradnja započeta 1999. i trajala do 2010. godine, to se u konkretnom slučaju, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15. i 98/19., dalje: ObZ/15), primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u razdoblju kada je predmetna imovina stečena.

19.Prema članku 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90, dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO- a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina. U smislu članka 287. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

20.Člankom 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 35/13, dalje: ObZ/03) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz članka 249. stavak 1. ObZ/03 proizlazi kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

21.Člankom 253. stavak 1. ObZ/03 propisano je kako imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a iz stavka 2. tog članka proizlazi da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. tog zakona (nasljeđivanje, darovanje i slično).

22.Dakle, u konkretnom slučaju, cijeneći sve rezultate dokaznog postupka, nameće se kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljica bila u braku sa sada pokojnim I. L. od 1997. godine do 1. lipnja 2012., da je predmetno zemljište bilo u vlasništvu I. L., a objekti izgrađeni na toj nekretnini su bračna stečevina bračnih drugova na jednake dijelove, kao i da je ulaganjem nastala bitna ekonomska promjena u vrijednosti dotične nekretnine. Naime, kako je tržišna vrijednost izgrađenih objekata u odnosu na cjelinu oko 60% (58,75 %) to je nedvojbeno ulaganjem, odnosno građenjem, nastala bitna ekonomska promjena u vrijednosti nekretnine te je pravilno prihvaćen tuženi zahtjev na utvrđenje tužiteljičina suvlasništva cijele nekretnine za 3/10 dijela, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neutemeljen. Ovakvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

23.I ovdje valja navesti kako je pravno stajalište ovog suda, a koje se temelji na stavovima sudske prakse (VSRH, odluka Rev-2929/1992, Rev-2999/1992-2 od 3. lipnja 1993. i sl.) da bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga može s uspjehom ostvariti stvarno pravni zahtjev temeljem tog ulaganja onda kada su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale ekonomke bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je izgradnjom predmetne kuće i pomoćnih objekata tužiteljica ulagala u posebnu imovinu svoga bivšeg bračnog druga te je izgradnjom objekata došlo do bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine njezina supruga. I prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, uslijed ovakvih utvrđenja, u navedenim okolnostima na tuženoj je teret dokaza odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica koje se odnose na to da tužiteljica ne bi sudjelovala u financiranju i u ulaganju u predmetnu nekretninu pa, suprotno tvrdnji tužene, polazeći od svih utvrđenja, sud prvog stupnja i nije mogao izvesti drukčije zaključke o odlučnim, a među strankama prijepornim činjenicama. Sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a u smislu članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajući u vidu sve rezultate dokaznog postupka, dakle i prema stavu ovog suda, tužiteljica je u postupku dokazala odlučne, a među strankama prijeporne činjenice koje se odnose na to da su ona i njezin bivši suprug ulagali u predmetnu nekretninu imovinu za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i da su gradili kuću i pomoćne objekte koji su i njihova bračna stečevina.

24.Tužiteljica u žalbi pobija prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev, međutim gubi iz vida da je njezin podredni (odnosno kako navodi "alternativni") tužbeni zahtjev, onako kako je konačno postavljen, tek predmet odlučivanja u slučaju odbijanja glavnoga tužbenog zahtjeva. Osim toga, suprotno navodima žaliteljice, pobijanom odlukom pravilno je utvrđen tužiteljičin suvlasnički dio predmetne nekretnine te je pravilno i tužena, koja osporava predmetno potraživanje, obvezana izdati tabularnu ispravu tužiteljici za uknjižbu suvlasništva (odnosno sadržajno je zapravo tužiteljica ovlaštena na uknjižbu svoga suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi).

25.Tužena i u žalbi protiv presude ustraje u tvrdnjama kako je prvostupanjski sud pogrješno odlučio o tužbenom zahtjevu i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka jer nije vidljivo u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen, a u kom dijelu odbijen, međutim kako je već navedeno takvim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Ocjenom dokaza samih po sebi i u svezi s drugim dokazima nije bilo moguće izvesti nedvojbene i logično prihvatljive drukčije zaključke o navedenim odlučnim činjenicama glede ulaganja u dotičnu nekretninu, kako to u bitnom pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naposljetku valja ponoviti kako je za navedene zaključke prvostupanjski sud dao prihvatljive razloge koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj sud.

26.Tužena u žalbi u bitnom iznosi i svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, odnosno iznosi svoje pravno stajalište u pogledu primjene materijalnog prava, posebno sada osporavajući i činjenice u pogledu izgradnje predmetne kuće, međutim prvostupanjski sud je, kako je već rečeno, pravilno cijenio sve izvedene dokaze za što je dao potpuno uvjerljivo i prihvatljivo obrazloženje. Osim toga, radi se i o novim činjenicama, odnosno dokazima koji su istaknuti tek u žalbi, a u smislu članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba postupka zbog koji se žalba može izjaviti.

27.Glede žalbenih navoda tužene treba posebno istaći i kako nije u pravu tužena kada navodi da je prvostupanjski sud propustio tuženoj dati mogućnost priznati tužbeni zahtjev ili učiniti nespornim određene činjenice, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev preciziran u tijeku postupka, budući da je tužena u tijeku ovoga sada već dugotrajnog postupka, imala mogućnosti priznati određene činjenice ili priznati zahtjeve, a nedolaskom na ročište za glavnu raspravu od 15.ožujka 2021., na koje je bila uredno pozvana, tužena je preuzela i posljedice održavanja rasprave pa i zaključenja rasprave. Dakle, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, na ovaj način nije počinjena postupovna povreda koja bi utjecala ili mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke, odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žaliteljica.

28.Dakle, iz navedenog proizlazi kako je u pobijanoj presudi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev djelomice prihvatio i tužbeni zahtjev djelomice odbio.

29.Tužena žalbom pobija i prvostupanjsko rješenje od 23. travnja 2021. u dijelu pod točkom II. izrijeke kojim je dopuštena preinaka tužbe, a konačni tužbeni zahtjev postavljen je podneskom od 10. ožujka 2021. na način kako je to uvodno citirano. Prema stajalištu ovog suda, tužiteljica je takvim zahtjevom sadržajno smanjila svoj raniji zahtjev (koji je bio usmjeren na utvrđenje suvlasništva iste nekretnine za 1/2 dijela) pa se sadržajno i ne radi o preinaci tužbe, sukladno članku 191. stavak 3. ZPP-a. Osim toga, ostvareni su i razlozi iz članku 190. stavak 3. ZPP- a za možebitnu preinaku tužbe jer je to svrsishodno za konačno rješenje, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

30.Naposljetku tužena pobija i rješenje prvostupanjskog suda od 10. veljače 2022. kojim je odlučeno kako se odbija njezin zahtjev za dopunu prvostupanjske presude poslovni broj P Ob-82/2019 od 23. travnja 2021. Pobijanim rješenjem odlučeno je o prijedlogu kojim je zatraženo dopuniti presudu (jer da izostaje odluka o navodu "Na jednake dijelove" i da je nejasno gdje je nestao taj dio teksta i je li u odnosu na to sud odbija tužbeni zahtjev i da od 1/3 dijela postavljenog tužbenog zahtjeva sud dosuđuje pravo vlasništva za 3/10 dijela pa je nejasno što je s razlikom od 3/10 do 1/3 dijela i što sud konkretno odbija), koji prijedlog nije utemeljen iz razloga koji su već detaljno obrazloženi. Izrijeka prvostupanjske presude je razumljiva, tužiteljici je pravilno utvrđen suvlasnički dio u odnosu na cjelinu nekretnine, a za više zatraženo tužbeni zahtjev je pravilno odbijen te takvu odluku nije potrebno nadopunjavati.

31.Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima postupka temeljem odredaba članka 154. stavak 5. ZPP-a (iako se sud pogrješno pozvao na odredbu članka 154. stavak 3.ZPP-a) te članka 155. ZPP-a i pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 197/15). Žalitelji određeno i ne pobijaju odluku o trošku i ne ukazuju određeno na možebitnu povredu materijalnog prava u tom dijelu pobijane prvostupanjske odluke.

32.Stoga je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbe kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Također, postupajući temeljem članka 380. točka 2. u svezi s člankom 368. ZPP-a, trebalo je i odbiti žalbe protiv rješenja kao neutemeljene i potvrditi navedene prvostupanjske odluke.

33.U preostalom dijelu koji se ne pobija žalbama ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsku odluku sukladno članku 365. ZPP-a.

34.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

35.Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.