Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž R-1106/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. L. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3997/20-26 od 10. veljače 2022., dana 15. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3997/20-26 od 10. veljače 2022. u pobijanom dijelu kojim mu je naloženo da isplati tužiteljici iznos od 25.490,76 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci, te u dijelu kojim mu je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 25.490,76 kn bruto, sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u istom bruto iznosu i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući ju u cijelosti u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje u ovom slučaju nisu sporne dok sadržajem navoda tuženik ne ukazuje na ikakve konkretne nedostatke prvostupanjske presude koje ima u vidu ova odredba.
5. Nije ostvaren niti formalno istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer odlučne činjenice sada nisu sporne dok žalitelj sadržajem navoda osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu neisplaćenog dijela dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od siječnja 2015. do srpnja 2019., nesporno je da je u tom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu VSS - zdravstveni djelatnik - liječnik specijalizant.
7. Nije sporno da je tuženik obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću a ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.
8. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje: KU 13) te odredbi čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, dalje: KU 18) koji se prema odredbama Dodatka I KU (Narodne novine br. 35/19), Izmjeni Dodatka I. KU (Narodne novine br. 78/19) primjenjuje do 31. listopada 2019. plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).
9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, dalje: TKU) plaća radnika je regulirana na isti način. 10. Odredbom čl. 57. st. 1. KU 13 (čl. 55. st. 1. KU 18) propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada.
11. Prema odredbi čl. 59 KU 13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće dok je u čl. 57. KU 18 taj dodatak ugovoren u iznosu od 12% osnovne plaće.
12. Odredbom čl. 36. st. 2. KU 13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.
13. Na isti način je iznos naknade plaće za godišnji odmor reguliran i odredbom čl. 34. KU 18.
14. Prema odredbi čl. 59. st. 1. TKU 12 i potom čl. 58. st. 1. TKU 17 (Narodne novine br. 128/17) ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.
15. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU.
16. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika, a ističe ju kao relevantnu žalitelj, već treba primijeniti prije svega ZR kao opći propis o radu.
17. Zakon o radu (149/09, 61711, 73/13,) u odredbi čl. 86., a koja je istovjetna s odredbom čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
18. Tim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, iz njih međutim ne proizlazi da prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, se međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.
19. Iz sadržaja citiranih odredbi KU 13 i KU 18 a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU 13 (čl. 56. st. 3. KU 18) izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada.
20. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužiteljice da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 (45., 49., 55. i 57. KU 18) zdravstvenim radnicima, uključujući i tužiteljicu priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na dodatke za posebne uvjete rad i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.
21. Iz zaključka 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koje je tuženik citirao u odgovoru na tužbu proizlazi da je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodataka na plaću. Iz pobijane presude jasno je da u osnovicu za izračun traženih dodataka nisu uzeti u obzir ikakvi drugi dodaci zbog čega, uzevši u obzir prethodno izložene razloge, nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.
22. Posljedično pravu na razliku dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, tužiteljici pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU 13 i čl. 34. KU 18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama - Narodne novine 141/12, dalje: TKU, čl. 58. st. 1. TKU - Narodne novine br. 128/17).
23. Na iznose razlike plaće pravilnom primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) dosuđena je zatezna kamata tekuća od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.
24. Odluka o naknadi parničnoga troška je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155, ZPP dok tuženik u žalbi u odnosu na nju ne iznosi ikakve konkretne prigovore.
25. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. srpnja 2022.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
