Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-530/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja H. p. b. d.d., Z., OIB: …, protiv tuženika D. V. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja A. D. S.A., L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1878/2021-35 od 5. siječnja 2022., 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba tužitelja H. p. b. d.d. i žalba umješača na strani tužitelja A. D. S.A. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1878/2021-35 od 5. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev umješača za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z. posl.br. Ovrv-63/11 od 17. veljače 2011.g. u dijelu pod točkom I u odnosu na tuženika D. M. u cijelosti.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se D. V. M. iz Z., OIB: … platiti društvu A. D. S.A. societe anonime koje posluje kao neregulirano društvo za sekuritizaciju osnovano sukladno pravu Velikog Vojvodstva Luxembourg sa sjedištem na adresi L. iznos od 14.812,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 12.669,25 kn tekućom od 01.11.2010.g. do naplate i naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 400,00 kn te naknadu troškova parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio umješač zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

4. Žalba tužitelja i žalba umješača su neosnovane.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je kao ovrhovoditelj 17. veljače 2011. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 14.812,31 kn sa zateznim kamatama na iznos od 12.669,25 kn od 1. studenoga 2010. do isplate te je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z. broj Ovrv-63/11 od 17. veljače 2011. naloženo tuženiku kao ovršeniku namiriti tužitelju kao ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 14.812,31 kn sa zateznim kamatama na iznos od 12.669,25 kn od 1. studenoga 2010. do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 602,70 kn te je radi ostvarenja tražbine određena ovrha općenito na imovini tuženika kao ovršenika.

6.1. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik izjavio prigovor te je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-5207/11-2 od 6. lipnja 2011. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu ukinute provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08)

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio te iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj i umješač 20. siječanja 2017. zaključili Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina (dalje: Ugovor o ustupu) prema kojem je umješaču ustupljena tražbina koju je tužitelj imao prema tuženiku kao jamcu-platcu koja tražbina proizlazi iz Revolving okvirnog ugovora za garancije od 19. prosinca 2007., Revolving okvirnog ugovora za garanciju od 29. studenoga 2006. te ugovora o izdavanju i korištenju Visa Bussines kartice HBP-a d.d. od 19. prosinca 2007.,

- da rješenjem od 15. veljače 2018. (list 105) A. D. S.A. nije dopušteno stupanje u ovu parnicu umjesto tužitelja H. p. b. d.d.

- da je rješenjem od 21. lipnja 2018. (list 107) prihvaćeno sudjelovanje A. D. S.A. kao umješača na strani tužitelja u ovom predmetu,

- da je tužitelj na ročištu 15. studenoga 2018. istaknuo tužbeni zahtjev na način da se nalaže tuženiku platiti A. D. S.A. iznos od 14.812,31 kn sa zateznom kamatom na iznos od 12.669,25 kn od 1. studenoga 2010. kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 400,00 kn te troškove parničnog postupka te je sud na istom ročištu sud donio rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe kojom je tužitelj promijenio tužbeni zahtjev,

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021O) Ugovorom o ustupu došlo do ustupa tražbine tužitelja iz osnovanog pravnog posla čime je tužitelj otuđio svoje pravo i prestao biti vjerovnikom, što ne utječe na njegovu procesnu legitimaciju i vođenje ove parnice u smislu čl. 195. ZPP, ali je prvostupanjski sud, analizirajući sadržaj Ugovora o ustupu, ocijenio da tužitelj nije dokazao da je Ugovorom o ustupu tužitelj zadržao pravo nastaviti i voditi ovaj postupak i ostvariti utuženu tražbinu u ime i za račun umješača niti je dokazao da ga je novi vjerovnik na to ovlastio, slijedom čega je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti (točka I. izreke) i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (točka II. izreke).

9. Neosnovano tužitelj i umješač u podnesenim žalbama navode da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i to obzirom na toč.16. i toč. 20. pobijane presude, budući da je prvostupanjski sud pravilno naveo da je Ugovorom o ustupu tužitelj prenio utuženo potraživanje prema tuženiku na umješača (toč. 16.) ali da tužitelj nije dokazao da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun umješača cesionara provesti ovaj postupak (toč. 20).

9.1. Dakle, nije se ostvarila istaknuta bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. U ovoj fazi postupka, obzirom na okolnost da je tijekom postupka između tužitelja i umješača sklopljen Ugovor o ustupu kojim je tužitelj prenio utuženu tražbinu na umješača, i dalje je sporna primjena odredba čl. 195. st. 1. ZPP prema kojoj je propisano ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

11. U vezi primjene navedene zakonske odredbe na III. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 14. rujna 2020., izraženo je pravno shvaćanje koje glasi:

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

12. U ugovoru o ustupu, odredbi “2 USTUP“, je navedeno:

2.1. Ustupitelj ovim neopozivo i bezuvjetno ustupa i prenosi Primatelju prenesene plasmane s osnova Kredita (uključujući, radi izbjegavanja dvojbi, i hipoteku / fiducijrni prijenos / zalog), a primatelj prihvaća takav ustup i prijenos.

2.2. Ukupni iznos novčanih tražbina ustupitelja s osnove Kredita naveden je u izvatku iz poslovnih knjiga Ustupitelja koji se prilaže ovom ugovoru kao Prilog 1. Stranke su suglasne i potvrđuju da se ukupni iznos novčanih tražbina ustupitelja s osnove Kredita odnosi na datum koji je naveden u izvatku iz poslovnih knjiga Ustupitelja te ovaj iznos može odstupati od ukupnog iznosa Ustupiteljevih tražbina s osnove Kredita na datum potpisivanja ovog ugovora (npr. zbog plaćanja koja izvrši neki dužnik, novoprirasle kamate itd.)

2.3. Stranke potvrđuju i suglasne su da ovaj ugovor predstavlja temelj i služi kao dokaz o ustupu utvrđenom u prethodnom članku 2.1. i da ga je, kao takvog, ustupitelj obvezan dostaviti nadležnim tijelima pred kojima se vode ili će se ubuduće voditi postupci ovrhe, parnice, stečaja, predstečaja i/ili drugi postupci pokrenuti u vezi s prenesenim plasmanima ukoliko Primatelj stupa i preuzima takve postupke u skladu s odredbama materijalnog prava.

Ustupitelj ovime daje svoju izričitu suglasnost Primatelju da stupi u postupke vezane uz prenesene plasmane.

13. Po ocjeni ovog suda, polazeći od citiranih ugovornih odredbi te u imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja

- da se radi o postupku koji je započeo kao ovršni postupak – donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg rješenja je bio izjavljen prigovor, pa se nakon ukidanja rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga,

- da rješenjem od 15. veljače 2018. nije dopušteno A. D. S.A. stupanje u ovu parnicu umjesto tužitelja H. p. b. d.d. zbog protivljenja tuženika da u parnicu umjesto tužitelja stupi A. D. S.A.,

- da je rješenjem od 21. lipnja 2018. (list 107) prihvaćeno sudjelovanje A. D. S.A. kao umješača na strani tužitelja u ovom predmetu čime opravdano A. D. ima interes da tužitelj uspije s tužbenim zahtjevom,

- da je tužitelj 15. studenoga 2018. istaknuo tužbeni zahtjev da se nalaže tuženiku predmetnu tražbinu platiti umješaču kojem je tužitelj tu tražbinu prenio Ugovorom o ustupu,

- da je u čl. 2.3. Ugovora o ustupu ugovoreno da je ustupitelj, ovdje tužitelj, obvezan dostaviti ugovor nadležnim tijelima pred kojima se vode sudski postupci u vezi s prenesenim plasmanima ukoliko primatelj stupa i preuzima takve postupke u skladu s odredbama mjerodavnog prava te da ustupitelj daje izričitu suglasnost primatelju da stupi u postupke vezan uz prenesene plasmane,

pravilno je prvostupanjski sud, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenom u točki 11. ove presude, ocijenio da tužitelj nije dokazao da je između tužitelja i tuženika ugovoreno da nakon ustupa tražbine tužitelj kao ustupitelj ovaj postupak vodi u svoje ime, a u korist primatelja ovdje umješača.

13.1. Naime, i po ocjeni ovog suda, iz sadržaja Ugovora o ustupu, naročito naprijed citirane toč. 2.3. Ugovora o ustupu, ne proizlazi da je tužitelj kao ustupitelj zadržao pravo nastaviti ili voditi postupak i ostvariti tražbinu koju je utužio, i to neovisno što je tražbinu ustupio, tj. ne proizlazi da je izričito ugovoreno da je tužitelj, nakon što je otuđio tražbinu umješaču, ovlašten u svoje ime i za račun umješača provesti pokrenute sudske postupke u vezi tražbina koje su predmet Ugovora o ustupu, pa tako niti provesti odnosno nastaviti ovaj postupak. U okolnostima konkretnog slučaja kada iz ugovora u ustupu ne proizlazi da se obveznopravni učinci Ugovora o cesiji na temelju kojeg je došlo do otuđenja tražbine odnose na postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka (tužitelja H. p. b. d.d. i tuženika D. V. M.), tužitelj gubi aktivnu materijalnopravnu legitimaciju (jer on više nije vjerovnik predmetne tražbine niti je ugovoreno da je ovlašten nakon ustupa te tražbine voditi ovaj postupak), pri čemu nije odlučno što je tužitelj, nakon što je ustupio tražbinu umješaču, u postupku istaknuo tužbeni zahtjev da tuženik predmetnu tražbinu ispuni umješaču kao novom vjerovniku.

14. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj i umješač iznose svoje tumačenje primjene čl. 195. st. 1. ZPP, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da između tužitelja kao ustupitelja i umješača kao primatelja postoji suglasnost da tužitelj nastavi ovaj parnični postupak u svoje ime i za račun umješača, jer tako što ne proizlazi iz njihovog ugovornog odnosa kojim je tužitelj otuđio predmetnu tražbinu.

15. S obzirom na to da je prvostupanjski sud, pravilno ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovnim, prethodno ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i potom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i žalbu umješača i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke.

16. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a žalitelji u podnesenim žalbama ne navode nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita, te je valjalo i u tom dijelu odbiti žalbe tužitelja i umješača i prvostupanjsku presudu u tom dijelu potvrditi.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev umješača za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 15. srpnja 2022.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković, v.r.