Republika Hrvatska Općinski
sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
Povrv-1527/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o. S.
O.:…. iz S., , protiv tuženika G. D. iz
D., O.:…., zbog isplate, nakon održane,
glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2022. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl. 335. st. 6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u
2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 15. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u S. M. P. donesenog pod poslovnom oznakom i brojem
O.-3471/2021 od 20. svibnja 2021. u cijelosti u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju potraživanje u iznosu od 403,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01. veljače 2021. do isplate i koja se obračunava po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovim postupkom u iznosu od 287,50 kn zajedno sa zakonskom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana objave prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 21. travnja 2021. kod JB u S. M. P.
zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja radi isplate iznosa od 403,80 kn za izvršene usluge odvoza komunalnog otpada koja tražbina da je dospjela i koju je ovršenik bio dužan ispuniti u času njene dospjelosti a to nije učinio, pa je predloženo donijeti rješenje o ovrsi i obvezati ga na plaćanje.
2. JB u S. M. P. je rješenjem pod brojem Ovrv-
3471/2021 od 20. svibnja 2021., odredio predloženu ovrhu te odredio trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn.
3. Protiv citiranog rješenja tuženik je istakao prigovor navodeći da ovrhovoditelj svoje usluge odvoza komunalnog otpada vrši protivno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, rezultat čega je da u cijelom D.
koje ima oko 5.000,00 stanovnika imaju tek tri kontejnera za odvojeno odlaganje otpada. Pražnjenje kontejnera za odvojeni otpad da se vrši rijetko, odnosno gotovo nikako. Kontejner za komunalni otpad postavljen je na javnoj površini, neposredno pred ulaz u njegov posjed, a većina stanovnika kroz prozor automobila baca neselektirani otpad pri čemu uglavnom promaše kontejner i onda bi on trebao plaćati taj nered i nepovratno zagađivanje okoliša. Predlaže da mu se dug otpiše.
4. Radi izjavljenog prigovora tuženika spis je dostavljen Općinskom sudu u Splitu koji je dana 01. listopada 2021. donio rješenje pod brojem Povrv-1527/2021 kojim je stavio van snage rješenje o ovrsi JB u S. M. P.
broj Ovrv-3471/2021 od 20. svibnja 2021. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je spis po pravomoćnosti rješenja ustupljen parničnom odjelu ovog suda.
5. U nastavljenom parničnom postupku kod ovog suda, tužitelj je ustrajao u zahtjevu dok je tuženik izrijekom izjavio da nema namjeru platiti utuženi dug.
6. Sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 01. veljače 2021., Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području O. D., izjave o načinu korištenja javne usluge, Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada tužitelja, spornih računa u promatranom periodu koje je utuženo, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na području O. D., obavijesti o početku rada reciklažnog dvorišta
D. te izvatka s internetske stranice O. D., u kojima izvještavaju o reciklažnom dvorištu, a pregledane su i fotografije spornog kontejnera što ih je snimio tuženik te njegovu prepisku s tužiteljem, započetu 8. travnja 2019. kao i očitovanje koje je dobio tuženik od strane D.I. RH, S. inspekcijskog
nadzora zaštite okoliša.
7. Zaključenjem raspravljanja u ovom predmetu male vrijednosti predmeta spora, u kojem je strankama cjelovito bila pružena mogućnost za izjašnjavanje, predlaganje i prilaganje dokaza, a nakon što stranke nisu istaknule provođenje daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud ocjenjujući i analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno, na način kako to propisuje čl.8. ZPP-a donio odluku kao u izreci a iz slijedećih razloga.
8. Zahtjev tužitelja je osnovan.
9. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom utuženog novčanog iznosa za izvršenu uslugu odvoza komunalnog otpada kroz utuženo razdoblje.
11. Prema čl. 3. st. 1. toč. 2. Zakona o otpadu („NN“ broj 178/04)
komunalni otpad jest otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava.
Odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („NN“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00,129/00, 59/01) je propisano što su komunalne djelatnosti u smislu tog zakona, pa je tako komunalna djelatnost i održavanje čistoće dok je stavkom 7. regulirano da se pod održavanjem čistoće podrazumijeva čišćenje javnih površina te skupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđena prema posebnim propisima. Člankom 4. istog zakona je regulirano tko obavlja komunalne djelatnosti pa osnovom tog članka nije sporno da je tužitelj ovlašten za obavljanje komunalne djelatnosti. Člankom 19. istog zakona je propisano iz kojih se izvora osiguravaju sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti, a člankom 20. st. 1. istog zakona da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje i komunalne djelatnosti održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i odlaganje komunalnog otpada, dok je stavkom drugim propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka l. toga članka određuje isporučitelj usluge, dakle u ovom slučaju tužitelj. Stavkom 5. je propisano da se cijena usluge plaća isporučitelju usluge i tko ju je dužan plaćati.
12. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da se tuženik u poslovnim knjigama tužitelja vodi kao korisnik nekretnine na adresi u D.,
K. J. 5, što tuženik niti ne spori. Tužitelj račune za odvoz otpada temelji na zakonskim odredbama, ali i na Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području O. D.. Prigovor tuženika u naravi se i ne odnosi na problem koji bi on imao s tužiteljem. Tuženik naime, u svome prigovoru navodi neodgovorno ponašanje svojih sumještana te činjenicu da je kontejner za odvojeni otpad, odnosno komunalni otpad stavljen doduše na javnoj površini, ali na ulazu u njegov posjed. Svi ti prigovori nisu usmjereni prema dokazivanju da tužitelj ne vrši uslugu odvoza ili da ju tuženik ne koristi. U komunalnom smislu tuženik ima brojne prigovore, međutim, prema motrištu ovog suda iste treba rješavati sa jedinicom lokalne samouprave na području koje živi, dok uslugu tužitelja mora platiti obzirom da se ona pruža. Tuženik na niti jedan način nije dokazao da bi bio izuzet od obveze plaćanja odvoza otpada, a svi njegovi navodi iz prigovora više se odnose na probleme suživota u O. D. i radu općinskih tijela, što za ovaj postupak nije od značaja.
13. Radi naprijed navedenog sud je u cijelosti održao na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je dana 20. svibnja 2021. donio JB u S. M. P. pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-
3471/2021.
14. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 02. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a.
Odluka o trošku prouzročenom ovim postupkom temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a, a tužitelju je isti trošak obistinjen za trošak javnog bilježnika u iznosu od 187,50 kn i iznos od 100,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 237,50 kn na ime prouzročenog troška tužitelju što će ga tuženik, kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila, morati platiti tužitelju.
U S., 15. srpnja 2022.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba drugostupanjskom, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka iste.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis
