Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: 6. P-464/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja S. M. d.o.o. P., OIB: … protiv tuženika S. M. A. P. d.o.o. P., OIB: … , kojeg zastupa stečajna upraviteljica V. M. iz P., radi naknade štete od 297.300,00 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. lipnja 2022. u prisutnosti stranaka, objavljene 15. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 297.300,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 27. srpnja 2021. (dana podnošenja tužbe) po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.746,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 27. srpnja 2021. podnio tužbu pred Trgovačkim sudom u Pazinu protiv tuženika radi naknade štete do 297.300,00 kuna s kamatom. Obrazlaže da je utuženi iznos u postupku izvlaštenja isplaćen tuženiku zbog nepotpunog izvlaštenja nekretnine oznake k.č. br. 216/22 upisana u z.k. ul. 5237 k.o. N. V.. U stečajnom postupku nad tuženikom koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem St- 553/2013 prodavala se navedena nekretnina koju je kupio tužitelj. Uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja obavljena je 14. studenog 2018., a nakon kupnje nekretnine u listu C upisana je zabilježba podnijetog prijedloga za izvlaštenje od 27. studenog 2018. pod brojem Z-36426/2018 te uknjižba stvarne služnosti u korist I. ž. 27. studenog 2018. pod brojem Z-36440/2018. U odnosu na upis navedene služnosti, tužitelj ističe da u vrijeme oglasa prodaje, plaćanja cijene i uknjižbe tužitelja iz zemljišnih knjiga nije bilo vidljivo da je pokrenut postupak izvlaštenja, niti je to bilo navedeno u oglasu o prodaji. Međutim, za predmetno izvlaštenje naknada za umanjenu vrijednost te nekretnine isplaćena je tuženiku, dakle osobi kojoj ta naknada ne pripada jer je upisom služnosti umanjena vrijednost tužiteljeve nekretnine. S obzirom da je utuženi iznos tuženik stekao bez osnove, to tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.
2. Trgovački sud u Pazinu se na temelju rješenja poslovni broj P-207/2021-2 od 21. rujna 2021. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 10. studenog 2021. (stranica 14 spisa).
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev navodeći da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč broj Z-15838/18 od 25. svibnja 2018. upisana zabilježba nepotpunog izvlaštena za k.o. N. V. te je svima zainteresiranima bilo vidljivo kako se nad nekretninom provodi postupak izvlaštenja. Treća elektronička javna dražba na kojoj je tužitelj kupio nekretninu započela je 29. lipnja 2018. i završila 19. rujna 2018., što znači da je u vrijeme početka dražbe u zemljišnim knjigama bio vidljiv upis zabilježbe nepotpunog izvlaštenja pa je neosnovan tužiteljev navod da u vrijeme provođenja postupka prodaje nije znao za predmetni postupak. Također je neosnovan tužiteljev zahtjev da se njemu isplati iznos predmetne naknade, odnosno da je tuženiku isplaćeno nešto što mu ne pripada. Poziva se na odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o izvlaštenju te dodaje da je upis zabilježbe izvlaštenja izvršen u vrijeme dok je vlasnik nekretnine bio tuženik te sve kasnije promjene ne utječu na status tuženika kao stranke i primatelja naknade. Dodaje da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 28. prosinca 2018. otuđio predmetnu nekretninu nepuna dva mjeseca nakon donošenja rješenja o dosudi. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je dodao da tuženik pogrešno u odgovoru na tužbu navodi da je prodana predmetna nekretnina 28. prosinca 2018. jer je riječ o nekretnini k.o. 216/2. Tužitelj je prodao predmetnu nekretninu oznake k.o. 216/22 dana 19. listopada 2020. Nakon toga je došlo do radova i kada je kupac vidio da je cijev prešla preko te cijele parcele tražio je raskid ugovora putem suda pa je ugovor raskinut temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču P-167/2021 od 24. ožujka 2021.
5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a.
6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:
7. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 297.300,00 kuna s kamatom navodeći da je taj iznos koji je tuženiku isplaćen na ime naknade za umanjenu vrijednost nekretnine zbog izvlaštenja, tuženik stekao bez osnove jer je u trenutku isplate naknade vlasnik nekretnine bio tužitelj.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelju u stečajnom postupku nad tuženikom koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim broj St- 553/2013 dosuđena nekretnina oznake k.č. br. 216/22 upisana u z.k. ul. 5237 k.o. N. V. na temelju rješenja poslovni broj St-553/2013-142 od 12. listopada 2018. (stranica 50-52 spisa) te da mu je nekretnina predana u posjed i vlasništvo na temelju zaključka poslovni broj St-553/2013-151 od 2. studenog 2018. (stranica 47 spisa). Nije sporno da je 17. listopada 2018. pod poslovnim brojem Z-31885/2018 u zemljišnim knjigama zabilježena dosuda predmetne nekretnine ovdje tužitelju na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci od 12. listopada 2018. poslovni broj St- 553/2013-142 te da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine 14. studenog 2018. (povijesni izvadak iz zemljišne knjige na stranici 8-12 spisa). Također nije sporno da je u listu C upisana zabilježba podnijetog prijedloga za izvlaštenje od 27. studenog 2018. pod brojem Z-36426/2018 te uknjižba stvarne služnosti u korist I. ž.
27. studenog 2018. pod brojem Z-36440/2018 (povijesni izvadak iz zemljišne knjige na stranici 8-12 spisa), dakle nakon što je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine. Nije sporno da je naknada za umanjenu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine zbog izvlaštenja u utuženom iznosu isplaćena tuženiku 19. studenog 2018. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.
10. Sporno jest je li tuženik dužan platiti utuženi iznos tužitelju s obzirom na tuženikove prigovorne tvrdnje da je upis zabilježbe izvlaštenja obavljen u vrijeme dok je vlasnik nekretnine bio tuženik te da sve kasnije promjene ne utječu na status tuženika kao korisnika izvlaštenja nekretnine i primatelja naknade utvrđene pravomoćnim rješenjem Republike Hrvatske, Ureda državne uprave KLASA: UP/I-943-04/18-01/209, URBROJ: 2163-06-11-02/11-18-2 od 17. rujna 2018. (rješenje na stranici 31-33 spisa).
11. Na temelju dokumentacije u spisu sud je utvrdio da je tužitelju predmetna nekretnina dosuđena temeljem rješenja Trgovačkog suda u Rijeci od 12. listopada 2018. poslovni broj St-553/2013-142 (stranica 50-52 spisa) te da je u zemljišnim knjigama predmetno rješenje zabilježeno 17. listopada 2018., a da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišne knjige 14. studenog 2018. Nadalje, u postupku izvlaštenja predmetne nekretnine rješenjem Republike Hrvatske, Ureda državne uprave KLASA: UP/I-943-04/18-01/209, URBROJ: 2163-06-11-02/11-18-2 od 17. rujna 2018. (stranica 31-33 spisa) je prihvaćen prijedlog korisnika izvlaštenja-I. ž. za nepotpuno izvlaštenje predmetne nekretnine na kojoj je u trenutku donošenja citiranog rješenja kao vlasnik bio upisan tuženik (t. 2. rješenja) te je određeno da je korisnik izvlaštenja dužan na ime naknade za umanjenu tržišnu vrijednost nekretnine isplatiti ukupan iznos od 297.300,00 kuna, koji je iznos nesporno uplaćen tuženiku 19. studenog 2018., kada je vlasnik predmetne nekretnine bio tužitelj, koji je i danas njezin vlasnik.
12. Zakon o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12. i 74/14.) u članku 8. propisuje da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Budući da je tužitelj bio vlasnik nekretnine u trenutku isplate naknade, kao i da je i danas vlasnik iste nekretnine, to tužitelju kao vlasniku nekretnine, sukladno citiranoj odredbi Zakona o izvlaštenju, pripada naknada u utuženom iznosu. Stoga je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.
13. Tuženik neosnovano u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik korisnik izvlaštenja te se neosnovano poziva na odredbu čl. 21. st. 2. Zakona o izvlaštenju koja propisuje da otuđenje nekretnine glede koje je stavljena zabilježba postupka izvlaštenja, kao i promjena drugih odnosa na nekretnini koja može biti od utjecaja na obveze korisnika izvlaštenja, nema pravnog učinka prema korisniku izvlaštenja. U konkretnom slučaju korisnik izvlaštenja je I. ž. a ne tuženik, kako to tuženik pogrešno navodi u odgovoru na tužbi. Prema tome, otuđenje nekretnine nema pravnog učinka prema korisniku izvlaštenja (I. ž.), a što nema
utjecaja na činjenicu da se naknada za izvlaštenje isplaćuje vlasniku nekretnine. Podredno se ističe da je uvidom u zaključak o prodaji predmetne nekretnine poslovni broj St-553/2013-89 od 3. siječnja 2018. (stranica 48-49 spisa) utvrđeno da u zaključku nije bilo navedeno da je pokrenut postupak izvlaštenja predmetne nekretnine, koja činjenica po ocjeni ovoga suda i nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga što u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu naknade za izvlaštenje koja mu pripada kao vlasniku nekretnine sukladno čl. 8. Zakona o izvlaštenju. Također se ističe da tuženik neosnovano u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 28. prosinca 2018. otuđio predmetnu nekretninu nepuna dva mjeseca nakon donošenja rješenja o dosudi. Tužitelj je nesporno s kupcem sklopio Ugovor o kupoprodaji zemljišta 19. listopada 2020. za predmetnu nekretninu oznake k.o. 216/22 (Ugovor na stranici 39- 40 spisa). Međutim, kupac je tražio raskid ugovora putem suda pa je Ugovor o kupoprodaji zemljišta od 12. listopada 2020. raskinut temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču P-167/2021 od 24. ožujka 2021., koja je odluka postala pravomoćna 14. travnja 2021. (odluka na stranici 37-38 spisa). Stoga nije sporno da je tužitelj i danas vlasnik predmetne nekretnine.
14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 297.300,00 kuna, priznao parnični trošak u iznosu od 6.746,00 kuna (t. II. izreke presude), koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.423,00 kuna i presudu u iznosu od 3.323,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19.).
Rijeka, 15. srpnja 2022.
Sutkinja
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).