Poslovni broj: UsI-2302/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz S. K., R. S., koju zastupa opunomoćenik Lj. S., odvjetnik u O., Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon održane javne rasprave, dana 15. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224- 02/19-01/177, URBROJ: 511-01-203-21-4 od 11. svibnja 2021.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o zahtjevu tužiteljice.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je dokazala da se kao Hrvatica jasno i nedvosmisleno izjasnila u zapisničkoj izjavi danoj u Konzulatu, u izvatku iz Matične knjige rođenih čim je ta mogućnost uvedena u matice rođenih u R. S. te upisom u posebni popis birača hrvatske nacionalne manjine. Također je dostavila potvrdu osnovne škole da se za vrijeme školovanja izjašnjavala kao Hrvatica. Nadalje je dostavila uvjerenje iz srednje škole da nisu vođeni podaci o nacionalnosti učenika te potvrdu Prirodoslovno- matematičkog fakulteta i Republičkog zavoda za statistiku, kao i uvjerenje da u zapisniku o prijavi zaključenja braka ne postoji rubrika nacionalnosti, što su sve javne isprave na kojima se tijekom života mogla nacionalno izjasniti, što je i učinila gdje god je imala za to priliku. Navodi da je njezina sestra po identičnoj pravnoj osnovi 2016. primljena u hrvatsko državljanstvo pa je odbijanjem njezinog zahtjeva povrijeđeno ustavno načelo jednakosti pred zakonom. Napominje da joj je majka i cijela njezina obitelj prenijela osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu te katoličku vjeroispovijest i odgoj u tom duhu. Napominje da u S. K., njezinom mjestu prebivališta, ne postoji niti jedna hrvatska udruga u koju bi se mogla učlaniti i preko nje stvarati još jaču vezu s hrvatskim korijenima. Budući da je katoličke vjeroispovijesti, redovito posjećuje mise u Katoličkoj porti u N. S. Uz tužbu dodatno prilaže i svoju pomorsku knjižicu u kojoj je u rubrici nacionalnost upisan podatak "Hrvatica".
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV, ukupno 6.250,00 kn.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ni u kojem slučaju ne može biti dvojbeno, već jedino i isključivo kroz duže vremensko razdoblje i to navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem na neki drugi način. Stoga preslika pomorske knjižice koju tužiteljica prilaže spisu, kao i ostali dokazi koje je priložila prilikom podnošenja zahtjeva, a koji su svi nastali u razdoblju od godine dana prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, ne dokazuju stvarnu nacionalnu pripadnost tužiteljice i ne mogu biti temelj njezinog primitka u hrvatsko državljanstvo. Navodi da se tužiteljica poziva na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-1567/2009-5 od 16. studenoga 2011., u kojoj presudi je Sud zauzeo stajalište da su neosnovani prigovori tužitelja da bi radi definiranja pojma pripadnik hrvatskog naroda trebalo primijeniti neki drugi propis te je ustvrdio da se u tom postupku primjenjuje Zakon o hrvatskom državljanstvu.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti stranaka. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. 10. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11 i 110/15) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
9. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
10. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, tužiteljica je priložila životopis, izvadak iz matice rođenih u kojem je upisan podatak da je Hrvatica, potvrdu osnovne škole da se tijekom školovanja izjašnjavala kao Hrvatica, upis u poseban birački popis hrvatske nacionalne manjine u S., izjavu da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, zapisnik o prijavi zaključenja braka, potvrdu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i potvrdu Republičkog zavoda za statistiku da u njima ne postoji rubrika nacionalnost, putovnicu i domovnicu za majku i sestru iz kojih proizlazi da su po nacionalnosti Hrvatice, izvode iz matične knjige rođenih i vjenčanih za baku i djeda po majci iz kojih proizlazi da su po nacionalnosti Hrvati, potvrde da su aktivni članovi rimokatoličke zajednice te djedov krsni list, uvjerenje srednje škole da nisu vođeni podaci o nacionalnosti učenika.
11. Tuženik je na temelju dostavljenog zaključio da se samo na temelju izvatka iz matične knjige rođenih i izjave stranke da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatske nacionalne manjine nastale nakon podnošenja zahtjeva, ne može utvrditi stvarna nacionalna pripadnost tužiteljice, dok se samo na temelju potvrde osnovne škole da se tijekom školovanja izjašnjavala kao Hrvatica ne može utvrditi njezina stvarna nacionalna pripadnost jer je u to vrijeme bila maloljetna i o njezinoj nacionalnoj pripadnosti se izjasnio njezin zakonski zastupnik. Stoga je tuženik zaključio da tužiteljica nije dokazala svoje osobno nacionalno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu pa nije od utjecaja okolnost da su joj majka i sestra pripadnice hrvatskog naroda, posebno uzimajući u obzir činjenicu da joj je otac pripadnik drugog naroda.
12. Međutim, ovakav zaključak ovaj Sud ne može prihvatiti. Uz to što je tužiteljica kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu priložila životopis, izvadak iz matice rođenih u kojem je upisan podatak da je Hrvatica, upis u poseban birački popis hrvatske nacionalne manjine u S., izjavu da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, zapisnik o prijavi zaključenja braka, potvrdu Prirodoslovno- matematičkog fakulteta i potvrdu Republičkog zavoda za statistiku da u njima ne postoji rubrika nacionalnost, putovnicu i domovnicu za majku i sestru iz kojih proizlazi da su po nacionalnosti Hrvatice, izvode iz matične knjige rođenih i vjenčanih za baku i djeda po majci iz kojih proizlazi da su po nacionalnosti Hrvati, potvrde da su aktivni članovi rimokatoličke zajednice te djedov krsni list, tuženik je, između ostalog, od tužiteljice izričito zatražio dostavu presliku matične knjige osnovne i srednje škole, da bi potom, nakon što je tužiteljica navedeno dostavila, zaključio da navedena potvrda, u kojoj stoji da se tužiteljica tijekom školovanja izjašnjavala kao Hrvatica, ne može biti dokaz njezine stvarne nacionalne pripadnosti jer je tužiteljica u to vrijeme bila maloljetna i o njezinoj nacionalnoj pripadnosti se izjasnio njezin zakonski zastupnik. 13. Po ocijeni ovog Suda, isprave koje je tuženik od tužiteljice zatražio, a u kojima je upisan podatak o hrvatskoj, a ne nekoj drugoj nacionalnosti, dok ostale zatražene i dostavljene isprave ne sadrže rubriku nacionalnost pa tužiteljica u njima nije mogla niti navesti svoju nacionalnu pripadnost, upravo dokazuju tužiteljičine tvrdnje o pripadnosti hrvatskom narodu, na osnovi koje je podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, a temeljem koje osnove je u hrvatsko državljanstvo primljena i njezina sestra. Dakle, tužiteljica je, suprotno zaključku tuženika, dostavila sve tražene isprave te je u onima u kojima je postojala rubrika narodnost, upisan podatak da je po narodnosti Hrvatica, koju činjenicu će tuženik u ponovnom postupku cijeniti te donijeti novo, na zakonu zasnovano rješenje.
14. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim.
15. Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I. i II. izreke presude.
16. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 79. ZUS-a, a u vezi s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužiteljice po odvjetniku i to sastava tužbe i zastupanja na ročištu, svako u iznosu u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25%, ukupno 6.250,00 kn, sve u vezi sa Tbr. 23., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).
U Zagrebu, 15. srpnja 2022.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I i II izreke presude žalba nije dopuštena (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke III žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane točke presude.
