Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-251/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Goranu Stošiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. Z. d.o.o., U. D. T.-G. 11, Z., OIB …, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o., protiv ovršenika K. B. iz Z., K. 3a, OIB …, zastupana po punomoćnici J. B., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrv-18755/2021 od dana 17. svibnja 2022. godine, dana 15. srpnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenice podnesena protiv toč. I. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrv-18755/2021 od dana 17. svibnja 2022. godine odbacuje se kao nedopuštena.

II. U preostalom dijelu žalba ovršenice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje u toč. II., III., IV. i V. izreke.

III. Zahtjev ovršenice za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I izreke upućena je ovršenica da u roku 15 dana od primitka rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. od 12. travnja 2012. godine br. Ovrv- 2377/2012 nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ). U toč. II. izreke odbačena je žalba ovršenika izjavljena 9. prosinca 2021. godine u preostalom dijelu kao nepravovremena. U toč. III. izreke odbija se zahtjev ovršenika za odgodom ovrhe od 9. prosinca 2021. godine kao neosnovan. U toč. IV. izreke odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška od 9. prosinca 2021. godine kao neosnovan. U toč. V. izreke nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju podmiri trošak ovršnog postupka u iznosu 625,00 kn u roku 8 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela ovršenica pobijajući ga u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je dijelom nedopuštena a dijelom neosnovana.

5. Obzirom da iz toč. I. izreke proizlazi da je ovršenica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to prvostupanjska odluka u tom dijelu predstavlja zaključak u smislu čl. 210. st. 3. OZ-a, te budući da je člankom 11. st. 5. OZ-a propisano da protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, žalbu ovršenice valjalo je u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i temeljem čl. 367. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a riješiti kao u toč. I. izreke.

6. U odnosu na toč. II. izreke pobijanog rješenja, prema razlozima iznesenim u prvostupanjskoj odluci rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. od 12. travnja 2012. po posl. brojem Ovrv-2377/2012 postalo je pravomoćno i ovršno 18. ožujka 2013. godine dok je ovršenica podnijela žalbu 9. prosinca 2021. godine navodeći kao žalbeni razlog i razlog iz članka 50. st. 1. t. 5. OZ-a kao i činjenicu da nikada nije zaprimila predmetno rješenje o ovrsi.

6.1. Obzirom da je žalba u tome dijelu podnesena izvan roka iz članka 53. OZ-a a ovršenica ujedno ničim nije dokazala da predmetno rješenje o ovrsi nije primila, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je žalbu u tom dijelu odbacio kao nepravovremenu.

7. U odnosu na toč. III izreke kojom je odbijen zahtjev ovršenice za odgodom ovrhe valja istaknuti da je člankom 65. OZ-a propisano da sud može udovoljiti zahtjevu ovršenika za odgodom ovrhe ukoliko je ostvarena neka od zakonskih pretpostavki taksativno navedenih u toč. 1.-11. citiranog članka, te ukoliko je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

7.1. Obzirom da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu a niti je učinila vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se nisu ostvarile zakonske pretpostavke za primjenu članka 65. OZ-a te u tom dijelu odbio zahtjev.

8. Obzirom da ovršenica nije uspjela sa svojim prijedlogom, te se upućivanje u parnicu ne može tretirati kao uspjeh u ovom ovršnom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a kada je odbio zahtjev ovršenice za naknadom troška postupka, ali je i pravilno primijenio Tbr. 11. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/159) kada je obvezao ovršenicu da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka u iznosu 625,00 kn.

9. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a riješiti kao u toč. II. izreke.

10. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a te isti nije prihvaćen kao osnovan jer žaliteljica nije uspjela sa podnesenom žalbom.

U Šibeniku, 15. srpnja 2022. godine

SUDAC

Goran Stošić v.r.