Poslovni broj: 3 UsI-3618/21-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ivani Barać zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice S. F. iz K. N., …, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne

politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi revizije svih nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb S. i priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu N. F. za razdoblje od 16.02.2006. do 112.02.2013., odlučujući o tužbi tužiteljice od 15. studenog 2021., izvanraspravno 15. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA:UP/II-551-07/20-…, URBROJ: 524-11/1-… od 29. listopada 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA:UP/II-551-07/20-…, URBROJ: 524-11/1-… od 29. listopada 2021. odbačen je podnesak S. F. iz K. N., ovdje tužiteljice, označen kao

Zahtjev za reviziju svih nalaza i mišljenja PTV-a Centra za socijalnu skrb S. i priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu N. F. za razdoblje od

16.2.2006. do 12.12.2013.

2. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela opširnu tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari u bitnom navodeći kako je neuka stranka, da je 28. travnja 2020. putem CZSS K. podnijela Ministarstvu rada,

mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zahtjev za reviziju svih nalaza i mišljenja za N. F. za razdoblje od 2006. do 2014. kojem je postavila pitanje zašto se u tim nalazima N. F. nikada nije utvrdila vrsta i stupanj težine oštećenja organizma na temelju kojeg utvrđenja bi isti imao pravo na tuđu pomoć i njegu po Zakonu iz socijalne skrbi kao dijete s više vrsta tjelesnih oštećenja, međutim na koje pitanje da nije dobila odgovor već rješenje od 29. listopada 2013. kojim je odbačen njen Zahtjev za reviziju. Tužiteljica navodi dijelove obrazloženja osporavanog rješenja te ističe kako se ne slaže s utvrđenjem da i pored svih dijagnoza, liječničkih nalaza i medicinske dokumentacije koji su navedeni u Nalazima i mišljenjima i dalje stoji da vrsta i stupanj oštećenja organizma kod N. F. ne postoje, jer da je navedeno utvrđenje pogrešno, radi čega da podnosi predmetnu tužbu te traži od Suda da poništi osporavano rješenje te naloži odgovarajućim državnim tijelima da se na temelju Nalaza i mišljenja za N. F. za razdoblje od 2006. do 2014. utvrdi vrsta i stupanj težine oštećenja organizma za svaki Nalaz pojedinačno na temelju čega bi

N. F. ostvario zaostala prava za tuđu pomoć i njegu za navedeno razdoblje,

kao i isplatu svih zaostalih dugovanja za tuđu pomoć i njegu za koju je bio zakinut. Tužiteljica nadalje kronološki navodi Nalaze i mišljenja od 2006. do 2014. godine u kojima da je utvrđeno postojanje više vrsta oštećenja zdravlja N. F. ali u kojima da nije utvrđen vrsta i stupanj težine oštećenja zdravlja uz obrazloženja da isto ne postoji. Ističe kako su joj zahtjevi za tuđu pomoć i njegu uvijek bili odbijani uz obrazloženje da prelazi imovinski cenzus od 5.000,00 kn budući da tužiteljica prima mirovinu od 1.200,00 kn, a njen suprug mirovinu od 4.200,00 kn, a što da je apsurdno. Da je sasvim slučajno saznala za Zakon iz socijalne skrbi 2014. godine kojim da je propisano da dijete ili osoba s više vrsta težih ili teških oštećenja organizma ima pravo na tuđu pomoć i njegu u punom iznosu bez obzira na obiteljska primanja te da je N.

F. konačno u žalbenom postupku priznato pravo na tuđu pomoć i njegu rješenjem Ministarstva socijalne politike 2015. Slijedom navedenog, da je i podnijela predmetni zahtjev koji da joj je neosnovano odbačen, pa stoga od Suda traži da njenu tužbu usvoji i pravedno odluči u konkretnom slučaju.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 3. prosinca 2021. ustrajalo u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan iz razloga navedenih u osporavanom rješenju. Tuženo tijelo je nadalje navelo da se u konkretnom slučaju nisu stekle pretpostavke za pokretanje postupka, i to stoga što je tužiteljica u razdoblju od 2006. do 12.12.2013. imala mogućnost podnošenja zahtjeva za priznavanje prava iz socijalne skrbi za svog sina N. F., jer je ista zakonski zastupnik svog djeteta,

a kada je i podnosila zahtjeve za priznavanje pojedinačnih prava iz sustava socijalne skrbi za svog sina da je imala mogućnost podnošenja pravnih lijekova kako protiv prvostupanjskih rješenja Centra za socijalnu skrb S., Podružnice K., tako i protiv rješenja drugostupanjskog tijela, nadležnog ministarstva, pa tako i u svezi prigovora na nalaze i mišljenja tijela vještačenja u prvom i drugom stupnju. Da stranka prema citiranim propisima nema „pravo na vještačenje", niti „pravo na reviziju" o kojem pravu bi se odlučivalo, kao o pojedinačnom pravu stranke već da ima pravo predlagati izvođenje dokaza vještačenjem u upravnoj stvari koja nije dovršena i to za vrijeme vođenja postupka kao predlaganje izvođenja jednog od dokaza u toj upravnoj stvari. S tim u svezi da ne postoji ni mogućnost revizije svih nalaza i mišljenja koja su donesena od strane PTV-a, Centra za socijalnu skrb S., niti donošenja rješenja o priznavanju prava na doplatak za pomoć i njegu N. F. za razdoblje od 2006. do

12.12.2013.

4. Tuženo tijelo je nadalje navelo da Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana mogućnost da se izvan upravnog postupka pobija Nalaz i mišljenje već da se Nalaz i mišljenje može pobijati izjavljivanjem žalbe protiv rješenja, a koje rješenje se temelji na dokazima, pa tako i Nalazu i mišljenju tijela vještačenja, koji dokazi su izvedeni u postupku prije donošenja rješenja. Da ni Zakonom o općem upravnom postupku, ni Zakonom o socijalnoj skrbi nije propisana mogućnost provođenja revizije nad nalazom i mišljenjem općenito, a kamoli nad svim nalazima i mišljenjima PTV-a, CZSS S., kako to tužiteljica predlaže podnesenim zahtjevom za razdoblje od 2006.

do 2014., niti da postoji mogućnost da se odgovarajućim rješenjem sinu tužiteljice retroaktivno prizna pravo na doplatak za pomoć i njegu za razdoblje od 2006. do 2014., a u svezi s tim i isplati iznosi doplatka za pomoć i njegu. Za predloženo postupanje, a i za donošenje predloženog rješenja da tuženo ministarstvo nije ni stvarno nadležno. 5. Tuženo tijelo je također istaklo da je Prvostupanjsko tijelo vještačenja, CZSS S. prestalo s radom i da vještačenja, za potrebe postupaka priznavanja prava iz socijalne skrbi aktualno provodi nadležni Zavodi za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu. Da se u konkretnom slučaju nisu stekle pretpostavke za pokretanje postupka povodom zahtjeva tužiteljice, a iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, radi čega da je podneseni zahtjev tužiteljice valjalo odbaciti te odlučiti kao u izreci osporavanog rješenja, a sve na temelju odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

6. Podneskom od 3. siječnja 2022. tužiteljica se očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu na način da ih je u cijelosti osporila te je ustrajala u navodima tužbe.

7. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje ročišta, Sud je vođen načelom učinkovitosti u skladu s odredbom čl. 36. ZUS-a predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje.

9. Tužba tužiteljice nije osnovana.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA:UP/II-551-07/20-…, URBROJ: 524-11/1-…

od 29. listopada 2021.

11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem odbačen podnesak S. F., ovdje tužiteljice, označen kao Zahtjev za reviziju svih nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb S.

za razdoblje od 15.05.2006. do 30.03.2014. i priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu N. F. za razdoblje od 16.02.2006. do 12.12.2013.

12. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz tužbu razvidno je da je tužiteljica 28. travnja 2020. CZSS S. podnijela Zahtjev za reviziju svih nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb S.

za razdoblje od 15.05.2006. do 30.03.2014. te zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu N. F. za razdoblje od 16.02.2006. do 12.12.2013.

u kojem je opisala kronologiju postupaka vještačenja kroz navedeni period, a koji Zahtjev je bio naslovljen na Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, uz koji zahtjev je priložila preslike nalaza i mišljenja CZSS za razdoblje od 2006. do 2014. godine.

13. Prvostupanjsko upravno tijelo je podneseni Zahtjev proslijedilo tuženom tijelu koji je postupajući po predmetnom zahtjevu donio osporavano rješenje kojim je podneseni zahtjev tužiteljice odbacio uz obrazloženje sadržano u bitnom da ne postoje zakonski uvjeti za reviziju navedenih nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja, a kako to tužiteljica traži, pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku te ujedno navodeći da su za predmetni zahtjev od značaja i odredbe članka 2., čl. 5., čl. 13., čl. 58., čl. 65. i čl. 105. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09, dalje ZUP-a) te odredba članka 106. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine", broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17).

14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog prava pravilno primijenjeno materijalno pravo.

15. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi da za podneseni Zahtjev, a kojim je između ostalog, predložena revizija svih nalaza i mišljenja PTV-a Centra za socijalnu skrb S. i priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu N. F. za razdoblje od 16.2.2006. do 12.12.2013., ne postoji pravna osnova za „obavljanje revizije svih nalaza i mišljenja PTV-a Centra za socijalnu skrb S. i za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu za N. F. za razdoblje od 16.2.2006. do 12.12.2013., niti za predloženo pokretanje postupka, ni za vođenje postupka ne postoji uporište u Zakonu o općem upravnom postupku, niti u Zakonu o socijalnoj skrbi kako od strane prvostupanjskog tijela, tako ni od strane drugostupanjskog tijela, a kako to tužiteljica neosnovano smatra.

16. Pravilno tuženo tijelo u osporavanom rješenju navodi da Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana mogućnost da se izvan upravnog postupka pobija nalaz i mišljenje već se nalaz i mišljenje može pobijati izjavljivanjem žalbe protiv rješenja za vrijeme trajanja upravnog postupka, u zakonom propisanim rokovima te u skladu s odredbama Zakona i Uredbe o metodologijama vještačenja, a iz podneska tužiteljice te priložene dokumentacije, nespornim proizlazi da se radi o upravnim postupcima u razdoblju od 2006. do 2014. koji su okončani.

17. Konačno, pravilno navodi i zaključuje tuženo tijelo da se revizija svih nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb S., dakle prvostupanjskog tijela vještačenja, a koja vještačenja su provedena u upravnim postupcima koji su okončani, ne može smatrati upravnom stvari o kojoj bi se trebao voditi upravni postupak i rješavati o pravu na reviziju kao zasebnom pravu neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a kako to tužiteljica neosnovano traži.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili pravilnost, ni zakonitost osporavanog rješenja, niti su ostvareni razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a na koje ovaj Sud u skladu s odredbom članka 31. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci.

20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

U Splitu 15. srpnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužiteljici

- tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 400,00 kn i za presudu u iznosu od 500,00kn po čl. 11. Zak. o sudskim pristojbama

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. pravomoćnosti do 5.09.2022.