1               Poslovni broj: I Kž-61/2024-4

Poslovni broj: I Kž-61/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. prosinca 2023. broj K-22/2023., u sjednici održanoj 14. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog I. B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim optuženog I. B. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11., za koje mu je, na temelju članka 154. stavak 1. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. točka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11. i člankom 34. KZ/11., za koje mu je, na temelju čanka 154. stavak 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pa je optuženik primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja od 12. siječnja 2023. do 14. siječnja 2023.

 

2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja, na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11., može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, na temelju članka 69. stavak 4. KZ/11., do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi I. B. je oslobođen obveze podmirenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku A. L. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. U žalbi zbog odluke o kazni, optuženik navodi "da je prvostupanjski sud previše vrednovao otegotne okolnosti", dok razlika u godinama između optuženika i žrtve po žalitelju nema značaj otegotne okolnosti. Smatra da je prvostupanjski sud propustio olakotnim cijeniti doprinos oštećenice počinjenju djela.

 

8.1. Suprotno iznijetim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i te je okolnosti u dostatnoj mjeri vrednovao.

 

8.2. Tako je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao olakotno priznanje kaznenih djela čime je optuženik bitno doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka, iskazano iskreno žaljenje zbog svojih postupaka prema oštećenici, dob optuženika od 71 godine, činjenica optuženikove neosuđivanosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv i to u stupnju od umjereno smanjenog prema bitno smanjenom. Međutim, s obzirom da je žrtva posebno ranjiva zbog bolesti i invaliditeta i teške tjelesne smetnje, jasno je govorila da ne želi s njim imati ništa, neosnovani su prigovori žalitelja da je žrtva doprinijela počinjenju djela time što je s optuženikom gledala "porniće", koju okolnost po žalitelju treba cijeniti olakotnom.

 

8.3. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenio upornost u počinjenju djela, kada je optuženik tijekom dva dana uporno nastojao ostvariti intimne odnose sa žrtvom, da je verbalno i fizički navaljivao na žrtvu unatoč njenom jasnom izražavanju da ne želi imati odnose s njim, nastavio s protupravnim postupanjem te je jedno kazneno djelo dovršio, a drugo je ostalo u pokušaju jer je žrtva iskoristila situaciju kada je optuženik zaspao i pobjegla iz njegove kuće. Uz to, protivno stavu žalitelja, kada optuženik u dobi od 71 godine i 44 godine stariji od oštećenice, čini kazneno djelo na njenu štetu, ta razlika u godinama predstavlja otegotnu okolnost kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

8.4. Na temelju naročito izraženih olakotnih okolnosti opravdano je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne zatvora ispod posebnog minimuma i to zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. u trajanju dvije godine, a zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 34. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. u trajanju tri godine, koje utvrđene kazne zatvora su primjerene jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, načinu počinjenja kaznenog djela te prijašnjem životu optuženika, ali i njegovom ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela kada je kazneno djelo priznao i time pokazao kritičnost i odgovornost prema istom. Uz to, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 godine sukladna je ukupnosti počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika te će takva kazna izraziti će odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima takvih teških i odioznih kaznenih djela i upozoriti druge građane da se klone sličnih postupaka, a ujedno će se u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja. Slijedom toga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 14. ožujka 2024.