Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: K-747/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Lj., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje ODO u Osijeku) broj KO-DO-672/2021-1 od 19. listopada 2021., nakon javne rasprave održane 13. srpnja 2022., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Željka Filakovića, optuženog M. Lj. i izabranog branitelja optuženika, odvjetnika G.J. iz O., dana 15. srpnja 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP/08.) u odnosu na optuženog M. Lj. stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-747/2021-2 od 4. studenog 2021. kojom je izdan kazneni nalog protiv imenovanog optuženika zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11.
II. Optuženi M. LJ., ....,
kriv je
III. što je
dana 25. ožujka 2021. oko 17,05 sati na malograničnom cestovnom prijelazu E. na ulazu u Republiku Hrvatsku iz Republike Srbije, kao vozač osobnog automobila marke Mercedes reg. oznake (Srb), znajući da je za ulazak u Republiku Hrvatsku potreban negativan PCR SARS Covid test i da se nije testirao u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, nakon što je prethodno od nepoznate osobe nabavio neistinit negativan test na corona virus (SARS-CoV-2) Instituta za javno zdravlje Vojvodine, Centra od 24. ožujka 2021. godine na ime M. Lj. JMBG ..., u cilju izbjegavanja odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (NN 132/2020) u kojoj je propisano da je za prelazak državne granice potrebno predočenje negativnog PCR testa na SARS-CoV-2 koji nije stariji od 48 sati ili PCR testiranje na SARS Cov po dolasku u Republiku Hrvatsku i samoizolacija do prispijeća negativnog testa, koju potvrdu je predočio službenim osobama na granici radi nesmetanog ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj,
dakle, nabavio i uporabio lažnu javnu ispravu kao pravu
IV. čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona
V. Na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11. optuženi M. Lj. se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
VI. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. optuženom M. Lj. se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
VII. Na temelju članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11. od optuženog M. Lj. oduzima se potvrda broj 33812 od 24. ožujka 2021. koja je od optuženika oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Dalj serijskog broja 00049610 od 25. ožujka 2021.
VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. nalaže se optuženom M. Lj. da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn (tisućukuna), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-672/2021-1 od 19. listopada 2021. optuženi su M. Lj. i M. M. svaki zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11., te je u optužnici zatraženo da se protiv njih izda kazneni nalog i da se proglase krivima zbog navedenog kaznenog djela i osude svaki na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da im se na temelju članka 56. KZ/11. izrekne uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.
2. Presudom ovog suda broj K-747/2021-2 od 4. studenog 2021. prihvaćen je zahtjev iz optužnice, te je izdan kazneni nalog i optuženi M. lj. i M. M. proglašeni krivima zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11., te je svaki pojedinačno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da im je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.
2.1. Protiv ove presude o kaznenom nalogu optuženi M. Lj. je podnio prigovor, te je protiv njega optužnica potvrđena rješenjem ovog suda broj Kov-433/2021-4 od 11. veljače 2022., dok optuženi M. M. nije podnio prigovor, te je u odnosu na njega citirana presuda kojom je izdan kazneni nalog postala pravomoćna 18. studenog 2021.
3. Na raspravi održanoj 11. svibnja 2022. optuženi M. Lj. očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. za koje se tereti predmetnom optužnicom.
4. U dokaznom postupku ispitan je kao svjedok M. M., te su pročitani: službene zabilješke o operativnim radnjama PGP Dalj od 25. ožujka 2021. (list 17-18), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Dalj broj 49610 od 25. ožujka 2021. (list 9), zapisnik o privremenom oduzimanu predmeta PGP Dalj broj KU-90/6-21 od 25. ožujka 2021. (list 10-11), potvrda Instituta broj 33812 od 24. ožujka 2021. koja glasi na ime M. Lj. (list 12), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Dalj broj 49611 od 25. ožujka 2021. (list 13), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PGP Dalj broj KU-90/6-21 od 25. ožujka 2021. (list 14-15), potvrda Instituta broj 33813 od 24. ožujka 2021. koje glasi na ime M. M. (list 16), preslika putovnice broj ... za M. Lj. (list 19), preslika osobne iskaznice broj ... za M. M. (list 20), dopis Interpola Beograd broj 4961/2373-569832 od 4. lipnja 2021. (list 37-39) uvjerenje Osnovnog suda u Novom Sadu, R. Srbija od 26. studenog 2021. (list 65), mikrobiološki nalaz Zavoda od 26. ožujka 2021. (list 66), uvjerenje MUP-a R. Srbije od 25. studenog 2021. (list 64) i izvadak iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 10. ožujka 2022. (list 59). Optuženik je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.
5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi M. Lj. kao vozač osobnog automobila marke Mercedes reg. oznake (SRB) dana 25. ožujka 2021. oko 17,05 sati bio na malograničnom cestovnom prijelazu E. radi ulaza u Republiku Hrvatsku iz Republike Srbije i da je tada znao da je za ulazak u Republiku Hrvatsku potreban negativan PCR SARS Covid test koji nije stariji od 48 sati ili PCR testiranje na SARS Cov po dolasku u Republiku Hrvatsku i samoizolacija do prispijeća negativnog testa, a što je bilo propisano u odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (NN 132/2020). Nije bilo sporno ni da je optuženik službenim osobama na granici predočio neistinit negativan test na corona virus (SARS-CoV-2) Instituta, Centra za virusologiju broj 33812 od 24. ožujka 2021. godine na svoje ime, te da je s njim u vozilu tada bio i M. M. koji je također predočio službenim osobama na granici neistinit negativan test na corona virus istog instituta na svoje ime, broj protokola 33813 od 24. ožujka 2021.
5.1. Bilo je sporno je li optuženik prilikom prijelaza granice znao da se 24. ožujka 2021. nije testirao na corona virus (SARS-CoV-2) u Institutu, Centru za virusologiju, odnosno je li od nepoznate osobe nabavio neistinit negativan test na corona virus (SARS-CoV-2) navedenog Instituta instituta na svoje ime s namjerom da izbjegne odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (NN 132/2020.) i nesmetano uđe i boravi u Republici Hrvatskoj.
6. Optuženi M. Lj. iskazao je u svojoj obrani da se apsolutno ne osjeća krivim za predmetno kazneno djelo, niti je imao motiv, a ni namjeru da pribavi lažne covid potvrde. Pošto se više dana trebalo čekati na izdavanje covid potvrde, a imao je prijeku potrebu da otputuje u G., obratio se osobi imena M. Đ. koji mu je rekao da može ubrzati postupak izdavanja covid potvrde i da njemu donese briseve i da će on to riješiti. Stoga je uzeo sa epruvetom koju je kupio u ljekarni svoj bris, a na isti način sebi je uzeo bris i M. M., te je njihove briseve odnio M. Đ.. Narednog dana je dobio covid potvrde. Kada su ih zadržali na granici, bio je šokiran i nije mogao vjerovati što se događa. Ima 61. godinu i nikada nije osuđivan niti kažnjavan. Bio je direktor velike kompanije koja se bavila turizmom i ugostiteljstvom i imali su svoje objekte u O.. Moralna je i karakterna osoba i nije imao ni namjeru ni potrebu da pribavlja lažne potvrde. To dokazuje i testiranje koje je obavio u G. čim je tamo došao, a taj test je odmah putem e-pošte dostavio inspektoru I. A.. Kada se to sve izdešavalo i kada je dobio kazneni nalog, uložio je prigovor kako bi dokazao svoju nevinost. Smatra se prevarenim, a u međuvremenu je bio pronašao M. Đ. i zamolio ga da svjedoči u ovom postupku. On je na to pristao, ali je nažalost u međuvremenu preminuo. M. Đ. je dao novce za testiranje i nije tražio od njega da mu preda lažne covid potvrde za taj novac. M. Đ. je trebao u što kraćem roku odnijeti te briseve u Zavod kako bi on dobio covid potvrde i kako ne bi morao čekati. Nije znao da su potvrde koje mu je M. Đ. dao lažne niti je imao razloga posumnjati u te potvrde, jer su mu izgledale vjerodostojno, odnosno imale su pečat i potpis ovlaštene osobe. Te je covid potvrde prilikom prijelaza granice držao u jednom fasciklu zajedno sa posjedovnim listom i rješenjem o kućnom broju za nekretninu koju ima u L.. To je uvijek nosio sa sobom iz razloga što je granična policija uvijek tražila razlog dolaska u RH. Nije državljanin RH, ali je napravio kuću u L., jer tu regiju voli, a RH poštuje kao i njezine zakone. Imao je prijeku potrebu da predmetne zgode dođe u L. zbog službenih obaveza, a tamo je imao i puno prijatelja među kojima su i bivši župan, ministar zdravlja M., kao i gradonačelnik, a kojima je trebalo njegovo znanje i iskustvo koje ima u određenim stvarima za koje su oni bili nadležni. Više je puta obavljao testiranja u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama ili drugim objektima za testiranja koji su bili pod nadležnim Institutom. Prilikom testiranja tada bi bili prisutni medicinska sestra ili medicinski brat takve ustanove koji bi uzeli bris, a on je trebao tada ispuniti i obrazac sa svojim podacima. Rezultate testiranja je čekao otprilike 3 do 5 dana. Ne može se sjetiti kolika je bila cijena tih testiranja, jer se cijena s vremenom mijenjala. Obrazac koji je spomenuo je ispunio i predao svoj bris i bris M. M. M. Đ.. Taj obrazac je skinuo sa web stranice Instituta, a u taj obrazac se inače unose opći osobni podaci. Ispunio je obrazac i za M. M.a, a on mu je svoje podatke poslao SMS porukom ili putem Vibera. Obrasce i epruvete je stavio u dvije posebne koverte za svakog pojedinačno i na koverte napisao njihova imena. M. M. mu nije spominjao da se ranije testirao i da je bio pozitivan. Ne poznaje osobu imena J. V.. Toga dana 24. ožujka 2021. nije bio ni na jednom od punktova postavljenih zbog testiranja. Od M. Đ. nije dobio nikakvu potvrdu ili drugi dokaz da mu je dao novce za testiranje. Takve potvrde nije dobivao ni kada se ranije testirao u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, odnosno punktovima za testiranje.
6.1. Iako je optuženik u svojoj obrani više puta naglasio da nije imao nikakav motiv, odnosno potrebu da pribavlja lažnu covid potvrdu, iz njegove obrane se jasno može razabrati da je itekako bio motiviran pribaviti lažnu covid potvrdu, jer je imao prijeku potrebu doći u Republiku Hrvatsku u G. radi službenih obaveza zbog čega očito nije mogao riskirati da bude pozitivan na PCR testiranju, što se dogodilo i njegovom prijatelju M. M. desetak dana prije predmetnog događaja, a što je optuženiku moralo biti poznato, odnosno očito je htio izbjeći takvu mogućnost koja bi mu poremetila planove. Uzimajući u obzir navedeno, kao i da obrana optuženika u kojoj spominje osobu M. Đ. koji je trebao samo požuriti rezultate testiranja nema smisla, a ni dokaza, za sud nema dvojbe da je optuženik smišljeno iskazivao kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornosti i kažnjavanje.
7. Svjedok M. M. iskazao je da je bio u Republici Srbiji, odnosno V. prije nego je predmetne zgode prelazio granicu kod E. sa optuženim M. Lj.. Optuženik i on se poznaju od ranije, a optuženik ima imanje u Hrvatskoj u L., odnosno u okolici G.. Kada je bio kod optuženika u V., optuženik mu je rekao da planira ići u L. i da može ići s njime. Imao je opciju ići s optuženikom u L. ili kad prijeđe granicu da ode svojoj kući u K.. Optuženik mu je rekao i da moraju izvaditi PCR test kako bi mogli prijeći granicu, time da je on kao hrvatski državljanin i rezident imao opciju i da se ne testira, već da bude u samoizolaciji u svom domu nakon prelaska granice. Optuženik mu je rekao da će se on testirati u N. S., te je i njemu ponudio da uzme njegov bris za slučaj ako odluči ići s optuženikom u L.. On je na to pristao i dao je optuženiku svoj bris. Optuženik je to odnio na testiranje u N. S. i javio mu da su obojica negativni. Uputili su se na granični prijelaz E., a njihove covid potvrde su bile kod optuženika. Covid potvrdu nije ni pregledao, odnosno nije je ni vidio, jer je smatrao da nema potrebe za time, s obzirom da su obojica negativni na virus Sars Cov-2. Kada su došli na granicu predali su njihove covid potvrde, a nakon toga im je granični policajac rekao da stanu sa strane i pričekaju, te su to i učinili. Čekali su jedno sat vremena i nije im bilo jasno u čemu je problem. Stoga je on otišao u ured graničnih policajaca i pitao o čemu se radi, a tamo su mu rekli da su njihove covid potvrde lažne, odnosno da su izdane na imena drugih osoba. Bio je šokiran, jer u životu nije ni jednom osuđivan niti kažnjavan, niti je ikada imao problema sa zakonom. Kada je policija obavila svoje radnje otišao je sa optuženikom u L., te su tamo optuženik i on odmah obavili testiranje, a rezultat je bio da su negativni. Te su testove dostavili Postaji granične policije D., odnosno inspektoru koji je radio na njihovom slučaju. Ne zna zbog čega je došlo do toga da su njihove covid potvrde evidentirane na tuđa imena, jer su testiranje uredno platili. Da su covid potvrde lažne saznao je tek kada je otišao u ured granične policije. Odmah je potom došao do auta i prenio tu informaciju optuženiku. Optuženik se šokirao, odnosno isto je bio iznenađen kao i on. Optuženik je intelektualac, uzoran građanin i obiteljski čovjek i sigurno mu ne bi palo na pamet lažirati covid potvrde ili koristiti lažne covid potvrde. Nije imao ni motiv da pribavlja lažnu covid potvrdu, niti mu je to bilo potrebno. To je bila samo opcija da se testira ako odluči nakon prijelaza granice ići sa optuženikom u L., a ne svojoj kući. Po njegovoj ocjeni ni optuženik nije imao nikakvog motiva da pribavlja lažne covid potvrde. Optuženik je vjerojatno prevaren od strane osobe kojoj je dao novac da se obavi testiranje, odnosno da se analiziraju njihovi brisevi. Nije išao u N. S. na testiranje osobno, nego je sam sebi uzeo bris sa epruvetom koja se može kupiti u ljekarni i dao svoj bris optuženiku koji je to ponio sa sobom u N. S. na testiranje. Pristao je da se testira samo zato da u slučaju ako nakon prelaska granice odluči ići sa optuženikom u L., da se ne mora tamo testirati. Za prijelaz granice mu nije trebala covid potvrda, već se mogao testirati i kada dođe kući ili u L.. Nije mu poznato koliko je u to vrijeme koštalo testiranje, odnosno izdavanje covid potvrde. Nije testiran u Institutu 13. ožujka 2021. i netočni su podaci koji se navode u dopisu Interpola koji mu je predočen na raspravi. Nije mu poznato koliko dugo osoba koja je zaražena virusom Sars Cov-2 bude zarazna, odnosno opasna za druge. Prvi i zadnji puta se testirao na koronu u G. kada je bio zajedno sa optuženikom u Zavodu nakon prijelaza granice predmetne zgode. Ni prije, a ni nakon toga, nije se testirao na koronu, ali želi napomenuti da je cijepljen u tri navrata. Koliko se sjeća, dana 24. ožujka 2021. nije bio u N. S.. Ne poznaje osobu R. Č.. Nije mu poznata ni osoba J.
V.. Optuženik mu poslije nije opisivao, odnosno elaborirao na koji način je on dobio njihove covid potvrde. Nije mu poznato koliko se nakon testiranja čeka rezultat testiranja u Institutu. Dosta često odlazi u Republiku Srbiju, odnosno negdje jednom mjesečno, a tako je bilo i oko predmetnog događaja. Jedno vrijeme mu nije trebala covid potvrda, jer je imao potvrdu o cijepljenju. Nije platio testiranje, nego je optuženik za njih obojicu platio testiranje. Pretpostavlja da je optuženika netko od odgovornih osoba u Institutu za javno zdravlje prevario, odnosno uzeo novce i na koncu nije predao njihove briseve radi testiranja.
7.1. Sud nije povjerovao svjedoku M. M., jer podaci koje je dostavio Interpol, a o čemu će kasnije biti rijeći, govore u prilog zaključku da je ovaj svjedok također bio motiviran da pribavi lažnu covid potvrdu, jer je bio pozitivan na virus SARS-CoV-2 desetak dana prije inkriminiranog događaja, time da je on u ovom kaznenom predmetu već pravomoćno osuđen, odnosno proglašen krivim da je nabavio i uporabio lažnu covid potvrdu, jer protiv kaznenog naloga za razliku od optuženika nije podnio prigovor, što je i znakovito, odnosno ukazuje da je prihvatio krivnju za krivotvorenje isprave, što sigurno ne bi učinio da doista nije znao prilikom prijelaza granice da je njegova covid potvrda krivotvorena, slijedom čega za sud nema dvojbe da je ovaj svjedok prilikom iskazivanja pogodovao optuženiku koji mu je prijatelj. 8. Nadalje, iz službenih zabilješki o operativnim radnjama PGP od 25. ožujka 2021. (list 17 do 18) proizlazi da su toga dana na ulazu u RH u osobnom automobilu marke Mercedes, reg. oznake ... (SRB)m doputovali državljanin Republike Hrvatske M. M. i državljanin Republike Srpske M. Lj., koji su tijekom vršenja granične kontrole dali na uvid PCR SARS-CoV-2 testove izdane od strane Instituta, i to broj 33812/21 izdan na ime M. Lj. i broj 33813/21 izdan na ime M. M., te da su u PGP izrazili sumnju u vjerodostojnost navedenih testova, budući da isti testovi nisu sadržavali QR kod koji je obvezan kod originalnih testova izdanih u Institutu za javno zdravlje V.. Potom je u službenim prostorijama MCGP izvršena dodatna provjera pomoću uređaja za provjeru dokumenata INSPEC 8, te je velikim uvećanjem istog utvrđeno da su navedeni testovi u potpunosti ispisani na laserskom printeru u boji, te da sadržavaju imitacije pečata i potpisa koji su također izrađeni tehnikom laserskog ispisa u boji, što kod originala nije moguće, budući da se pečat mora otisnuti naknadno na originalnoj potvrdi i potom virusolog vlastoručno potpisati. Nadalje se navodi i da je u PGP putem telefona obavljen razgovor sa Institutom, odnosno sa laboranticom tog instituta koja je izvijestila da se pod brojem protokola 33812 vodi R. Č., a pod brojem 33813 J. V., te je ista ukazala i da svaki njihov izdani test mora imati QR kod. 9. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PGP broj 49610 od 25. ožujka 2021. sa pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta PGP broj KU-90/6-21 od 25. ožujka 2021. proizlazi da je od optuženog M. Lj. oduzet jedan Real time PCR test SarsCoV-2 na njegovo ime izdan od strane Instituta, Centar za virusologiju broj protokola 33812.
10. Iz navedenog testa proizlazi da je izdan 24. ožujka 2021. od strane Instituta, Centar za virusologiju, pod brojem protokola 33812. na ime M. Lj., da je testiranje obavljeno 24. ožujka 2021. i da je rezultat testiranja na virus SARS-CoV-2 negativan. 11. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PGP broj 49611 od 25. ožujka 2021. i pripadajućeg zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PGP broj KU- 90/6-21 od 25. ožujka 2021. proizlazi da je od M. M. oduzet jedan Real time PCR test SarsCoV-2 na njegovo ime izdan od strane Instituta, Centar za virusologiju broj protokola 33813.
11.1. Iz navedenog testa proizlazi da je izdan 24. ožujka 2021. od strane Instituta, Centar za virusologiju, pod brojem protokola 33813 na ime M. M., da je testiranje obavljeno 24. ožujka 2021. i da je rezultat testiranja na virus SARS-CoV-2 negativan. 12. Iz dopisa, odnosno odgovora Interpola broj 4961/2373-569832 od 4. lipnja 2021. na zahtjev Interpola vezano za provjere vjerodostojnosti navedenih PCR testova koje su optuženi M. Lj. i M. M. predočili prilikom prijelaza granice RH predmetne zgode, proizlazi da su nadležni organi Interpola izvršili tražene provjere i utvrdili da lice M. M. nije testiran 24. ožujka 2021., već da je pod brojem protokola 33813 od 24. ožujka 2021. testirano lice V. J. sa negativnim rezultatom, dok je M. M. testiran 13. ožujka 2021. pod brojem protokola 29169 i rezultat testa SARS-CoV-2 je bio pozitivan. Nadalje se navodi da lice M. Lj. nije testiran dana 24. ožujka 2021., već da je pod brojem protokola 33812 od 24. ožujka 2021. testirano lice R. Č. sa negativnim rezultatom, a da je M. Lj. testiran u Institutu dana 1. siječnja 2021. pod brojem protokola 61 i dana 18. siječnja 2021. pod brojem protokola 6888, a rezultati su u oba slučaja bili negativni.
13. Iz uvjerenja MUP-a Republike Srbije od 25. studenog 2021. i uvjerenja Osnovnog suda u N. S. od 26. studenog 2021., a koja su priložena od strane obrane i pročitana u dokaznom postupku, proizlazi da je optuženik neosuđivan i da se protiv njega ne vodi kazneni postupak.
14. Iz mikrobiološkog nalaza Zavoda od 26. ožujka 2021. koji je izdan na ime optuženika i koji je također priložen i pročitan u dokaznom postupku na prijedlog obrane, proizlazi da je optuženik 26. ožujka 2021. u G. obavio testiranje na virus SARS-CoV-2, i to PCR testom, te da je rezultat testiranja bio negativan. Uzorak je uzet 26. ožujka 2021. u 12,02 sati, a testiranje dovršeno istog dana u 14,23 sati.
15. Iz potvrde iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 10. ožujka 2022. proizlazi da je optuženik prekršajno nekažnjavan.
16. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, utvrđeno je da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, odnosno da je nabavio neistinit negativan PCR test na virus SARS-CoV-2 i takav test uporabio za prijelaz granice RH, odnosno predočio službenim osobama na malograničnom cestovnom prijelazu E..
17. Naime, nesporno je da je optuženik, kao i M. M., a za kojeg je to utvrđeno i pravomoćnom presudom, predmetne zgode predočio službenim osobama na malograničnom cestovnom prijelazu E. neistinitu covid potvrdu izdanu na svoje ime 24. ožujka 2021. od strane Instituta. Da je njegova covid potvrda bila krivotvorena proizlazi iz službenih zabilješki PGP (točka 8.), kao i obavijesti Interpola (točka 12.), time da ni sam optuženik u postupku uopće nije doveo u pitanje činjenicu da je njegova covid potvrda krivotvorena. Optuženik je samo osporavao da je predmetne zgode na graničnom prijelazu E. znao da je covid potvrda koju je imao kod sebe krivotvorena i dao objašnjenje da je svoj bris zajedno sa svojim podacima na obrascu, kao i bris M. M. zajedno sa njegovim podacima, a koje mu je M. M. dostavio putem SMS ili Viber poruke, predao osobi imena M. Đ. koji je trebao samo ubrzati postupak izdavanja njihovih covid potvrda.
18. Za ove svoje tvrdnje optuženik nije pružio nikakve dokaze, odnosno barem prijepis komunikacije sa M. Đ. ili ispis poziva s istim ukoliko nisu komunicirali porukama, jer je očito da su se nekako njih dvojica morali čuti radi dogovora o ubrzanju izdavanja covid potvrda i predaji briseva i obrazaca sa podacima optuženika i M. M., kao i račun da je u ljekarnoj doista kupio epruvetu za uzimanje brisa, a koji bi trebao datirati nakon komunikacije s tim M. Đ., odnosno netom prije 24. ožujka 2021. kada je izdana potvrda, a što bi ukazalo da je onda optuženik mogao biti upućen od strane M. Đ. da uzme svoj bris i bris M. M., ili ispisane poruke u kojima mu je M. M. dostavio svoje podatke za ispunjavanje obrasca za njega isto datiranih nakon komunikacije sa M. Đ., dok je za ovu navodnu osobu M. Đ. optuženik u obrani rekao da je u međuvremenu preminuo, zbog čega nije mogao doći svjedočiti, iako je pristao da svjedoči za optuženika, ali niti jednim dokazom optuženik ne potkrijepljuje svoje tvrdnje da je osoba tog imena doista postojala i da je u međuvremenu preminula. Dakle, optuženik je imao više opcija na raspolaganju da barem donekle potkrijepi svoje tvrdnje, ali to nije učinio, što ukazuje da su njegove tvrdnje samo naknadno smišljeni izgovor bez ikakvog pokrića. Pored toga, teško bi bilo zamisliti da bi osoba koja je sačinila lažne covid potvrde za optuženika i M. M. dala pristanak da dođe svjedočiti i preuzeti krivnju sa krivotvorenje isprave, i to još u drugu državu, a teško bi bilo zamisliti i da bi osoba koja bi dobila takav pristanak u to povjerovala. Dakle ove tvrdnje optuženika da je taj M. Đ. pristao svjedočiti za njega zaista nisu realne.
18.1. Pored toga, ovakva obrana optuženika nema ni smisla, jer, kao prvo, nije realno da bi optuženik kao obrazovana odrasla osoba sa bogatim životnim i profesionalnim iskustvom, što proizlazi i iz podataka koje je optuženik dao o sebi na raspravi od 11. svibnja 2022. (doktor ekonomskih znanosti, profesor na Sveučilištu u N. S., Sveučilištu u B. L. i Visokoj poslovnoj školi za financije, računovodstvo i menadžment u T., stalni sudski vještak pri Ministarstvu, ovlašteni revizor i računovođa sa profesionalnom licencom, licencirani stečajni upravitelj i stalno zaposlen kao izvršni direktor u mješovitoj mađarsko-srpskoj tvrtci Projekt) u situaciji da je doista predao svoj bris i bris M. M. navodnom M. Đ. koji je trebao požuriti rezultate testiranja, kao i novac za testiranje, uzeo covid potvrde od tog M. Đ., iako mu ovaj za to nije dao nikakav dokaz da je testiranje doista i platio novcem koji mu je dao optuženik. Svaka razumna osoba bi za tako u inkriminirano vrijeme značajnu potvrdu tražila i sačuvala račun za plaćeno testiranje, pogotovo jer je općepoznato da je PCR testiranje bilo višestruko skuplje od brzih antigenskih testova. Također, nije realno ni da bi optuženik sa svojim opisanim bogatim životnim i profesionalnim iskustvom vjerovao da bi u tako ozbiljnoj zdravstvenoj ustanovi kao što je Institut, čiji dignitet i profesionalnost proizlazi i iz obavijesti Interpola i komunikacije PGP sa laboranticom tog instituta (svaka testirana osoba se evidentira po određenim brojem protokola i svaki izdani test mora imati QR kod) prihvatili nečije briseve bez uzimanja uzorka testirane osobe na licu mjesta. Iz podataka koje je dostavio Interpol proizlazi da je optuženik 2021. testiran u Institutu 1. siječnja 2021. i 18. siječnja 2021. sa negativnim rezultatom, a optuženik je u svojoj obrani i potvrdio ove podatke, jer je rekao da je više puta bio testiran u ustanovama koje su pod nadležnim Institutom, te je spomenuo da su u tim prilikama uvijek bili prisutni medicinska sestra ili medicinski brat ustanove koji bi mu uzeli bris, a on je trebao tada ispuniti i obrazac sa svojim podacima. Dakle, optuženik je znao kako se obavljaju testiranja i da uzorkovanje mora biti na licu mjesta, pa nema logike da bi bilo kome povjerovao da će se njegov bris prihvatiti i bez njegove prisutnosti.
18.2. Isto tako, nije jasno zašto bi, u situaciji da je doista spomenuti M. Đ. trebao samo ubrzati dobivanje rezultata testiranja, optuženik njemu dao svoj bris i bris M. M. i još od tog M. Đ. poslije uzeo potvrde. Logično bi bilo da su u takvoj potrebi da samo ubrzaju dobivanje rezultata testiranja optuženik i M. M.sami otišli u određenu ovlaštenu zdravstvenu ustanovu da im tamo ovlašteni zdravstveni djelatnici uzmu briseve na licu mjesta, a da je taj M. Đ. poslije samo utjecao na ovlaštene osobe da se potvrde izdaju što prije i da su oni potvrde potom sami preuzeli u zdravstvenoj ustanovi. Dakle, nema nikakve logike da bi u takvoj situaciji optuženik i M. M.kupovali epruvete sa štapićima za uzimanje bioloških uzoraka u ljekarnoj i sami sebi uzimali briseve i to onda predali navodnoj osobi M. Đ., odnosno da bi optuženik prethodno išao po bris M. M. (M. M. je rekao da nije išao u N. S.) i ponovno se nalazio sa M. Đ. radi preuzimanja potvrda, jer u situaciji da je optuženiku bilo potrebno samo ubrzanje rezultata testiranja, nije bilo apsolutno nikakve potrebe za takav kompliciran postupak uzimanja i predaje uzoraka, odnosno briseva.
18.3. Također, postavlja se pitanje zašto bi M. M. slao SMS porukom, odnosno porukom putem aplikacije Viber svoje podatke optuženiku kako bi ih ovaj za njega unio u obrazac koji se trebao predati M. Đ., a što je rekao optuženik u svojoj obrani, jer ako je M. M. predao svoj bris optuženiku, što znači da su njih dvojica morali biti skupa netom prije predaje briseva navodnom M. Đ., onda je M. M. mogao i sam ispuniti i potpisati svoj obrazac i dati ga optuženiku.
18.4. Dakle, mnošto je nelogičnih i nepotkrijepljenih tvrdnji optuženika u njegovoj obrani, odnosno priči kojom je nastojao prikazati da nije znao da je covid potvrda izdana na njegovo ime krivotvorena. Zbog toga za sud nema dvojbe da je optuženik od početka znao da je njegova covid potvrda, kao i covid potvrda M. M., krivotvorena, odnosno da je od druge osobe, vjerojatno drugog imena, a ne imena M. Đ., jer optuženik sigurno ne bi odao ime osobe koja mu je izradila krivotvorinu, pribavio, odnosno naručio izradu covid potvrde koja bi izgledala kao original kako bi prešao granicu.
19. Na ovaj zaključak upućuje i izjava optuženika da je imao prijeku potrebu otputovati iz Republike Srbije gdje živi u Republiku Hrvatsku u G. zbog službenih obaveza i da u L. ima puno prijatelja među kojima su i bivši župan, ministar zdravlja, kao i gradonačelnik, a kojima je trebalo njegovo znanje i iskustvo koje ima u određenim stvarima za koje su oni bili nadležni. S obzirom na ove okolnosti, te da je optuženik u svojoj obrani u dva navrata naglasio da je imao prijeku potrebu otići u L., očito je da je optuženik doista imao prijeku potrebu da u inkriminirano vrijeme otputuje u Republiku Hrvatsku, jer je u L. imao neodgodivih službenih obaveza.
20. Optuženik je očito i jako dobar prijatelj sa M. M., jer su bili skupa u V. (M. M. rekao da je bio kod optuženika u V. i da se oni znaju od ranije), zajedno su putovali u Republiku Hrvatsku predmetne zgode, a M. M. je nakon prijelaza granice i došao zajedno s optuženikom kod njega u L., gdje optuženik ima svoju kuću. Prema podacima Interpola (točka 12.) M. M. je u Institutu testiran 13. ožujka 2021. pod brojem protokola 29169, a rezultat njegovog testa SARS-CoV-2 je bio pozitivan. M. M. osporava da je ikada bio testiran u Institutu, a upravo ova njegova izjava govori o tome da je bio neiskren prilikom iskazivanja, jer je i sam optuženik u svojoj obrani kada je rekao da se više puta testirao u ustanovama pod Institutom, ukazao na vjerodostojnost podataka koje je od Instituta pribavio Interpol, a u kojima su navedeni i datumi kada je testiran optuženik. Prema tome, nema dvojbe da je u dopisu Interpola vjerodostojan i podatak pribavljen od Instituta da se u navedenom institutu 13. ožujka 2021. testirao i M. M. i da je njegov test bio pozitivan. Optuženik je spomenuo u svojoj obrani i da je prilikom svakog testiranja ispunjavao svoje opće osobne podatke u obrazac, što je očito morao ispuniti i M. M. prilikom testiranja 13. ožujka 2021., pa stoga pod imenom M. M. u Institutu sigurno nije zavedena neka druga osoba, time da je i naša policija prilikom pribavljanja podataka putem međunarodne policijske suradnje, odnosno Interpola sigurno dostavila osobne podatke M. M. radi provjere je li testiran 24. ožujka 2021. Dakle, nema sumnje da je M. M. koji je 13. ožujka 2021. bio pozitivan na virus Sars-CoV-2, a koji se spominje u obavijesti Interpola, bio neka druga osoba osim M. M. koji je u ovom postupku ispitan kao svjedok i koji je predmetne zgode kao i optuženik predočio na graničnom prijelazu lažnu covid potvrdu, zbog čega je u međuvremenu i pravomoćno osuđen presudom kojom je izdan kazneni nalog.
21. Iz ovih razloga nedvojbeno je utvrđeno da je M. M. bio pozitivan na virus SARS- CoV-2 13. ožujka 2021. kako se to navodi u obavijesti Interpola, a kako je ta okolnost morala biti poznata optuženiku, jer su njih dvojica prijatelji, a M. M. se u to vrijeme nalazio i u V., te su sigurno bili u to vrijeme i u kontaktu, jer su zajedno planirali dolazak u Hrvatsku, te kako je optuženik desetak dana nakon 13. ožujka 2021. kada je utvrđeno da je M. M. pozitivan na koronu imao prijeku potrebu da otputuje u G. radi neodgodivih službenih obaveza, optuženik je sigurno bio svjestan da u slučaju testiranja na virus SARS-CoV-2 može biti pozitivan, jer se to dogodilo i njegovom prijatelju M. M., a moguće je i da su oni bili u bliskom kontaktu prije izolacije M. M., zbog čega je optuženik sigurno imao još veći razlog da očekuje pozitivan PCR test u slučaju redovnog testiranja, a znao je da u tom slučaju neće moći otputovati u Republiku Hrvatsku, odnosno obaviti neodgodive poslove i sastanke koje je planirao, jer bi morao biti u izolaciji, za sud nema dvojbe da je upravo iz ovakve bojazni optuženik nabavio lažnu covid potvrdu kako bi mogao nesmetano ući u Republiku Hrvatsku i obavljati svoje poslove.
22. M. M. ne bi imao razloga da u svom iskazu skriva da je desetak dana prije prijelaza granice predmetne zgode bio pozitivan na virus SARS-CoV-2, da takva okolnost doista nije bila ključna za to da se s optuženikom odluči za pribavljanje lažnih covid potvrda. M. M. je očito također imao potrebu ići u Republiku Hrvatsku, ali nije znao je li i dalje zarazan, odnosno očito je predviđao mogućnost da bi još uvjek mogao biti pozitivan na virus SARS-CoV-2 ako ode testiranje, a što bi odgodilo njegov povratak u RH gdje živi.
23. To što su optuženik i M. M. odmah po dolasku u RH, odnosno u L., obavili testiranje u Zavodu i bili negativni (iako za M. M. o tome nema dokaza) uopće nije od značaja, jer takvo redovno i uredno testiranje u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi nisu obavili prije dolaska na granicu sa RH. Pored toga, iz ovog nalaza je vidljivo da je izdan optuženiku istog dana kada je od njega uzet i uzorak za testiranje, zbog čega ne stoje njegove tvrdnje da je ranije morao čekati više dana na izdavanje covid potvrde, je se sasvim sigurno i u Institutu potvrde izdaju istog dana kada je uzet i uzorak. To je i logično, jer je prema odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (NN 132/2020) za prijelaz granice sa RH trebao negativan PCR test koji nije stariji od 48 sati, naravno od uzimanja uzorka, pa kada bi se prihvatile tvrdnje optuženika da se u Institutu čeka na izdavanje covid potvrde tri do pet dana, to bi značilo da nitko u to vrijeme ne bi mogao prijeći granicu sa PCR testom, jer bi proteklo više od 48 sati od uzimanja uzorka. Dakle, jasno je da je optuženik mogao na vrijeme imati valjanu covid potvrdu za prijelaz granice, odnosno PCR test i da nije bilo nikakve potrebe za ubrzanjem postupka dobivanja covid potvrde, već da je on isključivo bio motiviran da izbjegne mogućnost da bude pozitivan na PCR testu, zbog čega si je i nabavio lažan negativan PCR test.
24. Iz svih iznesenih razloga nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik u cilju izbjegavanja odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (NN 132/2020) u kojoj je propisano da je za prelazak državne granice potrebno predočenje negativnog PCR testa na SARS-CoV-2 koji nije stariji od 48 sati ili PCR testiranje na SARS Cov po dolasku u Republiku Hrvatsku i samoizolacija do prispijeća negativnog testa, nabavio od nepoznate osobe neistinit negativan test na corona virus (SARS- CoV-2) Instituta, Centra za virusologiju broj 33812 od 24. ožujka 2021. godine izdan na svoje ime i da je takav test dana 25. ožujka 2021. oko 17,05 sati predočio službenim osobama na malograničnom cestovnom prijelazu E. na ulazu u Republiku Hrvatsku iz Republike Srbije, gdje je došao kao vozač osobnog automobila marke Mercedes reg. oznake ... (Srb), iako je znao da je za ulazak u Republiku Hrvatsku potreban negativan PCR SARS Covid test i da se nije testirao u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi.
25. Sud je izmijenio činjenični opis iz optužnice na način da su izostavljene činjenice za koje se teretio M. M., jer je u odnosu na njega kazneni nalog postao pravomoćan, odnosno postupak dovršen, a tome je prilagođen i zakonski opis kaznenog djela, te je u činjeničnom opisu izostavljen i navod „za iznos od 5.000,00 dinara“, jer u postupku nije utvrđeno za koji je iznos optuženik od nepoznate osobe nabavio negativan PCR SARS Covid test, niti je to optuženik spomenuo u svojoj obrani, a ne radi se o činjenici o kojoj ovisi postojanje kaznenog djela.
26. Opisano ponašanje optuženika (točka 24.) odgovara opisu kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11., jer je optuženik nabavio neistinit negativan test na corona virus, a radi se o javnoj ispravi, jer je inače izdaje nadležno javno tijelo u granicama svojih ovlasti, te je takvu ispravu uporabio kao pravu na graničnom prijelazu E. radi nesmetanog ulaska u RH. Kako nema nijednog razloga isključenja protupravnosti, a ubrojivost optuženika nije bila dovedena u pitanje, i kako je optuženik postupao s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da je negativan test na corona virus koji je predočio službenim osobama na graničnom prijelazu E. neistinit, a s obzirom da si je prije toga i nabavio od nepoznate osobe takav test, te je i išao za time da nabavi i uporabi neistinit negativan test na corona virus kako bi izbjegao mogućnost da bude pozitivan na testiranju, jer bi mu to poremetilo planove, odnosno put u Republike Hrvatsku gdje je imao neodgodive poslove, optuženik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11.
27. Prilikom odmjeravanja kazne sud je optuženiku, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio kao olakotne okolnosti da je ranije prekršajno nekažnjavana i kazneno neosuđivana osoba, odnosno prijašnju usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom. Otegotnih okolnosti sud nije našao.
28. Stoga je optuženik za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11. na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da mu je na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
29. Sud smatra da će se s obzirom na prijašnju neosuđivanost optuženika i ovakvom uvjetovanom zatvorskom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djelovanja, kao i na društvo u cjelini u pravcu postizanja generalne prevencije i svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
30. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
31. Uslijed ove presude, u odnosu na optuženika stavljen je izvan snage kazneni nalog broj K-747/2021-2 od 4. studenog 2021., kako to nalaže odredba članka 544. stavak 1. ZKP/08.
32. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
Osijek, 15. srpnja 2022.
Sutkinja
Ivana Špigel, v.r.
