Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 41: P-1457/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice J. I. iz P., (čiji je OIB: ...), zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., i 2. tužiteljice M. B. iz N., (čiji je OIB: ... ), zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., protiv 1. tužene D. G. iz R., (čiji je OIB: ... ) zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku iz R., 2. tuženog Ž. M. iz R., (čiji je OIB: ... ), zastupanog po punomoćniku Đ. P., odvjetnika iz R. i 3. tužene L. M. iz P., (čiji je OIB: ... ), radi pobijanja pravne valjanosti oporuke, vrijednost predmeta spora 210.000,00 kn, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 3. lipnja 2021. u prisutnosti punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B., zamjenika punomoćnika 1. tužene D. G. i punomoćnika 2. tuženika Ž. M., dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pismena oporuka - izjava pred svjedocima od 09. travnja 1995. pok. K. M. pok. A., iz R., rođenog ..., umrlog ..., ništava i bez pravne valjanosti, te da se njegova ostavina ima raspraviti po zakonskom redu nasljeđivanja i u cijelosti rasporediti zakonskim nasljednicima.

II. Nalaže se 1. tuženoj D. G. iz R., (čiji je OIB: ... ), 2. tuženom Ž. M. iz R., (čiji je OIB: ... ) i 3. tuženoj L. M. iz P. (čiji je OIB: ... ) da 1. tužiteljici J. I. iz P., (čiji je OIB: ... ) i 2. tužiteljici M. B. iz N., (čiji je OIB: ... ) nadoknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 64.103,75 kn (slovima: šezdeset i četiri tisuće sto i tri kune te sedamdeset i pet lipa) u roku od 15 dana, dok se 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Dana 5. travnja 2012. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-959/2012 tužba 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B., protiv 1. tužene B. M., 2. tuženika Ž. M. i 3. tužene L. M. Prema tvrdnjama 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. one u otvorenom roku podnose tužbu radi pobijanja pravne valjanosti pismene oporuke (u navodnoj oporuci-označeno kao izjava) pred svjedocima pok. K. M. sačinjene 09. travnja 1995., a sve sukladno rješenju koje je donio Općinski sud u Rijeci pod poslovnim brojem O-1212/2011 od 14. veljače 2012. Predmetnom oporukom u (u tekstu oporuke nazvana kao izjava) navodno je pok. K. M., koji je preminuo ... raspolagao svojom imovinom na način da je stan u R. br. 64 na adresi ostavio svome nećaku 2. tuženiku Ž. M., dok je svu preostalu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio svojoj sestri 1. tuženoj B. M. i to na način da je ista sastavljena pred svjedocima: 1. S. M., 2. Z. M. i 3. M. P. Kao dokaz ovih tvrdnji 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. predlažu da se izvrši uvid u presliku oporuke od 9. travnja 1995. 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. osporavaju valjanost oporuke - izjave poglavito u dijelu koji se odnosi na okolnost da li je ostavitelj bio upoznat sa sadržajem iste. Naime, iz pobijane oporuke- izjave nije razvidno da li je oporuka sastavljena prema kazivanju oporučitelja te da li mu je ista pročitana. Također je sporna forma predmetne oporuke i to iz razloga što ista nije označena kao oporuka već kao izjava. Nadalje sporna je i činjenica istovremene prisutnosti naznačenih svjedoka, kao i izjava ostavitelja dana pred istima u odnosu na činjenicu da se radio o oporuci ostavitelja. Na navedene okolnosti predloženo je saslušanje svjedoka: 1.S. M., iz R., 2. Z. M., iz R., i 3. M. P., iz R., 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. tvrde da one također osporavaju valjanost danog potpisa na ime davatelja izjave, navodnog oporučitelja. Slijedom navedenog 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B.. smatraju da nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 68. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list SFRJ br. 20/1955 i 12/1965 te Narodne novine broj 52/1971, 47/1978., 71/1991., 37/1994. i 56/2000 te u daljnjem tekstu skraćeno: "ZN"). Kao dokaz navedenih tvrdnji 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. prelažu provođenje grafološkog vještačenja potpisa pok. K. M. na izjavi od 09.

04. 1995. Nadalje, 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. ističu da sumnjanju u sposobnost oporučitelja na rasuđivanje obzirom na okolnost da je predmetna oporuka-izjava sastavljena 09. travnja 1995., pok. K. M. je preminuo ..., dakle 5. dan od dana kada je na bolničkom krevetu navodno raspolagao svojom imovinom. U dokaz navedenih tvrdnji predlaže se provođenje medicinskog vještačenja na okolnost da li je pok. K. M. dana 09. 04. 1995. bio sposoban za rasuđivanje na temelju medicinske dokumentacije. Sukladno navedenom 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. smatraju kako se spomenuta izjava ne može smatrati formalno valjanom oporukom pred svjedocima a u prilog čemu govore naprijed navedene činjenice. Na kraju svoje tužbe 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. predlažu sudu da po provedenom postupku donese slijedeću presudu: "1. Utvrđuje se da je pismena oporuka - izjava pred svjedocima od 09. travnja 1995. pok. K. M. pok. A., iz R., rođenog ..., umrlog ..., ništava i bez pravne valjanosti, te da se njegova ostavina ima raspraviti po zakonskom redu nasljeđivanja i u cijelosti rasporediti zakonskim nasljednicima. 2. Nalaže se tuženicima da tužiteljicama nadoknadi troškove postupka."

2. U svom odgovoru na tužbu 12. lipnja 2012. 1. tužena B. M. je iskazala da u cijelosti osporava navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Pobijana oporuka je pisana oporuka pred svjedocima koju je oporučitelj vlastoručno potpisao pred svjedocima. U dokaz navedenog 1. tužena B. M. predlaže saslušanje tuženih iz ove parnice kao i svjedoka te uvid u dokumentaciju. Nadalje se ističe da se 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. neosnovano pozivaju na odredbu iz čl. 68. ZN-a budući se radi o fakultativnoj odredbi odnosno neobvezujući mogućnosti evidentiranja oporuke u Hrvatskom upisniku oporuka, koje činjenice ukoliko nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njenoj valjanosti. Slijedom navedenog 1. tužena B. M. predlaže odbacivanje odnosno odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz obavezu tužiteljice na naknadu plaćanja parničnog troška.

3. U svom odgovoru na tužbu od 12. lipnja 2012. 2. tuženik Ž. M. je također osporio navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe se da oporuka je pravno valjana budući je sastavljena sukladno zakonu u pisanom obliku, vlastoručno potpisana pred svjedocima, a oporučitelj je bio sposoban za rasuđivanje a time i za sastavljanje oporuke. Nadalje se navodi da pokojni ostavitelj u trenutku sastava oporuke je bio hospitaliziran, a time pod stalnom liječničkom skrbi. Pokojni ostavitelj je umro od posljedica bolesti koje utječu na sposobnost za rasuđivanje već se radi isključivo o fiziološkim komplikacijama. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u liječničku dokumentaciju. Prema tvrdnjama 2. tuženika Ž. M. on je 25 godina živio sa pokojnim ostaviteljem koji mu je oporukom ostavio stan u kome su skupa živjeli, a preostalu imovinu pokretnu i nepokretnu ostavio je sestri. U dokaz navedenih tvrdnji 2. tuženik Ž. M. predlaže da se saslušaju tuženi iz ove parnice kao i svjedoci te uvid dokumentaciju. Slijedom navedenog 2. tuženik Ž. M. predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz obavezu tužiteljica na naknadu i plaćanja parničnog troška.

4. U tijeku ovoga parničnog postupka dana ... umrla je 1. tužena B. M. te je ovaj parnični postupak nastavljen rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 959/2012 od 4. prosinca 2013. kojim su pozvana djeca pokojne B. M. tj. njezina kćerka D. G. i sin Ž. M. da preuzmu postupak u ovoj parnici. Nakon pravomoćnosti toga rješenja ovaj parnični spis je dobio poslovni broj P-592/2014.

5. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid priloženu dokumentaciju. U svojstvu svjedoka saslušani su: M. P. (list sudskog spisa broj 23), Z. M. (list sudskog spisa broj 23 i 24), S. M. (list sudskog spisa broj 82). U svojstvu stranke saslušani su 2. tuženik Ž. M. (list sudskog spisa broj 86 i 87), 1. tužiteljica J. I. (list sudskog spisa broj 98) i 2. tužiteljica M. B. (list sudskog spisa broj 98 i 99). Ovaj sud je izvršio uvid u nalaze i mišljenje angažiranog vještaka za rukopise (grafologiju), dokumente i vrijednosne papire V. D. univ. spec. crim. od 24. srpnja 2015. i 8. veljače 2018. koji je usmeno saslušan na ročištima dana 30. svibnja 2017. i 26. ožujka 2019. (list sudskog spisa od broja 113 do 123, zatim 144 i 145, te od 155 do 165 i od 203 do 205), nalaz i mišljenje angažiranog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. dipl. ing. od 7. prosinca 2018. (list sudskog spisa od broja 185 do 191) koji je usmeno i saslušan na ročištu dana 26. ožujka 2019. (list sudskog spisa od broja 199 do 206) te nalaz i mišljenje angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. od 21. listopada 2019. koji je i usmeno saslušan na ročištu dana 21. veljače 2020. (list sudskog spisa od broja 218 do 227 te od 236 do 237.). Također izvršen je uvid i u ostavinske spise Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-462/2013 iza pok. B. M., zatim ostavinski spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1212/2011 iza pok. K. M. i ostavinski spis Općinskog suda u Pagu poslovni broj O-32/89 iza pok. L. M.

6. Uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-462/2013 iza pok. 1. tužene B. M. ovaj sud je utvrdio da je ista rođena dana ..., a umrla je dana ... te su njezinim nasljednicima na temelju zakona proglašeni njezina djeca tj. 1. tužena D. G. i 2. tuženik Ž. M.

7. Uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1212/2011 iz pokojnog K. M. ovaj sud je utvrdio da je on rođen ..., a preminuo je dana ... Na ostavinskom ročištu dana 3. listopada 2011. utvrđeno je rodoslovlje pok. ostavitelja K. M. te je utvrđeno da ostavitelj je bio u braku a R. M. rođenom B. koji je prestao razvedom. Ostavitelj K. M. nije imao vlastite ili posvojene djece. Roditelji ostavitelja K. M. tj. otac A. i majke L. umrli su prije njega. Nadživjela ga je sestra B. M. Prije ostavitelja umro je njegov brat N. M. čiji su zakonski nasljednici njegova djeca tj. J. I., M. B. i L. M. Nakon njega umro je brat F. M. iza koga nije ostalo nasljednika. Pisanu oporuku pred svjedocima pok. ostavitelja K. M. na ostavinskom ročištu od dana 3. listopada 2011. predao je nećak ostavitelja Ž. M. koja je tada i proglašena. Na ostavinskoj raspravi kod javne bilježnice J. B. iz R. dana 10. studenog 2011. tu pisanu oporuku pred svjedocima pok. K. M. od 9. travnja 1995. priznali su kao istinitu i pravno valjanom: B. M., Ž. M. i L. M. dok su je osporili J. I. i M. B. Iz navedenih razloga javna bilježnica J. B. iz R. je proslijedila cjelokupni ostavinski spis Općinskom sudu u Rijeci koji je dana 14. veljače 2012. donio slijedeće rješenje: "1. Prekida se ostavinski postupak iza pok. K. M. iz R., 2. Zakonski nasljednici nećaci ostavitelja otok P., J. I. iz P., otok P. i M. B. iz N., upućuju se da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrenu parnicu protiv preostalih oporučnih nasljednika B. M. iz R., Ž. M. iz R. i L. M. iz P., otok P., radi pobijanja pravne valjanosti ostaviteljeve pismene oporuke pred svjedocima od 9. travnja 1995., te o podnesenoj tužbi obavijeste ovaj sud dostavom preslike iste. 3. Prekid ovog postupka trajati će do pravomoćnog okončanja parnice i 4. Ako navedeni zakonski nasljednici u određenom roku ne pokrenu parnični postupak, ovaj ostavinski postupak će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih su upućeni na parnicu."

8. Saslušan na ročištu dana 14. siječnja 2013. svjedok M. P. je iskazao da je on bio zaposlen kao liječnik u KBC na Odjelu za kardiologiju i dana 9. travnja 1995. kada je pok. K. M. sačinio oporuku on je bio dežurni liječnik. K. M. je u posjetu bila njegova obitelj. Zna da su bili prisutni S. M. i Z. M. Njih je poznavao jer je Z. M. je prije radila u KBC na Klinici za maksiofacijalnu kirurgiju a S. M. se ranije liječio u toj bolnici. Pok. K. M. vlastoručno je napisao svoju oporuku, odnosno kada je on došao oporuka je već bila napisana ali ju je K. M. preda njim potpisao. Ta oporuka je pročitana pred njima te ju je i on osobno potpisao. Nakon što mu je predočen original oporuke (list sudskog spisa broj 34 iz ostavinskog spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. O- 1212/2011) svjedok M. P. je potvrdio da njegov potpis je pored njegovog imena pod rednim brojem 3, te i ostala dva svjedoka potpisala su oporuku kada i on, a potpis oporučitelja je prvi potpis ispod teksta oporuke. Prema kazivanju svjedoka Marijana Padovana poznato mu je da pok. K. M. bolovao od raka pluća koji je metastazirao u osrčje uslijed čega je dolazilo do nakupljanja tekućine i krvi u osrčje i zbog toga je bio na kardiologiji. Preminuo je 4-5 dana nakon pisanja oporuke. Nadalje svjedok M. P. je ustvrdio da pok. K. M. u trenutku pisanja oporuke bio je potpuno svjestan svojih postupaka, odnosno potpuno sposoban za rasuđivanje. Njemu osobno nije poznato tko je pisao tekst oporuke ali zna da je oporuka sigurno pročitana i da ju je pok. M. shvatio u cijelosti. Ne sjeća se više tko je čitao oporuku, te svjedok M. P. dozvoljava mogućnost da ju je možda i on osobno pročitao na glas. Na kraju svoga iskaza svjedok M. P. je iskazao da ne zna da li su osim S. i Z. bili prisutni još neki rođaci, a također se ne sjeća tko ga je točno od njih zamolio da bude svjedok. Zna da pok. K. M. je prije sastavljanja oporuke bio u bolnici 5-6 dana.

9. Saslušana na ročištu dana 14. siječnja 2013. svjedokinja Z. M. je iskazala da toga dana kada je pok. K. M. sačinio oporuku on je ležao kao pacijent na Sušaku u bolnici na kardiološkom odjelu i nju su pozvali B. M. i 2. tuženik Ž. M. da dođe u bolnicu i da bude svjedok oporuke. Svjedoci oporuke bili su i S. M. i dr. P. Osim njih tada su u sobi bili B. M., 2. tuženik Ž. M. i 1. tužena D. G. Prema tvrdnjama svjedokinje Z. M. ona se više ne sjeća da li je oporuka već bila napisana kada je ona došla odnosno misli da je već bila napisana. Nije joj poznato tko ju je pisao međutim prije nego što ju je potpisala oporuka je glasno čitana i to pred svima njima, a ne sjeća se tko ju je čitao. Svi svjedoci oporuke su istu potpisali jedan za drugim, dakle u isto vrijeme. Po prosudbi svjedokinje Z. M. u to vrijeme pok. K. M. je bio je sposoban za rasuđivanje. Naime, ona je s njim razgovarala, a i posjećivala ga je i prije tog dana. Nadalje svjedokinja Z. M. tvrdi da se više ne sjeća teksta oporuke nakon toliko godina ali je vidjela kada je oporučitelj K. M. potpisao oporuku jer je on mogao sam pisati.

10. Saslušan na ročištu dana 24. rujna 2014. svjedok S. M. je iskazao da se sjeća kada je došao u posjet danas pok. K. M. Naime, njegov otac i otac pok. K. M. bili su bratići. Kada je on došao u bolnicu u posjetu K. M. gdje je naglo završio tada su kod njega već bili Z. M., te njegova sestra B. koju su oni zvali B., Ž. M. i D. G. Također je bio prisutan i dr. P. koji je bio dežuran. Zna da je netko, ali ne zna tko pročitao oporuku, te se sjeća da je ta oporuka bila kratka, svega 3-4- rečenice i također se sjeća da je on tu oporuku potpisao kao i ostali svjedoci oporuke Z. M. i dr. P. Svjedok S. M. je ustvrdio da se više ne sjeća tko je pisao oporuku i da li je ona pisana dok je on bio tamo ili ranije. Također se svjedok S. M. više ne sjeća da li je oporučitelj potpisao oporuku kada i on i ostali svjedoci. Naime, prošlo je već dosta vremena i svih detalja se više ne sjeća. Njegovo je mišljenje da K. M. u tom trenutku je bio priseban i svjestan svega. Prema tvrdnjama svjedoka S. M. njemu je to bilo prvi puta da je K. M. posjetio u bolnici i tada je razgovarao s njim, a ne sjeća da li je od potpisivanja te oporuke pa do njegove smrti još koji put došao u bolnicu u posjetu. Svjedok S. M. je ustvrdio da su on osobno kao i ostala 2 svjedoka istovremeno bili prisutni u sobi i potpisali oporuku i bili su također prisutni dok se oporuka čitala. Međutim ne zna tko je oporuku napisao i da li je ona napisana prije njegovog dolaska ili dok je on bio tamo. Ne sjeća se da li je pok. K. M. nakon što je oporuka pročitana nešto komentirao međutim sigurni bi se sjećao da je rekao da ta oporuka nije njegova posljednja želja. Da je tako nešto pok. K. M. rekao onda on to ne bi ni potpisao. 11. Saslušan na ročištu dana 24. studenog 2014. 2. tuženik Ž. M. je između ostaloga iskazao da nekoliko dana prije smrti pok. K. M. se je žalio na bolove pa je otišao u bolnicu gdje mu je dijagnosticiran brzo galopirajući karcinom koji je već metastazirao tako da je samo nekoliko dana nakon postavljene dijagnoze je i umro. Točno čim je saznao za dijagnozu napravljena je ta oporuka jer je K. M. to već i ranije želio, ali nije mogao pretpostaviti što će mu se dogoditi. U bolnici 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. njega nisu posjetile. Prema tvrdnjama 2. tuženika Ž. M. on se ne sjeća tko je pisao tekst oporuke, ali tekst je sastavljen prema želji pok K. M. Sjeća se da je oporuka pročitana na glas pa je dana K. M. i on ju je još jednom sebi pročitao i tada ju je potpisao, a što je on osobno vidio kada ju je potpisao. Osim njega tada je u sobi bila prisutna njegova danas pokojna, majka B., dr. P., Z. M. i S. M., a bila je prisutna i njegova sestra D. M., udana G.. 2. tuženik Ž. M. naglašava da sa pok. K. M. su oni mogli u bolnici potpuno normalno komunicirati. Naime, pok. K. M. je otišao u bolnicu jer se žalio na bolove u kičmi, a ispalo je da su to metastaze. Oni su dolazili u posjetu u bolnici kod pok. K. M. svaki dan i sve do kraja mogli su s njime razgovarati potpuno normalno.

12. Na ročištu dana 21. siječnja 2015. u svojstvu stranaka saslušane su 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. koje međutim nemaju nikakvih osobnih saznanja u svezi sastava pisane oporuke pok. K. M. od 9. travnja 1995. Prema tvrdnjama 2. tužiteljice M. B. ona je čula od S. M. da je tekst oporuke donijela u torbi B. M. koja ju je izvadila u bolnici i dala ih svjedocima da je potpišu.

13. Iz dopisa Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 20. listopada 2014. (list sudskog spisa broj 85) i 12. ožujka 2015. (list sudskog spisa broj 106) razvidno je pok. K. M. je bio evidentiran kao pacijent na Klinici za internu medicinu - Zavod za kardiovaskularne bolesti od 7. do 13. travnja 1995. pod. M.B. 3052/95. Međutim nisu u mogućnosti dostaviti dokumentaciju u svezi tijeka liječenja pok. K. M. budući je ista neupotrebljiva zbog dugotrajnog izlaganja vlazi uslijed prodora oborinskih voda. Iz navedenog razloga je ta dokumentacija izlučena, a oni nisu mogli pronaći niti suglasnost Državnog arhiva za predmetno izlučivanje.

14. U ovoj parnici provedena su čak tri grafološka vještačenja po različitim vještacima, a kako bi se utvrdilo da li je pok. K. M. skriptor potpisa navoda prezimena –M., ispisanog između tekstualnog dijela i potpisa svjedoka na oporuci od dana 09.04.1995. Sporni materijal je bila pisana oporuka pred svjedocima sastavljena dana 09.04.1995. pohranjena kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pi- 199/11, naknadno, u izvorniku preuzeta sa suda od strane vještaka dok nesporni materijal za provođenje grafološkog vještačenje je bio : a) „karton osobne iskaznice“ na ime M. K., sa datumom izdavanja 13.02.1967. (list sudskog spisa broj 75) u izvorniku, b) „pristupnica“ deviznog računa-štednja Riječke banke, na ime K. M., sa datumom otvaranja 08.04.1969. (list sudskog spisa broj 97) u izvorniku i c) - „dostavnica“ na ime K. M., naziv pismena koje se dostavlja „Rješenje o nasljeđivanju od 04. listopada 1989.", zaprimljen dana 06.11.1989. (list sudskog spisa broj 9. u ostavinskom spisu Općinskog suda u Pagu poslovnog broja O-32/89) u izvorniku. Konačni zaključak angažiranog vještaka za rukopise (grafologiju), dokumente i vrijednosne papire V. D. univ. spec. crim. je da potpis ispisan formom navoda prezimena – M. - ispisanog između tekstualnog djela i potpisa svjedoka na oporuci sastavljena dana 09.04.1995., poslovnog broja Pi-199/11., vjerojatno nije pisan rukom K. M. S druge strane angažirani vještak za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. dipl. ing. je mišljenja da K. M. je skriptor spornog potpisa na oporuci, sastavljenoj dana 8. travnja 1995. Na kraju angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. nakon svojih ispitivanja je zaključio da temeljem dostavljenog nespornog materijala nije bilo moguće provesti odgovarajuće i potpuno vještačenje, a koje bi omogućilo konkretniji zaključak u svezi vjerodostojnosti spornog potpisa sada pok. K. M. na "oporuci" te je potrebno izvršiti nadopunu nespornog materijala. Navedeni vještaci su i usmeno saslušavani te se je pokušalo i eventualno uskladiti njihova mišljenja ali bez uspjeha.

15. Na ročištu dana 22. svibnja 2018. punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je predložila da se radi načela neposrednosti ponovo saslušaju stranke i svi svjedoci iz razloga što se promjeno raspravni sudac. Punomoćnici 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. su se usprotivili tome dokaznom prijedlogu iz razloga što su njihovi iskazi uneseni u zapisnik tako da ocjenu njihovog iskaza može dati kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud. Ovaj sud je prihvatio pravni stav 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. da nije potrebno ponovo saslušavati stranke i sve svjedoke samo zato što se je promijenio prvostupanjski raspravni sudac. Naime, ukoliko bi se načelo neposrednosti doslovno shvatilo to bi značilo da bi i viši sudovi trebali neizostavno neposredno saslušavati stranke i svjedoke, a ne pouzdavati se samo u zapisnike o njihovom saslušanju koje je napravio prvostupanjski sud i koje kao takve nitko niti ne osporava.

16. Na ročištu dana 21.2.2020. punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je predložila da sud službenim putem zatraži od Državnog arhiva u Rijeci podatak da li su preuzeli arhivsku građu, odnosno medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra Rijeka iz 1995. godine i to Odjela za kardiovaskularne bolesti, a u kojoj dokumentaciji bi trebala biti i medicinska dokumentacija pok. K. M. Nadalje predloženo je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražiti na uvid spis koji je pohranjen u arhivi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koji je formiran povodom zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu za K. M. koji je u mirovini bio od 1989. godine i u kojem spisu bi se trebali nalaziti nesporni potpisi, budući je isti morao osobno podnijeti zahtjev, a isto tako jer bi taj spis trebao sadržavati i potpisane povratnice po primicima rješenja. Naime prema tvrdnjama punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. ona je od zavoda dobila informaciju da oni te spise čuvaju, ali joj nisu mogli reći u kojem obliku budući su jedan dio skenirali, a dio drže i dalje u papirnatoj formi te da takve informacije mogu dati samo na zahtjev suda. Pored toga, predloženo je da se iz Državnog arhiva u Rijeci pribavi dosje zaposlenika K. M. koji je bio do odlaska u mirovinu zaposlen u poduzeću Riječko ugostiteljstvo i turizam, a koje poduzeće je brisano iz sudskog registra i prilikom brisanja se dokumentacija iz kadrovske službe trajno čuva i radi toga dostavlja Državnom arhivu, a u toj dokumentaciji bi se trebalo naći nespornih rukopisa budući da dosje radnika sadrži sve od molbe za zaposlenje, raznih rješenja i trebalo bi se i tamo naći nespornih potpisa. Punomoćnik 1. tužene D. G. usprotivio se je pribavljanju zdravstvenog kartona pok. K. M. jer to u ovom postupku i nije od važnosti za donošenje odluke o vjerodostojnosti potpisa, odnosno o vrijednosti - važenja oporuke. U odnosu na prijedloge za pribavljanje razne dokumentacije iz arhiva državnih tijela, ukazuje se na to da je saslušani angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. naveo kako vremenski udaljeni potpisi nisu podobni za utvrđivanje istovjetnosti potpisa koji je predmet ovog postupka. Punomoćnik 2. tuženika Ž. M. je iskazao da je suglasan sa navodima 1. tužene D. G., poglavito jer je u sklopu ovog predmeta već zatražena dokumentacija KBC Rijeka na što su se isti očitovali kako je ona uništena. Punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je istaknula da je pribavljanje medicinske dokumentacije iza pok. K. M. bitna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući su tužiteljice pored sumnje na vjerodostojnost potpisa osporavale i stanje svijesti pok. K. M. te onemogućavanjem pribave medicinske dokumentacije sa opravdanjem koje ničim nije dokazano onemogućuje se tužiteljice da saznaju tko je bio liječnik opće medicine pok. K. M. i faktično se onemogućava provođenje medicinskog vještačenja kao jednog od dokaznih prijedloga. Što se tiče navoda punomoćnika 2. tuženika Ž. M. da bi vještak rekao da se ne mogu uspoređivati vremenski udaljeni potpisi, punomoćnica 1. tužiteljice J. . i 2. tužiteljice M. B. smatra da to nije tako rečeno, jer poanta nalaza vještaka je da mu nedostaje nespornog rukopisa jer se iz više rukopisa mogu utvrditi određene karakteristike, te stoga ona ne vidi razloga bojazni da se pribavlja dokumentacija koja vjerojatno sadrži određene rukopise pok. K. M. pa i najkasnije iz 1989.g. kada je on podnio zahtjev za starosnu mirovinu. Prema čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 u daljnjem tekstu: ZPP) sama je stranka dužna podnijeti ispravu na koju se poziva u dokaz svojih navoda. Iz navedenog razloga sud je na ročištu dana 21. veljače 2020. odbio prijedlog 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. da sam sud po službenoj dužnosti traga kod najrazličitijih pravnih osoba u svezi nespornih potpisa pok. K. M. koji bi se tamo eventualno mogli nalaziti te je ovlastio same tužiteljice da u roku od 60 dana zatraže svu dokumentaciju kod raznih ustanova, a koje se navode u prijedlogu na ročištu od 21. veljače 2020. tj. kod Državnog arhiva u Rijeci i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Rijeka te da istu dostave sudu fotokopiranu u dovoljnom broju primjeraka. U slučaju ukoliko 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. nešto pronađu, a potrebni su originali koje one ne mogu dobiti, onda će sud iste na prijedlog tužiteljica pribaviti službenim putem.

17. U podnesku 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. se navodi da na ročištu održanom dana 21. veljače 2020. izveden je dokaz saslušanjem angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž., koji je ostao kod svog nalaza s obrazloženjem da ne može dati svoje mišljenje iz razloga što nije u mogućnosti sporni potpis analizirati samo s jednim nespornom potpisom. Nadalje, angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. je izjavio da će ukoliko se pronađe još nespornih potpisa izraditi dopunu svog nalaza. Zbog navedenog 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. moli da sud pozove vještaka da se pisanim putem izjasni koliko je potrebno pronaći nespornih potpisa radi eventualne dopune nalaza, te da nakon dobivenog odgovora isti dostavi tužiteljicama.

18. Dopisom ovoga suda poslovni broj P-592/2014-93 od 2. ožujka 2020. upućenog punomoćnici 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. između ostalog navedeno je slijedeće: "...Ovaj sud smatra da ste to pitanje mogli postaviti vještaku na ročištu dana 21. veljače 2020. odnosno možete u navedenom smislu i sami zatražiti očitovanje vještaka. Naime, ovaj sud ne može i ne želi biti neki posrednik između Vas i različitih institucija te da sam sud sukladno Vašim uputama traga za nekim dokumentima pok. ostavitelja K. M.. Naime, to trebate napraviti sami budući je to nesumnjiv pravni interes tužiteljica, a jedino ukoliko Vam neka pravna ili fizička osoba ne želi dati potrebnu dokumentaciju koju posjeduje unatoč Vašem traženju, uz dokaz da ste Vi to zatražili, a niste dobili u razumnom roku. onda sud to može tražiti službenim putem. Podredno u slučaju potrebe ukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti tu dokumentaciju će sud pribaviti i prinudnim putem primjenom čl. 233. ili 234. ZPP-a. Mišljenje je suda da bi bilo svakako poželjno da Vi pribavite što više nespornih potpisa pok. K. M. i to po mogućnosti čim bliže datumu 9. travnja 1995. Prije izrade dopunskog nalaza i mišljenja grafološkog vještačenja možete tražiti da se vještak najprije očituje da li mu je taj materijal dovoljan da ocijeni da li je pok. K. M. osobno potpisao pismenu oporuku pred svjedocima od 9. travnja 1995. Ukoliko mu je i taj eventualno novonabavljeni materijal nedostatan da u tom slučaju angažirani vještak grafolog odustane od bilo kakve daljnje analize i nekih nepotrebnih troškova te vrati sudu cjelokupni spis." Navedeni dopis suda poslovni broj P-592/2014-93 od 2. ožujka 2020. punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je zaprimila dana 5. ožujka 2020.

19. Umjesto neke aktivnosti 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. njihova punomoćnica je podnijela kaznenu prijavu protiv: M. P., Z. M. i Ž. M. zbog kaznenog dijela iz čl. 305. st. Kaznenog zakona tj. radi davanja lažnog iskaza (list sudskog spisa broj 247). Po prosudbi ovoga suda to je očito urađeno u namjeri da na trošak proračunskih sredstava se obavi provođenje dokaznih radnji koje su mogle i trebale obaviti same 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. budući je to odbio uraditi sam parnični sud. Naime, da ima nekih naznaka da su navedene osobe kod ovoga suda dale lažni iskaz na to bi sasvim sigurno 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. ukazale i ovome parničnom sudu. Kao jedni dokaz da su navedene osobe navodno dale lažni iskaz je tvrdnja samih 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. da one njihov iskaz ne prihvaćaju kao istinit i to kako je pojasnila na ročištu dana 21. siječnja 2015. sama 2. tužiteljica M. B. tj. nisu samo tuženi zaslužili nešto dobiti iza pok. K. M. nego i one koje su više ispaštali nego tuženi. (list sudskog spisa broj 99).

20. Ovaj sud je tek dana 9. prosinca 2020. odredio ročište za dan 15. siječnja 2021. na koje su uredno pozvani punomoćnici stranaka, kao i 3. tužena L. M. koja nije uopće aktivno sudjelovala u ovoj parnici.

21. Neposredno prije samog ročišta dana 13. siječnja 2021. ovaj sud je zaprimio podnesak punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. koja je izvijestila ovaj sud da 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. čitavo vrijeme pokušavaju doći do što više nespornih potpisa pok. K. M., kako bi se dopunom vještačenja utvrdilo da li je potpis na Izjavi od 09. travnja 1995. potpisao K. M. ili nije. Nadalje se navodi da 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su od zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci zatražile preslike isprava na temelju kojih je izvršen upis prava vlasništva na stanu u R. upisanog u podul.br. 5901/zk.ul.br. 1784,845 u k.o. K., i to Ugovor o prodaji stana br. 15247 koji je pok. K. M. zaključio s Gradom R. dana 29. travnja 1994. godine, Kako jedan primjerak zadržava i Grad R., 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su se obratile i Gradu R., Upravnom odjelu za gospodarenju gradskom imovinom radi pribave istog ugovora, te je zatražen i preslika Ugovora o stanarskom pravu koji je prethodio mogućnosti otkupa stana. Potom punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. ističe da ona već duže vrijeme pokušava doći do dokumentacije koja se odnosi na radni odnos pok. K. M., koji je prije umirovljenja bio zaposlen u bivšoj RO „Rut“ Rijeka, a kako je od navedene radne organizacije nastalo više pravnih slijednika i to prije 1990. godine, do sada se nije došlo do podataka o tome gdje se nalazi arhiva iz kadrovske evidencije poslodavca pok. K. M., a koja je sukladno zakonu trebala biti pohranjena u Državnom arhivu u Rijeci. Kako se kadrovska dokumentacija bivše RO „RUT“ Rijeka ne nalazi u Državnom arhivu u Rijeci, od Sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci zatražena je i informacija o pravnom slijedniku i mjestu gdje se čuva kadrovska dokumentacija koja bi trebala sadržavati između ostalog i rukopise s nespornim potpisima pok. K. M. Kako je za očekivati da će po zahtjevima tužiteljica istoj biti dostavljene isprave u preslici, a za potrebe vještačenja potrebni su izvornici isprava s nespornim potpisom ostavitelja, predlaže se sudu da za potrebe dopunskog vještačenja zatraži od: 1) Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci dostavi Ugovor o prodaji stana br, 15247 između Grada Rijeke i pok. K. M., a koji Ugovor bi trebao biti sadržan u zbirci isprava pod Z-299/09 i 2) Od Grada Rijeka, Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom, Titov Trg 3, Ugovor o prodaji stana br. 15247 koji je pok. K. M. zaključio s Gradom R. dana 29. travnja 1994. godine, kao i cjelokupan spis iz postupka otkupa stana na kojem je postojalo stanarsko pravo (u spisu se nalazi ugovor o stanarskom pravu, zapisnik o bodovanju stana, odluke i povratnice potpisane od strane pok. K. M. i sl.). Nakon što se pribavi naprijed navedeni Ugovor o prodaji stana prema tvrdnjama 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. doći će se i do informacije o tome gdje je potpis ugovora ovjeren, a prema informaciji dobivenim telefonskim kontaktom s Upravnim odjelom za gospodarenje Grada Rijeka ugovori su ovjeravani kod javnog bilježnika, te će tužiteljice doći u mogućnost i da predlože pribavu knjige potpisa za dan 29. travnja 1995. koje knjige javni bilježnik ima obvezu trajnog čuvanja. 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. tvrde da će nakon što od Sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci zaprime podatke o pravnom slijedniku poslodavca pok. K. M., predložiti sudu i pribavu dokumentacije za koju se sazna od Sudskog registra. Posebno se ističe da 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. teško u ovom postupku teško dolaze do bitnih informacija, jer je očigledno da je vrijeme koje je 2. tuženik Ž. M. sebi osigurao pokretanjem ostavinskog postupka i predočavanjem sporne izjave, doprinijelo da „nestanu“ dokazi poput medicinske dokumentacije, da se ne može doći do podatka o liječniku opće prakse kod kojeg je bio upisan pok. K. M. U međuvremenu je i HZMO Rijeka dostavio samo dio spisa koji je ostao nakon izlučivanja koja građa je izlučena 02. 07. 2010. pa u ostatku spisa nije sadržan zahtjev za ostvarivanje prava na mirovinu koji je morao biti potpisan od strane pok. Karla Miškovića, iz spisa su izlučene i uništene i sve povratnice koje su bile u spisu s potpisima pok. K. M. Naglašava se da općepoznata je činjenica da se bolnice, ambulante opće prakse, HZMO i drugi imaju obvezu čuvanja dokumentacije određeno vrijeme, nakon proteka točno određenih rokova za čuvanje isprava i dokumentacije se ista uništava. Stoga se smatra potpuno opravdanim navod tužiteljica, na okolnosti da je nelogično i neživotno, da je 2. tuženik Željko Mišković imao saznanja da je oporučitelj ostavio svoj stan upravo njem, a svu ostalu imovinu njegovoj pok. majci B. M. koja je preminula tijekom ovog postupka, pa su čekali 2011. godinu, 16 godina, da pokrenu ostavinsku raspravu. Na kraju svoga dopisa punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. ističu da iako ovaj postupak traje već dosta dugo, one smatraju da je nužno pribaviti dokaze koji se predlažu ovim podneskom, jer svrha postupka je da se utvrde sve relevantne činjenice, a u postupku su provedena tri grafološka vještačenja, s različitim mišljenjima, ali sva tri vještaka su ukazali na činjenicu da je malo nespornih potpisa, te da u koliko se dođe do još potpisa se može provesti dopuna.

22. Na ročištu dana 15. siječnja 2021. sud je utvrdio da je dana 01.7.2020. zaprimio spis zavoda, kao i original radne knjižice K. M. koja se razgledala na samoj raspravi. Svi prisutni na raspravi su učinili nespornim vjerodostojnost originala te radne knjižice i potpis K. M. u toj radnoj knjižici. Zamjenica punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je sukladno podnesku od 13.1.2021. predložila da sud na ročištu dana 15. siječnja 2021. ne zaključuje glavnu raspravu budući 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su još uvijek u potrazi za originalnom dokumentacijom na kojima bi se mogli naći potpisi pok. K. M.. U navedenom smislu su oni već uputili dopise određenim institucijama, ali im još uvijek nije odgovoreno. Punomoćnici 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. su se usprotivili daljnjim odgodama ročišta. Napominju da ova parnica je započela 05.4.2012. tako da 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su od tada pa do danas imale više nego dovoljno vremena da pronađu pravno relevantnu dokumentaciju. Osim toga naglašava se da 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. sukladno čl. 299.a ZPP-a su svoj podnesak trebale dostaviti sudu najkasnije 8 dana prije ročišta. Iz navedenog razloga oni se na taj podnesak sada ne žele očitovati, već će se na istoga eventualno naknadno očitovati ukoliko sud na ročištu dana 15. siječnja 2021. ne zaključi glavnu raspravu. Zamjenica punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je naglasila da kako neke informacije ranije 1. tužiteljici J. I. i 2. tužiteljici M. B. nisu bile poznate i kad se došla do tih informacija 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su poslala dopise prema Trgovačkom sudu u Rijeci, sudskom registru te zemljišno-knjižnom odjelu, a koju dokumentaciju predlaže da sud u izvorniku pribavi službenim putem. Ovaj sud je na ročištu dana 15. siječnja 2021. odbio prijedlog 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. za novom odgodom zaključenja glavne rasprave budući je sud prihvatio pravni stav punomoćnika 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. da su 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. imale dovoljno vremena da zatraže svu potrebnu dokumentaciju od nadležnih institucija i pribave preslike tih dokumentacija te ukoliko same ne uspiju pribaviti originale potrebnih dokumenata onda da bi to sud zatražio službenim putem. Osim toga, konstatirano je da nije uplaćen niti potreban predujam budući je preostalo svega 100,00 kn, umjesto traženih 1.700,00 kn. Naglašava se da u smislu čl. 7. st. 1. ZPP-a same stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi zamjenica punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti dok je punomoćnici 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. predložili su odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog.

23. Ovaj sud je mišljenja da on nije dužan čekati neko neodređeno vrijeme da same 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. ipak poduzmu neke učinkovite aktivnosti radi pronalaženja potrebne dokumentacije kojima one ne raspolažu već iste eventualno posjeduju neke druge pravne osobe i određene institucije. Naime, još na ročištu dana 21. veljače 2020. 1. tužiteljici J. I. i 2. tužiteljici M. B. je jasno stavljeno na znanje da parnični sud neće po službenoj dužnosti tragati za nekom originalnom dokumentacijom za koju je nesporno da ju je potpisao pok. K. M. već to moraju uraditi same 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. Dakle, jedina aktivnost ovoga parničnog suda mogla bi biti u smislu čl. 234. ZPP-a tj. ukoliko same 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. dokažu da su tražile neke informacije od određenih pravnih osoba koje nisu mogle dobiti kao niti neku originalnu dokumentaciju koju one njima nisu mogle ili nisu htjele dostaviti da na to ukažu sudu kako bi ovaj sud to pribavio službenim putem. Međutim iz podneska 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. od 25. siječnja 2021. i priloga uz taj podnesak (a što je dostavljeno ovome sudu nakon zaključenja glavne raspravu u ovoj parnici dana 15. siječnja 2021.) razvidno je da oni se primjera radi obraćaju zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci radi dostave preslika iz zbirke isprava broj Z-299/2009. tek dana 11. siječnja 2021. iako su za postajanje stana u R., ulaz 1., broj stana 64 površine 50,18 m[2] koji je ostavinska imovina pok. K. M. znale još i prije nego su od strane ovoga suda rješenjem od 14. veljače 2012. i upućene u ovu parnicu (list sudskog spisa broj 33 u ostavinskom spisu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1212/2011 iza pok. K. M.).

24. U svom podnesku od 25. siječnja 2021. punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. između ostaloga navode: "... Tužiteljica je nakon utvrđenja suda da nije plaćen predujam za dodatno vještačenje radne knjižice, izvršila uvid u sve zapisnike i rješenja suda, jer je bilo nejasno kako nije plaćen predujam za dodatno vještačenje, kad je kako je prethodno navedeno sudu dostavljen dokaz uz podnesak od 08. prosinca 2020. godine. Kako su u spisu provedena tri vještačenja, dva na trošak tužiteljica, a jedan na trošak tuženih, te kako je bilo više uplata i vraćanja više uplaćenih predujmova, tužiteljice uistinu nisu uplatile predujam po jednom rješenju, i to po rješenju od 27. 02. 2020. godine, a po navedenom rješenju nisu određene posljedice u koliko se uplata ne izvrši u određenom roku. Sud je trebao poslati tužiteljicama opomenu, a nikako nije ovlašten uplatu koju su tužiteljice uplatile 07. prosinca 2020. godine u iznosu od 1.700,00 kn, te u podnesku navele da se uplata vrši za dodatno vještačenje naknadno pribavljenih potpisa. Sud nije ovlašten sam izvršiti prijeboj uplate od 07. prosinca 2020. 1.700,0 kn s otvorenom stavkom po nalogu suda od 27. 02. 2020. godine bez suglasnosti uplatitelja, odnosno dužnika, a pogotovo kada se ne radi o istom iznosu, te ako prije toga nije opomenom ili na bilo koji drugi način upozorio na postojanje dugovanja. Pored navedenog sud je u obrazloženju rješenja od 03. rujna 2020. godine naveo da tužiteljice nisu platile predujam u iznosu od 1.600,00 kn, napomenuto je strankama da će vještak D. M. dipl.ing. i Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ iz Z. morati sami pokrenuti ovršni postupak, pri čemu će nastati dodatni troškovi. Dakle, izostanak uplate predujma u iznosu od 1.600,00 kn po rješenju od 27.02.2020. god, u okolnostima da su tužiteljice platile predujam za dodatno vještačenje u iznosu od 1.700,00 kn, ne može biti razlog odbijanja dokaza koje su predložene u zakonskom roku, budući je ovaj postupak započeo 2012. godine. Tužiteljice su svjesne činjenice mogućnosti pokretanja ovršnog postupka, ali nisu mogle biti svjesne činjenice da će sud preknjižavati uplate na drugačiji način od onog kako su one navele uz svom podnesku i da će se dogoditi posljedice koje su se konačno dogodile. Kako se radi o spisu kakav je predmetni, s više naloga za vještačenja, a prije toga se i vračao višak predujmova, tada uvijek može doći do previda, ali posljedica takvih previda ne može biti odbijanje dokaznog prijedloga radi provođenjem dopunskog vještačenja...."

25. Valja naglasiti da sukladno rješenju ovoga suda poslovni broj P-592/2014-103 od 3. rujna 2020. 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su bile upozorene da ukoliko ne uplate iznos od 1.700,00 kn kao predvidiv trošak dopunskog grafološkog vještačenja da se taj dokaz neće provesti. Tvrdnje 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B da one nisu znale da trebaju još na depozitni račun ovoga suda platiti i ukupan iznos od 1.600,00 kn na ime troškova dolaska angažiranog vještaka za rukopise i dokumente Damira Marića dipl. inž. na ročište dana 21. veljače 2021. ovome sudu nisu prihvatljive budući to i izričito piše u točkama 1. i 2. izreke rješenja ovoga suda poslovni broj P-592/2014-103 od 3. rujna 2020. Nakon što su 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. tek dana 7. prosinca 2020. uplatile iznos od 1.700,00 kn logično je bilo da se taj iznos upotrijebi za podmirenje ranijih dugovanja, a ne da sam angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. mora to sam ostvarivati prinudnim putem. To što same 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. očito nisu zadovoljne dosadašnjim vještačenjima angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. po prosudbi ovoga suda ne znači da sud pristigla novčana sredstva koje su uplatile 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. ne bi smio upotrijebiti za namirenje ranijih dospjelih potraživanja ili primjerice da bi tužiteljicama trebao vratiti i onih uplaćenih 1.700,00 kn ukoliko one ne budu zadovoljne niti nakon dopunskog vještačenja angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D.M. dipl. inž. ili nekog eventualno drugog angažiranog vještaka. Ovaj sud također ne vidi potrebe da on opominje 1. tužiteljicu J. I. i 2. tužiteljicu M. B., koje imaju kvalificiranu punomoćnicu, na njihovu dužnost da uredno ispunjavaju svoje obveze radi podmirenja aproksimativnih troškova vještačenja koje su one same predlažu, da radi utvrđenja materijalne istine sam prvostupanjski sud, i bez ikakvih aktivnosti samih tužiteljica, vrši izvide radi pronalaženja originalnih potpisa pok. K. M., zatim da od vještaka sud nakon toga traži prethodno očitovanje da li mu je to dovoljno da zaključi kako pok. K. M. nije potpisao pismenu oporuku pred svjedocima od 9. travnja 1995., a kako bi tek tada tužiteljice uplatile predujam ili možda tražile od samoga suda da on nađe grafološkog vještaka koji će doći do upravo takvog zaključka itd. Dakle, ne radi se o nikakvom preknjižavanju uplata 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. kako to one same tvrde odnosno da je sam sud neovlašteno izvršio neki prijeboj jer tih 1.600,00 kn po njihovom mišljenju za sada nije niti trebalo isplatiti angažiranom vještaku za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. Prema čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 te u daljnjem tekstu: ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Naime, postoji sam tražbina angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. za izvršeni rad, a ovaj sud ne vidi koja je protutražbina 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. prema angažiranom vještaku za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. i koje je ovaj sud protivno volji 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. prebio.

26. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-592/2014-115 od 01. ožujka 2021. presuđeno je: "1. Utvrđuje se da je pismena oporuka - izjava pred svjedocima od 09. travnja 1995. pok. K. M. pok. A., iz R., rođenog ..., umrlog ... ništava i bez pravne valjanosti, te da se njegova ostavina ima raspraviti po zakonskom redu nasljeđivanja i u cijelosti rasporediti zakonskim nasljednicima. 2. Nalaže se 1. tuženoj D. G. iz R., (čiji je OIB: ... ), 2. tuženom Ž. M. iz R. (čiji je OIB: ... ) i 3. tuženoj L. M. iz P., (čiji je OIB: ... ) da 1. tužiteljici J. I. iz P., (čiji je OIB: ... ) i 2. tužiteljici M. B. iz N., (čiji je OIB: ... ) nadoknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 52.432,50 kn (slovima: pedeset i dvije tisuće četiristo trideset i dvije kune te pedeset lipa) u roku od 15 dana, dok se 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška." U obrazloženju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-592/2014-115 od 01. ožujka 2021. se između ostaloga navodi: "......Prema čl. 69. st. 1. tada važećeg ZN-a oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način da će ispravu koju mu je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Zatim je čl. 69. st. 2. ZN-a propisano da svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je naznačiti njihovo svojstvo svjedoka. Ovaj sud je prihvatio kao isitnite suglasne iskaze svjedoka M. P, svjedokinje Z. M., svjedoka S. M. te samoga 2. tuženika Ž. M. koji su bili nazočni prilikom sastavljanja sporne pismene oporuke pred svjedocima pok. K. M. dana 9. travnja 1995., dok same 1. tužiteljica J.

I. i 2. tužiteljica M. B. tada nisu bile nazočne. To što na navedenoj oporuci ne piše da se radi o oporuci već se navodi tko je sve toj izjavi prisustvovao, zatim što je ta oporuka proglašena sa velikim zakašnjenjem koju je tek na ostavinskoj raspravi javnoj bilježnici dana 3. listopada 2011. predao 2. tuženik Ž. M. ne utječe na pravnu valjanost iste. Iako su provedena čak tri grafološka vještačenja po angažiranim vještacima V. D. univ. spec. crim., Z. Ć. dipl. ing. i D. M. dipl. inž. ovaj sud nije mogao s izvjesnošću zaključiti da li je ili nije pok. K. M. vlastoručno i potpisao spornu oporuku pred svjedocima od 9. travnja 1995. Također zbog nedostatka relevantne medicinske dokumentacije koja je uništena nije se moglo niti provesti vještačenje na okolnost da li je pok. K. M. dana 9. travnja 1995. bio sposoban za rasuđivanje kako bi na pravno valjani način napravio svoju pismenu oporuku pred svjedocima. Između stranka nije sporno da pok. K. M. je znao čitati i pisati. Međutim iz suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka sastava pismene oporuke kao i samog 2. tuženika Ž. M. je očigledno da nije u potpunosti poštovana zakonom propisana procedura iz citiranog čl. 69. st. 1. ZN-a. Naime, nitko od njih ne tvrdi da u prisutnosti dva svjedoka (odnosno u ovom slučaju bilo ih je čak tri) prilikom potpisivanja pismene oporuke pred svjedocima dana 9. travnja 1995. je pok. K. M. izjavio da je to njegova oporuka nego ju je očito samo potpisao bez ikakvih komentara. Primjera radi svjedok S. M. se također ne sjeća da li je pok. K. M. nakon što mu je pismena oporuka pred svjedocima od 9. travnja 1995. pročitana bilo što rekao, a ovaj sud prihvaća kao istinitu njegovu tvrdnju da on ne bi kao svjedok oporuke potpisao tu oporuku da je tada pok. ostavitelj K. M. izjavio da ta oporuka nije njegova posljednja želja. Međutim, valja naglasiti da šutnja pok. ostavitelja prilikom potpisivanja pismene oporuke pred svjedocima pok. ostavitelja od 9. travnja 1995. niti u kom slučaju, sukladno citiranom čl. 69. st. 1. ZN-a, ne može se izjednačiti sa potrebom da pok. ostavitelj K. M. jasno i nedvojbeno i izjavi da je to njegova oporuka. Iz navedenog razloga tužbeni zahtjev 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je valjalo prihvatiti u cijelosti te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom 1....."

27. Međutim, Županijski sud u Puli je donio slijedeće rješenje: "Prihvaćaju se žalba tužene D. G. i žalba tuženika Ž. M. te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-592/2014-115 od 1. ožujka 2021. u točki 1. izreke u cijelosti i u točki 2. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženima isplatiti parnični trošak tužiteljicama te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje." U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-878/2021-2 od 30. kolovoza 2021. između ostaloga navodi se slijedeće: " U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-878/2021-2 od 30. kolovoza 2021. se između ostaloga navodi: ".....7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje kako se prvostupanjska odluka za sada ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed nepotpuno, time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed kojeg se ne može ispitati primjena materijalnog prava. Odredbom č. 8. ZPP (na koju povredu se opisno u žalbama ukazuje) određeno je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, iako navodi da prihvaća iskaze svjedoka, pa i tuženika Ž. M., iz kojih iskaza svjedoka slijedi da je oporuka pročitana nakon čega ju je pok. K. M. potpisao, a iz iskaza Ž. M. i da ju je pok. K. M. pročitao, to se ne može, za sada, kao valjan prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da pok. K. M. nije izjavio da je to njegova oporuka već da ju je samo potpisao u šutnji. 8. Sukladno odredbi čl. 254. st. 1. Zakona o nasljeđivanju „Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05 127/13 do dana primjene ovog zakona valjanost oporuke prosuđuje se po odredbama Zakona o nasljeđivanju „Narodne novine“ 52/71, 47/78, 56/00. Sporna oporuka u predmetnoj pravnoj stvari, sačinjena je 9. travnja 1995., pa se primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju iz 1971., što i čini sud prvog stupnja. Odredbom čl. 67. ZN/71 određeno je da je pravovaljana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenom zakonom. Odredbom čl. 69. ZN/71 određeno je da oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka. 9. Dakle, za valjanost predmetne oporuke nužno je utvrditi je li pok. K. M. vlastoručno potpisao predmetnu oporuku u prisutnosti dva svjedoka i je li tom prilikom pred istima izjavio da je to njegova oporuka. Pritom je stav prakse, kako se i u žalbi ukazuje, da predmetna izjava ne mora biti dana samo riječima da je to oporuka ostavitelja, već i drugim izrazima koji na jasan način iskazuju stvarnu, slobodnu i ozbiljnu volju ostavitelja. Nastavno je potrebno utvrditi druge bitne sporne činjenice. 10. Kako je sud prvog stupnja propustio na taj način postupiti, odnosno pravilno primijeniti odredbu čl. 8. ZPP (druge bitne povrede nisu počinjene, pa niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a glede pogrešnog navođenja datuma pisanja oporuke, radi se o omašci u pisanju, čl. 342. ZPP), činjenično stanje je ostalo nepotpuno time i pogrešno utvrđeno zbog čega je odluku valjalo ukinuti i vratiti na ponovni postupak. U nastavku postupka ovome sudu ukazuje se nužnim provesti ponovno dokaze saslušanjem svjedoka te iste detaljnije ispitati (unatoč proteku vremena) na okolnost sastava predmetne oporuke, osobito je li ostavitelj nakon sastava oporuke izjavio u smislu da je to njegova oporuka, je li oporuku čitao, po potrebi saslušati i tuženika Ž. M., a nastavno, ovisno o rezultatima tako provedenih dokaza, provesti određeno grafološko vještačenje, osobito ukoliko postoji izvornik ugovora o kupnji predmetnog stana, na kojem je potpis ostavitelja samo cca godinu dana prije sastava oporuke. Pritom valja dodati da glede uplate predujma za dopunu nalaza i mišljenja vještaka D. M., djelatnika Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. iz Z., valja navesti da su rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-592/2014-103 od 3. rujna 2020. tužiteljice pozvane na uplatu predujma za tu dopunu u iznosu 1.700,00 kn, a što su i uplatile. Stoga, činjenica da su iste uplatile predujam koji je od njih tražen, sve i ako je isti iskorišten za uplatu koju su „dugovale“, ne može ići na njihovu štetu. Zato, valja ih ponovno pozvati na uplatu predujma, ako to vještačenje (dopuna) bude potrebno. 11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci." Nakon toga ovaj parnični spis je dobio novi poslovni broj P-1457/2021.

28. Viši sud tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno budući prvostupanjski sud nije utvrdio da li je pok. K. M. vlastoručno potpisao predmetnu oporuku u prisutnosti dva svjedoka i je li tom prilikom pred istima izjavio da je to njegova oporuka. Kao prvo valja naglasiti da je točno da te činjenice ovaj prvostupanjski sud nije utvrdio pa upravo zato je i donio presudu kakvu je donio. Naime, ovaj sud je donio svoju presudu na temelju stanja u spisu te je nejasno zbog čega bi prvostupanjski sud trebao detaljnije ispitivati svjedoke i stranke i to valjda postavljajući im sugestivna pitanja da li je ostavitelj nakon sastava oporuke izjavio da je to njegova oporuka. Naime, ovaj sud je već utvrdio da pok. K. M. nije ništa govorio prilikom sastava pismene oporuke pred svjedocima dana 9. travnja 1995., a niti je ovaj sud zaključio da je takva njegova izjava dana nekim konkludentnim činima. Što se tiče navodnog propusta suda u ispitivanju svjedoka nejasno je u čemu je propust prvostupanjskog suda, a osim toga i punomoćnici stranka su imali mogućnost postavljati pitanja svjedocima i strankama. Osim toga valja naglasiti da 1. tužiteljica J.

I. i 2. tužiteljica M. B. nisu niti uložile žalbu na presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-592/2014-115 od 01. ožujka 2021. dok tuženi na ročištu dana 15. siječnja 2021. kada je prvotno zaključena glavna rasprava nisu niti imali daljnjih dokaznih prijedloga. Iz navedenih razloga ovaj sud niti ne vidi neku pravnu osnovu da sam sud po službenoj dužnosti provodi neke dokaze, a niti viši sud uopće ne tvrdi da se radi o čl. 7. st. 2. ZPP-a kada bi sud ipak bio ovlašten po službenoj dužnosti utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile jer je posumnjao da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.) tj. ako su raspolaganja stranaka u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Što se tiče ugovora o kupnji predmetnog stana koji dostavljen tek uz podnesak tužiteljica od 25.01.2021. (list sudskog spisa broj 294-296) o tome su tužiteljice imale saznanje još u ostavinskom postupku iza pok. K. M. na ročištu dana 10. studenog 2011. (list ostavinskog sudskog spisa O-1212/2011 broj 81). Nejasno je zašto bi sud trebao ponovo nalagati tužiteljicama da plaćaju neki predujam za grafološko vještačenje i ako ponovo ne plate koliko puta bi to još trebao zatražiti?

29. Međutim, valja naglasiti da nezavisno od prethodnih navoda sukladno čl. 377. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. Sukladno uputi višega suda u nastavku ovoga parničnog postupka ovaj prvostupanjski sud je dopunski saslušao 2. tuženika Ž. M. (list sudskog spisa broj 405 i 406) svjedoka S. M. (list sudskog spisa broj 441 i 442) i svjedoka M. P. (list sudskog spisa broj 442 i 443). Također nakon što je naknadno skupljen dodatan broj nespornih potpisa pok. K. M. angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. je napravo dana 11.04.2022. svoj dopunski nalaz i mišljenje (list sudskog spisa od broja 418 do 430).

30. Saslušan na ročištu dana 9. prosinca 2021. 2. tuženik Ž. M. je iskazao da njegov pokojni ujak K. M. je bio potpuno psihofizički sposoban za rasuđivanje, budući su ga mi redovito posjećivali u bolnici. Jednom prilikom u nazočnosti njegove pok. majke B., svjedoka S. M. i Z. M., kada je on bio nazočan, pok. K. M. je izjavio da bi želio napraviti pisanu oporuku pred svjedocima. Tom prilikom je pok. K. M. rekao da će svu svoju imovinu ostaviti njemu i njegovoj majci B. M. Zna da je angažirana neka pravnica, ali ne zna tko ju je angažirao kako bi se napravila ta pismena oporuka pred svjedocima. Ta pravnica je njemu osobno i uručila tu pismenu oporuku pred svjedocima i drugi dan su svi oni okupili u bolnici kod bolesničkog kreveta pok. K. M. Prema tvrdnjama 2. tuženika Ž. M. tada su pored njega bili još nazočni njegova pok. majka B., njegova sestra D. G. te svjedoci oporuke i to S. M., Z. M. i dr. M. P. 2. tuženik Ž. M. tvrdi da je on osobno pročitao naglas tu oporuku i dao ju je K. M. da ju još jedanput pročita i nakon što ju je on pročitao on je izjavio: "Slažem se s oporukom". Nakon toga prvi je tu oporuku potpisao K. M., a nakon njega redom tri svjedoka. Tu pismenu oporuku pred svjedocima 2. tuženik Ž. M. tvrdi da je on zadržao kod sebe, a nije ju odmah prijavio iz razloga što nije znao adresu M. B.. Pok. K. M. je imao stan u R., a u M. je imao kat kuće površine oko 70 m[2] . To su oni nastavili koristiti, kao i ranije. Naime, on je i ranije živio zajedno sa K. M. i to otkako se on razveo od svoje supruge još 1965. pa sve do njegove smrti. Prema tvrdnjama 2. tuženika Ž. M. on nije bio u nikakvim odnosima sa 1. tužiteljicom J. I. i 2. tužiteljicom M. B. Naime, pok. otac 1. tužiteljice J. I. tj. N. M. je vodio bezbroj parnica protiv njegovih roditelja i protiv pok. K. M. pa oni sa njima nisu uopće kontaktirali. Što se tiče 2. tužiteljice M. B. s njom je izgubio svaki kontakt. Naime, 1995. godine on nije znao koja je adresa M. B., već je samo načelno znao da živi negdje u N. Također 2. tuženik Ž. M. tvrdi da ne zna točno na kojem mjestu je on od njemu nepoznate ženske osobe preuzeo napisanu pismenu oporuku. Nakon što je 2. tuženiku Ž. M. predočen original oporuke isti je pokazao da ispod teksta oporuke u donjem desnom uglu je potpis pok. K. M. Naglašava da kemijska koja mu je dana da potpiše nije dobro pisala, pa je K. M. ponovo to morao pisati, a više se ne sjeća da li je K. M. pisao sa istom kemijskom ili mu je dana druga kemijska. Kada je potpisivao oporuku K. M. je bio u poluležećem položaju, a on se više ne sjeća da li mu je tada dana i nekakva podloga za taj papir. Prema tvrdnjama 2. tuženika Ž. M. nitko nije nikada razmišljalo o tome da se napravi sudska oporuka, nego se postupilo po zahtjevu K. M. Netko od njih nazočnih je poznavao neku žensku osobu koja je pravnica, pa je stupio u kontakt sa tom ženskom osobom. Ta ženska osoba je napisala oporuku i njemu je uručila, a kasniji slijed događanja je već ranije opisao. Tko je konkretno zvao S. M. i dr. M. P. da sutradan dođu u bolesničku sobu pok. K. M., 2. tuženik Ž. M. tvrdi da se više ne sjeća, a čini mu se da je to organizirala njegova pok. majka B. 31. Saslušan na ročištu dana 3. lipnja 2022. svjedok S. M. je iskazao da se više ničega ne sjeća. Nakon što se svjedoka S. M. podsjetilo da je on već dao iskaz kod ovoga suda isti je iskazao da se ne sjeća toga iskaza ali ostaje u cijelosti kod onog iskaza koji je dao ranije. Što je ranije govorio više se ne sjeća tako da nema niti potrebe da mu se čita njegov raniji iskaze. Također je svjedok S. M. ustvrdio da se više uopće niti ne sjeća da je on bio svjedok pri sastavu pismene oporuke pok. K. M. od 9. travnja.1995. Nakon što je svjedoku S. M. predočen original pismene oporuke pok. K. M. isti je potvrdio da je on također potpisao tu oporuke te je prepoznao svoj potpis.

32. Saslušan na ročištu dana 3. lipnja 2022. svjedok M. P. je iskazao da K. M. je bio njihov pacijent te je on tada bio psihofizički sposoban za rasuđivanje. U samoj bolesničkoj sobi on je na jednom komadu papira pred njim i par medicinskih sestara sam napisao oporuku koju je potpisao. Izvan bolesničke sobe zna da je bila gospođa Z. M. i svjedok koji je saslušan prije mene S. M. Dakle navedena dva svjedoka uopće nisu bila nazočna u sobi gdje je K. M. napisao i potpisao pred njim oporuku. Nakon što mu je predočen original te oporuke svjedok M. P. je potvrdio da cjelokupni tekst je napisao sam K. M. te je on to i potpisao, a potpisao je istu i on sam. Taj papir je ostao kod K. M. i što je on dalje radio s tom oporukom njemu je potpuno nepoznato. Nakon toga iz hodnika su u bolesničku sobu ušli Z. M. i S. M. koji su također potpisali tu oporuku što je on osobno vidio. Što je dalje bilo sa tom oporukom svjedok M. P. tvrdi da mu nije poznato. Međutim naglašava da nikakvih posebni razgovora nije bilo osim što se općenito pričalo o mjestu M. na P. Nakon što je svjedoku M. P. pročitan njegov iskaz sa ročišta od 14. siječnja 2013. (list sudskog spisa broj 23) isti je iskazao da je prošlo već dosta vremena pa se ne sjeća svih detalja. Nadalje prema tvrdnjama svjedoka M. P. medicinska dokumentacija pacijenata koji se kod njih liječe se čuva 10 godina. Međutim znalo se dešavati da se dokumentacija zagubi budući oni nemaju adekvatnog prostora za arhivu dok po proteku roka od 10 godina medicinska dokumentacija se uništava. Prema tvrdnjama svjedoka M. P. sam K. M. je njemu priopćio da želi biti svjedok onoga što će on sam napisati i potpisati pa se on odazvao toj njegovoj zamolbi. Da se radi o oporuci bilo mu je jasno iz toga što je on to pismeno i pročitao, a ne sjeća se više da li ga pročitao samo za sebe ili možda na glas. Da se radi o oporuci to je njemu K. M. osobno spomenuo dok su bili nasamo budući je on bio njegov liječnik, a vjeruje da je to rekao i medicinskim sestrama. Nakon što je pok. K. M. napisao i potpisao oporuku i nakon što je istu on potpisao svjedok M. P. tvrdi da se više ne sjeća da li je K. M. u svezi toga išta komentirao. Koliko se sada sjeća on se je jedino zahvalio što je obavljeno ono što je on sam tražio. Na kraju svoga iskaza svjedok M. P. je iskazao da pok. K. M. je bio teško bolestan i on je bio pod stalnim nadzorom liječnika i medicinskih sestara. Naime, pok. K. M. imao rak na plućima koji je metastazirao.

33. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 11. travnja 2022. angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. ističe da su mu ranije na raspolaganju bila samo tri nesporna potpisa sada pok. K. M. od kojih su dva različite forme od forme spornog potpisa (prezime i ime/reducirano prezime) te su nastali gotovo 30 godina prije spornog potpisa. Prilikom izrade dopunskog nalaza i mišljenja angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. navodi da je imao na raspolaganju slijedeći nesporni materijal i to: 1) lzvornik "kartona izdane osobne iskaznice" od 13.02.1967.g., na ime M. K. (list 75 spisa), 2) lzvornik "pristupnice" (Riječka banka Rijeka, devizni račun-štednja) od 08.04.1969.g` (list 97 spisa), 3) lzvornik "dostavnice" od 06.1989.g (list 9 spisa Općinskog suda u Pagu O-32/89.), 4) lzvornici tri (3) "ugovora" od 4. rujna 1992. (list sudskog spisa broj 130), 5) lzvornik radne knjižice iz 1953.g. (omotnica list 262 spisa), 6) lzvornik "ugovora o korištenju stana" (omotnica list 383 spisa), 7) lzvornik "ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo" od 29.04.1994.g„ broj 15247 (omotnica list 383 spisa), 8) Crno/bijela fotokopija "Izračuna ugovorene cijene stana na dan 29.04.1994. i 9) lzvornik "Zbirke isprava 2009, 201-300" sa slijede6im dokumentima: a) lzvornik "ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo" od 29.o4.1994.g., broj 15247, i b) Crno/bijela fotokopija "izračuna ugovorene cijene stana na dan 29.04.1994.". Nakon izvršenih ispitivanja angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. je zaključio: 1) Sporni potpis na "oporuci" od "09.04.1995,g.", vrlo vjerojatno nije ispisao sada pok. K. M. i 2) Sada pok. K. M. vrlo vjerojatno je ispisao "drugi po redu" potpis u rubrici "Stranke:", na Zapisniku od 04.10.1989,g. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. budući j stekao dojam da je isti stručan i nepristran.

34. Na ročištu dana 3. lipnja 2022. punomoćnici 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. suglasno su predložili da se sasluša u svojstvu svjedoka i Z. M. Naglašava se da je netočna opaska poštara da je Z. M. odselila sa adrese u R., budući ona živi upravo na toj adresi. Naime, ona je pola godine na P., a pola godine u R.. Osim toga potrebno je i usmeno saslušati te suočiti vještake D. M. i Z. Č. budući postoji razlika u njihovim nalazima i mišljenjima koji je neophodno otkloniti. Osim navedenog punomoćnici 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. nisu imali drugih dokaznih prijedloga. Punomoćnik 1. tužene D. G. je uzgred istaknuo da bi prvostupanjski sud neizostavno trebao i usmeno saslušati angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. i to nezavisno od toga što je on dao svoj pismeni nalaz i mišljenje budući da je 1. tuženoj D. G. potpuno nejasan njegov zaključak. Punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. usprotivila se je tim dokaznim prijedlozima kao nepotrebnim budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Osim toga naglašava se da angažirani vještak za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. dipl. ing. je imao daleko manje nespornog materijala na temelju kojeg bi mogao provesti vještačenje. Posebno se naglašava da na raspravnom zapisniku od 9.12.2021. u točci V izreke rješenja ovoga suda izričito je navedeno da stranke imaju pravo u roku od 15 dana od dostave nalaza i mišljenja vještaka dostaviti pisane primjedbe jer u protivnom će sud stati na stanovištu da stranke nemaju nikakvih primjedbi na dostavljeni im nalaz i mišljenje. Nadalje sam angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. u svom nalazu je iskazao da sporni potpis na oporuci od 9. travnja 1995. vrlo vjerojatno nije potpisao sada pok. K. M. stoga bi strankama trebalo biti jasno značenje izraza vrlo vjerojatno. Ukoliko međutim sud prihvati ovaj dokazni prijedlog predlaže se da trošak održavanja ovog novog eventualno ročišta i trošak dolaska vještaka ukoliko ga sud pozove neovisno o uspjehu stranaka u sporu prevali se na tuženike jer je vještak na pitanja koje želi postaviti tuženi mogao dati i pisani odgovor da li je bilo tko od stranaka dao pisane primjedbe. Ovaj sud je u potpunosti prihvatio pravni stav punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da predlaganje novih dokaza tek na ročištu dana 3. lipnja 2022. je usmjereno na odugovlačenje završetka ovog parničnog postupka. Također da je svjedokinja Z. M. nepoznata na adresi, R., punomoćnici 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. su znali još na ročištu dana 09. prosinca 2021. kada im je i naloženo da u roku od 30 dana dostave njezinu točnu adresu prebivališta ili boravišta. Dakle, budući su 1. tužena D. G. i 2. tuženik Ž. M. znali da svjedokinja Z. M. živi pola godine u R., a pola godina na P. po prosudbi ovoga suda mogli su i trebali daleko prije ročišta dana 3. lipnja 2022. dostaviti i njezinu adresu boravišta na P. pa bi je sud pozvao kako na adresu u R. koja mu je poznata tako i na adresu u P. Osim toga obzirom na provedeni dokazni postupak po prosudbi ovoga suda dopunsko saslušanje svjedokinje Z. M. niti na koji način ne bi utjecalo na možda drugačiju odluku ovoga prvostupanjskog suda. U svojoj završnoj riječi punomoćnica 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev budući iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlaze da izjavu od 9. travnja 1995. nije vlastoručno potpisao pok. K. M., a isto tako isti nije niti izjavio da bi radilo o njegovoj oporuci pa se u tom pravcu posebno prigovara iskazu danas saslušanog svjedoka dr. M. P. čiji iskaz je ne samo u suprotnosti sa njegovim ranijim iskazom i nalazom angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. već je isti u suprotnosti i sa iskazom 2. tuženika Ž. M. u pogledu načina i osobe koja je pisala spornu izjavu. U svojoj završnoj riječi zamjenik punomoćnika 1. tužene D. G. i punomoćnik 2. tuženika Ž. M. predložili su odbijanje tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. u cijelosti kao neosnovanog. 35. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. je osnovan u cijelosti.

36. Ovaj sud u cijelosti ostaje kod svojih obrazloženja citiranih u obrazloženju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-592/2014-115 od 01. ožujka 2021. osim u onom dijelu gdje se tvrdi: "...Ovaj sud je prihvatio kao isitnite suglasne iskaze svjedoka M. P., svjedokinje Z. M., svjedoka S. M. te samoga 2. tuženika Ž. M. koji su bili nazočni prilikom sastavljanja sporne pismene oporuke pred svjedocima pok. K. M. dana 9. travnja 1995.,..." budući nakon dopunskog saslušanja 2. tuženika Ž. M. te svjedoka M. P. i svjedoka S. M. je evidentno da su njihovi iskazi bitno različiti u odnosu na ono što su oni ranije tvrdili te njihovi međusobni iskazi se razlikuju u tolikoj mjeri da se to po prosudbi ovoga suda ne može smatrati nekim zanemarivim razlikama koje su nastale zbog znatnog vremenskog odmaka od sastava sporne oporuke pok. K. M. dana 09. travnja 1995. pa obzirom na vrijeme kada su isti saslušavani. Osim toga za to je kriv isključivo sam 2. tuženik Ž. M. koji nije odmah prijavio pismenu oporuku pred svjedocima pok. K. M. od 9. travnja 1995. godine iako je bio u posjedu iste a K. M. je preminuo dana ... Naime, podatke za sastav smrtovnicu iza pok. K. M. je 2. tuženik Ž. M. dao tek dana 13. lipnja 2011. dok je ista proglašena tek na ročištu dana 3. listopada 2011. Tvrdnja 2. tuženika Ž. M. da on nije odmah prijavio pismenu oporuku pred svjedocima pok. K. M. jer nije znao adresu 2. tužiteljice M. B. je ovome sudu potpuno neuvjerljiva budući to nije opravdan razlog da se ne pokrene ostavinski postupak, proglasi oporuka i poduzmu sve druge potrebne radnje u ostavinskom postupku. Naime, 2. tuženik Ž. M. kod davanja svoga iskaza na ročištu 24. studenog 2014. nije izjavio kao na ročištu dana 9. prosinca 2021. da nakon što je sporna oporuka od 09. travnja 1995. naglas pročitana i nakon što je istu u sebi još jedanput pročitao K. M. on je tada naglas izjavio: "Slažem se s oporukom". Takav njegov iskaz na ročištu dana 9. prosinca 2021. ovaj sud ocjenjuje kao prilagođavanje njegovog iskaza sukladno njegovim željama budući je osobno zainteresiran da ta oporuka bude pravno valjana, a ne zato što se to stvarno i dogodilo. Uzgred se napominje da to osim njega nitko drugi ne tvrdi da je čuo od pok. K. M. Uzgred govoreći svjedokinja Z. M. uopće ne navodi 2. tuženika Ž. M. da je i on bio nazočan prilikom potpisivanja pismene oporuke pred svjedocima pok. K. M. od 09. travnja 1995. U svom iskazu na ročištu dana 14. siječnja 2013. svjedok dr. M. P. tvrdi da je sporna oporuka već bila napisana kada je on došao i da ne zna tko je pisao spornu oporuku ali ju je pok. K. M. pred njim potpisao, a potom on i ostalih dvoje svjedoka te pismene oporuke pred svjedocima tj. Z. M. i S. M. Međutim na ročištu dana 3. lipnja 2022. svjedok dr. M. P. izričito tvrdi da je K. M. na jednom komadu papira pred njim i par medicinskih sestara sam napisao spornu oporuku i pred njim ju je potpisao. Taj papir je tada i on osobno potpisao dok svjedokinja Z. M. i svjedok S. M. su bili tada izvan bolesničke sobe pa su tek naknadno ušli te je on osobno vidio da su tu spornu oporuku i oni tada potpisali. Takav iskaz svjedoka M. P. je u direktnoj koliziji s iskazom 2. tuženika Ž. M. koji tvrdi da je on spornu oporuku dobio od neke njemu nepoznate pravnice te tek drugi dan su se svi oni okupili u bolnici te je on osobno vidio kako istu potpisuje najprije K. M., a potom još troje svjedoka. Zaključno mišljenje je ovoga suda da u konkretnom slučaju se ne radi o nekoj vlastoručnoj oporuci ili pismenoj oporuci pred svjedocima pok. K. M. od 9. travnja 1995. ili bilo kojoj drugoj vrsti oporuke koja bi ispunjavala propisane zakonske uvjete za njezinu pravnu valjanost. Po prosudbi ovoga suda na tuženima iz ove parnice je teret dokaza njihove tvrdnje koji oni sami iznose tj. da sporna oporuka pred svjedocima pok. K. M. ispunjava sve zakonom propisane formalne uvjete za njezinu valjanost, a što oni po prosudbi ovoga suda nisu dokazali. Primjera radi Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude poslovni broj Rev 1705/14-2 od 7. srpnja 2015. između ostaloga navodi: "....Valja naglasiti da je u slučaju spora o valjanosti oporuke teret dokaza da sporna oporuka ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke za valjanost na osobi koja se pozvala na oporuku kao pravnu osnovu nasljeđivanja, dakle u ovom slučaju na tuženiku...." Takav zaključak ovoga suda je čak potpuno nezavisan od provedenih čak tri grafološka vještačenja. Uzgred se napominje da prema pravilima grafološke struke mišljenje se može izraziti kao siguran zaključak ili pak u nekom od stupnjeva vjerojatnosti. Dakle, prilikom vještačenja rukopisa/potpisa postoje sljedeće formulacije mišljenja: „sigurna pozitivna identifikacija“, „siguran negativan zaključak“, „vrlo vjerojatno – gotovo sigurno“, „vrlo vjerojatno“, „vjerojatno“, „dolazi u obzir“ i „nema temelja za identifikaciju“. Iz provedenog vještačenja angažiranog vještaka za rukopise (grafologiju), dokumente i vrijednosne papire V. D. univ. spec. crim. razvidno je da po njemu potpis ispisan formom navoda prezimena – M. - ispisanog između tekstualnog djela i potpisa svjedoka na oporuci sastavljena dana 09.04.1995., poslovnog broja Pi-199/11., vjerojatno nije pisan rukom K. M. S druge strane angažirani vještak za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. dipl. ing. je mišljenja da K. M. je skriptor spornog potpisa na oporuci, sastavljenoj dana 8. travnja 1995. Na kraju angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. nakon svojih ispitivanja je zaključio da temeljem dostavljenog nespornog materijala nije bilo moguće provesti odgovarajuće i potpuno vještačenje, a koje bi omogućilo konkretniji zaključak u svezi vjerodostojnosti spornog potpisa sada pok. K. M. na "oporuci" te je potrebno izvršiti nadopunu nespornog materijala. Nakon što su naknadno pribavljeni još određeni broj nespornih potpisa pok. K. M. angažirani vještak za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. je zaključio da vrlo vjerojatno sporni potpis na oporuci od 09. travnja 1995. nije ispisao sada pok. K. M. Po prosudbi ovoga suda da u angažirani vještak za rukopise (grafologiju), dokumente i vrijednosne papire V. D. univ. spec. crim. i angažirani vještak za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. dipl. ing. imali na raspolaganju veći broj potpisa pok. K. M. njihovo mišljenje bi bilo sigurno konkretnije. Mišljenja angažiranih grafoloških vještaka V. D. univ. spec. crim. i D. M. dipl. inž. (izuzev angažiranog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. dipl. ing.) samo dodatno učvršćuje uvjerenja ovoga suda da sporna oporuka pok. K. M. od 09. travnja 1995. godine nije pravno valjana, a kako je to ranije objašnjeno takav zaključak ovoga prvostupanjskog suda zbog prethodno navedenih razloga je i potpuno nezavisan od mišljenja angažiranih grafoloških vještaka. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

37. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga 1. tužiteljici J. I. i 2. tužiteljici M. B. je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranoj punomoćnici i to: 1) za sastav tužbe 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. od 05.04.2012. po Tbr. 7. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.500,00 kn, 2) za sastave podnesaka 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. od 03.10.2013. i 13.01.2021. po Tbr. 8. toč. 3. važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 kn za svaki od tih podnesaka, 3) za pristupe ročištima punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. dana 05.11.2012., 17.04.2014., 16.11.2015. i 22.05.2018. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 1.250,00 kn za svako od tih ročišta, 4) za pristupe ročištu punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. dana 14.01.2013., 24.09.2014., 24.11.2014., 21.01.2015., 30.05.2017., 28.02.2018., 26.03.2019., 21.02.2020.. i 15.01.2021 na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.500,00 kn za svako od tih ročišta i 5) za sastave podnesaka 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. od 28.02.2018. i 10.12.2019. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.500,00 kn za svaki od tih podnesaka odnosno ukupno 33.500,00 kn. Budući je ista odvjetnica zastupala dvije stranke navedeni iznos primjenom Tbr. 36 važeće odvjetničke tarife ja valjalo uvećati za 10% tj. za 3.350,00 kn što iznosi 36.850,00 kn. Navedeni iznos je uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 9.212,50 kn tako da ukupni odvjetnički troškovi zastupanja 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. iznose 46.062,50 kn. Nadalje 1. tužiteljica J. I. i 2. tužiteljica M. B. su na ime provedenih grafoloških vještačenja uplatile ukupno 7.200,00 kn od kojeg iznosa im je vraćeno 830,00 kn tako da troškovi vještačenja koje su one prethodno snosile iznose 6.370,00 kn. Iz navedenih razloga do donošenja prvotne presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-592/2014-115 od 01. ožujka 2021. osnovan je ukupan parnični trošak 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. u iznosu od 52.432,50 kn.

37.1. Međutim, nakon ukidanja presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 592/2014-115 od 01. ožujka 2021. nastali su daljnji troškovi zastupanja 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. po angažiranoj punomoćnici i to: a) za pristup ročištu punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. dana 22. rujna 2021. na kome se je raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 1.250,00 kn, b) podnesak punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. od 28. listopada 2021. po Tbr. 8. toč. 3. važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 kn i c) za pristupe ročištima punomoćnice 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. dana 09. prosinca 2021. i 3. lipnja 2022. po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.500,00 kn za svako od navedenih ročišta odnosno ukupno 6.750.00 kn. Budući je ista odvjetnica zastupala dvije stranke navedeni iznos primjenom Tbr. 36 važeće odvjetničke tarife ja valjalo uvećati za 10% tj. za 675,00 kn što iznosi 7.425,00 kn. Navedeni iznos je uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.856,25 kn tako da ukupni odvjetnički troškovi zastupanja 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. u nastavku ovoga parničnog postupka iznose 9.281,25 kn. Ovaj sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. od 10. studenog 2021. jer isti po prosudbi ovoga suda je bio nepotreban budući se ponavljaju navodi koji su već prethodno rečeni. Nadalje 1. tužiteljici J. I. i 2. tužiteljici M. B. nisu priznati niti troškovi sastava njihovog odgovora od 22. travnja 2021. na žalbe 1. tužene D. G. i 2. tuženika Ž. M. protiv nepravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-592/2014-115 od 01. ožujka 2021. budući svi drugostupanjski sukladno zaključuju da je takav podnesak nepotreban. Također tome iznosu valja još pribrojiti trošak dodatnog grafološkog vještačenja angažiranog vještaka za rukopise i dokumente D. M. dipl. inž. od 11. travnja 2022. u iznosu od 2.390,00 kn tj. ukupno 11.671,25 kn.

37. 2. Dakle gledajući cjelokupni parnični postupka po prosudbi ovoga suda osnovan je parnični trošak 1. tužiteljice J. I. i 2. tužiteljice M. B. u iznosu od 64.103,75 kn te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom 2.

U Rijeci 15. srpnja 2022.

Sudac:

Damir Vinketa, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.