Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-4686/2017 ( spojen P-1072/18)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika pod 1) I. M. pok. V. iz S., , OIB: … i tužitelja – protutuženika pod 2) M. M. iz

Ž., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku Z.

B., odvjetnik u S., protiv tuženika – protutužitelja S. K. iz Ž., OIB: …, zastupana po punomoćniku B. Č.

odvjetnik u O. L. i Č. j.t.d iz S., radi prestanka uznemiravanja, te naknade štete te utvrđenja prava vlasništva, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 26.svibnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku S. K. iz Ž., OIB: …

da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava u odnosu na nekretninu označenu kao čest.zem 1500 ZU 7471 K.O Ž., na način da ukloni staru olupinu vozila, kao i da prestane parkirati svoja vozila na predmetnoj nekretnini i odlagati razne predmete i parkirati vozila od gostiju, te da se uzdrži opisanog i sličnog uznemiravanja tužitelja u ostvarivanju njihovih prava i ubuduće.

II. Dužna je tuženica u roku od 15 dana na ime naknade štete isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 7.260,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je u odnosu na period od podnošenja tužbe do presuđenja odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena / protutužiteljica S. K., OIB: …, iz

Ž., spram tužitelja / protutuženih I. M., OIB: … iz S. i M. M., OIB: … iz Ž., VLASNIK ZA 2/3 dijela čest.zem

1500 naziva M., upisane u Z.U.2093 K.O Ž., kao parkiralište površine 58 m2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu po pravomoćnosti ove presude izvršiti upis brisanja prava vlasništva čest.zem 1500 zvani M., upisane u Z.U.2093 K.O Ž., kao parkiralište površine 58 m2, za 1/3 dijela sa

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

imena tužitelja/ protutuženog I. M., OIB: … iz S. 21000, i za 1/3 dijela sa imena M. M., OIB: … iz

Ž., te istovremeno izvršiti upis prava vlasništva za 2/3

dijela na čest.zem 1500 naziva Marini, upisane u Z.U.2093 K.O Ž., kao parkiralište površine 58 m2 na ime tužene / protutužiteljice S. K., OIB: …, iz Ž." kao neosnovan.

IV. Dužna je tužena- protutužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 19.176,90 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi uznemiravanja i naknade štete. U tužbi i tijekom postupka navodi da je tužitelj pod 1) uknjiženi suvlasnik za 1/3 idealnog dijela, a tužiteljica pod 2) da je nasljednica uknjiženog suvlasnika I. M. za 1/3 idealnog dijela nekretnine označene kao čest.zem 1500 Z.U 2093 K.O Ž., u naravi parkinga površine cca 60 m2. Nadalje, da je tuženica, inače vlasnica za cijelo susjedne parcele, kroz mjesec svibanj 2017. na nekretnini u suvlasništvu tužitelja postavila staro neregistrirano vozilo – olupinu koju odbija pomaknuti te povremeno na spornoj površini parkira svoja vozila kao i njezini gosti. Nadalje, navodi da je tužena posjekla orah starosti 150 godina čime je istima nanijela štetu u vidu izgubljene koristi.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je predmetnu nekretninu kupila 2001. Te podnosi protutužbu radi utvrđena prava vlasništva iste koja se zavodi pod poslovnim brojem P-1072/2018 spojena ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kupoprodaji od 6.ožujka 2001., rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. M., izvatka iz zemljišne knjige, povijesnog izvatka iz katastra, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, preslike spisa Z-6500/2007/2093, saslušanjem svjedoka M. M., J. J., I.

J., M. M., I. B., V. B., M. K., D. T.,

G. B., S. K., Ž. K., I. S., F. K., očevidom

na licu mjesta uz vještaka mjernika i vještaka za poljoprivredu, te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a protutužbeni zahtjev neosnovan. 4. Tužitelji u ovom postupku tvrde da su vlasnici nekretnine oznake čest.zem 1500 k.o Ž., te da ih tužena uznemirava parkiranjem vozila na predmetnoj nekretnini dok tužena s druge strane tvrdi da je predmetnu nekretninu kupila i da je neometano koristi unazad 20 godina.

5. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da pokazani predmet spora predstavlja betonirani plato uz ulicu ,površine 58 m2, te da se predmet očevida nalazi na sjevernom dijelu nekadašnjih čest.zem 1685 i čest.zem 1686 obje k.o Ž..

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su na očevidu tužitelji pokazali kao predmet spora betonirani plato ( u Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima A B C D ) na kojem se nalazi deblo oraha i automehaničarski kanal pokriven daskama. Nadalje, na temelju koordinatnog preklopa kat plana sa aviosnimkom ovog područja vještak je utvrdio da pokazani betonirani plato odgovara čest.zem 1500 k.o Ž. koja se vodi u zemljišniku u ZK ulošku 2093 kao parkiralište u površini od 58 m2, a u katastarskom operatu u Posjedovnom listu 2093 u istoj kulturi i površini.

7. Nadalje, čitanjem ugovora o kupoprodaji utvrđeno je da je isti sklopljen 6.ožujka 2001. između A. M. kao prodavatelja s jedne te S. K. kao kupca s druge strane, nekretnina navedenih u točki 1. Ugovora o to čest.zem 1686 ZU 236 k.o Ž. za ¾ dijela, zatim čest.zem 1690 i čest. zem 1693/3 obje upisane u

ZU 236 k.o Ž. za cijelo, te čest.zem 1693/2 upisane u ZU 223 k.o Ž.

za cijelo i čest.zem 1693/1 upisane u ZU 224 k.o Ž. za cijelo.

8. Nadalje, da stranke ugovaraju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 70.000 DEM te da (članak 5) prodavatelj jamči da je stvarni vlasnik i posjednik prodanih nekretnina iako u zemljišnim knjigama nije upisani vlasnik te se kupac obvezuje ( članak 6) utužiti upisane vlasnike predmetnih nekretnina kako bi izvršio upis prava vlasništva na svoje ime, a ukoliko kupac ne bi uspio u sporu prodavatelj se obvezuje vratiti kupcu iznos kupoprodajne cijene te nadoknaditi sve troškove.

9. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 5.siječnja 1979. utvrđeno je da je isti sklopljen između M. I. V. kao prodavatelja s jedne te M. A. pok. L.

kao kupca s druge strane glede nekretnina oznake čest.zem 1690,1693/3 i 1686 k.o Ž. s tim da je uređeno da se od čest.zem 1686 kupuje ¾ od ukupne površine koja iznosi 480 m. Nadalje, da se na zemljišnoj čestici 1690 se nalazi baraka od tvrdog materijala veličine 4x4.

10. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 29.srpnja 1974. utvrđeno je da je isti sklopljen između J. A. i J. A. kao prodavatelja s jedne te M.

I. V. kao kupca s druge strane nekretnina oznake čest.zem 1690,1693/3 i 1686 k.o Ž. a od čest.zem 1686 prodaje se ¾ od ukupne površine koja iznosi 480 m.

11. Čitanjem zapisnika broj Z-6500/2007/2093 utvrđeno je da je isti sastavljen u postupku obnove zemljišnih knjiga za k.o Ž., glede nekretnina oznake čest.zem 1685 i čest.zem 1686 te je utvrđeno da je identificirana čestica nove oznake 1500 upisana u ZU 2093 oznake „ M. parkiralište" evidentiranog posjednika M. N., pok. M., M. I. pok. M. i M. I. pok. V. pok.

M. koja odgovara dijelu čestica stare oznake 1685 ZU 1226 te 1686 ZU 236, oznake "vrtal" bez površine obje k.o Ž..

12. Nadalje, da je pregledom ZU 236 utvrđeno da su kao suvlasnici upisani J. M. žena G. za 1/5 i drugi, a pregledom ZU 1226 utvrđeno je da su kao suvlasnici upisani M. V. ud M. za 68/1344 dijela i drugi.

13. Nadalje, da su nazočni M. I. pok M. i M. N. pok. M. naveli da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem od pok. majke i oca diobom

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

nasljedničke zajednice koja je izvršena u usmenoj formi između nasljednika navedenih ostavitelja, a kao dokaz tome navode da spisu Z-6500/2007/2041 prileže rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br. O-811/57-7 od 27.11.1957. iza pok. M. M. pok. I. i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br. O-21/85 od 20.06.1988. iza pok. M. V. ud M. koja su provedena u ručno voženoj zemljišnoj knjizi za K.O Ž.. Nadalje, da je D.

M., sestra, dijelove koje je stekla temeljem diobe nasljedničke zajednice ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela M. N. pok. M. ( bratu)

te njegovoj djeci I. G. rođ. M. i M. M., N.. Nadalje, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O-811/57-7 iza pok M. M. utvrđeno je da su njegovi nasljednici M. V. ( supruga) za

3/6 dijela te djeca M. D., M. M. i M. I. svaki za po 1/3 dijela.

Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br. O-21/85 od 20.06.1988 iza pok. M. V. utvrđeno je da su istu naslijedili M.

V. za 7/18 dijela, M. N. za 7/18 dijela i M. I. za 4/18 dijela.

Nadalje, prema izjavama nazočnih sestra M. P. rođ. M. je preminula

te su iza iste nasljednici djeca M. i A. P. te da su isti zajedno sa nasljednicima pok brata V. te pok sestre M. stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine te je sud rješenjem od 21.svibnja 2009. upisao kao suvlasnike u novi zemljinoknjižni uložak broj 2093 M. I. pok. M. za ¼ dijela, M.

N. pok. M. za ¼ dijela, M. V. pok. M. za ¼ dijela te

M. P. pok. M. za ¼ dijela. Nadalje, na zapisniku od 8.lipnja 2009.

konstatirano je da M. P. nije nasljednica V. M. ud M., a

nasljednici iza pok. brata V. – V. M. pok. M. su dali izjavu o

priznanju prava vlasništva bratu I. M. pok. V. slijedom čega su upisani kao suvlasnici I. M. pok. V. za 1/3 dijela, I. M. pok. M. za 1/3 dijela i N. M. pok. M. za 1/3 dijela.

14. U konkretnom slučaju, tužena – protutužiteljica zahtijeva utvrđenje prava vlasništva pa se navodi, obzirom se tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva sporne nekretnine temelji na ugovoru iz 2001.godine, to valja primijeniti odredbu čl. 119 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09) koja propisuje da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u zemljišnu knjigu, prema tome, konstitutivni način stjecanja prava vlasništva je upis u zemljišne knjige. Dakle, kada tužena- protutužiteljica nije u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnik onda je neosnovan njezin zahtjev za utvrđenje da je stekla pravo vlasništva jer na temelju pravnog posla stječe samo pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, a budući sukladno citiranoj odredbi vlasništvo nekretnina stječe se upisom u zemljišnu knjigu to tužena – protutužiteljica vlasništvo može steći temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora tek nakon što se uknjiži u zemljišne knjige.

15. Osim toga, iz dostavljenih kupoprodajnih ugovora nije nedvojbeno da je tužena- protutužiteljica kupila određeni dio koji se odnosi baš na predmetnu čest.zem nove oznake 1500. Naime, ista navodi da je kupila od posjednika A. M. L.,

kao stvarnog vlasnika i posjednika a u to vrijeme kao posjednik bio je upisan na predmetnoj nekretnini J. A. pok. S. u PL 145.

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

16. Osim toga, tužena – protutužiteljica tvrdi da je pogrešan upis tužitelja na predmetnoj čestici odnosno da je predmetna čest.zem 1500 nastala iz djela čest.zem 1685 površine 31 m2 te čest.zem 1686 od 27 m2 odnosno ukupno 58 m2, što sve i da je tako ne ukazuje na to da je pogrešan upis tužitelja. Ovo stoga, što su tužitelji upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige, a nakon što je tužena kupila nekretnine u Ž. te su u tom postupku upisani posjednici među ostalim i J. I. A. priznali pravo vlasništva tužiteljima, a tužena je, također zasigurno zainteresirana u tom postupku obnove upisala svoje pravo vlasništva na stečenim nekretninama dok u pogledu predmetne čestice nije bilo spora o pravu vlasništva, pa se po proteku oglasom određenog roka takvi upisi smatraju potpunim i istinitim.

17. Osim toga, tužiteljica se tijekom postupka poziva na dosjelost, odnosno dugogodišnje neometano posjedovanje predmetne nekretnine.

18. Dakle, tada valja primijeniti odredbu čl. 159 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09), koja navodi da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, da mu taj posjed ima određenu kakvoću koja se traži za stjecanje redovnom, odnosno barem izvanrednom dosjelosti, da mu taj posjed traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, s tim da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit, pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, pri čemu posjednik čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.

19. Nadalje, stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originarni način stjecanja vlasništva jer pravni učinci nastupaju ipso iure, tek pošto se ispune sve pretpostavke za dosjelost propisane zakonom.

20. Dakle, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je samostalni posjednik, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost.

21. Naime, dosjelost označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz zakonom propisano vrijeme pri čemu dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo, koje posjednik stječe na originaran način tako da stječe pravo vlasništva onoga što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

22. Tužena – protutužiteljica u svom iskazu navodi da je zajedno sa suprugom kupila nekoliko nekretnina u Ž., te prije kupnje pregledala dokumentaciju ( ne navodi koju) vezano za sve te parcele, te je prodavatelj pokazao gdje se iste nalaze i uveo iste u posjed kupljenih nekretnina. Nadalje, da su odmah počeli s gradnjom kuće. Nadalje, da sporna parcela se nalazi između kuće tužene i puta, te da su na istoj parkirali automobile. Nadalje, da je istoj pristupio 2005. N. M. zv Š. te istu upozorio na mogućnost urušavanja jer je čestica, inače južno od puta, nakoso položena prema kući tužene, te se kod kretanja kamiona makadamskim putem isti sve više približavaju kući N. M. koja je sjeverno od puta. Nadalje, da je Š. tražio da saniraju predmetnu česticu 1500 te su napravljeni veliki potporni

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

zidovi, te betoniran plato, te napravljena betonska ograda. Nadalje, da je orah posjekla jer je pričinjao veliku štetu jer se godinama sušio i zašporkavao.

23. Iz iskaza tužitelja I. M. sina V. M. proizlazi da je tužena

prilikom gradnje kuće urušila tužiteljev zid koji se nalazi s južne strane posjeda između parkinga i nekretnine tužene nakon čega su zahtijevali da ista popravi taj zid. Nadalje, da su istoj dopustili da koristi jedno parking mjesto obzirom tu ne žive.

24. Iz iskaza tužitelja pod 2) M. M., ud I. M., proizlazi da je na predmetnu nekretninu dolazila sa pok. mužem, te da je tužena, prilikom gradnje na svojoj nekretnini urušila zid na zemlji te je na inzistiranje obitelji podigla novi potporni zid dok su prema priči njezin suprug i braća zabetonirali i dopustili tuženoj da parkira, odnosno kad treba i kad njima ne smeta, da koristi jedno parking mjesto.

25. Nadalje, iz iskaza svjedoka J. J. jasno proizlazi da je tužena-

protutužiteljica kupila nekretninu od njegovih predaka koju su isti prodali jednom pomorcu, a ovaj A. M., te isti tuženoj. Nadalje, da je tužena, dakle, kao treći kupac od A. M. na nekretnini sagradila kuću, međutim, da je predmetna nekretnina položena sjeverno u odnosu na nekretninu tužene, na kojoj je bio zasađen orah, vlasništvo obitelji M..

26. Slijedom navedenog, sud je na temelju svega naprijed navedenog te iskaza tužitelja koji su potkrijepljeni iskazima svjedoka ( M. M., J. J.,

I. J., M. M. itd ) utvrdio da je predmetna nekretnina oduvijek vlasništvo obitelji M. te da ista nije bila predmet kupoprodaje između A. M.

pok. L. i tužene. Ovo stoga, što saslušani svjedoci imaju saznanja o prometu nekretnina mejaša sa predmetnom nekretninom te su isti imali relevantna saznanja o posjedu nekretnina, te su vjerno i istinito posvjedočili o tome da predmetna nekretnina nije prodana tuženoj, odnosno da je ista kupila svoje nekretnine kojih su izvorno posjednici i stvarni vlasnici bili J., a ne obitelj M., što jedni drugima nikada nisu ni sporili.

27. Slijedom toga, obzirom tužena tvrdi da je kupila predmetnu nekretninu navodi se da na istu prodavatelj nije mogao prenijeti više prava nego što sam ima glede kupljenih nekretnina pozivom na odredbu na odredbu čl. 115.st.2 ZV koja se primjenjuje na ugovor o kupoprodaji, a kojom je propisano da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju

28. Prema toma, ugovorom je tužena- protutužiteljica mogla steći pravnu osnovu za upis prava vlasništva na nekretnini, ali ne i pravo vlasništva nekretnine (Tako i Županijski sud u Splitu, Gžst-238/11). Međutim, tužena – protutužiteljica nije zatražila utvrđenje da je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva već je zatražila utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine odnosno ovlast za uknjižbu kojoj prethodi takovo utvrđenje s tim da takva ovlast proizlazi iz zakona, a ne može je sud dati već samo ispitati je li ta ovlast nastupila.

29. Budući se tužena ne poziva na niti jednu osnovu temeljem koje bi ista bila ovlaštena zahtijevati uknjižbu prva vlasništva, te iako sud nije vezan pravnom osnovom ni kada je ona navedena u tužbi, sukladno odredbi čl. 186.ZPP-a, činjenice

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, odnosno činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na osnovu stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji dakle, da radi se o derivativnom stjecanju, a nema govora o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona niti ovlasti ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ( čl. 130 ZV).

30. Sve i da nije tako, tužena nije dokazala da je stekla pravo vlasništva dosjelošću, jer nije imala očito ni kvalificiran posjed (ni savjestan ni istinit ni pošten posjed) slijedom čega nisu ispunjenje pretpostavke stjecanja prava vlasništva izvornim putem.

31. Obzirom tužitelji tvrde da ih je tužena uznemiravala u mirnom posjedu predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 167. ZV koja određuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario to svoje pravo, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Identično pravo ima i predmnjevani vlasnik, tj. onaj koji dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja posjeda stvari.

32. U konkretnom slučaju, utvrđeno je uvidom u zemljišne knjige te ostalim dokazima izvedenim u ovom postupku da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine, a da ih tužena bespravno uznemirava, jer ni sama ne spori da parkira automobil na predmetnoj nekretnini isto kao što ne spori da je posjekla stari orah.

33. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan slijedom čega je valjalo naložiti tuženoj da prestane parkirati vozila na predmetnoj nekretnini te da se uzdrži od takvog ili sličnog ponašanja ubuduće, obzirom joj tužitelji više ne dopuštaju korištenje predmetnom nekretninom na dosadašnji način. Naime, i sama tužena tvrdi da je sada pok. N. M. zv Š. ( inače suvlasnik nekretnine) istoj ukazao na problem urušavanja čestice zbog blizine puta pa je ulaganje u predmetnu nekretninu tužena izvršila uz dozvolu vlasnika, slijedom čega ista ne može osnovano tvrditi da je ulaganjem sredstava stekla ikakva prava na predmetnoj nekretnini. Ovo stoga, što nije utvrđeno niti da je stekla pravo vlasništva izvorno građenjem jer nije gradila bez volje i znanja vlasnika pa se ne može primijeniti odredba čl. 152 ZV na konkretan slučaj.

34. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog izgubljene dobiti od plodova oraha primjenjuje se odredba čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) koja definira štetu, zatim odredba čl. 1089. ZOO-a prema kojoj oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi (st. 1.) i st. 3. citirane zakonske odredbe kojom je određeno da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3.).

35. U ovom postupku je utvrđeno:

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

– da je tužena izvršila sječu stabla na nekretnini tužitelja čest.zem 1500 K.O Ž.,

– da je stablo zasađeno prema tvrdnji tužitelja 1950.,a posječeno u svibnju 2017.

– da tržišna vrijednost jednog posječenog stabla oraha iznosi 2.700,00 kuna, da prosječni prinos jezgre oraha 8 kg x 60,00 kuna – 5 % iznosi 35,00 kn/kg, da su tužitelji sami održavali nasad oraha i sami ubirali i čistili plodove za vlastitu upotrebu za proizvodnju orahovice, pa su trpjeli štetu u prosječnoj cijeni jezgre oraha od 35,00 kn/kg, a što po jednom stablu iznosi 456,00 kuna (8 kg po stablu x 35,00 kn/kg),

– da tužitelji trpe štetu zbog izmakle koristi u visini vrijednosti izgubljenih plodova za vrijednost uroda u 2017., te štetu u 2018.,2019.,2020. i 2021 te daljnjih pet godina koliko je potrebno da se kupi sadnica i njeguje do dolaska na rod odnosno 456,00 x 10 godina = 4.560,00.

36. Naime, tužitelji imaju pravo na naknadu štete s osnove izmakle koristi u visini vrijednosti izgubljenih plodova kroz vrijeme od deset godina koje vrijeme je potrebno prema nalazu i mišljenju vještaka I., koje sud prihvaća kao stručno i argumentirano, da izraste novo zasađeno stablo oraha do pune rodnosti ( Tako i VSRH Rev-848/93)

37. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1089 ZOO slijedom čega je odbijen zahtjev tužitelja sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana donošenja prvostupanjske odluke iz razloga što se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti kojoj je cijena određena u vrijeme donošenja sudske odluke (Tako i ŽS Varaždin Gž-2372/15 ŽS )

38. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (5.000,00-10.000,00) priznat trošak ovog postupka, i to trošak sastava tužbe 75 bodova, zastupanje na ročištu 1.ožujka 2018. 75 bodova, sastav podneska od 30.3.2018. 75 bodova, zastupanje na ročištu od 14.svibnja 2018. 75 bodova, ročištu od 11.7.2018. 75 bodova, 2.10.2018. 75 bodova, 15.11.2018. 75 bodova, 22.1.2019. 75 bodova, 5.3.2019. 75 bodova, 16.4 2019. 75 bodova, 22.5.2019. 75 bodova, izlazak na očevid 75 bodova, podnesak od 23.3.2021. 75 bodova, ročište od 10.11.2021. 75 bodova, ročište od 15.2.2022. 75 bodova, ročište od 26.5.2022. 75 bodova, odnosno sveukupno 1125 bodova, što umnoženo sa vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tbr.50) iznosi 11.250,00 kuna, uvećano za PDV 25% u iznosu od 2.812,50 kuna ukupno iznosi 14.062,50 kuna. Nadalje, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 4.114,40 kuna. Dakle, sveukupni trošak tužitelja iznosi 18.176,90 kuna. Navedeno uvećano za trošak pristojbe na tužbu i presudu od po 500,00 kuna iznosi 19.176,90 kuna. Trošak je tužitelju dosuđen temeljem odredbe članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP) u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a-a.

Split, 15. srpnja 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

P-4686/17 (spojen P-1072/18)

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u S. pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

– pun. tužitelja - protutuženika

– pun. tuženika- protutužitelja

– u spis