Poslovni broj: UsI-2238/21-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja T. N., L. S., vlasnik O. K.-T., kojeg zastupa opunomoćenik B. R., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Z., radi uklanjanja otpada, nakon održane javne rasprave, dana 15. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-351-02/21-13/08, URBROJ: 517-14-2-1-21-2 od 22. travnja 2021.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužitelja.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja D., S., S., S., KLASA: UP/I-351-02/21-11-02, URBROJ: 443-01-16-02-21-2 od 1. veljače 2021., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje i propisno zbrinjavanje sveukupno iskopanog otpada (miješani građevinski otpad i otpad od rušenja, koji nisu navedeni pod brojem …, … i …) i neiskopanog neopasnog otpada odbačenog na lokaciji izdvojenog pogona RB 2, pod nazivom O. „K.-T." B., pobliže označenoj kao bazeni broj 9 i 10. ribnjaka B. „D.".
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, pri tome navodeći da je cijelo vrijeme postupka navodio da M. H. ima saznanja da je S. d.d. dovozila otpad te ga, mimo dogovora i njegovog znanja, zakopavala u jame. Usprkos tome, prvostupanjsko tijelo nije provelo dokazni postupak niti saslušalo odgovornu osobu S. d.d., a niti M. H. Također, tuženik je netočno naveo da on nije imao primjedbi za zapisnik. Napominje da je kod Općinskog suda u Novom Zagrebu izvršio osiguranje dokaza pod brojem R1-46/2021, gdje je putem građevinskog vještaka dokazao činjenice koje mogu biti dokazno sredstvo i u ovom postupku. Navodi da su se u međuvremenu, od donošenja osporavanog rješenja, izmijenile okolnosti na način da je izvršena separacija otpada te je izdvojena plastika (otpad koji nije pogodan za nasipavanje), za koju navodi da je u postupku osiguranja dokaza, koji se vodio pred Općinskim sudom, utvrđeno da potječe od S. d.d., što je u tijeku postupka i tvrdio, a što proizlazi iz dostavljenog nalaza i mišljenja, te i iz nalaza i mišljenja koji je naknadno sačinjen. Navodi da je isto utvrđeno i u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. veljače 2022. Smatra da je osporavano rješenje nezakonito iz razloga jer je njemu naloženo uklanjanje otpada umjesto S. d.d., koja je vršila deponiranje otpada, a što je tek bilo moguće utvrditi separacijom otpada nakon iskopavanja tog otpada. Predlaže provesti dokaz saslušanjem D. N., kao osobe koja je vodila pregovore s odgovornom osobom trgovačkog društva S. d.d. o odlaganju zemlje, M. H., bivšeg zaposlenika S. d.d. i prijavitelja odvoženog otpada, na okolnost utvrđenja činjenice tko je izvršio odlaganje otpada i odgovorne osobe S. d.d. Ž. K. na okolnost dovoženja spornog otpada iz S. d.d. i dogovora koja vrsta zemlje će se dovesti te tužitelja na iste okolnosti. Ističe da je upravo u tužbi naveo da je isticao prigovore na zapisnik.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da su bitne činjenice da je otpad protivno propisu odbačen u okoliš te da je tužitelj osoba koja je posjednik odbačenog otpada u okoliš. Ističe da tužitelj nije ponudio konkretne dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetni otpad odbačen u okoliš od strane osobe na koju on u postupku ukazuje, npr. ugovor iz kojeg bi bilo razvidan eventualni poslovni odnos ili potvrda o uplati za učinjenu uslugu i slično. Osim toga, spisu prileži izjava Ž. K. od 21. ožujka 2016., predsjednika uprave S. d.d., da na lokaciji predmetnih bazena na ribnjacima nije odlagan otpad iz S. d.d. Također su, paralelno s predmetnim inspekcijskim nadzorom, Općinsko državno odvjetništvo i policijski službenici vodili postupke iz svoje nadležnosti, a u kojim postupcima nije utvrđena osoba koja je odbacila predmetni otpad u okoliš. U odnosu na tijekom spora dostavljeni nalaz i mišljenje i zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, navodi da se istima dokazuje pravilnost osporavanog rješenja, te sve što je nastalo nakon donošenja osporavanog rješenja, može biti predmetom postupka izvršenja rješenja. Navodi da je nesporno tijekom inspekcijskog postupka utvrđeno da je protivno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom odbačen otpad u okoliš, a tužitelj je u posjedu nadzirane čestice i time posjednik tog otpada. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, navodeći da su te primjedbe isticane tijekom postupka, a također je Državno odvjetništvo ispitivalo sve te navode te nije utvrdilo tvrdnje tužitelja. Nadalje, zapisnik o inspekcijskom nadzoru je tužitelj bez primjedbi potpisao. Zaključuje kako tužitelj nikakve materijalne dokaze u prilog svojim navodima nije dostavio tijekom postupka.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti stranaka. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) propisano je da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš.
9. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 38. toga Zakona propisano je da je "posjednik otpada" proizvođač otpada ili pravna i fizička osoba koja je u posjedu otpada.
10. Člankom 6. stavkom 1. točkom 1. toga Zakona propisano je »načelo onečišćivač plaća« - proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.
11. Člankom 152. stavkom 1. točkom 1. istog Zakona propisano je da inspektor rješenjem naređuje osobi nad kojom se provodi nadzor uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je inspekcijskim nadzorom na lokaciji izdvojenog pogona RN 2, o. "K.-T.", B., a na kojem se nalaz ribnjak bio park "D." utvrđen miješani građevinski otpad i otpad od rušenja, koji nisu navedeni pod brojem …, …. Upravno tijelo je utvrdilo da je tužitelj posjednik otpada jer nije dokazao da je treća osoba odbacila otpad u okoliš, a zapisnik je bez primjedbi potpisao.
13. Međutim, tužitelj je tijekom cijelog postupka, a i ovog upravnog spora, upirao na činjenicu da je otpad odbačen od strane trgovačkog društva S. d.d., na koju činjenicu je predlagao izvođenje dokaza, a koje upravno tijelo nije provelo. Osim toga, tužitelj je priložio nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. B., sačinjenog u postupku osiguranja dokaza, a u kojem je, između ostalog, iz fotodokumentacije vidljivo da se među otpadom nalaze i papiri i poslovna dokumentacija S. d.d., što je potvrđeno i zapisnikom o kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 28. veljače 2022., a što sve dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u upravnom postupku i zaključka tuženika da tužitelj svoje tvrdnje da je treća osoba odbacila otpad u okoliš ničime nije dokazao. Osim toga, pogrešno tuženik zaključuje da tužitelj tijekom postupka nije imao primjedbi.
14. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim.
15. Stoga je u ponovnom postupku potrebno svim dokaznim sredstvima utvrditi potpuno i pravilno činjenično stanje te uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti na zakonu zasnovano rješenje.
16. Budući da je iz naprijed navedenih razloga Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim, zbog načela ekonomičnosti nije provodio predložene dokazne prijedloge, a koje će u ponovnom postupku provesti upravna tijela.
17. Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I i II izreke presude.
U Zagrebu, 15. srpnja 2022.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke žalba nije dopuštena (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima).
