Poslovni broj: 18 P-270/2020-16

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Vukovar, Andrije Hebranga 2, OIB: 81618487055, protiv tuženika DOMAČINOVIĆ d.o.o., Bošnjaci, J. J. Strossmayera 28, OIB: 66534523069, zastupano po Hrvoju Lešiću, odvjetniku iz Županje, po generalnoj punomoći, radi isplate iznosa od 287.646,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 02. lipnja 2022. godine, u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 15. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DOMAČINOVIĆ d.o.o., Bošnjaci, J. J. Strossmayera 28, OIB: 66534523069, da tužitelju Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, na ime prodajne cijene poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, isplati iznos od 287.646,00 kn (slovima: dvjestoosamdeset sedamtisućašestočetrdesetšestkuna), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos i to na:

- iznos od 47.941,00 kune (slovima: četrdesetsedamtisućadevetstočetrdeset jednakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2017. godine pa nadalje do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 47.941,00 kune (slovima: četrdesetsedamtisućadevetstočetrdeset jednakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2018. godine pa nadalje do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 47.941,00 kune (slovima: četrdesetsedamtisućadevetstočetrdeset jednakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2018. godine pa nadalje do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na 3 razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 47.941,00 kune (slovima: četrdesetsedamtisućadevetstočetrdeset jednakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2019. godine pa nadalje do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 47.941,00 kune (slovima: četrdesetsedamtisućadevetstočetrdeset jednakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2019. godine pa nadalje do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 47.941,00 kune (slovima: četrdesetsedamtisućadevetstočetrdeset jednakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2020. godine pa nadalje do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 17.500,00 kn (slovima: sedamnaesttisućapetstokuna) u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetstokuna), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako je s tuženikom zaključio Ugovor o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta broj: 47-01/2011, klasa: 320-02/11-01/147, urbroj: 2212/03- 01-11-01 od siječnja 2011., ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Kaluđera, Županja pod brojem: OV-4308/11 od 23. svibnja 2011. Člankom 2. navedenog ugovora određeno je da se kupac obvezuje platiti kupoprodajnu cijenu nekretnina obročno, svaki polugodišnji obrok u iznosu 47.941,00 kuna sa dospijećem 28. veljače i 30. rujna svake godine od 2011. do 2025. godine.

2. Budući da je rok dospijeća duga tuženika prema tužitelju protekao, a dug na ime polugodišnjih dospjelih obroka nije namiren, Općina Bošnjaci dostavila je obračunsku karticu od 14. svibnja 2020. iz koje je vidljivo da temeljem ugovora o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta broj: 47-01/2011, Klasa: 320-02/11- 01/147, Urbroj: 2212/03-01-11-01 od siječnja 2011., ovjerenog kod Javnog bilježnika Mladena Kaluđera, Županja pod brojem: OV-4308/11 od 23. svibnja 2011. nije namiren ukupan iznos od 287.646,00 kuna. Posljednja uplata u iznosu od 100.000,00 kuna izvršena je dana 28. veljače 2019. i ista se odnosi na dio dospjelog 6. obroka, cijeli 7. obrok i dio dospjelog 8. obroka po naprijed navedenom ugovoru.

3. Dana 19. svibnja 2020. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru kao zakonski zastupnik tužitelja Republike Hrvatske podnijelo je tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora temeljem čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, međutim, tuženik se na isti oglušio. Slijedom iznijetoga tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika utuženi iznos.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem postupku u bitnom ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik poriče izračun koji je dostavljen uz tužbu od strane Općine Bošnjaci s pregledom uplata i dugovanja po obračunskoj kartici od 14. svibnja 2020., na koji se tužitelj poziva u tužbi. Ističe da dostavljena dokumentacija predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama. Tuženik također navodi kako je je u ovoj pravnoj stvari potrebno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenja na okolnost postojanja dugovanja odnosno visine dugovanja, a koji teret dokaza leži na tužitelju pa tako i obveza predujma za vještačenje. Nadalje navodi da je već je iz historijata same tužbe razvidno da je tuženik vršio razna plaćanja na ime zatvaranja dugovanja, pa tako i plaćanjem 100.000,00 kuna dana 28. veljače 2020., i da bi se to sve trebalo jasno, objektivno i precizno utvrditi financijskim vještačenjem. Konačno tuženik ističe da je tužitelj uplatom iznosa od 100.000,00 kuna htio zatvoriti najsvježija dugovanja (najmlađa), a ne najstarija kako je to suprotno navodu tuženika kao dužnika obračunavao tužitelj. Tuženik navodi da je na taj način i izvršavao uplate da zatvara najmlađa dugovanja. Tuženik drži opravdanim obvezati tužitelja odnosno Općinu Bošnjaci na dostavu pregleda cjelokupnih (svih) uplata od strane tuženika na ime izvršenja novčanih obveza prema zaključenom ugovoru o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta broj 47-01/2011, KLASA:320-02/11-01/147 URBROJ: 2212/03-01-11-01 od siječnja 2011., ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Kaluđeru iz Županje, a temeljem ukupnog pregleda svih uplata može se utvrditi visina dugovanja i zastarni rokovi. Naime, tužitelj je dostavio u prilogu tužbe nejasnu karticu stanja uplata na dan 14. svibnja 2020. godine s navedenim ratama od rednog broja. Tuženik je stava da se o ovoj pravnoj stvari u pogledu dugovane visine tražbine tužitelja može i mora odlučiti na temelju objektivnog i nepristranog dokaza a što je jedino financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tuženik dodatno ističe materijalno- pravni prigovor zastare tražbine tužitelja. Tuženik ističe zastaru određenih obroka koji se potražuju ovom tužbom jer je protekao period duži od tri godine od dana njihova dospijeća pa do dana podizanja tužbe. Tuženik je stava da se u predmetnoj pravnoj stvari treba primijeniti trogodišnji zastarni rok, koji rok se računa za zastaru kod prometa robe i usluga između trgovaca – a što svakako predstavljaju stranke ovoga postupka. Tuženik nadalje, ističe da je 2014.g. pretrpio izvanredan događaj nemogućnosti poslovanja odnosno uživanja predmeta kupoprodaje uslijed izlijevanja rijeke Save (što je i notorna činjenica), tako da je s tim u vezi potrebno umanjiti dugovanu naknadu jer tuženik kao ugovorna strana nije objektivno i neskrivljeno bio u prilici koristiti predmet kupoprodaje, pa tako tuženik smatra da tužitelju ne pripada naknada za dvogodišnje razdoblje (podredno da se odlažu rokovi plaćanja za taj period) i da na istu obzirom na sve činjenice sukladno pozitivnim propisima nema prava na naplatu (konačno proglašena je elementarna nepogoda, pa i već samim time tužitelj kao RH odnosno Općina sukladno pozitivnim propisima obvezna je snositi štetne posljedice te nepogode). Tuženik činjenicu izlijevanja rijeke Save, za potrebe ovog postupka, ocjenjuje sukladno članku 373. Zakona o obveznim odnosima, dakle, kao nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara nijedna strana. Tuženik ističe da za počinjenu štetu zbog poplave rijeke Save 2014.g. koja se ogleda kako kroz uništene usjeve tako i u sanaciji oštećenog zemljišta i gubitka uroda kroz naredno razdoblje nakon poplave, izmjene nasada druge nekomercijalne kulture zbog poplave i sl, i to unatoč poduzimanja svih radnji usmjerenih na ostvarenje naknade štete (prijava štete od poplave Državnom povjerenstvu za procjenu šteta od elementarnih nepogoda i dr.), nije ostvario ikakvu naknadu štete.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora uz koncept tužbe, povratnice i dostavnice (str. 4 do 10), pregled uplata općine Bošnjaci od 14. svibnja 2020. godine (str. 11), Ugovor o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta Br. 47-01/2011. od siječnja 2011. godine ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Kaluđera, Županja pod brojem: OV-4308/11 od 23. svibnja 2011. (str. 12 do 17), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zite Ladocki Jularić provedeno u predmetu ovoga sud pod brojem P-259/2020 (str. 27 do 47), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zite Ladocki Jularić provedeno u predmetu ovoga sud pod brojem P-259/2020 (str. 49 do 78) te nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke Lidije Balog iz društva FINANCIJE j.d.o.o., Bilje, Vinogradska 17, OIB: 97087897346, s prilozima (str. 87 do 112).

6. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o predmetu koji se vodi pred trgovačkim sudom utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Naime, predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene za nekretninu i to; poljoprivredno zemljište upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Županji, i to k.o. Bošnjaci, k.č. br. 6263, Oranica Miljevci, površine 47 ha 42 a 54 m², sveukupna površina 47 ha 42 a 54 m², u iznosu od 287.646,00 kn, a koja proizlazi iz Ugovora o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta broj: 47- 01/2011, klasa: 320-02/11-01/147, urbroj: 2212/03- 01-11-01 od siječnja 2011., ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Kaluđera, Županja pod brojem: OV-4308/11 od 23. svibnja 2011. godine.

8. Prvenstveno valja istaknuti, a budući da je u ovom postupku tužitelj Republika Hrvatska da je ista sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) tuženiku dostavila Zahtjev za mirno rješavanje spora, a kako se tuženik oglušio na prijedlog tužitelja za mirnim rješavanjem spora, tužitelj je podnio tužbu koja je predmet ovoga spora, slijedom čega je ista dopuštena.

9. Među strankama nije sporno da su 2011. godine zaključile Ugovor o kupoprodaji državnog poljoprivrednog zemljišta broj 47-01/2011 (str. 12 i 13) te da je istim ugovorom određen predmet kupoprodaje, cijena, način prodaje i rok u kojem je kupac dužan podmiriti kupoprodajnu cijenu.

10. Među strankama također nije sporno da je tuženik uplaćivao određene iznose, međutim sporna je činjenica koje je obročne otplate tim uplatama podmirivao budući da je predmet ovoga spora zahtjev za isplatu rate broj 14., 15., 16., 17., 18. i 19. sa datumima dospijeća 30. rujan 2017., 28. veljače 2018., 30. rujan 2018., 28.veljače 2019., 30. rujan 2019., 28.veljače 2020., svaka na iznos od 47.941,00 kn. Također među strankama je nesporno da se nekretnina čija je isplata kupoprodajne cijene predmet ovoga postupka, ne nalazi na području Rajeva Sela gdje je bila poplava u svibnju 2014. godine, nego u općini Bošnjaci koja je od mjesta gdje je bila poplava udaljena cca 30 km.

11. Među strankama je sporno da li postoje dugovanja tuženika jer isti ističe da je je on uplatama podmirio upravo utužene rate budući da je smatrao da podmiruje najsvježije dospjele obveze, a tužitelj ističe kako se zatvaraju prvo najstarije obveze koje su također nepodmirene, a da se potom zatvaraju najnovije obveze. Također sporno je da li je nastupila zastara tražbine tužitelja budući da tuženik smatra da je protekao period duži od tri godine od dana njihova dospijeća pa do podizanja tužbe. Sporna je i mogućnost ispunjenja ugovorne obveze tuženika zbog izvanrednih vanjskih događaja, odnosno izlijevanja rijeke Save u 2014. godini te slijedom toga da li se treba primijeniti članak 373. Zakona o obveznim odnosima odnosno nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara niti jedna strana.

12. Prvenstveno u odnosu na tuženikov istaknuti materijalnopravni prigovor zastare tražbine tužitelja, sud je stava kako se u ovome postupku budući da su stranke Ugovorom ugovorile otplatu cijene nekretnine u obrocima, primjenjuje opći rok zastare od pet godina, a sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) kojim je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a u skladu sa člankom 226. st. 2. ZOO-a, te slijedom toga tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

13. Nadalje u odnosu na sporne činjenice da li postoji dugovanje tuženika budući da je isti tijekom postupka tvrdio da je on uplaćivao određene iznose sa namjerom zatvaranja najnovijih potraživanja, te visine tražbine, sud je prihvatio prijedlog tuženika te je upravo na te okolnosti utvrđivanja postojanja i visine dugovanja tuženika prema tužitelju za utuženo razdoblje od 2017. godine do 01. ožujka 2020. godine obračunata kamata za isto razdoblje i načina zatvaranja dugova tuženika u istom razdoblju proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog iz tvrtke FINANCIJE j.d.o.o., Bilje. Naprijed navedeni vještak, dana 06. ožujka 2022. godine dostavio je Financijsko knjigovodstveni nalaz iz kojeg je razvidno da su u utuženom periodu od 30. rujna 2017. godine do 01. ožujka 2020. godine dospjele šest rata i to od 14. do 19. rate u ukupnom iznosu od 287.646,00 kn koje tuženik nije platio tužitelju. Tužitelju također pripadaju i zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedine rate do isplate. Nadalje, sudski vještak je utvrdio da je tuženik vršio plaćanja po predmetnom ugovoru u predmetnom razdoblju, ali su tim uplatama sukladno članku 171. ZOO-a zatvarani najstariji dugovi odnosno najranije dospjele obveze - neplaćene obročne rate iz razdoblja koje prethodi promatranom periodu. Naime kako prilikom plaćanja tuženik nije naveo, niti je tužitelja obavijestio koje obročne rate plaća sa pojedinim plaćanjem, uplatama se zatvaraju najstarije obveze. Stoga obročne rate koje su dospijevale u promatranom periodu nisu zatvorene predmetnim plaćanjima tuženika već su ostale neplaćene sukladno izračunatom dugu tuženika prema tužitelju. Naprijed navedeni nalaz i mišljenje sud je prihvatio u cijelosti budući da je isti sačinjen detaljno i u skladu sa pravilima struke te je vještak odgovorio na sva postavljena pitanja, a kako niti stranke kojima je naprijed naveden nalaz i mišljenje dostavljen na očitovanje nisu imali primjedbe, sud nije imao potrebe sudskog vještaka Lidiju Balog posebno saslušavati na ročištu.

14. U odnosu na spornu činjenicu da li se zbog izvanrednog događaja-izlijevanja rijeke Save tijekom 2014. godine i nemogućnosti poslovanja tuženika ima primijeniti čl. 373. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) odnosno nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara niti jedna strana, te da li se stoga ima umanjiti dugovana naknada jer tuženik kao ugovorna strana nije objektivno i neskrivljeno bio u prilici koristiti predmet kupoprodaje, kako sam ističe u odgovoru na tužbu, sud je stava kako se u ovom predmetu ne može primijeniti članak 373. ZOO-a.

15. Naime, na upit suda na ročištu održanom 07. rujna 2021. godine (str. 25) stranke su učinile nesporno kako je čestica (nekretnina) čija je kupoprodajna cijena odnosno otplata iste predmet ovog postupka, udaljena od područja na kojem je bila poplava u svibnju 2014. godine cca 30 km. Također predmet ovoga spora su dospjele tražbine na ime cijene za nekretninu, a čije dospijeće počinje sa 30. rujnom 2017. godine. Budući da i sam tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako zbog poplave u 2014. godini nije bio dužan plaćati naknadu za dvogodišnje razdoblje, razvidno je da se to razdoblje za koje tuženik smatra da nije u obvezi plaćati stoga može odnositi na eventualno razdoblje od 2015., 2016. godinu, a ne i 2017. godinu pa nadalje.

16. Slijedom iznijetoga budući da je nekretnina čija je cijena odnosno plaćanje iste predmet ovoga postupka udaljena od mjesta na kojem je bila poplava u 2014. godini cca 30 km, a predmet ovog postupka je isplata kupoprodajne cijene za nekretninu i to za razdoblje od 2017. godine pa nadalje, sud je stava kako je tuženik predmetnu nekretninu mogao koristiti u utuženom razdoblju te da nije točan navod istoga da nije mogao koristiti predmet kupoprodaje – nekretninu, te da mu se stoga ima umanjiti dugovani iznos. Stoga je sud odbio i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka Marije Orkić, Dalibora Orkić i Kristijana Domačinović kao i zakonskog zastupnika tuženika Martina Domačinović te je iz istog razloga odbio i prijedlog tuženika o provođenju poljoprivrednog vještačenja na okolnost nemogućnosti iskoristivosti poljoprivrednog zemljišta usred plavljenja rijeke Save u svibnju 2014. godine, a u razdoblju od 2014. godine do 2015. godine.

17. Slijedom toga, kako je materijalnopravni prigovor zastare tuženika neosnovan, te je također neosnovan i navod tuženika da se u ovom postupku ima primijeniti članak 373. ZOO-a-nemogućnost ispunjenja za koji ne odgovara niti jedna strana, te da je i sam tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka istaknuo kako stvarno dugovanje tuženika može utvrditi isključivo financijsko- knjigovodstveni vještak, a isti je u svom Nalazu i mišljenju utvrdio kako postoji dugovanje tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu, sud je stava kako je tužbeni zahtjev u utuženom iznosu u cijelosti osnovan.

18. Također je važno za napomenuti kako su stranke ugovorile način i dospijeće plaćanja kupoprodajne cijene s rokovima plaćanja i to u članku 2. te su u članku 4. Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta ugovorile da ukoliko kupac ne plati ugovorenu cijenu u roku dužan je osim glavnice platiti i zatezne kamate po stopi utvrđenoj u Zakonu.

19. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, budući da su stranke u Ugovoru o prodaji poljoprivrednog zemljišta ugovorile člankom 2. i člankom 4. da ukoliko kupac ne plati ugovorenu cijenu u roku dužan je osim glavnice platiti i zatezne kamate po stopi utvrđenoj u Zakonu.

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je istome i dosudio parnični trošak, a odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. , 154. a i čl. 155.st.1. i st. 2. ZPP-a i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18).

21. Sud je tužitelju priznao i parnični trošak u cjelokupnom ukupnom iznosu od 17.500,00 kn, a koji se sastoji od troška sastavljanja tužbe u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 7.t.1 Ot), troška zastupanja na ročištu 07. rujna 2021. godine 5.000,00 kn (Tbr. 9.t.1 Ot), troška zastupanja na ročištu održanom 26. siječnja 2022. godine na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 2.500,00 kn (Tbr. 9.t.2. Ot) i troška zastupanja na ročištu 02. lipnja 2022. godine 5.000,00 kn (Tbr. 9.t.1. Ot).

22. Preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke sud tužitelju nije priznao zatraženi iznos od 2.500,00 kn na ime pristupa ročištu 26. siječnja 2022. godine (Tbr. 9.t.2. Ot) budući da se na istom raspravljalo o procesnim pitanjima.

23. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 15. srpnja 2022. godine

S U D A C

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pisano putem ovog suda.

Broj zapisa: eb30f-1e3f3

Kontrolni broj: 0bd59-3b24e-94932

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=AUGUSTIN JALŠOVEC, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.