Poslovni broj: Usž-4600/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. J. iz Z., N. J. iz Z., Č., i B. J. iz Z., koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., B. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Z., Ispostave K., Građevinske inspekcije, K., radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-299/2021-10 od 25. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
I Žalbe tužitelja i tuženika se odbijaju i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-299/2021-10 od 25. listopada 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Upravnog suda u Rijeci obustavljen je upravni spor (točka I. izreke), tuženiku je naloženo da tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka II. izreke) te je otkazano ročište za raspravu zakazano za 28. listopada 2021. (točka III. izreke).
2. Prvostupanjski upravni sud donio je odluku o obustavi upravnog spora pozivom na članak 43. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), a odluku o troškovima upravnog spora pozivom na odredbe članka 79. stavaka 2. i 4. ZUS-a.
3. Tužitelj je podneskom od 4. studenoga 2021. podnio zahtjev za donošenje odluke o troškovima postupka, podredno žalbu protiv točke II. izreke predmetnog rješenja prvostupanjskog upravnog suda, u kojem navode kako je tužiteljima, pored troškova upravnog spora za sastav tužbe, trebalo dosuditi i troškove sastava podneska od 19. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 25 % PDV- a. Naime, radi se o obrazloženom podnesku kojim se upućuje na nezakonito postupanje tuženika. S obzirom da je predmetno rješenje prvostupanjskog suda doneseno bez da su tužitelji bili u mogućnosti postaviti zahtjev za naknadu troškova spora, tužitelji predlažu donošenje odluke i o navedenim troškovima posebnim rješenjem ili dopunom rješenja. Ako sud ne usvoji navedeni zahtjev, navedeno se ima smatrati žalbom izjavljenom protiv točke II. naprijed opisanog rješenja prvostupanjskog suda koju pobijaju zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava iz naprijed navedenih razloga. Slijedom navedenog, Sudu predlažu poništiti točku II. rješenja i otkloniti opisani nedostatak na način da se tužiteljima dosude i troškovi sastava podneska od 19. listopada 2021. Traže i troškove sastava žalbe u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 25 % PDV-a.
4. Protiv predmetnog rješenja žalbu je podnio i tuženik zbog nepravilne primjene propisa i povrede načela učinkovitosti. Naime, tuženik nije postupio po tužbenom zahtjevu tužitelja jer se njime tražio prekid postupka izvršenja (odgoda izvršenja), a to tuženik niti sud ne mogu odobriti jer prekid postupka nije dopušten. Predmetno rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev za prekid postupka promijenjeno je u smislu članaka 47. i 140. Zakona o općem upravnom postupku samo radi jasnoće pa je upravni spor trebalo nastaviti jer je novo rješenje u meritumu isto kao i prethodno. U nastavku navodi razloge zbog kojih je zahtjev tužitelja za prekid postupka odbijen, a koji su navedeni u izmijenjenom rješenju. Prema tome, pojedinačna odluka tuženika sastoji se iz ranijeg i novog rješenja, dakle, ne radi se o dvije već o jednoj odluci u smislu članka 22. ZUS-a. Stoga je potrebno spojiti postupke ranijeg i novog rješenja u jedan postupak sukladno načelu učinkovitosti u smislu članka 8. ZUS-a. Odlukom prvostupanjskog suda nepravedno su naneseni troškovi tuženiku jer bi se troškovi upravnog spora trebali dosuditi na kraju, kada se riješi pravno pitanje o prekidu postupka, te ih je dužna platiti ona stranka koja pravomoćno izgubi spor. U prilog svojim tvrdnjama dostavlja odluku Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1346/17-6 od 23. veljače 2018. kojom je samo obustavljen upravni spor, bez dosuđivanja troškova upravnog spora tužitelju.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja navodi kako je predmetni podnesak, odnosno žalba, neodređena, nejasna i nerazumljiva. Naime, tuženik nije zaprimio podnesak za koji tužitelji traže naknadu troškova sastava, nigdje ne navode što je sadržaj podneska, niti ga prilažu. Tužitelji nisu naveli niti pravnu osnovu po kojoj traže predmetne troškove, pri čemu tuženik ponavlja kao u žalbi kako tužitelji nemaju pravo niti na troškove sastava tužbe koje im je prvostupanjski sud dosudio. Predlaže Sudu odbiti odnosno odbaciti podneseni zahtjev tužitelja.
6. Tužitelji u odgovoru na žalbu navode, u bitnom, kako je žalba tuženika u cijelosti neosnovana jer pobijanim rješenjem nisu učinjene povrede navedene u žalbi. Ukazuju kako je tužbom u predmetnom upravnom sporu traženo poništenje rješenja tuženika od 22. veljače 2021. S obzirom da je tuženik rješenjem od 11. listopada 2021. izmijenio i stavio izvan snage predmetno rješenje tuženika, to je tuženik u cijelosti postupio sukladno tužbenom zahtjevu radi čega se spor ne može nastaviti, već se mora obustaviti. Tužitelji mogu pokrenuti novi upravni spor protiv novog rješenja, no to je njihova dispozicija. Slijedom navedenog, tuženik je taj koji zlorabi prava u postupku te uzrokuje sebi i tužiteljima troškove s obzirom da mijenja odluke kada uoči da bi ih sud mogao poništiti. Budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u ovom upravnom sporu, to je prvostupanjski sud zakonitom primjenom članka 79. ZUS-a dosudio troškove upravnog spora tužiteljima. Odluka na koju se tuženik u žalbi poziva u konkretnom slučaju nije primjenjiva jer iz iste nije razvidno je li tužitelj u tom sporu uopće tražio naknadu troškova. Uz navedeno navode i da je tuženik već postupio po pobijanom rješenju. Slijedom svega navedenog, predlažu žalbu tuženika odbiti i naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročene troškove, uključujući i troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 25 % PDV-a.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 67. stavka 3. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Ispitujući osporavanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, kao i podneska tužitelja od 4. studenoga 2021. koji je Sud razmatrao kao žalbu tužitelja izjavljenu protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda od 25. listopada 2021., ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom.
10. Predmet ovog upravnog spora bila je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/19-02/238, URBROJ: 443-02-05-16/20-21-25 od 22. veljače 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju od 13. ožujka 2019. Predmetno rješenje od 22. veljače 2021. tuženik je tijekom upravnog spora izmijenio rješenjem od 11. listopada 2021., što u postupku nije sporno.
11. Prema tome, budući da je tuženik novim rješenjem ranije rješenje stavio izvan snage, prvostupanjski sud je zakonito ocijenio kako je udovoljeno tužbenom zahtjevu kojim je traženo da se u upravnom sporu rješenje od 22. veljače 2021. utvrdi nezakonitim.
12. Stoga i ovaj Sud nalazi zakonitom osporavanu odluku prvostupanjskog suda kojom je upravni spor obustavljen primjenom članka 43. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da će sud obustaviti spor ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.
13. U odnosu na žalbene prigovore tuženika treba reći da je svako navedeno rješenje (i osporavano rješenje od 22. veljače 2021. i rješenje od 11. listopada 2021. kojim je izmijenjeno rješenje od 22. veljače 2021.) pojedinačna odluka u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a kojom je propisano da je predmet upravnog spora, između ostalog, ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Prema tome, a imajući na umu navedenu zakonsku odredbu, postupanje na način kako to predlaže tuženik u žalbi pravno nije moguće.
14. U odnosu na odluku o troškovima upravnog spora Sud nalazi kako je tuženiku, koji je u konkretnom slučaju u cijelosti izgubio spor, zakonito naloženo snošenje troškova upravnog spora tužiteljima imajući na umu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
15. Budući da iz spisa predmeta jasno proizlazi kako su tužitelji do donošenja osporavane odluke prvostupanjskog suda određeno postavili zahtjev za naknadu troškova sastava tužbe, no ne i za podnesak od 19. listopada 2021., to i ovaj Sud nalazi zakonitom odluku prvostupanjskog suda kojom su tužiteljima dodijeljeni troškovi sastava tužbe.
16. Pored navedenog, Sud nalazi da sve da su tužitelji pravodobno postavili određen zahtjev za naknadu troškova navedenog podneska, on ne bi bio osnovan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a jer se istim ponavljaju navodi iz tužbe pa bi takvi troškovi bili neopravdani budući da nisu doprinijeli rješenju upravne stvari.
17. Kraj takvog stanja stvari, a budući da niti tužitelj niti tuženik žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje njihovih žalbi.
18. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 67. stavka 3. i članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke ove odluke.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu (točka II izreke) je odbijen jer tužitelj sa žalbom nije uspio (članak 79. stavak 4. ZUS- a), dok odgovor na žalbu nije bila nužna pravna radnja za donošenje odluke u ovom sporu pa je Sud navedeni izdatak ocijenio neopravdanim (članak 79. stavak 1. ZUS- a).
U Zagrebu 15. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
