11Povrv-470/2016

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku OIB: (29399232217), po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: A. H. d.o.o. (OIB…), Z., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. Z. I. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv ovršenika: G. G. (OIB:…), L., radi isplate, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 02. lipnja 2022.g. u nazočnosti zamjenika, zamjenika punomoćnika tuženika, B. Č., odvjetničkog vježbenika u uredu zamjenika punomoćnika tužitelja J. A., odvjetnika u Š., na ročištu objave odluke, dana 15. srpnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog, sadržan u Rješenju o ovrsi Ovr-883/2016 koje je dana 16. lipnja 2016.g. donio javni bilježnik u Š. V. V., u dijelu koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.965,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 148,00 kn teku od 23. srpnja 2014.g.;

- 79,00 kn teku od 21. 08. 2014.g.

- 79,00 kn teku od 23. 09. 2014.g.

- 79,00 kn teku od 21. 10. 2014.g.

- 79,00 kn teku od 22. 11. 2014.g.

- 79,00 kn teku od 23. 12. 2014.g.

- 79,00 kn teku od 23. 01. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 21. 02. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 24. 03. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 21. 04. 2015. g.

- 79,00 kn teku od 21. 05. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 24. 06. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 21. 07. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 21. 08. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 22. 09. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 20. 10. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 21. 11. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 19. 12. 2015.g.

- 79,00 kn teku od 21. 01. 2016.g.

- 79,00 kn teku od 19. 02. 2016.g.

- 79,00 kn teku od 18. 03. 2016.g.

- 237,00 kn teku od 20. 04. 2016.g.,

od navedenih datuma dospijeća do 31. srpnja 2015.g. kamata teče po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn."

II Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovr-883/2016 koje je dana 16. lipnja 2016.g. donio javni bilježnik u Š. V. V., u dijelu koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 225,54 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. 04. 2016.g.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 612,50 kn."

III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.144,68 kn.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je dana16. 06. 2016. g. donio javni bilježnik u Š., V. V., pod poslovnim brojem Ovrv-883/2016, ovršenik je pravodobno podnio prigovor, pa je pravomoćnim rješenjem ovoga suda citirano rješenje o ovrsi stavljeno van snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu… od 27. 5. 2014. g., Zahtjeva za kupnju uređaja na rate od 27. 5. 2014. g. te Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu … od 21. 6. 2014. g.

2.1. Temeljem Zahtjeva za kupnju uređaja na rate od 27. 5. 2014. g. tuženik da je sa prednikom tužitelja ugovorio otplatu uređaja… na rate. Prilikom preuzimanja kupljenog uređaja, na ime uređaja tuženik da je platio tužitelju iznos od 1,00 kn, a preostali dužni iznos od 1.904,00 kn na ime uređaja, tuženik se sukladno sklopljenom ugovoru obvezao plaćati tijekom 24 mjeseca u mjesečnim ratama od po 79,00 kn.

2.2. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja da je utvrdio kako tuženik predmetne račune do danas nije ni djelomično namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu da je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a..

2.3. Ugovoreno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca da znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala).

2.4. Naime, posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 80/13, dalje: ZEK) da je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. toga Zakona. Upravo ta, citirana odredba čl. 41. st.5. ZEK-a da je unesena u čl. 14. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. od 12. 10. 2012. g., a koji da sukladno čl. 41. st. 4. ZEK-a čine sastavni dio pretplatničkog ugovora.

2.5. Kako da tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora tuženik nije plaćao predmetne račune, to da mu je tužitelj odaslao Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 15. 1. 2016. g., nakon čega da je dana 7. 3. 2016. godine tužitelj i konačno raskinuo ugovor i u predmetnom računu za mjesec 03/16 tuženiku zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora i preostale rate za kupljene uređaje. prije pokretanja ovršnog postupka tužitelj da je tuženiku odaslao i informativni Obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora.

2.6. U odnosu na razloge tuženikova protivljenja (da nije u obvezi platiti mu utužene iznose jer da tužitelj nije ispunio svoju obvezu navode tuženika iz prigovora tuženika da nije u obvezi platiti utužena potraživanja jer da je u 5-6 navrata zvao i obavještavao tužitelja i molio da mu riješe problem da može normalno gledati programe, odnosno ugovorene pakete, na što da se tužitelj oglušio; tužitelj se poziva odredbe čl. 50. ZEK-a kojim zakonskim odredbama da je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko da je tuženik bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, isti da je mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu citiranih zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja da proizlazi kako tuženik naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristio. Kako tuženik, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosio, dosljednom primjenom citirane odredbe da se ima smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio. Time tuženik da je prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim citiranim odredbama.

2.7. Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj da smatra da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku, pa predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženika na podmirenje parničnih troškova tužitelju zajedno s kamatama.

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer da je u 5-6 navrata zvao i obavještavao tužitelja i molio da mu riješe problem da može normalno gledati programe, odnosno ugovorene pakete, na što da se tužitelj oglušio. Kako da nije dobivao nikakvu uslugu za ovo za što ga se tereti da plati, predložio je da sud "odbaci" tužiteljev prijedlog (tužbu).

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi: pregledom prijepisa računa broj 0000395957072014 za 06/14, prijepisa računa broj 0000271290082014 za 07/14, prijepisa računa broj 0000321005092014 za 08/14, prijepisa računa broj 0000571982102014 za 09/14, prijepisa računa broj 0000557833112014 za 10/14, prijepisa računa broj 0000228254122014 za 11/14, prijepisa računa broj 0000543661012015 za 12/14, prijepisa računa broj 0000240072022015 za 01/15, prijepisa računa broj 0000289197032015 za 02/15, prijepisa računa broj 0000282556042015 za 03/15, prijepisa računa broj 0000167257052015 za 04/15, prijepisa računa broj 0000095243062015 za 05/15, prijepisa računa broj 0000101648072015 za 06/15, prijepisa računa broj 0000749024082015 za 07/15, prijepisa računa broj 0000652881092015 za 08/15, prijepisa računa broj 0000584413102015 za 09/15, prijepisa računa broj 0000669444112015 za 10/15, prijepisa računa broj 0000741554122015 za 11/15, prijepisa računa broj 0000763621012016 za 12/15, prijepisa računa broj 0000766413022016 za 01/16, prijepisa računa broj 0000766075032016 za 02/16, prijepis računa broj 0000763180042016 za 03/16; pregledom Izvod otvorenih stavaka od 7. 6. 2016. g.; pregledom Općih uvjeti poslovanja V. d.o.o. od 12. 10. 2012. g.; pregledom Obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa od 15. 1. 2016. g. sastavni dio kojeg je dopis o preostalim ratama za otplatu uređaja i okvirni iznos ukupnog duga u slučaju otkazivanja ugovora, također od 15. 01. 2016.g.; pregledom Obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora.

4.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.190,54 kn, od čega na ime mjesečne naknade temeljem sklopljenog ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa i zahtjeva za kupnju uređaja na rate u iznosu od 1.965,00 kn, te na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 225,54 kn.

6. Nesporno je da su stranke temeljem ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa i zahtjeva za kupnju uređaja na rate u obvezno pravnom odnosu; da tuženik nije platio utužene račune u dospjele u razdoblju od rujna 2014.g. do travnja 2016.g.; da je zbog neplaćanja tužitelj raskinuo ugovorni odnos.

6.1. Sporno je postoji li obveza tuženika na plaćanje po predmetnim računima.

7. Pregledom Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu … od 27. 5. 2014. g., Zahtjeva za kupnju uređaja na rate od 27. 5. 2014. g. te Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu … od 21. 6. 2014. g., kao i pregledom predmetnih računa je utvrđeno da je tuženik sklapanjem Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa za uslugu … – osnovni paket u minimalnom trajanju od 24 mjeseca ostvario pogodnost kupnje uređaja …po promotivnoj cijeni na 24 rate pa da je sa tužiteljem sklopio ugovor o kupnji navedenog uređaja uz obročnu otplatu, a prilikom preuzimanja da je tuženik platio jednu kunu, dok se preostali iznos obvezao otplatiti u 24 mjesečna obroka od po 79,00 kn.

8. Obzirom da tuženik ne osporava visinu računa, već je njegov temeljni prigovor da ih nije plaćao iz razloga što da je u 5-6 navrata zvao i obavještavao tužitelja i molio da mu riješe problem da može normalno gledati programe, odnosno ugovorene pakete, na što da se tužitelj oglušio, valja reći da je su sastavni dio pretplatničkog ugovora Opći uvjeti poslovanja V.-nate d.o.o. (sada A1), a čl. 9. kojih je određeno da su krajnji korisnici obvezni plaćati mjesečnu naknadu čak i ako Usluge ne budu dostupne u određenim područjima ili u određeno doba kao i ako ih krajnji korisnik nije koristio ili ih nije pokušao koristiti unutar određenog razdoblja (9.1.), s tim da ako krajnjem korisniku nije bio omogućen pristup ili korištenje javnim telekomunikacijskim uslugama u trajanju dužem od 24 sata ovisno o vrsti tehničke smetnje, u postupku rješavanja prigovora se razmjerno trajanju tehničke smetnje umanjuje mjesečna naknada ili se Krajnji korisnik na drugi način obeštećuje; dok je čl. 10. Općih uvjeta propisano pisano podnošenje prigovora.

9. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je niti usmeno, a kamo li pisanim putem podnio prigovor tužitelju, pa kada se sa druge strane ima u vidu da ne spori niti visinu predmetnih računa, to se temeljem čl. 9. u svezi s čl. 342. st.1.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO) , osnovanim ukazuje traženje tužitelja za isplatom iznosa po osnovi pretplate i kupnje uređaja na rate.

10. Međutim, ovaj sud smatra da je neosnovan onaj dio zahtjeva tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za prijevremeni raskid, a koja prema priloženom Obračunu (str. 76. spisa) iznosi 225,54 kn.

10.1. Naime, tužitelj se poziva na čl. 14. Općih uvjeta i to čl. 14.4. koji ne sadrži tavo određenje, već naprotiv određuje da za slučaj raskida pretplatničkog odnosa krajnji korisnik da ima pravo na povrat ili naknadu neiskorištenog novčanog iznosa na računu za unaprijed plaćene usluge.

10.2. Sve i da Opći uvjeti i sadrže određenje sadržaja kakvog navodi tužitelj, ta bi odredba bila nepoštena.

10.3. Naime, da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima bila nepoštena (koji ugovor je i ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika) potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15, dalje:ZZP-a). Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost.

10.4. Sukladno odredbi članka 49. stavak 1., u svezi članka 50. istog Zakona, koji reguliraju nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, stavkom 1. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.) Sukladno odredbi stavka 3. ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima, dok je stavkom 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10.4. Također, a budući se tužitelj poziva i na Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 dalje ZEK-a), po mišljenju ovoga suda nema mjesta primjeni istog, već se, obzirom se radi o potrošačkom ugovoru, primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača kao lex specialis, a sukladno Zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-409/16 od 14. listopada 2016. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog dana 14. listopada 2016. u Zagrebu, a koji zaključci su objavljeni na web stranicama Vrhovnog suda, u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

11. Radi navedenog, je odlučeno kao u t. I 1. i II izreke ove presude, s tim što se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st.2. ZOO-a.

12. Točkom I 2. je održan na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka i to u iznosu od 412,50 kn, dok je t. II 2. u preostalom dijelu za iznos od 612,50 kn taj dio platnog naloga ukinut.

12.1. Tužitelju je t.II predmetnog rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik određen trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.025,00 kn, a u okviru kojeg mu je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kn; paušalni trošak u iznosu od 37,50 kn; sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 312,50 kn; materijalni troškovi (trošak ispisa i poštarina) u iznosu od 37,50 kn; te predvidivi troškovi u ukupnom iznosu od 537,50 kn (od čega potvrda ovršnosti javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kn, sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi u iznosu od 156,25 kn, pribava klauzule ovršnosti u iznosu od 312,50 kn, te predvidivi materijalni troškovi 31,25 kn).

13. Temeljem čl. 155. ZPP-a osnovan je onaj dio zahtjeva za naknadu troškova iz t.2. predmetnog rješenja o ovrsi, koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 kn (Tar.br. 11.1. tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika-dalje Tarifa) što temeljem Tar.br. 42. uvećano za PDV iznosi 312,50 kn, te na javnobilježničku nagradu u iznosu od 80,00 kn (temeljem čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - NN 8/11, 112/12 i 114/12, dalje: Pravilnik) što temeljem čl. 8. Pravilnika uvećano za PDV iznosi 100,00 kn.

14. Točkom II 2. je ukinut onaj dio predmetnog rješenja o ovrsi koji se odnosi na: paušalni trošak u iznosu od 37,50 kn; materijalni troškovi (trošak ispisa i poštarina) u iznosu od 37,50 kn; te predvidive troškovi u ukupnom iznosu od 537,50 kn (od čega potvrda ovršnosti javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kn, sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi u iznosu od 156,25 kn, pribava klauzule ovršnosti u iznosu od 312,50 kn, te predvidivi materijalni troškovi 31,25 kn), budući ti troškovi nisu dokumentirani, a obzirom na podneseni prigovor troškovi potvrde ovršnosti javnog bilježnika i sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, nisu ni nastali, pa temeljem čl. 151. i 155. ZPP-a, se taj dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka ukazuje neosnovanim.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a, pa kako je tužitelj u parnici uspio sa cca 90%, to je tuženik obvezan mu na naknadu troškova razmjerno tom uspjehu.

16. Temeljem čl. 164. st.1.-4. u svezi s čl. 151. i 155., a sve u svezi s čl. 2. ZPP-a tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te trošak sudske pristojbe odluke u iznosu od 100,00 kn (Tar.br.2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi).

16.1. Temeljem čl. 151. i 155. tužitelju je priznat trošak za radnje u postupku poduzete po odvjetniku, i to za slijedeće radnje: zastupanje na ročištu 23. 11. 2021.g. u iznosu od 125,00 kn (Tar.br. 9.2.), za zastupanje na dva ročišta (12. 04. 2022.g. i 02. 06. 2022.g.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi u iznosu od 500,00 kn (250,00 kn po ročištu, Tar.br. 9.1.); te za sastav podneska od 28.09. 2021.g. kojim se očituje na navode tuženika iz prigovora- odgovora na tužbu, u iznosu od 250,00 kn (Tar.br.8.1.), te sastava podneska od 14. 04. 2021.g. koji po svom sadržaju ne spada u podneske iz Tar.br. 8. t.1. i 2., u iznosu od 62,50 kn (Tar.br. 8.3.); ukupno 937,50 kn, a što temeljem Tar.br. 42 uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.171,87 kn; a sveukupno sa troškom sudske pristojbe presude 1.271,87 kn, ali obzirom na uspjeh u parnici tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 1.144,68 kn. 16.2. Temeljem čl. 155. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja kojim u okviru zahtjeva za naknadu parničnih troškova potražuje iznos od 487,50 kn na ime ovršnog troška jer je o ovršnom trošku odlučeno u okviru odluke o platnom nalogu, kao što je odbijen i onaj dio zahtjeva tužitelja za naknadu materijalnih troškova u iznosu 50,00 kn jer isti ne samo što nije dokumentiran, već spada u onu kategoriju troškova koje je stranka dužna naknaditi svome punomoćniku, a nema obveze protivne stranke da mu ih naknađuje.

U Šibeniku, 15. srpnja 2022.g.

S U D A C

Marta Plančić