REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 P-98/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja HZZO, Z., M. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. M. L., dipl.iur. kod tužitelja, protiv tuženice B. P. J., dr. med. spec., OIB: …, Ordinacija opće medicine, N., P. G. N. …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 6. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tuženice osobno i njezinog punomoćnika, te objave 15. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 71.943,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku kako slijedi:

Na iznos od 3.250,21 kn od dana 12.02.2016. godine

Na iznos od 521,11 kn od dana 22.02.2016. godine

Na iznos od 3.236,58 kn od dana 14.03.2016. godine

Na iznos od 909,80 kn od dana 24.03.2016. godine

Na iznos od 359,72 kn od dana 14.04.2016. godine

Na iznos od 2.667,82 kn od dana 15.04.2016. godine

Na iznos od 577,36 kn od dana 25.04.2016. godine

Na iznos od 3.423,54 kn od dana 13.05.2016. godine

Na iznos od 784,80 kn od dana 23.05.2016. godine

Na iznos od 2.716,40 kn od 15.06.2016. godine

Na iznos od 1.181,32 kn od dana 16.06.2016. godine

Na iznos od 3.869,80 kn od 15.07.2016. godine

Na iznos od 1.444,80 kn od dana 21.07.2016. godine

Na iznos od 4.655,60 kn od dana 16.08.2016. godine

Na iznos od 4.003,07 kn od dana 23.08.2016. godine

Na iznos od 5.211,50 kn od dana 15.09.2016. godine

Na iznos od 9.566,43 kn od dana 23.09.2016. godine

Na iznos od 3.713,92 kn od dana 14.10.2016. godine

Na iznos od 2.704,20 kn od dana 20.10.2016. godine

Na iznos od 804,48 kn od 15.11.2016. godine

Na iznos od 4.861,64 kn od dana 21.11.2016. godine

Na iznos od 4.576,28 kn od dana 15.12.2016. godine

Na iznos od 1.310,20 kn od dana 20.12.2016. godine

Na iznos od 4.524,62 kn od 17.01.2017. godine

Na iznos od 1.068,72 kn od dana 20.01.2017. godine

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 11.250,00 kn (slovima: jedanaesttisućadvjestopedesetkuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HZZO (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi podnesenoj 17. siječnja 2019. navodi da je u razdoblju od 20.01.2017. do 31.08.2017. obavljena, temeljem odredbe članka 94. i 98. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13 i 137/13, dalje u tekstu: ZOZO), te čl. 4. st. 1. toč. 1. Pravilnika o načinu provođenja nadzora i kontrole („Narodne novine“, broj 47/14 i11/16, dalje u tekstu: Pravilnika), izvanredna ciljana kontrola poštivanja ugovornih obveza u dijelu prihodovanja specijalističke ordinacije obiteljske medicine tuženice B. P. J., dr.med.spec. (dalje u tekstu: tuženica), po osnovi računa za dijagnostičko-terapijske postupke (DTP) u razdoblju od 1.1.2016. do 31.12.2016. godine, te da je u obavljanju kontrole pregledom opreme za rad, računala, zdravstvenih kartona, dnevnih i mjesečnih izvješća za rad, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, upisa za DTP postupke itd., utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1.1.2016. do 31.12.2016.:

-ispostavljala račune za 2.659 dijagnostičko-terapijskih postupaka za koje nije utvrđeno da su ispravno i opravdano obračunati, nije potvrđeno da su postupci izvršeni niti da su postojale medicinske indikacije za njihovo provođenje,

-zapisi o razlozima dolaska, anamnestički podatci, klinički status i izvršeni postupci minimalno su upisani u medicinskoj dokumentaciji,

-tuženica nedostatno evidentira razloge provođenja većine DTP postupaka. Tužitelj dalje navodi da je tuženici u razdoblju od 1.1.2016. do 31.12.2016. nepripadno isplaćen iznos od 71.943,92 kn koji predstavlja ukupan iznos odbijajućih tj. nepravilno fakturiranih dijagnostičko-terapijskih postupaka kako je detaljno prikazano u izvješću, koji je tuženica obvezna vratiti temeljem odredbe čl. 144. i 146. ZOZO, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju čl. 148. st. 3. tog Zakona. Na kraju navodi da je pozvao tuženicu da naknadi štetu dopisom od 5.11.2017., pa kako iznos nije podmiren to predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te osporava kako osnovu tako i visinu potraživanja ističući da su svi navodi tužitelja u cijelosti neistiniti, neosnovani i neutemeljeni. Predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, a tuženici naknaditi parnični trošak.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovore (l.s.4-9), dodatak I i II (l.s.10-12), dopis i izvješće s povratnicom (l.s.17-33), zapisnik (l.s.34-35), dodatak zapisniku (l.s.36-37), očitovanje na izvješće (l.s.38-42), dopis i opomenu (l.s.43-44), obavijest (l.s.45), dopise sa evidencijom (l.s.46-145, 162-163), zatim je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Ž. V., J. D. (l.s.190-192), M. P. T., M. A. (l.s.232-234), pročitao izvješće o obavljenoj reviziji (l.s.247-323), saslušao J. R. (l.s.325-326), M. S., N. J. (l.s.327- 330), te tužiteljicu (l.s.330-331).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 71.943,92 kn sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.

6. Činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužitelja čini teza da je tuženici s kojom ima zaključen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog osiguranja nepripadno isplaćen navedeni iznos u razdoblju od 01.01.2016. do 31.12.2016., temeljem ispostavljenih računa za dijagnostičko-terapijske postupke (dalje u tekstu: DTP) za koje je kontrolom nije utvrđeno da su ispravno i opravdano obračunati, nije potvrđeno da su postupci izvršeni niti da su postojale medicinske indikacije za njihovo provođenje u iznosu od 71.943,92 kn.

7. Odredbom čl. 148. st. 1. do 3. ZOZO propisano je da kada se utvrdi da je nastala šteta, Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, fizičku ili pravnu osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda. Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom, od dana nastale štete.

7.1. Prema odredbi čl. 144. ZOZO zdravstvena ustanova, privatni zdravstveni radnik i ugovorni isporučitelj pomagala, odgovoran je Zavodu za štetu koju je prouzročio pri obavljanju ili u vezi obavljanja svoje djelatnosti u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da su stranke sklopile ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja od 31. prosinca 2010., kao i ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2018., koji ugovor je sklopljen 20. travnja 2015., te da su sklopile dodatke ovim ugovorima.

9. Nadalje nije sporno da je u razdoblju od 20. siječnja do 31. kolovoza 2017. tužitelj proveo kontrolu u ordinaciji tuženice o čemu je sačinjeno izvješće od 21. rujna 2017. koje je uz dopis od 26. rujna 2017. dostavljeno tuženici.

10. Nije sporno niti to da se tuženica na navedeno izvješće očitovala podneskom od 9. listopada 2017. u kojem istom prigovara u cijelosti navodeći, u bitnom, da su svi DTP itekako indicirani i izvršeni, a medicinska dokumentacija da je vođena na način predviđen čl. 5. Općih uvjeta i čl. 23. Zakona o liječništvu.

11. Na koncu nije sporno ni to da je ovdje tužitelj dopisom od 31. listopada 2017. odgovorio na navedeno očitovanje tuženice na način da su u predmetnoj kontroli utvrđene nepravilnosti u radu koje predstavljaju kršenje ugovorom preuzetih obveza, a izneseni navodi ne pobijaju u izvješću utvrđene činjenice zbog čega Zavod ostaje pri izricanju predložene mjere iz izvješća.

12. Uvidom u zapisnik o provedenim radnjama u kontroli od 20. siječnja 2017. utvrđeno je da su u postupku kontrole sudjelovale M. S. i D. K., te da su poduzete radnje uvida u mjesečno izvješće o radu za razdoblje siječanj – prosinac 2016., te uvid u zdravstvene kartone 52 osiguranika, a predmetni zapisnik sadrži potpis i štambilj tuženice. S druge strane iz dodatka zapisniku o provedenim radnjama u postupku kontrole od 31. kolovoza 2017. slijedi da je istu obavio I. G., djelatnik tužitelja, da je kontroli nazočila ovdje tuženica, te da je u vremenu od 21. veljače do 31. kolovoza 2017. od strane ovlaštenog radnika Zavoda izvršeno informatičko preuzimanje ukupno 2.409 zdravstvenih kartona, te da je po završenoj kontroli ovlaštena osoba Zavoda preuzela cjelokupne kartone za 2.409 osigurane osobe u digitalnom obliku.

13. Dopisom od 15. studenog 2017. tuženici je od strane tužitelja dostavljena obavijest o naknadi štete kojim se poziva platiti ovdje utuženi iznos u roku od 30 dana.

14. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) pretpostavke odgovornosti za štetu su: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, 2. štetna radnja štetnika, 3. šteta, 4. uzročna veza i 5. protupravnost.

15. Ocjenom svih izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka postojanja štete.

16. Naime, svoj zahtjev za isplatom naknade štete, kako je to već navedeno, tužitelj temelji na tezi da je kontrolom utvrđeno da DTP nisu ispravno i opravdano obračunati, da nije potvrđeno da su postupci izvršeni niti da su postojale medicinske indikacije za njihovo provođenje, pozivajući se pritom na izvješće o provedenoj kontroli koje da ima svojstvo javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

17. Međutim, iz predmetnog izvješća, u bitnom, slijedi da su istu proveli radnici ovdje tužitelja i to M. S., D. K. i I. G., te da se kontrolom evidentiranih DTP u zdravstvenim kartonima nalaze nepravilnosti poradi kojih se ne priznaju fakturirani DTP u količini od 2.659 te iznosu od 71.943,92 kn. Većina nepriznatih DTP da je vezana uz nedostatno vođenje dokumentacije, jer da je osnova za ispostavljanje računa potpuni zapis i šifra izvršenog DTP na datum kada je usluga pružena. Također, da veliki broj odbijenih računa ima djelomičan zapis bez šifre DTP ili ima samo šifru bez odgovarajućeg zapisa za provođenje nekog šifriranog postupka iz kojeg se ne vidi medicinska opravdanost provedenog postupka, a sveukupnu nastalu štetu u iznosu od 71.943,92 kn radnica da je dužna naknaditi Zavodu.

18. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

19. Kraj takvog stanja stvari, a imajući na umu utvrđenje iz predmetne isprave

- izvješća, to po ocjeni ovog suda proizlazi zaključak da niti sam tužitelj u provedenoj kontroli nije utvrdio da prijeporni DTP nisu provedeni, dok činjenica eventualno nedostatnog vođenja dokumentacije sama po sebi ne dokazuje činjenicu da isti ne bi bili doista i provedeni, kako to tvrdi tužitelj.

20. Pored toga, a u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, a što je, po ocjeni ovog suda, tuženica u konkretnom slučaju i dokazala.

21. Naime, svjedokinja M. S., jedna od kotrolora u prijepornoj kontroli, u svojem iskazu pred ovim sudom na upit na koji način su utvrdili da neki postupak nije izvršen, te da li su kontaktirali pojedinog pacijenta na kojeg se to odnosi, je odgovorila da za to ne vidi smisla zato što pacijent nema uvida u fakturirani račun niti zapis medicinskog kartona, a oni da niti ne tvrde da pojedini postupak nije izvršen, nego da nije evidentiran u medicinskom kartonu pa samim time ne može biti niti fakturiran. Navod "nije potvrđeno da su postupci izvršeni…" upravo da to znači, da nije evidentirano u medicinskom kartonu. Na daljnji upit što znači da nisu postojale medicinske indikacije za njihovo provođenje, odgovorila je da to znači kada za neki DTP se iz medicinskog kartona ne vidi da bi potreba slijedila iz anamnestičkih podataka i zapisa, a na upit tko je ovlašten utvrditi postoje li ili ne medicinske indikacije za provođenje pojedinog DTP, odgovorila je da indikaciju daje liječnik obiteljske medicine, međutim, da je on obvezan zapisati u medicinski karton sve navedeno, a kontrolor gleda zapis liječnika gledajući prethodne i kasnije zapise kako bi utvrdio je li bilo opravdanja na taj datum ispostaviti račun za određeni DTP, pri čemu je ona, za razliku od tuženice, doktor opće medicine, nema specijalizaciju, međutim, navodi da unatoč tome vrlo lako može ocjenjivati opravdanost pojedinih DTP jer je 10 godina radila na kontroli.

21.1. Dalje je ovaj svjedokinja iskazala i to da su ona i kolegica u predmetnoj kontroli trebale provjeriti 18.500,00 zapisa, one su to međusobno podijelile, a paralelno su radile i druge poslove, te su iskontrolirale jedna drugu, a osim njih dvije u postupku obavljanja kontrole, te odlučivanja o prigovoru na izviješće, nitko drugi nije vršio uvid u zdravstvene kartone.

22. Svjedok J. D. je iskazao da osobno nije bio u kontroli kod tuženice, već je on voditelj odijela za vanjski nadzor i kontrolu i odredio je 3 kontrolora u ovom konkretnom slučaju i to I. G., dipl. pravnika, te D. K. i M. S., obje dr.med. koji su proveli kontrolu, a u toj kontroli da je utvrđeno da su ispostavljeni računi za postupke za koje je kontrolom utvrđeno da nisu izvršeni. Kontrola je provođena na način da je I. G. je snimao na stick zdravstvene kartone pacijenata i to prosljeđivao doktoricama u Split koje su onda provjeravale ispostavljene račune. Te dvije doktorice su bile samo u siječnju u ordinaciji tuženice, dok je I. G. tijekom trajanja kontrole otišao u 7 ili 8 navrata u ordinaciju. Dalje je iskazao da ne može pojasniti što točno znači da tuženica nedostatno evidentira razloge provođenja većine DTP postupaka, kako je to navedeno, niti koja bi bila sankcija ili zaključak ovakve nepravilnosti, to treba pitati ove dvije doktorice, a oni sa zahtjevom za štetu idu ako nije ništa upisano. Kada ga se pitalo da pojasni zaključak kontrole "tužitelju ispostavljala račune za 2.659 DTP za koje nije utvrđeno da su ispravno i opravdano obračunati…" pojašnjava da je točno da je utvrđeno da neki računi nisu ispravno obračunati, a na upit da pojasni zaključak "zapisi o razlozima dolaska…minimalno su upisani…" navodi da svaki liječnik kontrolor mora procijeniti da li je to utjecalo na ispravnost ispostavljenog računa. Ispravnost zaključka, odnosno obavljene kontrole najprije kontrolira on, ali pritom ne ulazi u sami meritum, ne gleda zdravstvene kartone, a potom to kontrolira direkcija također bez uvida u zdravstveni karton.

23. S druge pak strane svjedokinja Ž. V., medicinska sestra kod tuženice, u svojem iskazu je u bitnom, navela da one evidentiraju zbog čega je pacijent došao i to na način da liječnik napiše dijagnozu, a ona postupa ovisno o tome zbog čega je koji pacijent došao. Kompjuterski program je takav da registrira kada je pacijent došao, liječnik piše razlog dolaska - pregled te dijagnozu. Točno je da postoji polje anamneza koje se također popunjava i to tako što postoje rubrike pa ako je pacijent došao radi previjanja onda se klikne u tu rubriku - previjanje. Ova svjedokinja tvrdi da sve za što su dostavili račun, svaki DTP za koji je ispostavljen račun, je bio izvršen, sve što su evidentirali to su doista i izvršile, svaki taj pacijent je pregledan, zbrinut i dobio je ono po što je došao. Samim time što je upisana dijagnoza to ujedno znači da je taj pacijent pregledan, da je dijagnoza postavljena, a iz dijagnoze je vidljivo zbog čega je isti došao, odnosno razlog njegovog dolaska, te po njoj nije moguće da se zaključi da bi bili nedostatno evidentirani razlozi provođenja nekih postupaka. Ako se izdaje uputnica ili recept to je kompjuter automatski registrirao i evidentirao, one evidentiraju koje je lijekove dobio, injekciju ili slično, te je njoj kao zdravstvenom djelatniku jasno iz onog što je doktorica evidentirala koja usluga i DTP je u svakom pojedinom slučaju izvršena.

24. Svjedokinja M. P. T. je u svojem iskazu navela da ono što je sporno po tužitelju jeste da je on uvijek tražio opširno i detaljno upisivanje dijagnostike što jednostavno nije uvijek moguće, a čak niti potrebno, a njoj osobno su kao nepravilnost utvrdili u situaciji kada je napisala da se radilo o povišenoj temperaturi bez da je upisala kolika je ta povišena temperatura točno bila, zaključak kontrole je bio da je neadekvatna anamneza. Znači zahtijeva se da se sve opisno i detaljno opiše iako se radilo u uvjetima ljetne sezone kada imaju i inozemne osiguranike i dnevni broj pacijenata koji je varirao od 50 pa čak do 80, a ponekad i preko 100 pacijenata dnevno jer se niti jedan ne smije odbiti, i to jednostavno nije moguće tako detaljno sve opisati. Ono što je bitno jeste da svi postupci koji su kliknuti da su odrađeni doista bili i odrađeni. Posebno naglašava da kontrolu vrše kontrolori koji su osobe niže stručne spreme od nje (svjedokinje) i bez rada u ordinaciji i onda se nađete u situaciji da ona koja je specijalist opće medicine odredila neki postupak kojeg joj je onda kontrolorka koja je doktorica bez iskustva u radu u ordinaciji specijalizacije opće medicine, jednostavno odbila, pa se pita temeljem čega je došla do takvog zaključka. Na kraju je navela da više vremena provede pišući anamnezu nego što traje sam pregled pacijenta, a koliko traje pojedini pregled. U zahtijevanoj papirologiji postoje brojne nelogičnosti, traži se da se ista stvar upisuje na više mjesta i više načina i takav način upisivanja je potpuno nepotreban jer je bitno da se vidi zbog čega je pacijent došao i što je konkretno poduzeto, koju terapiju je dobio, a to uvijek upišu, a DTP se može vidjeti i iz drugih segmenata, nema potrebe za opširnim opisivanjem, npr. kada osoba ponovno dođe iz istog razloga upiše klinički status isti, primio istu terapiju te su to po njoj dostatni podatci iz kojih se može zaključiti što je napravljeno i koju terapiju je pacijent dobio, te bi najbitniji trebao biti rad s pacijentima, razgovor s njima i pregled istih.

25. Iz iskaza svjedokinje M. A. slijedi da ono što tužitelj traži od liječnika je potpuno nemoguće, a i nepotrebno jer njihov pregled pacijenata počinje samim njegovim ulaskom u ordinaciju i da njoj bilo tko od kolega pogleda karton, a isto tako i ona njima, ne treba puno da točno zna što je poduzeto i ovo što tužitelj traži je apsolutno nemoguće i nepotrebno jer postoje šifre i po šiframa se točno zna što se poduzelo, dakle, za svaku dijagnozu i postupak postoji šifra. Napominje da jednostavno imaju previše pacijenata i trebaju im se posvetiti i razgovorom i pregledom i to je prioritet, a ona da bi zadovoljila formu koju traži tužitelj pacijenta ne bi mogla pogledati niti u oči i dnevno bi mogla pregledati maksimalno 7 pacijenata, pa pita što je sa ostalih 100, te ispada da je prioritet forma, a ne pacijenti i njihov pregled. Tu kontrolu su vršile osobe koje nisu specijalisti, a ta opširna anamneza uopće nije niti bitna zbog ranije navedenih šifri, te se svaki DTP vidi iz šifri i drugih segmenata.

26. Svjedokinja J. R. iskazala je da je ona primarijus obiteljske medicine, a ujedno predsjednica udruge ugovornih ordinacija, čija je članica i ovdje tuženica. Ističe da je HZZO povećao maksimum broja osiguranika, čime se nepotrebno opterećuju ordinacije pa tako broj dnevnih pregleda po ordinaciji je između 80-120, što znači da za jednog osiguranika imate 5-7 minuta. Svrha predmetnog pravilnika i uvođenja DTP postupka bila je ta da se racionalizira vrijeme koje je odlazilo na administraciju, pa stoga ako je pacijent s visokom temperaturom tada se upiše šifru R 50 i bilo tko, tko uđe u taj program po toj šifri zna koja je dijagnoza i što se konkretno poduzelo jer se zbog naprijed navedenih razloga nema niti vremena, niti potrebe unositi detaljnije od ovog nužnog. Dalje ističe da same kontrolore nitko ne kontrolira, već oni svoje izviješće šalju u direkciju i tamo se uglavnom odbijaju prigovori i primjedbe na izviješće kontrole i to bez vršenja uvida u same zdravstvene kartone. Na upit što znači da "…računi…nije utvrđeno da su ispravno i opravdano obračunati…" odgovara da ne zna što bi trebalo značiti ispravno, jer npr. ili ste napravili EKG ili niste, dok opravdano znači da nije bilo medicinske indikacije što kontrolor, koji je nerijetko ispod stručnog nivoa specijaliste obiteljske medicine, ne može prosuditi jer se u svakom konkretnom slučaju radi o stručnoj individualnoj odluci liječnika koji je tog pacijenta pregledao. Navodi da ne zna kako bi se i na koji način potvrdilo da su postupci izvršeni ili nisu, a što se navodi u zaključku, to bi se moglo potvrditi samo saslušanjem pacijenta, dok utvrđenje da li su postojale medicinske indikacije za provođenje DTP je isključivo i jedino ovlašten utvrditi obiteljski liječnik, odnosno onaj tko je to i upisao. Na upit da li činjenica da nije popunjeno polje anamneze ujedno znači da taj konkretan DTP uopće nije izvršen, svjedokinja odgovara da se pri vršenju DTP u taj DTP upisuje patološki nalaz ako ste ga našli, odnosno ako niste našli upisujete b.o., a u polje anamneze niste dužni upisati ništa, jer je upravo to bio smisao DTP da se posvete pacijentu, a ne administraciji, a s obzirom na broj pacijenata to upisivanje anamneze je apsolutno nemoguće.

27. Svjedok N. J. je također iskazao da liječnik samostalan u svom radu i sve postupke koje napravi smatra da su opravdani jer se jedino tako može doći do dijagnoze, on je taj koji je ovlašten utvrditi jesu li ili nisu postojale medicinske indikacije za provođenje konkretnog DTP.

28. Tuženica pak u svojem iskazu, u bitnom, navodi da po indikacijama kontrolora ispada da njeni pacijenti dolaze za ništa, ne ulaze u ambulantu, ne treba im doktor i svi su zdravi. Ističe da je ona ta koja je ovlaštena u svakom pojedinom slučaju utvrditi dijagnozu i odrediti terapiju. Njena ordinacija je u N., te pored svojih pacijenata, prima i sve ostale koji dođu u ambulantu pa tako i turiste, one sa Europskim karticama, migrirajuće i dr., te cijeli život ima između 80 i 120 pacijenata dnevno, ne može se reći koliko je to vremenski po pacijentu jer to varira od slučaja do slučaja, te fizički nije moguće upisati sve što tužitelj traži s obzirom na broj pacijenata koji se dnevno obradi, za to bi trebalo dva radna dana. Na kraju ističe da nije točno da nedostatak u anamnezi znači da pojedini DTP nije izvršen jer se to može zaključiti na temelju drugih podataka budući da na više mjesta upisuju dijagnozu i druge potrebne podatke tako da to jednostavno ne stoji.

29. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru svjedocima V., R., P. T., A. i J., nalazeći njihove iskaze uvjerljivima, logičnima, međusobno suglasnima, te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.

30. S druge strane iskaze svjedoka D. i S. nalazi suprotnima iskazima svih ostalih svjedoka, međusobno proturječnima, te proturječnima samima sebi kao i predmetnom izvješću.

31. Da je tome tako proizlazi posebice iz tvrdnje svjedoka D. da je u predmetnoj kontroli utvrđeno da su ispostavljeni računi za postupke za koje je kontrolom utvrđeno da nisu izvršeni, iako svjedokinja S., koja je za razliku od svjedoka D. sudjelovala u predmetnoj kontroli, u svojem iskazu navodi da oni „niti ne tvrde da pojedini postupak nije izvršen“. Svjedok D. tvrdi i to da oni sa zahtjevom za naknadu štete idu (samo) ako nije ništa upisano, koja tvrdnja je pak u suprotnosti kako sa sadržajem predmetnog izvješća tako i iskazima svih saslušanih svjedoka, pa tako i kontrolorke S..

32. Ovom valja dodati činjenicu, koju potvrđuje sama kontrolorka S., a to je da kontrolori uopće nisu kontaktirali niti jednog od pacijenata radi utvrđenja činjenice da li je pojedini DTP u konkretnom slučaju proveden, ili nije. Ovo stoga što tužitelj, kako to proizlazi iz predmetnog izvješća, svoj zahtjev za naknadom predmetne štete nije ni utemeljio na činjenici da pojedini DTP nije bio proveden, kako to, po ocjeni ovog suda sada bezuspješno pokušava prikazati tijekom postupka, već zapravo na činjenici nedostatno vođene dokumentacije, što proizlazi već iz zaključka samog izvješća, a time, suprotno tezi tužitelja, isti nije dokazao da bi mu doista nastala šteta koju potražuje predmetnom tužbom.

33. Okolnost da tuženica eventualno nije dostatno upisivala pojedine podatke u zdravstveni karton pacijenta, posebice u opisanim uvjetima rada, nipošto ne znači da DTP koje je tuženica naplatila od tužitelja nije izvršila, jer upravo suprotno slijedi iz izvedenih dokaza, posebice iskaza tuženice i medicinske sestre u njezinoj ordinaciji, a k tome i iskaza kontrolorke S. i samog predmetnog izvješća iz kojeg jasno slijedi da je većina nepriznatih DTP vezana uz nedostatno vođenje dokumentacije. Što se pak tiče DTP za koje tužitelj tvrdi da nije utvrđeno da bi postojale medicinske indikacije za njihovo provođenje, prvenstveno se ističe da tužitelj nije naznačio na koje konkretno DTP bi se to odnosilo, niti koliku naknadu štete potražuje s ove osnove, međutim, po ocjeni ovog suda niti taj zahtjev tužitelja nije osnovan, budući da ni u odnosu na ovaj dio zahtjeva nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, tim više što kontrolorka S. u svojem iskazu potvrđuje da je upravo liječnik obiteljske medicine taj koji daje indikaciju, ali da je obvezan upisati u medicinski karton sve podatke kako bi se utvrdilo je li bilo opravdanja na taj datum ispostaviti račun za određeni DTP, iz čega po ocjeni ovog suda proizlazi zaključak o neosnovanosti teze da za bilo koji DTP u konkretnom slučaju nisu postojale medicinske indikacije za njegovo provođenje, već da se i ovdje radi o eventualno nedostatno vođenoj dokumentaciji.

34. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da iz izvedenih dokaza proizlazi zaključak da je, unatoč nedostatno vođenoj dokumentaciji, tuženica doista provela sve DPT za koje je tužitelju ispostavila račune, što potvrđuju zapisi u predmetnim kartonima, kako to slijedi iz predmetnog izvješća, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

35. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, dalje: Tarifa), po kojima je tuženici valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 12.1.2022. i 10.3.2022. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), te za zastupanje na ročištima od 4.6.2019., 19.10.2021., 16.11.2021., 19.1.2022., 22.3.2022. i 6.6.2022. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), dakle, ukupno 9.000,00 kn sve s PDV, što čini trošak postupka u iznosu od 11.250,00 kn koji je tuženici dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana.

U Zadru, 15. srpnja 2022.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA: Tužitelju po punomoćnici

Tuženici po punomoćniku