Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-3085/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. D.-B. iz P., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženika Nastavni zavod za hitnu medicinu I. ž. – I. f. p. l. m. d u. d. r. I. P.-P., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-25/19-20 od 24. rujna 2021., dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-25/19-20 od 24. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.420,57 kn bruto, sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.450,00 kn (točka I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u istom bruto iznosu (točka II.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška (točka III.).

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući ju u cijelosti u dijelu pod točkom I. i točkom III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj ne ističe ikakve bitne povrede odredbi parničnog postupka a nisu počinjene niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 2. ZPP.

5. Žalbeni navodi koji se odnose na pravilnost utvrđenih činjenica u pogledu izračuna tražbine (obračun minulog rada) nisu razmatrani jer u sporu male vrijednosti kao što je ovaj, prema odredbama čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP presudu nije dopušteno pobijati zbog tog žalbenog razloga.

6. Tužiteljica u tužbi navodi da ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj i radni staž, te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od siječnja 2015. do srpnja 2019., tuženik nije vršio obračun plaće sukladno odredbama Kolektivnih ugovora i Zakona o radu.

7. Nesporno je da je u razdoblju od veljače 2014. do prosinca 2018. na koje se tužbeni zahtjev odnosi tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu VSS - zdravstveni djelatnik specijalist.

8. Iz mišljenja sudskog vještaka (list 274., 275. spisa) koji stranke nisu osporile, proizlazi da nisu utvrđene razlike po osnovi dodatka na znanstveni stupanj i na ostvareni staž.

9. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje: KU 13) te odredbi čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, dalje: KU 18) koji se prema odredbama Dodatka I KU (Narodne novine br. 35/19), Izmjeni Dodatka I. KU (Narodne novine br. 78/19) primjenjuje do 31. listopada 2019. plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

10. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, dalje: TKU) plaća radnika je regulirana na isti način.

11. Odredbom čl. 57. st. 1. KU 13 (čl. 55. st. 1. KU 18) propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada.

12. Prema odredbi čl. 59. KU 13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće dok je u čl. 57. KU 18 taj dodatak ugovoren u iznosu od 12% osnovne plaće.

13. Odredbom čl. 36. st. 2. KU 13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

14. Na isti način je iznos naknade plaće za godišnji odmor reguliran i odredbom čl. 34. KU 18.

15. Prema odredbi čl. 59. st. 1. TKU 12 i potom čl. 58. st. 1. TKU 17 (Narodne novine br. 128/17) ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

16. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU.

17. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava nisu odlučne samo odredbe KU koje ističe žalitelj, već treba primijeniti prije svega ZR kao opći propis o radu.

18. Zakon o radu (Narodne novine br. 149/09, 61711, 73/13,) u odredbi čl. 86., a koja je istovjetna s odredbom čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

19. Tim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, iz njih međutim ne proizlazi da prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, se međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

20. Iz sadržaja citiranih odredbi KU 13 i KU 18 a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU 13 (čl. 56. st. 3. KU 18) izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada.

21. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužiteljice da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 (45., 49., 55. i 57. KU 18) zdravstvenim radnicima, uključujući i tužiteljicu priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na dodatke za posebne uvjete rad i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.

22. Iz pobijane presude jasno je da u osnovicu za izračun traženih dodataka nisu uzeti u obzir ikakvi drugi dodaci zbog čega, uzevši u obzir prethodno izložene razloge, nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

23. Posljedično pravu na razliku dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, tužiteljici pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU 13 i čl. 34. KU 18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama - Narodne novine br. 141/12, dalje: TKU, čl. 58. st. 1. TKU - Narodne novine br. 128/17).

24. Na iznose razlike plaće pravilnom primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) dosuđena je zatezna kamata tekuća od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

25. Obveza isplate plaće radniku je zakonska obveza tuženika kao poslodavca (čl. 5. ZR 09 i čl. 7. ZR 14) i stoga je neosnovan žalbeni navod kojim osporava pasivnu legitimaciju u ovome sporu tvrdeći "da je Republika Hrvatska ispravan adresat" za obračun plaća.

26. Odluka o naknadi parničnoga troška je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP dok tuženik u žalbi u odnosu na nju ne iznosi ikakve konkretne prigovore.

27. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

29. Obzirom na ishod spora, neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 15. srpnja 2022.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.